U nekom drugom zivotu

Moram da priznam da mi je tema tuzna i da me pogadja.
Stoga sam probao da joj se narugam....ali nisam uspeo.

Podseca me na to da sam svoj zivot ne tako davno mogao da izgubim u trenu i da mi je trebalo vremena da shvatim da je to sto zivim svaki dan, ustvari moj zivot.
Moj mali zivot koji nece poceti ni kad promenim posao, ni kad kupim stan, ni kad budem ustedeo mnogo novca, nece poceti nikada jer vec traje i od tad ne cekam da mi zivot konacno "pocne" posle necega.
Zivim svaki dan svestan da sam samo mali plamicak u moru drugih plamicaka i da svaki jaci vetar moze da me ugasi.
I zato ne volim ovu temu, jer drugi zivot nemam, a sta sam u ovom pogresio racunam da jos uvek mogu da ispravim
 
Moram da priznam da mi je tema tuzna i da me pogadja.
Stoga sam probao da joj se narugam....ali nisam uspeo.

Podseca me na to da sam svoj zivot ne tako davno mogao da izgubim u trenu i da mi je trebalo vremena da shvatim da je to sto zivim svaki dan, ustvari moj zivot.
Moj mali zivot koji nece poceti ni kad promenim posao, ni kad kupim stan, ni kad budem ustedeo mnogo novca, nece poceti nikada jer vec traje i od tad ne cekam da mi zivot konacno "pocne" posle necega.
Zivim svaki dan svestan da sam samo mali plamicak u moru drugih plamicaka i da svaki jaci vetar moze da me ugasi.
I zato ne volim ovu temu, jer drugi zivot nemam, a sta sam u ovom pogresio racunam da jos uvek mogu da ispravim


Lave HVALA ti što si ovo napisao......ali stvarno iskreno TI HVALA.....ovo
je ono što mi treba....i bilo je to negde duboko u meni samo nisam smela
da ga izgovorim....ni da mislim o tome već guram svoj veliki kamen uz
brdo i svakog dana se pitam hoću li stići do vrha..ili ću se zajedno sa
tim kamenom skotrljati u provaliju.....

Nadam se iskreno da kroz ovaj svoj život nikog nisam povredila bez
razloga...ako sam to nekad i učinila nije mi bila namera, možda sam
se samo branila..od jakih vetrova....i branim se još uvek a vetrovi
su jaki....nekad me samo strah odneće me u nepovrat......
 
...bila bi osnivac velikog carstva u kome bi carovalo drugarstvo,osmeh i dobre namere.I ljubav naravno..ili voda i da me uvek ima.. :D

A Vi ? Mozda istrazivaci ili avanturisti ili...znam da ste razmisljali o tome sta bi.. bar jednom u ovom zivotu..Mozda bi bili ono sto mozete i u ovom zivotu ali vam nedostaje hrabrost..pamet..ili nesto trece..

Ja bih volela da budem njegov IPhone pa da prstima prelazi po meni kao bezbroj puta po njemu svakoga dana...-to bih volela u jednom od ovih mojih macijih sedam..O ostalih sest nisam razmisljala...;)
 
Ако постоји други живот, волела бих да буде исти овакав.
Тада би био још бољи, знала бих да се носим са стварима које сам у овом учила.

( Ако ово Риттер прочита, убиће ме критиком за ,, исти, а био би бољи..'')
 
Kada bi to bilo moguće, volele bih :
Da budem bogata vlasnica ogromnog ranča na nekoj planini,
Imala bih radnike koje bih dobro plaćala za sve potrebne poslove na farmi .....
Imala bih i kuvaricu, sobaricu, baštovana ......
Veliki vozni park, puno dobrih automobila, obavezno nekoliko džipova, svoj helikopter, a možda i avion ... naravno i svu potrebnu mehanizaciju za radove na farmi ....
Obavezno bazen u dvorištu, puno dobrih prijatelja, finu porodicu ....
(Struja, voda, telefon, internet .... sve .... )
Valjda nisam nešto zaboravila da napišem ...... :think:
Volela bih i da se bavim slikarstvom ...
Baš bi bilo lepo ...... .... ;)
 
Poslednja izmena:
Moram da priznam da mi je tema tuzna i da me pogadja.
Stoga sam probao da joj se narugam....ali nisam uspeo.

Podseca me na to da sam svoj zivot ne tako davno mogao da izgubim u trenu i da mi je trebalo vremena da shvatim da je to sto zivim svaki dan, ustvari moj zivot.
Moj mali zivot koji nece poceti ni kad promenim posao, ni kad kupim stan, ni kad budem ustedeo mnogo novca, nece poceti nikada jer vec traje i od tad ne cekam da mi zivot konacno "pocne" posle necega.
Zivim svaki dan svestan da sam samo mali plamicak u moru drugih plamicaka i da svaki jaci vetar moze da me ugasi.
I zato ne volim ovu temu, jer drugi zivot nemam, a sta sam u ovom pogresio racunam da jos uvek mogu da ispravim

Odusevio si me s ovim recima,cije znacenje mnogi od nas osecaju,ali nismo umeli ovako lepo i istinito da ih izrazimo.:cmok::heart:
P.S.Kad se uozbiljis ti si izvor mudrosti i jedan od forumasa cije postove najradije citam i pronalazim se u njima...Mada te volim i kad si neozbiljan,jer mi svojim reskim humorom ulepsas dan...Sta da kazem osim da si ELITA,ne samo zbog broja postova:klap::super:
 
Moram da priznam da mi je tema tuzna i da me pogadja.
Stoga sam probao da joj se narugam....ali nisam uspeo.

Podseca me na to da sam svoj zivot ne tako davno mogao da izgubim u trenu i da mi je trebalo vremena da shvatim da je to sto zivim svaki dan, ustvari moj zivot.
Moj mali zivot koji nece poceti ni kad promenim posao, ni kad kupim stan, ni kad budem ustedeo mnogo novca, nece poceti nikada jer vec traje i od tad ne cekam da mi zivot konacno "pocne" posle necega.
Zivim svaki dan svestan da sam samo mali plamicak u moru drugih plamicaka i da svaki jaci vetar moze da me ugasi.
I zato ne volim ovu temu, jer drugi zivot nemam, a sta sam u ovom pogresio racunam da jos uvek mogu da ispravim

Potpuno si u pravu, ali ovo je samo maštarenje .......
 
Lave HVALA ti što si ovo napisao......ali stvarno iskreno TI HVALA.....ovo
je ono što mi treba....i bilo je to negde duboko u meni samo nisam smela
da ga izgovorim....ni da mislim o tome već guram svoj veliki kamen uz
brdo i svakog dana se pitam hoću li stići do vrha..ili ću se zajedno sa
tim kamenom skotrljati u provaliju.....

Nadam se iskreno da kroz ovaj svoj život nikog nisam povredila bez
razloga...ako sam to nekad i učinila nije mi bila namera, možda sam
se samo branila..od jakih vetrova....i branim se još uvek a vetrovi
su jaki....nekad me samo strah odneće me u nepovrat......

Osecam se slicno,zato te razumem odlicno.I mislim da smo borci obe i da cemo odoleti tim vetrovima,za sada same,ali ko zna mozda nam se sreca nasmesi,pa jednoga dana.....
 
Osecam se slicno,zato te razumem odlicno.I mislim da smo borci obe i da cemo odoleti tim vetrovima,za sada ,ali ko zna mozda nam se sreca nasmesi,pa jednoga dana.....

Nadam se da hoćemo samo je prevelik ulog, a život kratko traje....hoćemo li
ostati borci ili ćemo posustati vreme će reći svoju poslednju, ma koliko se mi
borile...sa vetrovima i vetrenjačama....
 
Dragi Lyon,zao mi je sto te je pogodila ova tema toliko da si pokusao da joj se narugas..nepotrebno..ona pre svega ima relax nameru ali..iza koje se kao i u svemu u zivotu mogu naslutiti i one neke nase neostvarene namere i zelje..gde se ipak moze videti koliko ko u sebi nosi dobrog od zivota u sta spadaju i dobre namere i koliko je ko spreman na promene..Ne kazem da me neka snazna olujcina ne moze oduvati ali vetrovi i vetrici sigurno Ne, jer ja nisam plamicak ..vec plamen koji hrabro gori i bori i suocava sa svim sto ovo nase putesestvije kroz vreme koje nam je dato da prozivimo nosi,a zove se zivot.Ono u cemu se slazem sa tobom je da je svaki novi dan koji docekamo na nogama jedan zivot..e sada,neko ga odzivi sa osmehom a neko sa vecitom borom mrstilicom na celu i knedlom u grlu a neko sa namerom da uradi nesto drugo od svog zivota..kako ko.I ako u ovom danu u ovom trenutku moga zivota ne uradim nesto ..ne znaci da u nekom nadenom danu,tj.zivotu ..to necu i uraditi ili biti nesto drugo.To je poenta teme..U covekovoj svesti je da se menja ponajvise spoznajom sebe jer..samo tvrdoglavi i zatucani ljudi ostaju ne promenjeni i brane svoj stav ..ja sam ovakav kakav sam i drugacije ne moze.Ovako je kako je..Srecan sam samim tim sto sam ziv..Mogu promene i te kako..samo treba uvideti i odbaciti svoje zivotne stake i izaci iz vlastitog sablona..
 
Dragi Lyon,zao mi je sto te je pogodila ova tema toliko da si pokusao da joj se narugas..nepotrebno..ona pre svega ima relax nameru ali..iza koje se kao i u svemu u zivotu mogu naslutiti i one neke nase neostvarene namere i zelje..gde se ipak moze videti koliko ko u sebi nosi dobrog od zivota u sta spadaju i dobre namere i koliko je ko spreman na promene..Ne kazem da me neka snazna olujcina ne moze oduvati ali vetrovi i vetrici sigurno Ne, jer ja nisam plamicak ..vec plamen koji hrabro gori i bori i suocava sa svim sto ovo nase putesestvije kroz vreme koje nam je dato da prozivimo nosi,a zove se zivot.Ono u cemu se slazem sa tobom je da je svaki novi dan koji docekamo na nogama jedan zivot..e sada,neko ga odzivi sa osmehom a neko sa vecitom borom mrstilicom na celu i knedlom u grlu a neko sa namerom da uradi nesto drugo od svog zivota..kako ko.I ako u ovom danu u ovom trenutku moga zivota ne uradim nesto ..ne znaci da u nekom nadenom danu,tj.zivotu ..to necu i uraditi ili biti nesto drugo.To je poenta teme..U covekovoj svesti je da se menja ponajvise spoznajom sebe jer..samo tvrdoglavi i zatucani ljudi ostaju ne promenjeni i brane svoj stav ..ja sam ovakav kakav sam i drugacije ne moze.Ovako je kako je..Srecan sam samim tim sto sam ziv..Mogu promene i te kako..samo treba uvideti i odbaciti svoje zivotne stake i izaci iz vlastitog sablona..

bRvao mala!

:D

Ali ja mislim da lav laze..on bi da bude gepard u sledecem zivotu!
 
ja posto ne mogu da budem sponzorusa, bila bih pokahontas!

ona nije bila sponzorusa...

:D

a ozbiljno (svi se uozbiljise na ovoj temi) ne bih bila niko drugi, jer tudjoj kozi nisam bila i ne mislim da je nekom lepsem, pametnijem, bogatijem, uspesnijem, zivot obavezno srecniji od mog. cenim svoj i svaciji zivot, i mislim da u svakom ima srece i tuge, da svako bira svoj put, da svako moze da bude sta god pozeli, kad poraste ili da ne odraste.
jedino sto bih kod sebe menjala je to sto sam zatvorena i osecajna, nisam ni stidljiva ni cutljiva, ali mislim da me niko ne poznaje dobro.

volela bih da imam knjizaru....a to cu mozda jednog dana uraditi...volela bih da obidjem ceo svet...i to cu mozda jednog dana uraditi...i da imam decu...e to cu definitivno uraditi...:heart:

napad iskrenosti...:confused:
 
ja nista ne bih menjala, tj. moj zivot nije slucajno ovakav

Isto. Sa svim lepim i ruznim, pametnim i glupim. :D To sam ja i ne mastam o necemu sto nisam.
I ne bih nesto sto ne zasluzujem. Ako se obogatim u ovom zivotu, super. Ako ne, je.biga, onda to nije ni bilo za mene. I ovo se odnosi na sve, pare sam uzela samo kao primer.
Mada su mi zanimljivi odgovori koji govore jedno te isto - zelja za slobodom. I enormna kolicina para, ma kako zvucalo, i nedisciplinovanost ("bila bih ku.rva" :D) i avanturizam - sve to govori da je osnovna ljudska vrednost sloboda. (ili ja to optimisticki citam izmedju redova).
A sloboda moze biti od svakodnevice, onoga sto se mora, odredjenih drustvenih pravila..itd.

Zar ovo nije nesto na cemu ipak mozemo da radimo? Na stranu mastanje o voznom parku i astronomskom racunu u banci - sta stvarno stoji iza ovih zelja? Mozda nesto sto nam je i te kako dostupno a to je da zaista budemo to sto jesmo, neoptereceni toliko samo onim sto je puko prezivljavanje.
 

Back
Top