Ti meni „Vlasi”, ja tebi „Muži”


Upravo.
Nego, kada govorimo o etimologiji vlah od vući, tu je bitno sistematično elaborirati prelazak k u h. U prilog tome, istorijski, mi beležimo i oblik sa k umesto h:

1. u turskim zapisima: vlasi (eflakani)
2. u italijanskim (Moralcco [Morski Vlah], Morlacchi [Morski Vlasi], Morlachia, Canale della Morlacca, Montagna della Morlacca, Morlacca [Morska Vlahija, tj. D. Zagora])
3. u domaćim, verovatno preko italijanskog, (Morlak, Morlaci, Morlački)

Na osnovu toga moguće je zaključiti dasu u turski jezik, a još izvesnije u italijanske dijalekte preuzimani arhaični oblici sa k.

Ne bi bilo s goreg u dokolici potražiti ima li zasvedočen oblik bez odrednice moro-, oblik lacco, ulacco i sl.. Ako neko nađe, neka javi. :hvala:

U originalnoj poruci piše pogrešno, "prelazak k u l", umesto, ispravno "prelazak k u h".
 
Kako to misliš? Odgovorio sam ti na pitanje kada se u istorijskim izvorima prvi put pominje taj etnonim. Možda je bio negdje zapisivan i u prošlosti, ali nemamo sačuvanih primjera.

Imaj na umu da govorimo o egzonimu. Nikada, apsolutno nikad i nigdje Vlasi nisu sami sebe tako nazivali. Tako da je očito to ime u nekom trenutku nastajalo...ne govorimo toliko o etnogenezi Vlaha kao naroda, koliko o percepciji u pogledu mi prema drugi. Skladno tome su se razine, značenja i uloga tog froma kroz povijest mijenjali i preobličavali. Rekao bih da nije mnogo stariji, vjerovatno, u svojoj izvornoj upotrebi, od XI stoljeća. Kada ih upoznajemo u istoriji prvi put, to su nekakvi odmetnici u Makedoniji, u službi Carigrada.

Uzgred, kad smo već kod ovog pitanja, ako se sagledaju istorijski izvori koji pominju Vlahe, mislim da je to još jedan od ukazatelja da je imigraciona teorija o porijeklu Rumuna i više nego utemeljena. Toliko vijesti ima o Vlasima ovdje, a koliko sjeverno?

Slavene, kada ćeš shvatiti?


"Zvježđe Vlašića, koje se sastoji iz sedam zvijezda, Grci su nazivali "Plejade", dočim je to zviježđe kod Rusa nosilo ime Volosožari ili Vlasoželci po Volosu ili Velesu, zaštitniku pastira. Slovenci ih nazivaju Vlastovci ili Vlastovice, mi ih nazivmo Vlastari ili na kajkavski Lastari. U nekim zapisima spominje se Volosa pod imenom Vlasina, Vlasa kao govedarskog boga" (Ledić, 1969, str. 78).

"Poslije pokrštenja Rusa bog Volos postane Vlas odnosno Blaž. Na taj se način i po sličnosti imena slavensko božanstvo povezalo s kršćanskim svecem, štaviše, sveti Blaž ili Vlaho zadržao je i sve funkcije nekadanjeg boga Volosa, pa je prema tome postao i zaštitinik stoke kao i njegov prethodnik. Sv. Blaž se slavi 3. veljače, osim toga sveti Vlaho je patron grada Dubrovnika" (Ledić, 1969, str. 80).

Literatura: https://www.scribd.com/doc/292680754/MITOLOGIJA-SLAVENA-pdf



Dakle nema sumnje da su Vlasi (neki od slavenskih naziva za njih jesu Voloh, tj. rus. Волохь, pa polj. Wolochi, itd.) dobili naziv po staroslovenskom božanstvu Volosu/Velesu, koji posle pokrštenja Rusa dobije baš taj naziv, naziv Vlas. To možemo da dodatno potvrdimo sa mitologijom na terenu; prema slovenskom božanstvu Volosu/Velesu bogu podzemlja naziva se reka Волхов (starorus. Волоховъ), a kao što sam već spomenuo neki od slavenskih naziva za Vlase jesu Voloh, tj. rus. Волохь, pa polj. Wolochi, itd. A iznad ove reke postoji brdo zvano Перынь.


"Ovdje bih naveo još jedan podatak koji bi mogao upućivati na povezanost između Vo l h o v i Vo l o s/Ve l e s. Naime, u kontekstu već spominjane suprotstavljenosti princi pa koje kod starih Slavena predstavljahu Volos/Veles s jedne, i Perun s druge strane, zanimljivo je primjetiti kako u Rusiji, u Novgorodu teče rijeka imenom Волхов (starorus. Волоховъ): a iznad nje se nalazila uzvisina zvana Перынь (V. BELAJ, Hod kroz godinu,108.), što je sasvim u skladu sa spomenutom ‚oprekom‘ Perun /gora/suho – Ve l e s /rijeka/mokro. (Uzgred, nije na odmet usporediti ime spomenute rijeke: starorus. Волоховъ, s nekima od slavenskih naziva za „Vlahe“, kao što su: Voloh, tj. rus. Волохь, pa polj. Wolochi, itd.)".

http://sms.zrc-sazu.si/pdf/13/SMS_13_13_Pijovic.pdf


Slovenska mitologija - bog neba Perun po kome se nazivaju uzvišenja i bog podzemlja Veles(Volos po kome se nazivaju niži krajevi. Između njih postoji stalni sukob, tj. priroda koja se menja, letna doba (zima-leto), kiša-sunce,...
Perun_i_Veles.JPG

Perun se bori protiv Velesa/Volosa.
 
Primeri italijanskog oblika sa k:

ulaccho, vulaccho; vulacchi, ulacchi; vulachia; ulacchi
i sl.

https://books.google.rs/books?id=sY9...lachia&f=false

https://books.google.rs/books?id=Soc...laccho&f=false

Ducas ca., Immanuel Bekker, Corpus scriptorum historiae byzantinae: Ducae Michaelis Ducae nepotis historia byzantina, Weberi, 1834 - 659 pages

Italijansko ulaccho, vulaccho [ulako, vulako] je možda značajnije od turskog eflakan jer je rimsko doba mnogo starije od turskog na Slovenskom Jugu (tzv. Balkanu), a imamo još iz predturskog doba posvedočen srpski oblik sa h-om, naprimer u žičkom popisu vlaha. Tako da bi turski oblik mogao nastati samo zahvaljujući foonološkom pravilu gluvih telefona, a to je da nema pravila kada se reč iz jednog jezika prenosi u drugi jezik, ili pak fonološkim pravilima turskog jezika pri kojem bi među malobrojnim rečima trebalo naći još neku našu reč u kojoj je h poturčeno u k.

Napokon, treba imati u vidu da italijanski jezik ne poznaje fonemu h.

Svakako da bi se slovensko h u italijanskim dijalektima reflektovalo gubljenjem. Prema tome, italijansko k (cch) na mestima slovenskog h može jasno ukazivati na vlak kao slovenski prvobitni oblik te reči.

S druge strane Turski jezik dosledno čuva fonemu h, ali je u reči eflakani ne poznaje. Turska reč eflak bi takođe mogla ukazivati na rano preuzet italijanski (rumunski?) oblik , što u osnovi predstavlja stariji slovenski oblik vlak.

:klap:
 
Poslednja izmena:
Primeri italijanskog oblika sa k:

ulaccho, vulaccho; vulacchi, ulacchi; vulachia; ulacchi
i sl.

https://books.google.rs/books?id=sY9...lachia&f=false

https://books.google.rs/books?id=Soc...laccho&f=false

Ducas ca., Immanuel Bekker, Corpus scriptorum historiae byzantinae: Ducae Michaelis Ducae nepotis historia byzantina, Weberi, 1834 - 659 pages



Svakako da bi se slovensko h u italijanskim dijalektima reflektovalo gubljenjem. Prema tome, italijansko k (cch) na mestima slovenskog h može jasno ukazivati na vlak kao slovenski prvobitni oblik te reči.

S druge strane Turski jezik dosledno čuva fonemu h, ali je u reči eflakani ne poznaje. Turska reč eflak bi takođe mogla ukazivati na rano preuzet italijanski (rumunski?) oblik , što u osnovi predstavlja stariji slovenski oblik vlak.

:klap:

I još stariji oblik Volcae:

"Volos/Veles dakle dolazi od indoeuropskog korijena *wel-, koji je povezan s pojmom „vuna“. Ali također, taj se korijen povezuje i sa „vlas“, kosa, te dlaka, ali i krzno – što znači, i s nečim dlakavim ili vunenim (ukr. волохат|ий). Shodno tome, moglo bi ga se dovesti u vezu i s nekim tko je odjeven u vunu/ krzno, kao što je npr. stočar/Vlah (indikativna je i sličnost ukrajinskog naziva za dlakavost/kosmatost: волохатий, te nekih slavenskih naziva za Vlahe: Volokhi, Voloh
(Волохь), Wolochi, itd.). Uzgred, vrijedi dodati kako se čini vrlo izglednim da u spomenutom indoeuropskome korijenu *wel- (tj. *uel-,proširen na k) valja tražiti i podrijetlo imena keltskih Volcae (vidi usp. i: P. SKOK, „Vlas“, ER, 609.; kao i bilješku 1. ovog rada)".


http://sms.zrc-sazu.si/pdf/13/SMS_13_13_Pijovic.pdf
 
Влах је био опште словенски термин за опште романе и очувао се и данас у пољском као назив за Италијанце. Цеси су доскора називали Италијанце Влахима. Мађари су преобликовали термин Власи у Olasz па и данас тако називају Италијанце. Руска Несторова хроника назива Романе Волохима. Бан Нинослав назива Дубровчане Власима. Vlaška Ulica у Загребу се односи на Италијанце. Хрватски термин vlaška misa се односи на латинску литургију. Словеначки Lah се односи на Италијанце.


Опште словенски термин Влах за опште Романе треба упоредити са опште германским термином Walchaz, Welsche, Waloon, Welsh за опште Романе.
Praslovenski vlak dalo je vlah. Latinski prevod naziva vlah: traktor. To je staro slovensko klasno ime. A to što su jedni druge nazivali "Vlasima" otkad istorija pamti - pa i danas jedni druge krste seljacima i seljankama.
moja vlaka u smislu moja njiva. vlačiti u s mislu drljati, vući... vlačiti sijeno. vlačiti vunu...a vlak je onaj koji vlači. vlak = težak.
Dakle nema sumnje da su Vlasi (neki od slavenskih naziva za njih jesu Voloh, tj. rus. Волохь, pa polj. Wolochi, itd.) dobili naziv po staroslovenskom božanstvu Volosu/Velesu

Шта да вам кажем?

Ни Тарзан није успео да убеди мајмуне да треба да носе гаће.
 
Mislim da sam negde pročitao da je vlaška misa glagoljaška služba?

Да, ваљда овде, хвала на исправку.

5vzOqCB.jpg

https://www.google.com/url?sa=t&rct...3EVGtzvtg6BklTq2Iczizg&bvm=bv.128153897,d.eWE


Дакле влашка миса не значи латинска литургија него глагољашка -- али ипак глагољашка миса има везе са Римом, а влашка показује на Романе. Овде је глагољашка миса названа римско-словенском литургијом:

cufOfRa.jpg



http://tradicionalnamisa.com/glagoljaska-liturgija/
 
Дакле влашка миса не значи латинска литургија него глагољашка -- али ипак глагољашка миса има везе са Римом, а влашка показује на Романе.

vlaška opsesija. :super: romani su govornici romanskog jezika. a tamošnji vlasi nisu.čist srpski. koji je kasnije uzet za osnovu srpskohrvatskog.
 
Разумљив је појам асимилације, само није разјашњено када је ко кога и где.

morlačka bisida je govor vlaha. u njoj postoji dosta latinskog (ili drugog) uticaja posebno za predmete kojih nije bilo u prostog naroda kao što su: makinja=mašina, piz=teg, drito =ravno, drina=reka...

medjutim, većina običnih reči i promene (po padežima, vremenima, rodovima) su u duhu našeg jezika a ne nekog romanskog. čak se sreću reči kojih nema u nas današnjih (srba-hrvata-musliana) :muka=brašno,šća = što, vas = sav, va = u,dažd = kiša,gvozd = prašuma, a ima u drugih slovena???

stoga je morlačka besida preslojavanje romanskog preko slovenskog. a ne obrnuto.
 
morlačka bisida je govor vlaha. u njoj postoji dosta latinskog (ili drugog) uticaja posebno za predmete kojih nije bilo u prostog naroda kao što su: makinja=mašina, piz=teg, drito =ravno, drina=reka...

medjutim, većina običnih reči i promene (po padežima, vremenima, rodovima) su u duhu našeg jezika a ne nekog romanskog. čak se sreću reči kojih nema u nas današnjih (srba-hrvata-musliana) :muka=brašno,šća = što, vas = sav, va = u,dažd = kiša,gvozd = prašuma, a ima u drugih slovena???

stoga je morlačka besida preslojavanje romanskog preko slovenskog. a ne obrnuto.

... sa jasno usmerenim uticajem iz pravca Italije, preko Jadrana i ostrva do obale i priobalja.
medjutim, većina običnih reči i promene (po padežima, vremenima, rodovima) su u duhu našeg jezika a ne nekog romanskog. čak se sreću reči kojih nema u nas današnjih (srba-hrvata-musliana) :muka=brašno,šća = što, vas = sav, va = u,dažd = kiša,gvozd = prašuma, a ima u drugih slovena???

stoga je morlačka besida preslojavanje romanskog preko slovenskog. a ne obrnuto.
bičva, f. = čarapa


Na kojem jeziku? :think:
 
morlačka bisida je govor vlaha. u njoj postoji dosta latinskog (ili drugog) uticaja posebno za predmete kojih nije bilo u prostog naroda kao što su: makinja=mašina, piz=teg, drito =ravno, drina=reka...

medjutim, većina običnih reči i promene (po padežima, vremenima, rodovima) su u duhu našeg jezika a ne nekog romanskog. čak se sreću reči kojih nema u nas današnjih (srba-hrvata-musliana) :muka=brašno,šća = što, vas = sav, va = u,dažd = kiša,gvozd = prašuma, a ima u drugih slovena???

stoga je morlačka besida preslojavanje romanskog preko slovenskog. a ne obrnuto.

Слично као и са другим говорима на Јадранском приморју. Зато сам колеги и рекао, да мора да размисли ко је кога асимиловао, када и где, јер су балкански Власи долазили са истока, југоистока, југа и насељавали се западно и северно. Исто је било и у Влашкој и Молдавији, које ће још дуго бити већински словенске. У румунском, а он то може да примети, се не ради само о утицају словенског, како се често каже, већ о словенским основама које су прилагођене романском изговору, а затим о словенским додацима на романску основу, за чим није било потребе, али се тај процес спонтано одвијао. Рецимо, додавање суфика -ка (romanca) или преузимање изворних речи (maică) или умањенице (măicuță) које се граде додавањем словенског суфикса -ица (fetiţă, miorița).

Занимљиво је, међутим, да су конкретне романске речи које си навео (не знам за дрину) из западнороманске лексике, не из источнороманске.
 
Poslednja izmena:
medjutim, većina običnih reči i promene (po padežima, vremenima, rodovima) su u duhu našeg jezika a ne nekog romanskog. čak se sreću reči kojih nema u nas današnjih (srba-hrvata-musliana) :muka=brašno,šća = što, vas = sav, va = u,dažd = kiša,gvozd = prašuma, a ima u drugih slovena???

Sve ove reči postoje u slovenačkom jeziku: moka, vas, v, dež, gozd,...
 
:) ajmo jovo nanovo

. moja vlaka u smislu moja njiva. vlačiti u s mislu drljati, vući... vlačiti sijeno. vlačiti vunu...a vlak je onaj koji vlači. vlak = težak.


Иначе, vęrze је купус у истарском влашком. Верзот је кељ у приморским говорима. Све у свему купус, тј. купусњаче или зеље.

Sve ove reči postoje u slovenačkom jeziku: moka, vas, v, dež, gozd,...

Има их и у регионалним српско-хрватским говорима. Гвозд, Гвоздац се одржао у топонимији. У Боки и Дубровнику се раније користило мука.
 
To se ne zna, a najranije zapisan naziv od strane Nemaca je iz 856. godine - Walh. E sad, ne znam da li se o odnosilo na Velšane, Valonce, Francuze, Italijane ili Rimljane.

"Valonci su romanski narod koji pretežno živi u Belgiji, odnosno u belgijskoj pokrajini Valoniji, kao i u gradu Briselu. Govore valonskim jezikom, koji je sličan francuskom, kao i francuskim jezikom. Etnički naziv Valonaca potiče od staronemačke reči walhaz kojom su germanska plemena označavala strane narode. Valonaca u Belgiji ima oko 3,4 miliona i čine 32,5 posto ukupnog stanovništva. U okviru države Belgije Valonci su manje brojni u odnosu na germanske Flamance, ali u pokrajini Valoniji i gradu Briselu Valonci čine većinsko stanovništvo. Većina Valonaca živi u Valoniji, a prema nekim mišljenjima, frankofoni stanovnici Brisela se uglavnom ne smatraju Valoncima."

Navedeno nemačko "walhaz" sam, ne znam zašto, pročitao kao "uljez". Da li je moguće da su Nemci preuzeli ovu reč (koja je i tada bila slična današnjoj reči " uljez", sa svojim smislom) od Slovena i transkribovali je u reč koja ni na nemačkom, ni na francuskom, ni na velškom, itd., nema nikakvo jasno značenje. Najverovatnije grešim.
 
Navedeno nemačko "walhaz" sam, ne znam zašto, pročitao kao "uljez". Da li je moguće da su Nemci preuzeli ovu reč (koja je i tada bila slična današnjoj reči " uljez", sa svojim smislom) od Slovena i transkribovali je u reč koja ni na nemačkom, ni na francuskom, ni na velškom, itd., nema nikakvo jasno značenje. Najverovatnije grešim.

Moje je mišljenje da jesu tu reč čuli od Slovena, ali ta reč je označavala Slovene u Sklovenijama u Vlahijama, otud su oni Vlasi, a od Vlahija i Vlaških Slovena posle nastaje poistovećenje sa onima koji dolaze iz Rima uopšte, pa tako i sa Italijanima, sa romanofonim stanovnicima, sa Keltima kojji stižu iz rimskog carstva itd. Teško je zamisliti da bi sloveni sami za sebe koristili reč uljez, teško je pomisliti da su nemci čuli Slovena kako za druge slovene koristi reč uljez pa ih tako prozvali uljez. Inače, reč uljez potiče od glagola lesti, leznuti, laziti (ići) tj. ulesti, uleznuti, ulaziti (ući) i zapravo je jekavska reč, kao što su bljesak, jesti, njedra, klješta jekavizmi koje češće srećemo u ekavici - neki su (greškom?) sankcionisani, kao uljez, a neki su divljaci.

Svi izgledi su da je Vlah postao od Vlak, u istom značenju u kojem je Slavus, odnosno Servus - sluga, težak, rob tj, stanovnik "Roblja" iliti "Slavije".
 
Poslednja izmena:
Navedeno nemačko "walhaz" sam, ne znam zašto, pročitao kao "uljez". Da li je moguće da su Nemci preuzeli ovu reč (koja je i tada bila slična današnjoj reči " uljez", sa svojim smislom) od Slovena i transkribovali je u reč koja ni na nemačkom, ni na francuskom, ni na velškom, itd., nema nikakvo jasno značenje. Najverovatnije grešim.

Moje je mišljenje da jesu tu reč čuli od Slovena, ali ta reč je označavala Slovene u Sklavenijama, u Vlahijama, otud su oni Vlasi, a od Vlahija i Vlaških Slovena posle nastaje poistovećenje sa onima koji dolaze iz Rima uopšte, pa tako i sa Italijanima, sa romanofonim stanovnicima, sa Keltima kojji stižu iz rimskog carstva itd. Teško je zamisliti da bi sloveni sami za sebe koristili reč uljez, teško je pomisliti da su nemci čuli Slovena kako za druge slovene koristi reč uljez pa ih tako prozvali uljez. Inače, reč uljez potiče od glagola lesti, leznuti, laziti (ići) tj. ulesti, uleznuti, ulaziti (ući) i zapravo je jekavska reč, kao što su bljesak, jesti, njedra, klješta jekavizmi koje češće srećemo u ekavici - neki su (greškom?) sankcionisani, kao uljez, a neki su divljaci.

Svi izgledi su da je Vlah postao od Vlak, u istom značenju u kojem je Slavus, odnosno Servus - sluga, težak, rob tj, stanovnik "Roblja" iliti "Slavije".


Welsh (adj.) Old English Wielisc, Wylisc (West Saxon), Welisc, Wælisc (Anglian and Kentish) "foreign; British (not Anglo-Saxon), Welsh; not free, servile," from Wealh, Walh "Celt, Briton, Welshman, non-Germanic foreigner;" in Tolkien's definition, "common Gmc. name for a man of what we should call Celtic speech," but also applied in Germanic languages to speakers of Latin, hence Old High German Walh, Walah "Celt, Roman, Gaulish," and Old Norse Val-land "France," Valir "Gauls, non-Germanic inhabitants of France" (Danish vælsk "Italian, French, southern"); from Proto-Germanic *Walkhiskaz, from a Celtic tribal name represented by Latin Volcæ (Caesar) "ancient Celtic tribe in southern Gaul."

As a noun, "the Britons," also "the Welsh language," both from Old English. The word survives in Wales, Cornwall, Walloon, walnut, and in surnames Walsh and Wallace. Borrowed in Old Church Slavonic as vlachu, and applied to the Rumanians, hence Wallachia. Among the English, Welsh was used disparagingly of inferior or substitute things (such as Welsh cricket "louse" (1590s); Welsh comb "thumb and four fingers" (1796), and compare welch (v.)). Welsh rabbit is from 1725, also perverted by folk-etymology as Welsh rarebit (1785).
 
Poslednja izmena:

Back
Top