Sveta trojica?

Trojstvo, da li znači negaciju jednog boga i da li je hrišćanstvo sa trojstvom uopšte monoteizam?

  • Da, trojstvo je negacija jednog boga i hrišćanstvo nije monoteizam.

    glasova: 2 28,6%
  • Ne, trojstvo nije negacija jednog boga i hrišćanstvo jeste monoteizam.

    glasova: 5 71,4%

  • Ukupno glasova
    7
I ti imas izuzetno bujnu mastu. Bre, postadoste apostoli, proroci, mesije, sveci, itd. Zar vi, hriscani, tako malo poznajete vase svete knjige. Jahveh je samo jedan i nikada i nikome nije pravio vanbracnu decu. Ovo o sinu i duhu je totalna budalastina i nema veze sa religijom. Niko ne moze da objasni sta ce svemocnom, svevidecem, sveznajucem i svuda prisutnom bogu Jahvehu sin i sveti duh. Ovo je budalastina koju je smislio starorimski imperator i paganin Sv. Konstantin Veliki i to pretocio u Nikejski kredo. Tako da znate, troglavog boga vam je stvroio pagain, malo da zezne hricane koji ne mogu niti znaju da objasne zasto se bog i kada menja od jednog lica u dva, od dva u tri i od tri u jedno i tako, kako god mu se prohte, on ima tri hipostaze.

:zroll:
"Бог је јединосложен по Својем саставу, апсолутно прост. Али то, једино по суштини, апсолутно Начело, Почетак, све створивши и силом Својом све држећи, има три Лица, три Ипостаси, које не раздробљују и не разједињују Његову суштину (природу, биће). Зато Бог јесте Један по Трима Лицима Својим – Пресвета, Јединосуштна и Нераздјељива Тројица.
Непознати. Не разумијем: три лица, ма шта да под њима подразумијевао, – у сваком случају јесу нешто сложено.
Духовник. Нису. Ипостаси – то су лица Божија, која никакву сложеност у суштини својој не изражавају. Свети Оци у видљивом свијету који нас окружује указују на неке појаве у њему, које нам помажу да уз помоћ аналогија са њима уразумијемо ту велику Тајну. Ево, напримјер, Сунце, чије битије има три модуса: у материји која сачињава само његово небеско тијело – као први, у свјетлости коју исијава – као други, и у топлоти којом оно огријева Земљу – као трећи модус. Све то јесте једно сунце, али, као, у три „лица“, која изражавају јединствену појаву: материја, свјетлост, топлота. Теби није јасно: како број „три“ може да не буде сложен и да се изједначује са јединицом? Али број посједује количинска својства само када се примјењује на појаве материјалног свијета, и та својства за тебе чине неприхватљивим појам несложене Тројице, једнаке Јединици. Јер, и твоја јединствена личност само се условно, када се на њу примјењују земаљске особине бројева, дефинише као тројична по свом саставу, јер се састоји од ума, осјећања и воље. Али у стварности и твоја је личност „јединствена у суштини“, недјељива и неразложива на та три вида, који, ипак, не раздјељују твоју природу на три.
Непознати. У мојој личности та три начела имају различите функције, али немају битије одвојено једно од другог, немају самостални живот, који ви допуштате у одвојеним лицима Тројице.
Духовник. Међусобна одвојеност ума, осјећања и воље човјека представљају неку врсту подобија међусобне одвојености Ипостаси Божијих. Ум дјелује у својој сфери, осјећања у својој, воља у својој, али они чине јединствено биће, које ми осјећамо као једно, недјељиво „ја“. Али личност је створена у времену, те зато ум, воља и осјећања човјекове личности јесу само релативно подобије, а не поптпуно одговарајући пандан Троипостасног састава Бога. И ја овдје говорим о личности човјека – не да би ти личност Бога мислио исто као што мислиш личност човјекову, него да би, видјевши нешто слично, престао да будеш тврдоглав у својем негирању највеличанственије Истине, само зато што ти се, због аналогије са материјалним свијетом, она чини бесмислена.
Непознати. Управо сам те тако и схватио.
Духовник. Прекрасно. Отвори, дакле, срце своје, не преграђуј му пут ка вјеровању тој Истини. Без противљења саслушај оно што ми о Њој знамо из Божијег Откровења.
Непознати. Да. Потрудићу се да те управо тако слушам. Јер, ко зна због чега, иза привидне бесмислености твојих ријечи ја назирем нешто друго. Не могу да кажем – нешто истинито, али у сваком случају више од онога што сам раније мислио.
Духовник. Ти мутно осјећаш оно што је кристално јасно људима вјере, а нарочито светим угодницима Божијим. То осјећање је натјерало св. Григорија Богослава да ускликне: „Тројица, Чије нејасне сјенке у мени изазивају усхићење!“
Али идемо даље са удубљивањем у познање Истине. Шта нам је откривено у Божијем Откровењу о бићу Божијем? – „Бог је Љубав“ (1 Јн. 4:16). Или, како говори св. Григорије Богослов: „Ако нас неко запита – чему се ми поклањамо, шта осјећамо? – ми имамо спреман одговор: љубав„.
Шта ми знамо о љубави? Ми познајемо њено дејство, и у том дејству, мада и не постижемо, али са трепетом осјећамо и саму њену суштину. За нас љубав, ма гдје и ма како она дејствовала у свијету, увијек јесте сила Божија, која нас са бићем Божијим сједињује. То је тако задивљујуће рекао св. Василије Велики, у свом „Шестодневу“: „Цијели свијет, састављен од разнородних дијелова, Бог је повезао неким савезом љубави у јединствено општење и јединствену хармонију, тако да дијелови, по положају својем веома раздијељени једни од других, бивају сједињени посредством симпатије“.
Зар све то не открива и суштину Бића Божијег? Зар се особине Божије не односе на ту суштину? Зар није Бог-Љубав свемогућ, непостижан, невидљив, благ, праведан? Зар нам и стварање, и битије, и јединство васељене не објашњавају суштину Бића Божијег?
Непознати. Значи, љубав и јесте личност Божија? Ја то не разумијем.
Духовник. Када говоримо личност, ми под тим подразумијевамо сав садржај датог бића: силе, стање, све што се у њему садржи и чиме оно пројављује себе извана. Бог је љубав. Шта подразумијевамо ми под том ријечју? На философском језику то би се могло објаснити овако. Ми о материјалном свијету знамо само оно што о њему спознајемо кроз наше опажајне органе. Шта је то ствар „сама по себи“ – ми не знамо. Е, оно што је ствар „сама по себи“ у материјалном свијету, – у Богу је љубав. Другим ријечима, љубав – то је Бог у Себи. Ако питаш: шта је то Бог у својој суштини, ми ћемо ти одговорити: Љубав. Та ријеч је недоступна нашем разумјевању, али је доступна нашем осјећању. Али ако будеш питао даље – шта је то љубав у својој суштини, нећеш добити одговор, као и приликом питања о суштини физичких појава. И тамо ти познајеш само пројављивања једне или друге силе, а не саму силу „у својој суштини“. Ти изучаваш пројављивања и дејства електромагнетне силе, или силе теже, али, шта су те силе у својој суштини – то за тебе остаје непостижно. Ми о љубави знамо много. Нама су откривене њене особине, њена дејства, њена пројављивања. Све, све што човјек треба да зна у границама земаљског битија о Богу, он зна, зна да је Бог љубав, зна и које су особине, дејства и пројављивања љубави.
Зато, ако хоћеш да постигнеш тајну суштине Бића Божијег, читај ријеч Божију, шта се тамо говори о дејству Љубави у свијету: „Љубав дуго трпи, милосрдна је, љубав не завиди, љубав се не велича, не горди се, не чини што не ваља, не тражи својега, не срди се, не мисли зла, не радује се неправди, а радује се истини; све покрива, свему вјерује, свему се нада, све трпи. Љубав никада не престаје, мада ће се и пророчанства прекратити, и народи ће умукнути, и знање ће се уништити“ (1 Кор. 13:4-8). „Више пак од свега обуците се у љубав, која је свеукупност савршенства“ (Кол. 3:14). „У љубави нема страха, него савршена љубав изгони страх, јер је у страху мучење“ (1 Јн. 4:18). „Ако ми љубимо једни друге, Бог у нама пребива, и љубав је Његова савршена у нама“ (1 Јн. 4:12). „Ко не љуби, тај није познао Бога, јер је Бог љубав“ (1 Јн. 4:8).
Непознати. Од свега што си до сада говорио о Богу, мојем поимању најдоступније је било ово што си говорио сада. Али како то повезати са тројединством? Љубав је јединствено начело, и „лица“ Божија раздробљују га у нашој представи.
Духовник. Нипошто. Биће Божије је јединствено. То биће је Љубав. А Испостаси – то су три лица једног Бића. Нама је откривено да је Бог Отац био одувијек, да се Бог Син предвјечно рађа од Оца, и да Бог Свети Дух предвјечно од Оца исходи.
Непознати. Опет недоумица. Бог Отац је одувијек. Бог Син се рађа од Оца, Бог Свети Дух од Оца исходи. Али, појмови „рађања“ и „исхођења“, шта год они значили у односу на Бога, у сваком случају показују неко ново, раније не бивало стање. Значи, раније је увијек био Бог Отац, а тек онда Бог Син и Бог Дух Свети. Али, ако су Они почели да буду потом, како онда Они могу бити јединствени по природи са Оцем?
Духовник. Опет ти не можеш да се ослободиш од својих материјалистичких представа и за њих неизбјежно везаних појмова времена и простора. Када прелазимо на мисао о Богу, подобије тројединства у нашој личности о којем сам малоприје причао мора бити пренесено у вјечност. Ако кажемо: воља човјекова рађа се од ума, и осјећања његова исходе из његове свијести – зар ће то значити да је у времену ум био прије воље и прије осјећања? Међусобни односи лица Пресвете Тројице стоје изван питања о сложености природе Бога у времену. Ми се морамо унутрашње напрегнути, унутрашње се избавити од ограничених представа, духом се винути до созерцавања вјечности, и тамо, иза граница пролазног материјалног битија, нама ће се открити вјечно пребивајући Бог, у вјечности рођени од Оца Син, у вјечности од Оца исходећи Свети Дух. Није било тренутка у времену када није било Сина или када није било Светог Духа. За Њих нема почетка у времену. Они су одувијек, као и Бог Отац, јер Они су – исти тај, једини по суштини Бог. Бог је одувијек Пресвета Тројица, и одувијек је Бог Отац, од Њега рођени Син и исходећи од Оца Дух Свети."
 
:zroll:
"Бог је јединосложен по Својем саставу, апсолутно прост. Али то, једино по суштини, апсолутно Начело, Почетак, све створивши и силом Својом све држећи, има три Лица, три Ипостаси, које не раздробљују и не разједињују Његову суштину (природу, биће). Зато Бог јесте Један по Трима Лицима Својим – Пресвета, Јединосуштна и Нераздјељива Тројица.
Непознати. Не разумијем: три лица, ма шта да под њима подразумијевао, – у сваком случају јесу нешто сложено.
Духовник. Нису. Ипостаси – то су лица Божија, која никакву сложеност у суштини својој не изражавају. Свети Оци у видљивом свијету који нас окружује указују на неке појаве у њему, које нам помажу да уз помоћ аналогија са њима уразумијемо ту велику Тајну. Ево, напримјер, Сунце, чије битије има три модуса: у материји која сачињава само његово небеско тијело – као први, у свјетлости коју исијава – као други, и у топлоти којом оно огријева Земљу – као трећи модус. Све то јесте једно сунце, али, као, у три „лица“, која изражавају јединствену појаву: материја, свјетлост, топлота. Теби није јасно: како број „три“ може да не буде сложен и да се изједначује са јединицом? Али број посједује количинска својства само када се примјењује на појаве материјалног свијета, и та својства за тебе чине неприхватљивим појам несложене Тројице, једнаке Јединици. Јер, и твоја јединствена личност само се условно, када се на њу примјењују земаљске особине бројева, дефинише као тројична по свом саставу, јер се састоји од ума, осјећања и воље. Али у стварности и твоја је личност „јединствена у суштини“, недјељива и неразложива на та три вида, који, ипак, не раздјељују твоју природу на три.
Непознати. У мојој личности та три начела имају различите функције, али немају битије одвојено једно од другог, немају самостални живот, који ви допуштате у одвојеним лицима Тројице.
Духовник. Међусобна одвојеност ума, осјећања и воље човјека представљају неку врсту подобија међусобне одвојености Ипостаси Божијих. Ум дјелује у својој сфери, осјећања у својој, воља у својој, али они чине јединствено биће, које ми осјећамо као једно, недјељиво „ја“. Али личност је створена у времену, те зато ум, воља и осјећања човјекове личности јесу само релативно подобије, а не поптпуно одговарајући пандан Троипостасног састава Бога. И ја овдје говорим о личности човјека – не да би ти личност Бога мислио исто као што мислиш личност човјекову, него да би, видјевши нешто слично, престао да будеш тврдоглав у својем негирању највеличанственије Истине, само зато што ти се, због аналогије са материјалним свијетом, она чини бесмислена.
Непознати. Управо сам те тако и схватио.
Духовник. Прекрасно. Отвори, дакле, срце своје, не преграђуј му пут ка вјеровању тој Истини. Без противљења саслушај оно што ми о Њој знамо из Божијег Откровења.
Непознати. Да. Потрудићу се да те управо тако слушам. Јер, ко зна због чега, иза привидне бесмислености твојих ријечи ја назирем нешто друго. Не могу да кажем – нешто истинито, али у сваком случају више од онога што сам раније мислио.
Духовник. Ти мутно осјећаш оно што је кристално јасно људима вјере, а нарочито светим угодницима Божијим. То осјећање је натјерало св. Григорија Богослава да ускликне: „Тројица, Чије нејасне сјенке у мени изазивају усхићење!“
Али идемо даље са удубљивањем у познање Истине. Шта нам је откривено у Божијем Откровењу о бићу Божијем? – „Бог је Љубав“ (1 Јн. 4:16). Или, како говори св. Григорије Богослов: „Ако нас неко запита – чему се ми поклањамо, шта осјећамо? – ми имамо спреман одговор: љубав„.
Шта ми знамо о љубави? Ми познајемо њено дејство, и у том дејству, мада и не постижемо, али са трепетом осјећамо и саму њену суштину. За нас љубав, ма гдје и ма како она дејствовала у свијету, увијек јесте сила Божија, која нас са бићем Божијим сједињује. То је тако задивљујуће рекао св. Василије Велики, у свом „Шестодневу“: „Цијели свијет, састављен од разнородних дијелова, Бог је повезао неким савезом љубави у јединствено општење и јединствену хармонију, тако да дијелови, по положају својем веома раздијељени једни од других, бивају сједињени посредством симпатије“.
Зар све то не открива и суштину Бића Божијег? Зар се особине Божије не односе на ту суштину? Зар није Бог-Љубав свемогућ, непостижан, невидљив, благ, праведан? Зар нам и стварање, и битије, и јединство васељене не објашњавају суштину Бића Божијег?
Непознати. Значи, љубав и јесте личност Божија? Ја то не разумијем.
Духовник. Када говоримо личност, ми под тим подразумијевамо сав садржај датог бића: силе, стање, све што се у њему садржи и чиме оно пројављује себе извана. Бог је љубав. Шта подразумијевамо ми под том ријечју? На философском језику то би се могло објаснити овако. Ми о материјалном свијету знамо само оно што о њему спознајемо кроз наше опажајне органе. Шта је то ствар „сама по себи“ – ми не знамо. Е, оно што је ствар „сама по себи“ у материјалном свијету, – у Богу је љубав. Другим ријечима, љубав – то је Бог у Себи. Ако питаш: шта је то Бог у својој суштини, ми ћемо ти одговорити: Љубав. Та ријеч је недоступна нашем разумјевању, али је доступна нашем осјећању. Али ако будеш питао даље – шта је то љубав у својој суштини, нећеш добити одговор, као и приликом питања о суштини физичких појава. И тамо ти познајеш само пројављивања једне или друге силе, а не саму силу „у својој суштини“. Ти изучаваш пројављивања и дејства електромагнетне силе, или силе теже, али, шта су те силе у својој суштини – то за тебе остаје непостижно. Ми о љубави знамо много. Нама су откривене њене особине, њена дејства, њена пројављивања. Све, све што човјек треба да зна у границама земаљског битија о Богу, он зна, зна да је Бог љубав, зна и које су особине, дејства и пројављивања љубави.
Зато, ако хоћеш да постигнеш тајну суштине Бића Божијег, читај ријеч Божију, шта се тамо говори о дејству Љубави у свијету: „Љубав дуго трпи, милосрдна је, љубав не завиди, љубав се не велича, не горди се, не чини што не ваља, не тражи својега, не срди се, не мисли зла, не радује се неправди, а радује се истини; све покрива, свему вјерује, свему се нада, све трпи. Љубав никада не престаје, мада ће се и пророчанства прекратити, и народи ће умукнути, и знање ће се уништити“ (1 Кор. 13:4-8). „Више пак од свега обуците се у љубав, која је свеукупност савршенства“ (Кол. 3:14). „У љубави нема страха, него савршена љубав изгони страх, јер је у страху мучење“ (1 Јн. 4:18). „Ако ми љубимо једни друге, Бог у нама пребива, и љубав је Његова савршена у нама“ (1 Јн. 4:12). „Ко не љуби, тај није познао Бога, јер је Бог љубав“ (1 Јн. 4:8).
Непознати. Од свега што си до сада говорио о Богу, мојем поимању најдоступније је било ово што си говорио сада. Али како то повезати са тројединством? Љубав је јединствено начело, и „лица“ Божија раздробљују га у нашој представи.
Духовник. Нипошто. Биће Божије је јединствено. То биће је Љубав. А Испостаси – то су три лица једног Бића. Нама је откривено да је Бог Отац био одувијек, да се Бог Син предвјечно рађа од Оца, и да Бог Свети Дух предвјечно од Оца исходи.
Непознати. Опет недоумица. Бог Отац је одувијек. Бог Син се рађа од Оца, Бог Свети Дух од Оца исходи. Али, појмови „рађања“ и „исхођења“, шта год они значили у односу на Бога, у сваком случају показују неко ново, раније не бивало стање. Значи, раније је увијек био Бог Отац, а тек онда Бог Син и Бог Дух Свети. Али, ако су Они почели да буду потом, како онда Они могу бити јединствени по природи са Оцем?
Духовник. Опет ти не можеш да се ослободиш од својих материјалистичких представа и за њих неизбјежно везаних појмова времена и простора. Када прелазимо на мисао о Богу, подобије тројединства у нашој личности о којем сам малоприје причао мора бити пренесено у вјечност. Ако кажемо: воља човјекова рађа се од ума, и осјећања његова исходе из његове свијести – зар ће то значити да је у времену ум био прије воље и прије осјећања? Међусобни односи лица Пресвете Тројице стоје изван питања о сложености природе Бога у времену. Ми се морамо унутрашње напрегнути, унутрашње се избавити од ограничених представа, духом се винути до созерцавања вјечности, и тамо, иза граница пролазног материјалног битија, нама ће се открити вјечно пребивајући Бог, у вјечности рођени од Оца Син, у вјечности од Оца исходећи Свети Дух. Није било тренутка у времену када није било Сина или када није било Светог Духа. За Њих нема почетка у времену. Они су одувијек, као и Бог Отац, јер Они су – исти тај, једини по суштини Бог. Бог је одувијек Пресвета Тројица, и одувијек је Бог Отац, од Њега рођени Син и исходећи од Оца Дух Свети."
Prosecan covek, prosecne inteligenije tesko da bi mogao da proguta ovolike nelogicnosti u citriranom tekstu. Uporediti jedno svemocno, sveznajuce, svuda priustno mitolosko bozanstvo sa tri sunceva materijalna svojstva (ili modusa, kako autor navodi) je svojevrsna budalastina i prevara, dokaz neukosti samog propovednika koji je u gorecitranom tekstu oznacen kao Duhovnik. Koja je to duhovnost na tako niskom umnom nivou. A da ne komentarisem iskaz "Kada prellazimo na misao o Bogu, podobije trojedinstva u nasoj licnosti ...... mora biti preneseno u vjecnost." Nonsens sui generis. Covek je jedino i samo materijalno bice. Cak i njegove misli su rezultat materijalnih cinilaca, hocu reci energije.

O ljubavi bozijoj bolje bi bilo da svi duhovnici i zadrti vernici zacute. Jer je opis tog mitoloskog bica metafora najgorih zala, olicenje genocidnosti.
 
Hogare Strašni ne kapiraš da kako je teologija napredovala u postavljanju novih i novih filozofskih pitanja-tako se
Biblija menjala i prilagođavala...
Posebno su ubacivani delovi psalma koji govore o Iliji,Mojsiju i drugima koji su ,ustvari hrist drugog "prepodobija"...:zelenko3:
Pa zar nije koncil 1002 ili treče ustanovio da je Isus Hrist isti Bog i sa Svetim Duhom gradi Sveto Trojstvo...
A kako možeš biti sam svoj otac je stvar iracionalne alogike šta je moguće samo slutiti (intuicija) ili osećati poput
Pravoslavaca kao mistićnu istinu u koju se veruje i o kojoj se ne postavljaju logična pitanja...
Radi se o tome da u umu vernika su svetovi za koje logika nije merodavna!
Uzmi u Lazi jednog pacijenta koji halucinira i pokušaj s njim da razgovaraš! Ti jedno,on sasvim drugo!z:p
Putevi Gospodnji su nedokučivi,a uma i nepredvidivi...:hahaha:
 
Hogare Strašni ne kapiraš da kako je teologija napredovala u postavljanju novih i novih filozofskih pitanja-tako se
Biblija menjala i prilagođavala...
Posebno su ubacivani delovi psalma koji govore o Iliji,Mojsiju i drugima koji su ,ustvari hrist drugog "prepodobija"...:zelenko3:
Pa zar nije koncil 1002 ili treče ustanovio da je Isus Hrist isti Bog i sa Svetim Duhom gradi Sveto Trojstvo...
A kako možeš biti sam svoj otac je stvar iracionalne alogike šta je moguće samo slutiti (intuicija) ili osećati poput
Pravoslavaca kao mistićnu istinu u koju se veruje i o kojoj se ne postavljaju logična pitanja...
Radi se o tome da u umu vernika su svetovi za koje logika nije merodavna!
Uzmi u Lazi jednog pacijenta koji halucinira i pokušaj s njim da razgovaraš! Ti jedno,on sasvim drugo!z:p
Putevi Gospodnji su nedokučivi,a uma i nepredvidivi...:hahaha:
Dragoljube, moze se tako tumaciti mudrovanja, tzv. svetih otaca. Medjutim, po mom shvatanju, teologija nije napredovala, ta retrogradna dogma se tome uporno i zestoko suprostavljala i jos uvek suprostavlja... Njeni sledbenici i nosioci su trapavo i neinteligentno nastojali da se u novom, modernom i visoko-tehnoloskom razvijenom svetu, dogmatski uklope i akomodiraju. Uzalud su bilisvi takvi napori. Konzervativizam se suvise snazno opirao bilo prilagodjavanju stvarnom zivotu i njegovom progresu. Dogmatima je ostalo jedino da zloupotrebljavaju naucna dostignuca, koja nisu uspeli, i pored svih izuzetnih napora, da zadrze na niskom i primitivnom stupnju.

Trojstvo iliti Sveta Trojica su koncipirana mnogo, mnogo ranije, ne na Koncilu 1002. godine, vec na Prvom nikejskom koncilu, odrzanom, 325. godine. Od tada pa do danasnjih dana taj se concept odrzao zahvaljujuci ljudskoj gluposti, neznanju i lakovernosti. Trojstvo je smislio paganin, sveti rimski imperator Konstantin Veliki, ali ga do sdasnjeg dana jos niko nije mogao razumeti niti objasniti smisao njegovog lpostojanja. Glupost se nije mogla transtformisati u mudrost. Ostala je to do danasnjeg dana.

Zasto i sam bog Jahveh (Savatije po nasem) zabranjuje uzimanje njegovog imena bez razloga, sto ce reci ne razmisljaj da li u religioznim dogmama ima logike, mudrosti ili istine ili ne.
 
Ok.na NIkejskom saboru,a ovo šta ja -je raskol...
No kakogod...
Zar ćeš podceniti jezuite,među njima i papu Franciska?
Veoma su obrazovani i traže puteve usklađivanja religije i nauka...
Po tom su veoma nalik Judaističkim naučnicima koji su ipak slobodniji i ne
preispituju naučne rezultate da li su u skladu s religijom...Njima je sve to od tvorca i "samo"
treba otkrivati čime se ljudi bliže Jhvehu...
Kod jezuita je drukčije,nova znanja i nauka su u službi očuvanja vere u Hrista...
Ništa to nije za potcenjivanje...
Pravoslavlje za njima dobrano zaostaje,mada Atina slovi za visoko naučni i teološki centar...
O Islamu ne bih...A nije mi ni interesantan...
 
Ok.na NIkejskom saboru,a ovo šta ja -je raskol...
No kakogod...
Nije ni raskol, opet greska "u koracima".
Zar ćeš podceniti jezuite,među njima i papu Franciska?
Veoma su obrazovani i traže puteve usklađivanja religije i nauka...
Po tom su veoma nalik Judaističkim naučnicima koji su ipak slobodniji i ne
preispituju naučne rezultate da li su u skladu s religijom...Njima je sve to od tvorca i "samo"
treba otkrivati čime se ljudi bliže Jhvehu...
Kod jezuita je drukčije,nova znanja i nauka su u službi očuvanja vere u Hrista...Ništa to nije za potcenjivanje...
Mislim da si skrenuo s teme. Ipak, reci cu par reci i o tom malobrojnom, pomno trijerisanom visoko oprazovanom svestenickom redu, koji je, nema sumnje, i veoma konzervativan. Njihovi prioriteti nisu iz oblasti egzaktne nauke, vec drustvo, covek kao duhovno bice podlozno svakojakim uticjima.
Pravoslavlje za njima dobrano zaostaje,mada Atina slovi za visoko naučni i teološki centar...
O Islamu ne bih...A nije mi ni interesantan...
Da se vratimo nasoj temi koju ni do danas nisu uspeli da rastumace cak ni veoma obrazovani i inteligentni isusovci, tj. jezuiti.
Uzgred, zasto mislis da je u pitanju potceenjivanje?
 
Ama vidim da ih potcenjuješ iz tvojih tekstova...
A šta oni,ustvari rade?
Izuzimajući Judaizam od toga (ta religija nije isprečena naučnom razvoju ,zen budizam jeste donekle stavom apsurda samsare...)
visoko sveštenstvo se teorijski i uveliko praktično bavi teologijom usklađujući religiske seanse i njihove sadržaje u detaljima s naobrazbom
i informisanošću najširih narodnih masa...Pri tom im je ciljna grupa sa sve nižim obrazovanjem u čemu Vatikan već duže vreme
beleži teške poraze...U USA, recimo,se godišnje zatvori desetak crkava jer nemaju nikakvu posetu!
Pravoslavlje,zasad beleži uspon,naročito u ruralnoj Rusiji,a i još nekim zemljama koje tranzitiraju iz socijalizma u lib.kapitalizam iz
znanih razloga gušenja vera...
Primer Grčke PC je indikativan i to je sudbina i ostalih PC.
No,ono šta hoću da ti kažem je da u crkvama je prisutna stalna revizija pisane "božije reči",usklađivanje s civilizacijskim potrebama...
Ateisti ovo ne uviđaju,tek s agnostičkim pristupom se otvara ta knjiga aktuelnog lažiranja religija...
Papa Francisko uveliko revidira i politiku svoje crkve,ali i kanone ublažava do sledećeg sabora-koncila kad če se mnogo toga "ozakoniti"...
"Komisija za ustavna pitanja",dakle postoji u svakoj cvrki! No dobro,u ovim malim sekticama ne,ali oni imaju prepev Biblije i svakakve druge
Kule stražara koje nisu ni revizija ,već očigledne marketinčke izmišljotine za navatavanje vernika...
Tako da kad krenete u kritiku i razotkrivanje religija,grešite-zmiju treba u glavu! A glava su ideolozi crkveni s njihovim revizijama.:kafa:
 
Prosecan covek, prosecne inteligenije tesko da bi mogao da proguta ovolike nelogicnosti u citriranom tekstu. Uporediti jedno svemocno, sveznajuce, svuda priustno mitolosko bozanstvo sa tri sunceva materijalna svojstva (ili modusa, kako autor navodi) je svojevrsna budalastina i prevara, dokaz neukosti samog propovednika koji je u gorecitranom tekstu oznacen kao Duhovnik. Koja je to duhovnost na tako niskom umnom nivou. A da ne komentarisem iskaz "Kada prellazimo na misao o Bogu, podobije trojedinstva u nasoj licnosti ...... mora biti preneseno u vjecnost." Nonsens sui generis. Covek je jedino i samo materijalno bice. Cak i njegove misli su rezultat materijalnih cinilaca, hocu reci energije.

O ljubavi bozijoj bolje bi bilo da svi duhovnici i zadrti vernici zacute. Jer je opis tog mitoloskog bica metafora najgorih zala, olicenje genocidnosti.

Nema to veze sa inteligencijom. Da je pitanje Boga stvar inteligencije, neke statistike, verovatnoce, obozenje ne bi ni postojalo, cak ni kao ideja.
To sto ti istim recima odgovaras i nakon objasnjenja samo govori da u osnovi tvog suda ne stoji nikakva logika vec cista iracionalnost. A to ti je i dokaz da tvoje misli nisu izraz nikakve "energije", vec izraz bunta prema autoritetu, ljubavi, drugim recima to je izraz bunta prema onome sto napada i ugrozava EGO. Da su to svojstva materije te pobude bi onda imali i u nauci, odnosno prilikom objasnjenja tih sila.. zar ne?
A kao sto vidis, to je nonsens. Nista od tih pobuda ne postoji u prirodi. te je priroda samo uslov da se one manifestuju u svesti, ne i ono iz cega proizilaze.
Te pobude su nase svojstvo i pod predpostavkom da smo mi materija, kao sto kaze Nice, poricemo i svaku mogucnost da one mogu da postoje.
Upravo tvrdoglavost u racionalizmu ti ni ne dozvoljava da pojmis ista od onoga sto duhovnik govori. Nije poenta da sudis iz racia nego da uvidis protivrecnosti u koje upada razum.
Metod teologije nije posmatranje spoljnih uzrocnoposledicnih veza, kako bi navodno dosli do zakljucka o postojanju ili nepostojanju Boga, zato mi nije ni jasno insistiranje na takvim metodama.
Jano je da ukoliko postavis odredjene uslove i znanje mora biti ograniceno i ticati se samih tih uslova, ono znanje, koje sledi iz datih aksioma.
Ali to ne znaci da mozes suditi o stvarima, za koje nisi postavio uslov. Sve zablude i nastaju na tim osnovama, dakle ne zbog sistema i okvira misljenja, nego zbog problematicnosti aksioma.
Pa tako ti mozes pricati o vezama u prirodi u odredjenom izolovanom sistemu i biti potpuno u pravu, ali ta prica pada u vodu kada iz toga izvlacis zakljucke o moralnosti, smislu zivota itd...upravo jer egzistencija nije iscrpljena tvojom metodom.
Upravo taj primer gore tome sluzi, da ukaze koliko je razum gord. Da ono sto tvrdi, kada treba da se porice Bog smatra "logicnim", ali ne primenjuje isti metod kada se o Bogu uopste ne govori.
Za tebe je besmislica da mi mozemo tvrditi da nesto postoji ako je nepostizno. Odmah slede argumenti, to je vera, nije znanje. Ali isto tako kada primenimo to isto na beskonacnost vremena i prostora ti koji vise tada nemas potrebu da snizavas Boga dozvolices (nesvesno) da tvoj razum dodje u bezizlazan polozaj.
Ovo je cist dokaz da niko ne negira Boga jer sama logika nalaze tako nesto, nego upravo negira, jer u skladu sa karakterom taj neko ne zeli, niti moze podneti da Bog postoji.
Recimo da razlicitost religijskih shvatanja nepoznatog navodi na zakljucak da ni jedna religija nije istinita. Nepoznati to nece primeniti kad je naucni metod u pitanju, vec odgovara da u nauci postoji saglasnost kod svih ljudi u nekim pitanjima. Duhovnik mu OBJEKTIVNO ukazuje da ta saglasnost oko nekih pitanja postoje i u svim religijama, ukazujuci mu upravo na njegovu pristrasnost.
I gde ti tu vidis moc razuma? Ja vidim samo cistu iracionalnu volju, koja se intelektom sluzi da bi SVOJE TEZNJE opravdala.
Evo recimo ovde:
O ljubavi bozijoj bolje bi bilo da svi duhovnici i zadrti vernici zacute. Jer je opis tog mitoloskog bica metafora najgorih zala, olicenje genocidnosti.
To o cemu pricas nije ljubav vec indiferentnost.. Znaci ne mozes to postavljati za uslov dobrog Boga a u isto vreme zaliti se da ne brine o covecantvu..u protivrecnosti si.
Ljubav nije pasivna tolerancija prema necemu. Zelja je ega da mi tako definisemo ljubav i to radi pukog samoodrzanja ega.
A ako zaista i stavimo taj uslov indiferentnosti iz koje proizilazi raspustenost coveka tek onda dobijamo bice koje opisujes, jer je samo u tom slucaju i ono samo uzrocnik takvog sveta.

"Kada prellazimo na misao o Bogu, podobije trojedinstva u nasoj licnosti ...... mora biti preneseno u vjecnost."
Sto se ovoga tice...to jeste nerazumno iz istog razloga iz kog je i biblija nerazumna. A to je zato sto se njoj prilazi iskljucivo materijalisticki.
Nerazumno je iz pozicije onoga, koji nema iskustvo duhovne intuicije a kada je rec o iskustvu, tu je besmislena svaka rasprava, jer reci nisu dovoljne da se prenese iskustvo a ukoliko se ne prenese reci su beznacajne.
Tada imamo samo projekcije i nesto shvatamo tako sto prilagodjavamo sebi. Ako uz to i sebe smatramo mudrim jer silnu skepsu usmeravamo na dogmatiku, po istom zahtevu bicemo i "ne-mudri", jer nismo u stanju da tu skepsu usmerimo i na (dogmatski postavljenu) samu moc razuma. Odakle nam ta drskost da dovodimo razum u pitanje koriscenjem istog tog razuma? Zar to nije problematicno?
Nije, zato sto to i nije razum, jer covek je pre svega, ne razumno, nego UMNO bice, pa je kao takav sposoban da stvari poima i racionalno i iracionalno.
Na primer Hegel dodajuci tezu, antitezu i sintezu ukida protivrecnost vestackih podeoka i suprostavljenosti, objasnjavajuci tako funkcij uma. i tada je suvisno ponovo rasclanjivati ono sto je um sintetizovao.
Sad se ti pitas a kako taj duhovnik moze praviti te besmislice jezickih vratolomija?
Moze, zato sto se radi o istoj sintezi, koja se i nama ukazuje preko dodira sa empirijskim, kada saznajemo predmet, ali ga ne moze naknadno misliti, odnosno bit istog prilagoditi matematickom i aritmetickom poimanju.
Na slican nacin se i ovde poima istina.
 
Poslednja izmena:
Ama vidim da ih potcenjuješ iz tvojih tekstova...
A šta oni,ustvari rade?
Izuzimajući Judaizam od toga (ta religija nije isprečena naučnom razvoju ,zen budizam jeste donekle stavom apsurda samsare...)
visoko sveštenstvo se teorijski i uveliko praktično bavi teologijom usklađujući religiske seanse i njihove sadržaje u detaljima s naobrazbom
i informisanošću najširih narodnih masa...Pri tom im je ciljna grupa sa sve nižim obrazovanjem u čemu Vatikan već duže vreme
beleži teške poraze...U USA, recimo,se godišnje zatvori desetak crkava jer nemaju nikakvu posetu!
Pravoslavlje,zasad beleži uspon,naročito u ruralnoj Rusiji,a i još nekim zemljama koje tranzitiraju iz socijalizma u lib.kapitalizam iz
znanih razloga gušenja vera...
Primer Grčke PC je indikativan i to je sudbina i ostalih PC.
No,ono šta hoću da ti kažem je da u crkvama je prisutna stalna revizija pisane "božije reči",usklađivanje s civilizacijskim potrebama...
Ateisti ovo ne uviđaju,tek s agnostičkim pristupom se otvara ta knjiga aktuelnog lažiranja religija...
Papa Francisko uveliko revidira i politiku svoje crkve,ali i kanone ublažava do sledećeg sabora-koncila kad če se mnogo toga "ozakoniti"...
"Komisija za ustavna pitanja",dakle postoji u svakoj cvrki! No dobro,u ovim malim sekticama ne,ali oni imaju prepev Biblije i svakakve druge
Kule stražara koje nisu ni revizija ,već očigledne marketinčke izmišljotine za navatavanje vernika...
Tako da kad krenete u kritiku i razotkrivanje religija,grešite-zmiju treba u glavu! A glava su ideolozi crkveni s njihovim revizijama.:kafa:
Pre nego sto nastavimo raspravu o nastanku i prirodi Svete Trojice, iliti Svetog Trojstva, objasni sta se to zbilo u hriscanskom svetu te tako znacajne 1002. godine posle Hrista. O kakvom koncilu i raskolu je rec? Drugo, voleo bih da budes decidniji i objasnis kako i na osnovu kojih iskaza si "video da ih potcenjujem."?

P.S. Mislim da bi bilo ïnteresantno da das svoje vidjenje na tekst koji je postavio Znatizeljni (#711)
 
Poslednja izmena:
Hmmm...Znatiželjni,da ti i ja rasčistimo religijsko pitanje među nama,ostali baš i nisu dorasli ili čute ili nisu na forumu...
Naime,slažem se sa svim što si napisao i jasno je da je vera legitimno stanje uma i da to što postoji u umu je čovekov svet,
bio pravilan,determinisan ili unekoliko determinisan ili haotičan...
S tim u vezi,zar se ludak ne pita istinito:gde je ustvari ludnica u toj zgradi gde je on ili van te zgrade...:zelenko3:
Zar vernik ne misli istinito (mani pravo!) kad misli trojedinog boga?
Zar moj ribolovački bog Posejdon nije moćniji i od Jhveha ili bilo kog nečijeg boga,kad je istina u mom umu takav.
Moje misli su Zakon!
E sad...
A šta je s praktičnim delovanjem?
Što taj moj glupi Posejdon meni uvaljuje pedalo,umesto somče od 10 kila?Ybš takvog boga ,mislim ja na povratku iz
ribolova...
Nešto je i istisnuta tečnost u kadi tvrdoglava i uvek ekvivalentna uronjenoj masi tj.težina istisnute tečnosti odgovara
težini uronjenog tela (teža od vode se doračunava i sila koja pritiska dno suda)-EUREKA!:eek::hahaha:
To Bog tako hteo i hoće? E ovo se ne može ničim pokazati ni dokazati i čak je evidentno da se i hipotetični Bogovi pridržavaju
tvrdoglavih Zakona Prirode...Osim ako je Bog i sam Priroda (Deus sive Natura),a ako nije nema upliva u te Zakone!
Naravno da je ovo isprana opservacija još od Baruha de Spinoze...
Znači,na objektivni svet u kom vladaju Prirodni zakoni (osim u tom jednom slučaju!) nikakav Bog nema upliva!
I onda ,gde Bogovi dejstvuju?
Ostao je samo svet naših misli (praktične verifikacije demantuju da je to i jedini svet!) u kom Bogovi mogu manje-više uspešno
da obitavaju i.....................i svet metafizike,izvora nastajanja,postojanja,kvantnih događaja itd,,,
Dakle,svet naše svesti i svet našeg nesaznanja!(Onog šta je iza Zakona-Metafizike,što Zakone čini...)
U svetu naše svesti može biti svakakvog smeća,ali i čestite nauke,filozofije,umetnosti...Indeterminizma i determinizma...
A svet metafizike nismo ni dotakli!
Nagađanja o tome šta porađa postajanje,opstajanje u promenama (kvantnih rojeva dakako...) su ipak samo nagađanja i ni jedno
nije verifikovano tj.nenaučno je!
Eto,to je situacija u nama i pred nama!
Nauka ima svoje verifikacije držeći se Zakona prirode,a vere imaju svoja verovanja bez verifikacije jer i nisu pogodna za njih jer
su iracionalne-nepotpune,maglovite,emotivne,intuitivne ,čak i lucidne...
(Nikako ovo Hogar da apsolvira,a moguće i neće...:zelenko2:)
Ostajemo na :Nauka naučnicima i ozbiljnim poslovima,a vera popovima i onima kojima je do verovanja,a ne saznavanja...
Stvari nisu uopšte tako jednostavne kako sam ih ovde prikazao kad zađemo u metafiziku,jer je tada i naučnik prinuđen da koristi intuiciju
i lucidnost koje su iracionalna (nepotpuna i maglovita)dejstva uma...S tim što ga tada naučnici proglašavaju filozofom te nauke...
 
Hmmm...Znatiželjni,da ti i ja rasčistimo religijsko pitanje među nama,ostali baš i nisu dorasli ili čute ili nisu na forumu...
Naime,slažem se sa svim što si napisao i jasno je da je vera legitimno stanje uma i da to što postoji u umu je čovekov svet,
bio pravilan,determinisan ili unekoliko determinisan ili haotičan...
S tim u vezi,zar se ludak ne pita istinito:gde je ustvari ludnica u toj zgradi gde je on ili van te zgrade...:zelenko3:
Zar vernik ne misli istinito (mani pravo!) kad misli trojedinog boga?
Zar moj ribolovački bog Posejdon nije moćniji i od Jhveha ili bilo kog nečijeg boga,kad je istina u mom umu takav.
Moje misli su Zakon!
E sad...
A šta je s praktičnim delovanjem?
Što taj moj glupi Posejdon meni uvaljuje pedalo,umesto somče od 10 kila?Ybš takvog boga ,mislim ja na povratku iz
ribolova...
Nešto je i istisnuta tečnost u kadi tvrdoglava i uvek ekvivalentna uronjenoj masi tj.težina istisnute tečnosti odgovara
težini uronjenog tela (teža od vode se doračunava i sila koja pritiska dno suda)-EUREKA!:eek::hahaha:
To Bog tako hteo i hoće? E ovo se ne može ničim pokazati ni dokazati i čak je evidentno da se i hipotetični Bogovi pridržavaju
tvrdoglavih Zakona Prirode...Osim ako je Bog i sam Priroda (Deus sive Natura),a ako nije nema upliva u te Zakone!
Naravno da je ovo isprana opservacija još od Baruha de Spinoze...
Znači,na objektivni svet u kom vladaju Prirodni zakoni (osim u tom jednom slučaju!) nikakav Bog nema upliva!
I onda ,gde Bogovi dejstvuju?
Ostao je samo svet naših misli (praktične verifikacije demantuju da je to i jedini svet!) u kom Bogovi mogu manje-više uspešno
da obitavaju i.....................i svet metafizike,izvora nastajanja,postojanja,kvantnih događaja itd,,,
Dakle,svet naše svesti i svet našeg nesaznanja!(Onog šta je iza Zakona-Metafizike,što Zakone čini...)
U svetu naše svesti može biti svakakvog smeća,ali i čestite nauke,filozofije,umetnosti...Indeterminizma i determinizma...
A svet metafizike nismo ni dotakli!
Nagađanja o tome šta porađa postajanje,opstajanje u promenama (kvantnih rojeva dakako...) su ipak samo nagađanja i ni jedno
nije verifikovano tj.nenaučno je!
Eto,to je situacija u nama i pred nama!
Nauka ima svoje verifikacije držeći se Zakona prirode,a vere imaju svoja verovanja bez verifikacije jer i nisu pogodna za njih jer
su iracionalne-nepotpune,maglovite,emotivne,intuitivne ,čak i lucidne...
(Nikako ovo Hogar da apsolvira,a moguće i neće...:zelenko2:)
Ostajemo na :Nauka naučnicima i ozbiljnim poslovima,a vera popovima i onima kojima je do verovanja,a ne saznavanja...
Stvari nisu uopšte tako jednostavne kako sam ih ovde prikazao kad zađemo u metafiziku,jer je tada i naučnik prinuđen da koristi intuiciju
i lucidnost koje su iracionalna (nepotpuna i maglovita)dejstva uma...S tim što ga tada naučnici proglašavaju filozofom te nauke...
A sta bi u ovoj citiranoj papazjaniji i tiradi Hogar ttrebalo da apsolvira? Upitah te sta se to tako vazno u hriscanskom svetu dogodilo 1002. godine n.e.? Da li je u pitanju koncil ili raskol.? I ko se s kim raskolio? I sta bi sa Svetom Trojicom? Gde si njih zaturio.
 
Ok.na NIkejskom saboru,a ovo šta ja -je raskol...
No kakogod...
Zar ćeš podceniti jezuite,među njima i papu Franciska?
Veoma su obrazovani i traže puteve usklađivanja religije i nauka...
Po tom su veoma nalik Judaističkim naučnicima koji su ipak slobodniji i ne
preispituju naučne rezultate da li su u skladu s religijom...Njima je sve to od tvorca i "samo"
treba otkrivati čime se ljudi bliže Jhvehu...
Kod jezuita je drukčije,nova znanja i nauka su u službi očuvanja vere u Hrista...
Ništa to nije za potcenjivanje...
Pravoslavlje za njima dobrano zaostaje,mada Atina slovi za visoko naučni i teološki centar...
O Islamu ne bih...A nije mi ni interesantan...

Jesuiti su vojska vatikanska, a papa ne sluzi Bogu, vec kontrolise tajna drustva koja su stvorena u vatikanskoj kuhinji.
Jesuiti su za svoje potrebe naredili Jeronimu da promeni oko 3,5 hiljada reci u Vulgati.
A Isus je lepo rekao u Bibliji da se verni paze od ljudske filozofije :)

Evo kome se papa moli :

isis_horus_seth.jpg




Dokaz da je masonstvo poteklo iz Vatikana

freemasonry-handshake.jpg


Apostol Petar i egipatski obelisk

6b72b5bcd056610234eae994a9f2dc10.jpg
 
"Бог је јединосложен по Својем саставу, апсолутно прост. Али то, једино по суштини, апсолутно Начело, Почетак, све створивши и силом Својом све држећи, има три Лица, три Ипостаси, које не раздробљују и не разједињују Његову суштину (природу, биће). Зато Бог јесте Један по Трима Лицима Својим – Пресвета, Јединосуштна и Нераздјељива Тројица.
Непознати. Не разумијем: три лица, ма шта да под њима подразумијевао, – у сваком случају јесу нешто сложено.
Духовник. Нису. Ипостаси – то су лица Божија, која никакву сложеност у суштини својој не изражавају.

Dakle, jednoslozen po sastavu, apsolutno prost. Ovjasni ovu ni malo inteligentnu tvrdnju. Odakle tebi saznanje da je njegov sastav „apsolutno prost“? Da li je prost po materijalnom sastavu ili po inteligenciji? Ili necim trecim? Apsolutni princip? Odakle tebi saznanje da je apsolutni princip, kakav Pocetak kad se uporno namece tvrdnja da nema ni POCETKA ni KRAJA! Kako je apsolutno prost, tj. Jednoslozen, a ima tri LICA? Tri Ipostase su isto, pretpostavljam sto i tri lica? Moguce da, po tebi, nije.

Ko to kaze da se razdrobolju, a ako se razdrobljuju cime se drobe. Pretpostavka je da se ne razdrobljuju sami sebi. Ne razjedinjuju se i ne razjedinjuju Njegovu sustinu? Znaci nije apsoluto prost, vec slozen iz tri entiteta, tri sustine koja se ne razdrobljuju, ali se povremeno razjedinjuju i ponovo ujedinjuju u jedno prosto i apsolutno Nacelo? I na kraju – krescendo: Zato Bog jeste jedan po Trima Licima Svojim – Presveta, Jedinosustna (mozda bi izkaz „Jednosustna“ bio adekvatniji – pr. Hogariusa)i nerazdjeljiva Trojica.“

Posle ovog visokoumnog zakljucka, ostaje nereseno pitanje kako se Sin odvoji od Oca i sidje na zemlju gde se ocoveci, te dade svoj nevinu dusu za ocisceneje od grehova iskvarenog coveka, Oceve kreacije.
 
Hogare Strašni ne kapiraš da kako je teologija napredovala u postavljanju novih i novih filozofskih pitanja-tako se
Biblija menjala i prilagođavala...
Posebno su ubacivani delovi psalma koji govore o Iliji,Mojsiju i drugima koji su ,ustvari hrist drugog "prepodobija"...:zelenko3:
Pa zar nije koncil 1002 ili treče ustanovio da je Isus Hrist isti Bog i sa Svetim Duhom gradi Sveto Trojstvo...
A kako možeš biti sam svoj otac je stvar iracionalne alogike šta je moguće samo slutiti (intuicija) ili osećati poput
Pravoslavaca kao mistićnu istinu u koju se veruje i o kojoj se ne postavljaju logična pitanja...
Radi se o tome da u umu vernika su svetovi za koje logika nije merodavna!
Uzmi u Lazi jednog pacijenta koji halucinira i pokušaj s njim da razgovaraš! Ti jedno,on sasvim drugo!z:p
Putevi Gospodnji su nedokučivi,a uma i nepredvidivi...:hahaha:

Isus je rekao da se cuvamo ljudske filozofije :)
 
Inače na trojstvu počiva SZ i NZ , samo to je teško uočiti . A da je tako , postoji Poslanica SV Apostola Jovana i tu je sve i "svja" definicija "trojstva " . A da je ta poslanica istinita , nailazimo je u Milanskom popisu knjiga NZ sa početka II veka .
Vuk ju je skoro odlično preveo upoređujući sada istu na više od 5 različitih jezika iz spisa iz 3, 4. i 5 . veka.
Naravno , sada su to relativno dostupna fototipska izdanja .
Ali ako idemo malo kasnije na polovinu 3. veka , a pre Nikeje , "definiciju" ili credo , preneo je SV Grigorije Čudotvorac.

Kao i uvek ( jer sam potpuni laik ) molim da se moj post na ovom pdf-u ne citira.

St, Zavet nikada nije pocivao na trojstvu, jer ga nema :)
Bog preko proroka kaze da je on jedan Bog i drugih nema.
Sto se tice N.Zaveta , takodje ne postoji trojstvo, jer je ono izmisljeno, kada sae svestenstvo sastajalo na svojim verskim saborima.
Vuk je pravio greske i zato sada imamo nove Biblije, nije recimo cudo da su i Makabejske knjige uvrscene u Bibliju.
Jel to ovaj Grigorije cudotvorac :

Teško je pobrojati sva čudesa koja je Sv. Grigorije Čudotvorac učinio. Zapovedao je zlobnicima i preobrazivao ih u vernike, lečio sve muke i bolesti, bivao nevidljiv pred progoniteljima, a mogao je da čita ljudske misli i predvidi događaje.

A ti ako si laik, zasto pises nesto o cemu ne znas :?:
 
Inače na trojstvu počiva SZ i NZ , samo to je teško uočiti . A da je tako , postoji Poslanica SV Apostola Jovana i tu je sve i "svja" definicija "trojstva " .
Nije tacno, pogotovu ne za SZ, dok se u NZ ni jednom ne pominje trojstvo, vec se nategnuto tumaci da postoje tri lica, tj. trojstvo („U ime oca, sina i svetoga duha“ navode vernici kao dokaz o postojanju boga). To je zavrsnica jednog od Jevandjelja, ako se ne varam.

A da je ta poslanica istinita , nailazimo je u Milanskom popisu knjiga NZ sa početka II veka .
Da ti poverujem na rec? Zasto nisi citirao poslanicu i dao link.

Vuk ju je skoro odlično preveo upoređujući sada istu na više od 5 različitih jezika iz spisa iz 3, 4. i 5 . veka.
Naravno , sada su to relativno dostupna fototipska izdanja .
Mozes li da ovu tvrdnju elaboriras i potkrepis dokazima.
Ali ako idemo malo kasnije na polovinu 3. veka , a pre Nikeje , "definiciju" ili credo , preneo je SV Grigorije Čudotvorac.
Nikejski simbol vere ili Nikejski kredo (verujem) je definisan na Prvom nikejskom saboru i do danas ostao gotovo minimalno izmenjen, tj. doradjen na Prvom konstantinopoljskom concilu 381. U katolickoj verziji je kaznije uneta klauzula „filioque.
N.B. Ova klauzula je bila jedan od razloga Velikog raskola.
Kao i uvek ( jer sam potpuni laik ) molim da se moj post na ovom pdf-u ne citira.
Laik (grčki: λαός - narod) je član hršćanske crkve, a nije svestenik ili redovnik
Takodje, koristi se za lice koje nije ekslpert u jednom odredjenom polju nauke.
Dakle, pojam koji se prvenstveno koristi za osobu koja nije ekspert u jednom određenom polju znanja, nepoznavalac, diletant, nestrucnjak, amater, neposvecenik... Koja si ti vrsta laika.

Kojoj vrsti laika pripadas?
 
Moze li neko da mi krajnje pojednostavi sta zapravo znaci termin "sveti duh" i koga on predstavlja? Znam sta je Bog i "sin Boziji" ali sam zbunjen po pitanju svetog duha.

Sveti Duh je 3 licnost Bozanstva (Duh sveprisutnosti Oca i Sina, Duh koji proizilazi iz Oca I Sina). Sveti Duh NIJE POSEBNA SAMOSTALNA OSOBA i nigdje u Bibliji neces naci da Sveti Duh komunicira sa Ocem i/ili Sinom kao sto to Sin i Otac rade izmedju sebe.

Primjer da lakse shvatis: Marko Nikolic (glumac) je licnost. On je i osoba. Moze da bude samo na jednom mjestu u isto vrijeme.
Giga Moravac je licnost. Ali nije osoba. Moze da bude istovremeno na vise mjesta u svacijem domu na TV-u.

Trojstvo onako kako ga rimokatolicka, pravoslavna a i protenstatske crkve shvataju danas nije nista drugo nego teski oblik paganizma koji vuce korijene jos iz Vavilona i mitraizma. Podrivanje licnosi Bozanstva je najveci oblik prevare koji se danas moze naci u deklarisanim religijama. Po tome vidimo kloliko je Sotona suptilan prevarant.

Sveti Duh je nacin kako da svako od nas ima individualnu zajednicu sa Ocem kroz Sina jer kroz Svetog Duha Bog moze sa svima nama u isto vrijeme da bude i da hodi sa nama i mi sa Njim. On nas (Duh Oca i Sina) osvjedocava, dovodi Bogu, uci, nadahljuje, daje darove Duha. On cini u nama da svoj karakter usladjujemo sa Hristovim. On nam pomaze u svemu. Zbog njega imamo dobro u sebi jer je to od Boga a ne od nas. On u nama cini ono sto mi ne bi mogli sami u ovom pobunjenom svijetu. Preko Svetog Duha nas Bog spasava. I hvala Bogu na tome.
 
Poslednja izmena:
Autorska tema.

Osnovni postulat verovanja u hrišćanstvu, kod najvećeg broja hrišćanskih crkvi je "trojstvo" ili "otac, sin i duh sveti" što u velikoj meri dovodi s logičke strane , ako odbacimo samo uverenje, da li je sa "trojstvom" hrišćanstvo uopšte monoteistička religija ili su "otac, sin i duh sveti" klasični politeizam ili višeboštvo?

Pitanje je na mestu posebno ako se uzme da je to pitanje najveći.predmet sporenja i među samim hrišćanima.
 
Poslednja izmena:

Back
Top