Ti meni „Vlasi”, ja tebi „Muži”

e ako nisi to je druga stvar. ispričavam se.))

mogao si mrkalja u celosti pročitati i shvatiti da su vlahi socijalna a ne etnička kategorija.
slično se ima i kod hansa frankapana horvata vek kasnije.

vlah=stočar
serblin=zemljoposednik

sam hans frankapan nije jedini horvat koji se spominje. šta bi bio horvat i šta ta spomenuta zvanja tamo znače?

Nema tamo Horvata, već ima Hrvat i Hrvatina.
 
nije baš to o. trako piše na onom čuvenom prstenu.
u nas bi se muklije izgovaralo ili gotovo da nema samoglasnika. pa najčešće samo ''rvat.

i koja je razlika tamo izmedju h'rvata, srblina i vlaha u vreme Hansa Frankapana?

Pusti se ti prstena i nečije interpretacije što na njemu piše. To je samo hipoteza. Ova povelja nigdje ne spominje nikakve Horvate, već ti lijepo na ćirilici piše Hrvat i Hrvatini. To je u ono doba bilo dijelom Hrvatskog kraljevstva, a ovi Hanžovi su se očito smatrali Hrvatima. dobri Vlasi su možda stalež. Možda su i ti Hrvati isto stalež.
 
Pusti se ti prstena i nečije interpretacije što na njemu piše. To je samo hipoteza. .
ma kakva hipoteza. dekodiranje prstena je nesumnivo. piše XOPBAT. ovo potvrdjuju dva dodatna i nezavisna izvora: crkvenoslovenski i fra kačića.
inače prsten treba da je poklon iraklija. pa i nije morao da bude napisan na maternjem jeziku velikog knjaza. po meni piše zvanje koje mu je dodeljeno.
Ova povelja nigdje ne spominje nikakve Horvate, već ti lijepo na ćirilici piše Hrvat i Hrvatini. To je u ono doba bilo dijelom Hrvatskog kraljevstva, a ovi Hanžovi su se očito smatrali Hrvatima. dobri Vlasi su možda stalež. Možda su i ti Hrvati isto stalež.
očekivao sam malo više o hrvatima, vlahima i srblima koje spominje taj izvor.

nema veze. valjda će mrkalj primetiti da sam ga pitao.
 
ma kakva hipoteza. dekodiranje prstena je nesumnivo. piše XOPBAT. ovo potvrdjuju dva dodatna i nezavisna izvora: crkvenoslovenski i fra kačića.
inače prsten treba da je poklon iraklija. pa i nije morao da bude napisan na maternjem jeziku velikog knjaza. po meni piše zvanje koje mu je dodeljeno.

očekivao sam malo više o hrvatima, vlahima i srblima koje spominje taj izvor.

nema veze. valjda će mrkalj primetiti da sam ga pitao.

Hipoteza i ništa više. Nekome se čini da piše Horvat, ali niti to čak ne piše, već netko misli da bi to pisalo. Cetinska povelja je isto tako materijal za razne filozofije o stvarima koje neznamo što znače, sem da postoje neki Hrvati očito vezano uz institucije kraljevine Hrvatske, da postoje neki Vlasi svi redom slavenskih imena koji služe kao najamnici za te iste Hrvate, ali imaju svoj način života i svoju upravu, te se bave stočasrtvom i ovcama (Bravari), te da postoje neki Srblini za koje pak neznamo ništa osim da postoje zapreke u svjedočenjima vlaha srblinu i obrnuto. Ustvari ista priča kao i kod povelje Kulina Bana.

Na stranu to, što mi uopće neznamo niti koje vjeroispovijesti su ti vlasi niti kako govore, moguće čakavicom kojom je povelja i napisana.
 
Hipoteza i ništa više. Nekome se čini da piše Horvat, ali niti to čak ne piše, već netko misli da bi to pisalo.
o je. nije Horvat isto kao što ti nisi vaskolik.
doslovce stoji XOРВАТ. pop jovče veli da se izgovaralo 'ORBAT. a fra kačića izvor pamti modernije kao RVATa. pop jovco ne zna za kacica jer je ziveo daleko pre. i pop jovco i fra kacic datiraju isto vreme - polovinu sedmog veka. a prsteni su otkriveni tek 1912 u samome grobu velikog knjaza. prstenje je samo deo blaga kojim ga je darivao car iraklije. tekst pokazuje status koji je imao u vizantiji. hor bat(on) = veliki knjaz = veliki ban. tako se pored spomenuta tri zapisa istog ima i četvrta potvrda. samo logično tumačenje zvanja. )))

Cetinska povelja je isto tako materijal za razne filozofije o stvarima koje neznamo što znače, sem da postoje neki Hrvati očito vezano uz institucije kraljevine Hrvatske, da postoje neki Vlasi svi redom slavenskih imena koji služe kao najamnici za te iste Hrvate, ali imaju svoj način života i svoju upravu, te se bave stočasrtvom i ovcama (Bravari), te da postoje neki Srblini za koje pak neznamo ništa osim da postoje zapreke u svjedočenjima vlaha srblinu i obrnuto. Ustvari ista priča kao i kod povelje Kulina Bana.

Na stranu to, što mi uopće neznamo niti koje vjeroispovijesti su ti vlasi niti kako govore, moguće čakavicom kojom je povelja i napisana.
šta mi znači tvoje mišljenje ako se oko jednog slova moramo toliko natezati?

evo isprave ovde u celosti. kako meni izgleda vlastela su hrvati a vlahi i serbli su ostali.
vlah=stočar (bravar,kozar, konjušar, kravar...)
srblin = ratar, poljoprivrednik

al ajd da sa nadamo da će neko bolje upućen dodati štogod.
isprava pisana ćirilicom, izdao prema danas izgubljenom originalu, R. Lopašić, „Hrvatski urbari”, MHJSM V, 1894, str. 8-11.

„Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Hanž Frankapan, krčki i modruški, cetinski i kliški knez i veće, ban Dalmacije i Hrvat, damo viditi vsakomu človiku, komu se dostoji, po sem (ovom) našem otvorenu listu, da pridoše prid nas počteni i dobri muži, bivše virne i prave sluge bana Ivaniša Ivanovića (sin kneza Ivana Nelipčića), vsi dobri Vlasi: Viganj, Dubravčić, Ninoje Sanković, Tomaš Ročević, Matijaš Vukčić, Milić Ostojić, Dragic Prodanić, Blaž Kočić, Hrelja Golešević, Vukat Vojinović, Ivaniš Grobačić, Budanj Grubšić, Biloslav Dražević, Jelovac Draživojević, Radivoj Vitković, Bulat Kustražić, Ivan Poznanović i ini vsi dobri Vlasi, pitajuće i išćuće ot nas dobrih i počtenih zakonov svojih navadnih (uobičajenih), ki im su bili za njih bivšega gospodna bana Ivaniša Ivanovića i za njegova oca, kneza Ivana. I mi smislivše se i vidivše pravo i podobno iskanje i pitanje njih, prijasmo (primismo) više rečene dobre dobre muže, bivše virne sluge bana Ivaniša, sebi za sluge i svomu ostanku, i učinismo im i dasmo i potvrdismo počtene i dobre i prave njih navadne zakone, ki im su bili najpraviji i najbolji za njih bivšega gospodina bana Ivaniša i za njegova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni njim služili oni i njih stariji; a ovo su oni dobri zakoni.

Najpri da ni nad njimi kneza posionoga (silovit). S nami se zgoravaje, knez, ki bi im mrzak, da su ga voljno prominiti.

Ki Vlah ima selo (selište, posjed), da služi s unčom (danak), a ki nima sela, taj na konji šćitom i s mačem, ali strilami i s mačem. Ki ne ide na vojsku, a zapovi mu se, šest libar plaća; ot togaj gre vojvodi Vlaškomu deseto. Da im se ne uzme konj vojnički u podsadu (zalog) ni za nijedni krivinu; a da ne vojuju ot Stipana dne do Martinja; a kada gredu na vojsku, dva dila vojnikov da gre, a treti dio da je napravlja (opskrbi) brašnom i kobilami.

I da ni nad njimi nijedan Hrvatin vojvoda, ner jedan izmeju njih da je vojvoda nad njimi, ki njim zapovida, s našim se knezem dogovaraje.

I da im je pitanje poda Vsinjem (sud pod Sinjem), a na njih pitanje da ne sida ni jedan Hrvatin, ner (nego) njih knez i suci njih. I da ima njih knez i suci dvakrat u godišću po Vlasih pojti, po vsih jedino više rečenih. I da ni meju njime oplinika zatiskom(plijenjenik na silu), ner što bi koga pravda dopitala. I ot vsakoga osuda (globa) da im se tretina ostavlja, a sucem deseto gre ot osudov, a ot našega dohotka knez deseto li (također) ot osudov. I tko bi osuda dopal, da mu se uzme ovca za libru, a krava za šest libar. I da mu se ima rok učiniti do dvadeset dana, a ako je dotle ne iskupi, da je zgiblo.

Da ima dati vsaki stan (pastirki stan, kuća) o Jurjevo (!) ovna ili ovcu, a ovna prihodnika (janje), ter sir, a tko je toli ubog, ter sira nima, a on vrvču (novac), ter podimni dukat, po njih zakonu sedamdeset i četiri bolanče (sitan novac), tko ima kljuse i trideset brav, a tko je ubožiji (siromašniji) dva dukat ali (ili) imri (vrsta novca), i jeseni o Martinjoj da imaju davati po svom zakonu ot vsakoga kljuseta dinar, dalje katunari (načelnik katuna) i dvornikov (službenik).

A u Cetini (Cetinskoj županiji) da ne daju nigdir trgovine (daća za dozvolu trgovanja). I da ni ot njih obišenika (da se nitko ne kažnjava vješanjem) ni za jednu krivinu. I da više rečeni muži, vsi dobri katunari, ot svojih ljudi pol dohodak da sebi ustavljaju dukatov, kako im je bilo za njih bivšega gospodina bana Ivaniša.

I da ne more otdati (tužiti) Vlah na Vlahasto libar, ki sam nima sto libar. I da ne more otdati najamnik (plaćenik) ni lovas (sluga, konjušar) na gospodara, i Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina. I da ni među njimi ku.a stav...ović (nečitljivo) ni svidok ni porotnik, ni nitkor ot njih da ni časnik; ni da je virovan mimo četire bolanče (ne može svjedočiti na sudu, ako je veća svota od 4 bolanče). I da ne daju travnine na planini, ni u zimišćih, ni indi, gdi nisu davali za bana Ivaniša, kada je (ih, akuz. množ.) je nakon sebe ostavil. I da ne drže Hrvati Vlahov mimo jednog bravara (pastir za ovce, brav).

Dalje knez Vlaški i vsi više pisani dobri muži, vsi katunari, na prijaše i zavezaše se virom i dušom svojom, da hote nam virno služiti i našemu ostanku, a mi se njim obitovasmo i na toj prijasmo našom ričju gospockom, da je hoćemo u vsih njih više pisanih zakonih tvrditi i udržati viku vičnim zakonom, nje i njih ostanak, dokle nam pravo i virno služe. I na to im dasmo taj naš otvoren list, jere vsi ovi više pisani dobro muži katunari svojom bratjom i svojimi katunami i svojimi općinami obitovaše se i prijaše i obezaše viramo i dušami svojim, da nas i naš ostanak oni i njih ostanak hote virno i pravo služiti svojimi glavami i svojim blagom i svim svojom moćju i ne ostaviti nas i naš ostanak protiv vsakomu človiku.

Pisan na Klisi, miseca marča osmi na deste dan va litih rojstva Isus Krstova 1436, lito. I na vse ovoj više rečeno prijasmo im tvrdo, dalje, što bi i njih zgovorom i š njim dobrom voljom bilo.”


Dr. Jaroslav Šidak, „Historijska čitanka za hrvatsku povijest”, Zagreb, 1952, str. 79-81.
Na stranu to, što mi uopće neznamo niti koje vjeroispovijesti su ti vlasi niti kako govore, moguće čakavicom kojom je povelja i napisana.
to je posebna priča kako se tako malo zna o žiteljima tog kraja pre turskih osvajanja , pa i za same turske vlasti. kao da se radi o predrimskom dobu.)

znamo da se je,iz cetinske krajine deo izbeglica, predvodjen glagoljaškim popom Djurom. se naselio na otok Olib. ali, i da se nisu svi iselili. o tome svedoče mnogi toponimi koji su iz predturskog perioda zadržani i dan danas. tako sto je moguće samo kad starosedeoc upoznaje doseljenike sa imenima krajolika.
 
Poslednja izmena:
Na stranu to, što mi uopće neznamo niti koje vjeroispovijesti su ti vlasi niti kako govore, moguće čakavicom kojom je povelja i napisana.

Ti Vlasi na cetinskom prostoru zive najmanje stotinjak godina jer fino pise u Zakonu "ki im su bili za njih bivsega gospodna bana Ivanisa Ivanovica i za njegova oca, kneza Ivana". Ivan Nelipic je umro prije 1383. godine, a Nelipac 1344. (Kresimir Kuzic, Rodoslovlje cetinskih knezova Nelipica, Povijest Dalmatinske zagore, str. 45.), dok postoji latinska povelja iz 1345. g. u kojoj pise da u Cetini zive Hrvati i Vlasi (populis Croatis e Olahis), ali Srbi se ne spominju.

1345, 21. novembra.
Ljudevit kralj ugarski i hrvatski izmiruje se s cetinskim knezom Ivanom Nelipicem

004afa.jpg


T. Smiciklas, Codex Diplomaticus, XI, Zagreb, 1913, str. 250.


Vlaske isprave su se cuvale u franjevackom samostanu u Sinju, a potom na Trsatu, u izbjeglistvu nakon turske navale. Imamo i primjer vlaskog prvaka iz Cetine, Tvrdosa Berislavica, kako 1341. izdaje darovnicu splitskom nadbiskupu za otkup svojih grijehova.

nadaklajidarovnicatvrdo.jpg


Nada Klaic, Drustvo u srednjovjekovnoj Hrvatskoj s posebnim obzirom na njegov razvitak u Cetinskoj krajini, Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Split, 1984.

Kolega krinka7 je svojevremeno postavljao ove primjere, pogledaj ovdje. Pogledaj i koji odgovor ranije, investigator je pisao da neka od njihovih prezimena poticu iz Hercegovine. Ne znam da li su poneki dosli na ove prostore kao pravoslavci, ali ono sto ukazuje je da su bili rimokatolici duze vremena, sto bi moglo znaciti da su bili poprilicno asimilovani sto na kraju nije ni cudno ako su vec ranije zivjeli tik do Hrvata...

Jos jedan primjer mi je poznat koji ide u prilog eventualnoj asimilaciji, u Surminovim ispravama (Hrvatski spomenici), Paval Berislavic iz Vrlike ("zvrh Rike") je 1451. jedan od sudaca rotnih plemenitih Hrvata stola tninskoga (kninskoga). Ova isprava je napisana glagoljicom na cakavskom jeziku.
 
Poslednja izmena:
Какав је Србин онај који је дошао у Хрватску прије 300-400 година? Никакав, тј. управо онакав какав би био и да је прије 300-400 година отишао нпр. у СССР. :p
Točno tako, to i ja pričam cijelo vrijeme... Da je otišao prije 300-400 godina u Rusiju, danas bi potomci tih ljudi bili Rusi... Ista stvar je s onim Hrvatima što su u 19. stoljeću otišli u Ameriku. Njihovi potomci su danas Amerikanci...

Није згорег пажљиво прочитати шта пишем прије него се сложиш са мном. :D
Нисам случајно написао баш СССР. Русију нисам ни поменуо јер је Русија у то вријеме постојала. Капиши? ;)
 
Није згорег пажљиво прочитати шта пишем прије него се сложиш са мном. :D
Нисам случајно написао баш СССР. Русију нисам ни поменуо јер је Русија у то вријеме постојала. Капиши? ;)

Jbg... Odkuda da ja znam što ti misliš... Ja sam odabrao ono sto meni paše... :D. Što pišeš ono sto ja mogu protumačiti u moju korist. Ja sam mislio da si ti zadrti komunista pa još živiš u SSSR-u! :D
 
Osim pomenutog Dušanovog zakonika („srbin da se ne ženi u vlaseh"), postoji niz zakona i povelja koje tretiraju odnos vlaha i srba. Primeri su dečanska hrisovulja iz 1330. koja ponavlja rečeno u Dušanovom zakoniku i dodaje („srbljin da se ne ženi u vlaseh, ako li se oženi, da ju vede u merophe"),

Stigli Srbi na Balkan u ranom srednjem veku sa cvrsto odredjenim etnicitetom, ovde na nikoga nisu naisli, nikoga nisu ni pobili, ni asimilovali. Balkan je bio prazan. A to sto je sirom Evrope od Germanije do Rusije naziv Vlah (Voloh, Olah, Walha, Waloon, itd) oznacavao Romane, to je puka slucajnost.


što je dovoljno za ispravan zaključak, ali dalje, povelja bana Matije Ninoslava između 1232-1235 (ako vjeruje srbljin vlaha, da se pri pred knezem; ako vjeruje vlah srbljina, da se pri pred banom, a inomu vlahu da ne bude izma),
Ninoslav, kao i ostali Sloveni u to vreme, nazivao je Dubrovcane Vlasima bas zato sto su Dubrovcani bili Romani. Ta povelja je bila ugovor sa Dubrovcanima. Postoji slicna povelja na dva jezika: slovenskom i latinskom, u kojima Vlasi i Ragusani su izricito izjednaceni.

Zato prestani vec jednom Mrkalju, odavno si provaljen.
 
Poslednja izmena:
U toj staleškoj podeli (Olahi ovcari i Serbi sebri) ostaje jedno da je treći termin (Hrvati) sveštenički, odn. fratarski stalež. brater frater Dei pater:mrgreen:

Tako je. Srbi su ovde plemstvo (ovde: "srbli", malim slovom), a vlasi pučanstvo srpskog naroda. Odavno rečeno i pametnome dovoljno. Kao što danas izvesne zapadne instance naginjuće klerofašizmu imaju fiziološki problem da prevale srpsko ime preko usana pa ih zovu "pravoslavnim Hrvatima" :kafa:, tako i onda, pre 7, 8 vekova postraskolni rimokatolici nisu oznaku srpske crkve "srpski narod" ostavljali necenzurisanom.

Dokaz da su srbi i vlasi klase srpskog naroda:

Postoji niz zakona i povelja koje tretiraju odnos vlaha i srba. Primeri su dečanska hrisovulja iz 1330. koja ponavlja rečeno u Dušanovom zakoniku i dodaje („srbljin da se ne ženi u vlaseh, ako li se oženi, da ju vede u merophe"), što je dovoljno za ispravan zaključak, ali dalje, povelja bana Matije Ninoslava između 1232-1235 (ako vjeruje srbljin vlaha, da se pri pred knezem; ako vjeruje vlah srbljina, da se pri pred banom, a inomu vlahu da ne bude izma), zatim Zakon za cetinske vlahe iz marta 1436. (srblin da ne more otdati na vlaha, ni vlah na srblina.), zatim carinska povelja cara Dušana iz decembra 1345. (da ne uzima Dabiživ' Dubrov'čanom ni carine; da nikoega dohodka ni tr'govcu dubrov'č'komu, ni vlahu, ni sr'binu, da nikomu; i kto gred u Dubrovnik i (i)z Dubrov'nika i vsaci vlasteli koi te stajati po Dabižive, da ne uzme carine do veka veku.) Kao što vidimo, međustaleški odnosi srba i vlaha zakonski se uređuju ne samo na prostoru Srbije, nego i na prostoru Bosne i Dalmacije. Među Rašanima iliti Srbima u narodnom smislu, srbi su bili zemljoposednička, a vlasi nomadska, stočarska, bezemljaška klasa.

Uostalom, kome sam ovo pisao pre 6 godina:

Razlika između vlaha i meropaha nije bila pravne, nego ekonomske prirode. Koliko vlaha može i treba da se smesti na jednom imanju pored potrebnih mu meropaha, to je pitanje, koje su rešavala pojedina vlastelinstva prema konkretnim prilikama svojih gazdinstava. Svakako je u tome pogledu postojala izvesna normalna proporcija, koja nije mogla biti povređena bez štete za celokupno gazdinstvo. Stoga se po nekad manifestovala težnja da se spreči priraštaj vlaha na štetu meropaha. Taj se priraštaj mogao vrpšti putem međusobnih brakova, te su se ti brakovi zabranjivali, bar utoliko, ukoliko bi za njih bio vezan prelazak meropaha u vlahe.

„Srbin da se ne ženi u vlaseh",

kao što se određuje u Svetostefanskoj (1313-1318) i Dečanskoj hrisovulji (1330 g.). Tome Dečanska hrisovulja dodaje:

„ako li se oženi, da ju vede u merophe" (čl. 36),

da sam dakle ne pređe u vlahe, nego da ostane na meropaškom položaju zajedno sa ženom.

Svetostefanska hrisovulja donosi za dopunu jednu oštriju odredbu, te veli ovako:

„Ako li se oženi u nevest (bez znanja) igumnovu, da se ograbi i sveže i vlah ot koga se bude ženil, i da se vratii bez volje opet na otčino mesto."

U ''Dušanovom zakoniku'' pojam VLAH označava stočara, a MEROPAH zemljoradnika. Iz tog razloga (napuštanje zemlje) bilo je zabranjeno da Vlah oženi Meropahinju, ako i sam neće ostati i obrađivati zemlju.

SEBAR zavisni seljak u srednjovekovnoj srpskoj državi. Sebar je morao gospodaru (vladaru, vlastelinu ili crkvi) da daje nekoliko vrsta rente. Prema vrsti odnosa i posla kojim su se bavili sebri se dele na: merophe, vlahe, zanatlije, sokalnike (posluga) i otroke (robove). U Dušanovom zakoniku precizno je određen pravni položaj sebara.

U starim dokumentima pojam sebar je označavao i prostog, neukog čoveka.


MEROPAH, zavisni seljak u srednjovekovnoj Srbiji. Meropahe su nazivali i serblji, zemljani ljudi, ljudi vlastelisci. Bili su obavezni da rade za svog gospodara i da mu daju naturalnu rentu. U Dušanovom zakoniku određene su obaveze meropaha: da rade za gospodara 2 dana nedeljno, da mu kose seno, okopavaju vinograd, da godišnje daju "carevu perperu" (novac) i da im se ništa više preko zakona ne oduzima.

Meropah nije smeo da napusti zemlju koju je obrađivao. Međutim, Zakonik im omogućava da se sude s gospodarom i carem ukoliko su zahtevi gospodara u pogledu rada i davanja veći no što je to propisano.


VLAH, u srednjovekovnoj srpskoj državi vlasima se naziva nomadsko stanovništvo koje se bavilo stočarstvom Dušanov zakonik pominje obaveze vlaha (kao i Zakonik cetinjskih vlaha). Vlasi tokom vremena postaju društveni sloj koji ima poseban tretman, nije opterećen feudalnim daćama, već plaća određeni godišnji porez.

Povlačenjem dela srpskog življa ispred Turaka u XV v. u hrvatske krajeve, te uvećanjem broja Srba koji postaju dominatno stanovništvo u Dalmaciji i njenom zaleđu, kao i istočnoj Slavoniji, i stvaranjem Vojne krajine proširio se naziv Vlasi, za Srbe u Vojnoj krajini. U vreme turskih ratova i okupacije Vlah je uvredljiv naziv za Srbina, odnosno, pravoslavca.

Ovaj pojam ne treba mešati sa: nazivom za omanju skupinu naroda romanizovanog porekla, koje se bavi stočarenjem, Vlasima. Takođe, stanovništvo romanskog porekla u dalmatinskim gradovima nazivalo je brdske pastire i seosko stanovništvo uopšte, Vlasima.


SOKALNIK, nazivaju se još i Servi, zavisni seljaci u srednjovekovnoj srpskoj državi. Pored nešto manjih obaveza od meropaha servi su obavezni da rade na imanju svog gospodara i da kao posluga obavljaju različite poslove: prenos robe, da prate gospodara na putovanju, da rade na popravkma zgrada, ili pak da rade u kuhinji. Broj serva u odnosu na merophe bio je mali.


OTROK, je bio rob u srednjovekovnoj srpskoj državi. Otroci su bili svojina koju je gospodar mogao da otuđi. Prema Dušanovom zakoniku otrok — hrišćanin nije mogao biti prodat nehrišćaninu. Otroci su bili nasledna svojina, ali se nisu mogli pokloniti kao miraz. Vremenom otroci postaju meropsi, zavisni seljaci; dobijaju zemlju na uživanje sa svim ostalim obavezama koje ispunjavaju prema svom gospodaru.

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj
...





U povelji Matije Ninoslava između 1232. i 1235.
"ako vjeruje srbljin vlaha, da se pri pred knezem; ako vjeruje vlah srbljina, da se pri pred banom, a inomu vlahu da ne bude izma" ne radi se o dubrovačkom knezu, nego o knezu kao plemenskom starešini, nižem organu sudske vlasti. Ako bi niža klasa (vlah) tužio višu klasu (srbljina) onda da parnica ide na vrhovni sud - "pred banom", a ako srbljin tuži vlaha, mugu da se pare tj. sude pred "opštinskim sudom" - pred knezom. Razlog - da se višoj klasi obezbedi pravednije suđenje i veća zaštita od neregularnosti koje se očekuju "na lokalu", odnosno, da se za sudbinu pripadnika više klase pita ban.

U Dečanskoj hrisovulji iz 1330. se kaže da ako bi srbin oženio vlahinju, oboje postaju meropsi („srbljin da se ne ženi u vlaseh, ako li se oženi, da ju vede u merophe"). Interesantno bi od frankohistoriografije bilo čuti objašnjenje kako to neko ko je "etnički Vlah" postaje "etnički Meropah". Prema ranijoj, Svetostefanskoj hrisovulji između 1313. i 1318, („Ako li se oženi u nevest (bez znanja) igumnovu, da se ograbi i sveže i vlah ot koga se bude ženil, i da se vratii bez volje opet na otčino mesto.") srbljin bi morao protiv svoje volje ("da se ograbi i sveže") da se vrati u svoj stalež ("na otčino mesto").

Zatim u Zakonu za cetinske vlahe (znamo gde je reka Cetina) iz marta 1436. ("srblin da ne more otdati (svedočiti protiv) na vlaha, ni vlah na srblina"), što znači da se neće priznati svedok tužbe iz suprotne klase, budući da se očekuje klasna netrpeljivost koja bi ugrozila nepristrasnost svedočenja.

Svi ovi zakoni su srpski zakoni za srpski narod, potiču iz srpskih država i pisani su srpski, ćirilicom.

PS. I naravno, tu je bukvalistički klub, koji sve što je zapisano pre više od 50 godina smatra svetim slovom, kao da pre 1000 godina nije bilo politike, već su se svi bavili zapisivanjem istorijske istine e kako bi mogle da se footokopiraju i okače na Krstaricu huiljadu godina kasnije.:dosadno:

PS#2. Takođe, naš je problem što su nam istoriju pisali, a u stvari prepisivali, razni Hrabaki, Ferjančiči, Županiči, Ferluge i Papazogle... i domaći kolaboracionisti... koji nisu imali motiva da preispituju vladajuće stavove istorigrafije pitko servirane sa zapadnih strana.
 
Poslednja izmena:
U toj staleškoj podeli (Olahi ovcari i Serbi sebri) ostaje jedno da je treći termin (Hrvati) sveštenički, odn. fratarski stalež. brater frater Dei pater:mrgreen:

Deder Srebrenka, kad si tako dobro obavijestena, kakva to staleska podjela ovdje vrijedi, opet bez ucesca Srba, kao na Cetini 1345. godine? Na stranu sada rimokatolicki cetinski Vlasi, Srbenda Tvrdos i njegov potomak Paval, jedan od sudaca plemenitih Hrvata stola tninskoga...

Iz Pasmanskog brevijara, 1431-1433. g.

"Pride Isak' voevoda s' Turci i porobi Vlahe i Hrvate".

stefanic-1.jpg


Vjekoslav Stefanic, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I, Zagreb, 1969, str. 109.
 
Poslednja izmena:
to je veliko pitanje. bio je pod rimskom upravom. a jesu li rimljani za vreme svoje kratke uprave uspeli nametnuti svoj jezik svim tadašnjim narodima?zašto bi i kako bi?
ako jesu tvojim dedovima ne znači da su i ostalima.
Balkan je bio u sastavu Rimskog Carstva sa latinskim jezikom SEDAM VEKOVA, duze nego Francuska. Pogledaj malo istoriju romanskih naroda: Spanaca, Portugalaca, Francuza, Italijana, Rumuna, itd.


btw. menjaj to ime. "pravi vlah" znači "pravi stočar".
Slabo si obavesten.
 
Balkan je bio u sastavu Rimskog Carstva sa latinskim jezikom SEDAM VEKOVA, duze nego Francuska. Pogledaj malo istoriju romanskih naroda: Spanaca, Portugalaca, Francuza, Italijana, Rumuna, itd.
nije sedam no 5-6. nešto više vremena nego što srbi bejahu pod turcima. a jesu li turci naučili srbe turski?

da bi shvatio koliko je to mali period što se promene jezika tiče može i ovako.
od pada rima do danas prošlo je 16 vekova. a tebe još nismo povratili jeziku tvojih dedova.
btw. menjaj to ime. "pravi vlah" znači "pravi stočar".
Slabo si obavesten.
vlah u mom kraju je isto što i čobanin. nema veze sa etničkim ili verskim.

nas su brdjane primorci odreda zvali vlajima. a mi njih bodulima. oni nas jer se tamo bez stoke, tj. samo na poljoprivredi, nije moglo zamisliti preživeti.
eeee sad. druga je stvar ako si i ti čobanin. ispričavam se.
 
nije sedam no 5-6.
Jeste, sedam je: od prvog veka pre nase ere do sestog veka nase ere. Tek tada se u Istocnom Rimskom Carstvu (on sto se danas naziva Vizantijom a sebe je nazivala Romanijom) preslo od latinskog na grckom.


a jesu li turci naučili srbe turski?
Naucili su Bosnjake i deo Albanaca da budu muslimani. Kao sto su stari Balkanci naucili Srbe da budu hriscani.

vlah u mom kraju je isto što i čobanin. nema veze sa etničkim ili verskim.

nas su brdjane primorci odreda zvali vlajima. a mi njih bodulima. oni nas jer se tamo bez stoke, tj. samo na poljoprivredi, nije moglo zamisliti preživeti.
eeee sad. druga je stvar ako si i ti čobanin. ispričavam se.
Treba pogledati malo naokolo u svetu. Tvoje selo nije jezgro znanja.
 
Jeste, sedam je: od prvog veka pre nase ere dosestog veka nase ere. Tek tada se u Istocnom Rimskom Carstvu (on sto se danas naziva Vizantijom a sebe je nazivala Romanijom) preslo od latinskog na grckom.
kad je pao rim? možeš tako produžiti rimsko carstvo do pada carigrada.
i opet zabadava. i istočno i zapadno su imperije. e ne nacionalni triper. zato su u njima mnogi narodi zadržali svoj govor i ostale osobenosti.

a to što tvoji nisu ne znači da su i drugi bili tako neuspešni.
Naucili su Bosnjake i deo Albanaca da budu muslimani. Kao sto su stari Balkanci naucili Srbe da budu hriscani.
brkaš promenu vere i promenu jezika.a oćeš da te neko smatra ozbiljnim diskutantom.
Treba pogledati malo naokolo u svetu. Tvoje selo nije jezgro znanja.
nije to moje selo no celo dalmatinsko zaledje. a i u bosni su tamošnje čobane takodje zvali vlahima. i svi su doreda govornici istoga jezika.
ima tamo i vlaha romanskog govora. ali njih smo zvali ćići.kad su turci prodrli oni su se preselili na sever gde i danas žive.

a to što su tvoji nacionalni pametnjakovići izabrali vama stočarsko zvanje za nacionalno ime je izuzetno dirljivo. samo vidiš dovodi do zabune. trebali su izabrati neko posebno koje nema u drugoga.
 
Poslednja izmena:
kad je pao rim? možeš tako produžiti rimsko carstvo do pada carigrada.
Vec sam ti to objasnio. Ajde, procitaj jos jednom ispocetka.


i opet zabadava. i jedno i drugo su imperije. e ne nacionalni triper. zato seu se u njima mnogi narodi zadržali svoj govor i ostale osobenosti.
to što tvoji nisu ne znači da drugi nisu.
Naprotiv. Kako je doslo do toga da Spanci govore spanski? Francuzi francuski? Italijani italijanski?

Ni tvoji dedovi nisu odvajkada govorili srpski.

brkaš promenu vere i promenu jezika.
Dakle prihvacujuci hriscanstvo tvoji mnogobozacki dedovi prodali su veru za veceru?
 
Naprotiv. Kako je doslo do toga da Spanci govore spanski? Francuzi francuski? Italijani italijanski?Ni tvoji dedovi nisu odvajkada govorili srpski.
naravno da jesu. taj je jezik čobana i ratara evoluirao. ali je prenošen sa dedova i baba na unuke. zato ga zovemo i maternjim.

i nije deo hegemonije latinske nad pokorenim narodima.

ko zna kako bi vi, španci, francuzi i italijani govorili da ste uspeli sačuvati govor svojih dedova.
a ti si posebna priča.krvni sloven koji se ponosi jezičkom zaboravnošću.

Vec sam ti to objasnio. Ajde, procitaj jos jednom ispocetka.
koji je tebi IQ?. koliki je puta duže 16 vekova od 6 vekova,

- - - - - - - - - -

Dakle prihvacujuci hriscanstvo tvoji mnogobozacki dedovi prodali su veru za veceru?
nije za večeru. dobrovoljno. hrišćanstvo se širilo propovedanjem.
 

Back
Top