Evo šta AI kaže o promašenim adventističkim (subotarskim) proročanstvima o kraju sveta:
Mogu ti navesti nekoliko poznatijih primera adventističkih proročanstava za koja se kasnije pokazalo da nisu ispunjena na način na koji su prvobitno očekivali vernici:
1. „Veliko razočaranje“ (1844.)
Pozadina: Vilijam Miler, baptistički propovednik iz SAD-a, izračunao je na osnovu Danila 8:14 da će se Hristos vratiti 22. oktobra 1844.
Ishod: Tog dana se ništa nije dogodilo. Hiljade njegovih sledbenika (mileriti) doživeli su duboko razočaranje – događaj je u adventističkoj istoriji ostao poznat kao „Veliko razočaranje“.
Kasnija interpretacija: Iz ovoga je kasnije proisteklo učenje da je Isus tada ušao u „nebesku Svetinju nad svetinjama“ i započeo „istražni sud“, a ne da se vratio na Zemlju.
2. Očekivanja skorog kraja sveta u ranim decenijama adventizma
Rani adventisti, uključujući i Elenu G. Vajt, živeli su u uverenju da će Isus doći veoma brzo, dok su oni još živi.
Vajt je, na primer, pisala da će neki koji su tada živi dočekati Hristov dolazak. Međutim, generacije su se smenjivale, a Drugi dolazak se još nije dogodio.
3. Predviđanja o hronološki „skorom“ kraju
Tokom 19. i ranog 20. veka, u adventističkim publikacijama često su se mogla naći tumačenja da će kraj nastupiti u „skorije vreme“.
Na primer, neki pioniri su smatrali da će se kraj odigrati pre nego što njihove savremene društvene i političke okolnosti znatno odmaknu – što se, naravno, nije ispunilo.
Dakle, najveći primer je svakako proročanstvo iz 1844. koje nije bilo ispunjeno, a kasniji adventistički identitet i teologija su dobrim delom izgrađeni upravo kao pokušaj objašnjenja tog neuspeha.