1. Prava bi poslastica bila doktorirati prava na ovim poveljama.
2. Vlasi su pučki stalež u svim srpskim zemljama. Logično je da su srpksi vladari imenom vlaha označavali i dubrovački puk (kao što ga ja sada obležavam pojmom "pučani"). Istini za volju, u doba bana Matije Ninoslava i Dubrovčani su najvećim delom naši ljudi, Srbi, tako da se i tamo razumevao pojam vlaha, nižeg staleža, kao što su taj pojam imale administracije ostalih srpskih zemalja. Bosanski ban Ninoslav, želeći da ima manje sudskog posla a više profita od kazni, u svojim poveljama balansira dozvoljavajući da se svim vlasima (pučanima) koje tuže srbi (vlastela) sudi pred knezom tj. pred dubrovačkim sudom. Dakle, korigovao sam svoju tvrdnju u delu da se ne misli na dubrovački sud.
Garancije Stefana Nemaljića Prvovenčanog Dubrovačkom knezu Žan Dandulu iz 1215:
Va ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az, veli župan Stefan i sa svojov djetju klnu se knezu dubrovačkomu Žan Dandulu i vse obćine grada Dubrovnika, u Boga i svetu Bogorodicu i va česni i životvoreći krst Gospodnji i va sveta jevanđelje(!) i u svetih 12 apostola i u 40 svetih mučenika i va 360 svetih otaca klnu vi se bez svakoga propadstva (bez ikakve obmane) jakore (kao) da vi sam prijatelj i moje djeta doku ste pravi (pravedni). I ako kto vaš vrag (neprijatelj) pribjegne u moju zemlju da vi ga dam ako vi imje što pakostiti iz moje zemlje. I da gredu (idu) vaši ljudije po mojej zemlji sa trgom (robom i novcem) bez vsake bojezni. I da im nije nikere sile i da si prodaju i kupuju svobodno a što je zakon tržnikom u mojej zemlji da mi daju. I da ne jemlje (uzima, hvata) srbin vlaha bez suda. I ako se učini krivina, među Gradom i mojov zemljov da se staju sudije gdje je zakon i da ispravljaju. A da nije izma (odmazde). Ako li sije (ovo) prestuplju (prekršim) da me Bog sudi i sveta Bogorodica.
Zakon važi bez obzira odakle su srbin i vlah, odnosno vlastelin i pučanin. Ovaj dokument i dubrovačkog plemića takođe smatra srbinom kao što i srpskog pučanina takođe smatra vlahom.
Evo još jednog lepog primera:
26. oktobar 1345. godine - Dušan Silni
Piše kraljevstvo mi, da jest vĕdomo vsakomu, kako pridoše poklisarije vlasteli dubrov'čci kraljevstvu mi pod Ser: Piro Grubešić, i Martol Črĕvić i Paske Gučetić, i govoriše kraljevstvu mi na slugu Dabiživa, kako je učinil trg na Trĕbini i uzima od tovara dinar, kto grede i u Dubrovnik i iz Dubrovnika, i od dobitka, koji grede u Dubrovnik. I govorĕ Dabiživ prĕd kraljevstvom mi "Uzimana je i prĕžde ona-zi carina ondĕ-zi !" a govorĕće poklisarije Dubrov'čci "Ta-zi carina ne uzimana od veka od kole svĕt stal". I kraljevstvo mi iznađe, jerĕ ne uzimana ta-zi carina i u mojih dĕd', i pradĕd', i roditelja kraljevstva mi i u kraljevstvu mi, i stvori milost kraljevstvo mi vsem vlastelom dubrov'čcim, velim i malim, da ne onoga-zi trga na trĕbini, kako ga i prĕžde ne bilo, i po sema sega da ne uzima Dabiživ Dubrovčanom na carine da nikojega dohotka, ni trgovcu dubrov'čkomu, ni vlahu ni srbljinu, da nikomu. I kto grede u Dubrovnik i iz Dubrovnika, i vsaci vlasteli koji će stojati po Dabiživĕ, da ne uzima carine te-zi do veka veku, ni u sina kraljevstva mi, da ni u koga nastoještago kralja u Srbljih. I sije zapisa kraljevstvo mi, da je tvrdo i nerazorĕno do vĕka. Kto li potvori sije zapisanije kraljevstva mi, da jest proklet od gospoda Boga, i od prĕčistije Bogorodice, i Odigitrije i od svetih apostol' 12 vrhovnik, i da ga ubije i porazi sila č'stnago krsta Hristova. A takovi potvorivi da mi jest nevĕr'n, i da plati tisuću perper' kraljevstvu mi. A siju milost prĕrĕči gospodin kralj pod Serom, mĕseca ohtebra 26, v lĕto 6854. Stefan kralj.
Odavde se vidi da nema jednakosti između "Vlaha" i dubrovčanina trgovca, već da su
vlah i srbin klasne kategorije srpskih srednjovekovnih zemalja.