Hrvati su možda jedini narod na svijetu koji se može pohvaliti da ima književnu baštinu na pet pisama.
To su: glagoljica, bosanica, ćirilica, latinica i arabica. (Arapsko pismo a hrvatski jezik)
Zagonetka glagoljice leži u njezinu tajanstvenom porijeklu koje do danas nije potpuno razjašnjeno.
Danas postoje 42 poznate teorije o njezinu postanku.
Mnoge od njih nisu ništa drugo do obična fantazija povezana s još fantastičnijim teorijama o etnogenezi, a neke su se lijepo uklopile u dnevno političke potrebe.
Sve ove teorije mogu se podijeliti u tri velike skupine.
Grupa egzogenih teorija tvrdi da je temelj glagoljice neko drugo staro pismo kao grčko, hazarsko, sirijsko, gruzijsko itd.
Druga grupa je endogenih teorija koje govore da je glagoljica stvorena bez uzora u drugim pismima, već da je Ćiril razvio sustav od kršćanskih elemenata i simbola koji spajanjem stvaraju slova. To su krug, trokut, križ, a teorije se razlikuju samo po načinu na koji se dolazi do slova.
Treća skupina teorija je mješavina egzogenih i endogenih koje govore da je da je jedan čovjek autor i to Konstantin filozof ili Sv.Ćiril ali da je uzor našao u stranim pismima.
Danas ipak prevladava mišljenje kod većine teoretičara da je Konstantin filozof oko 863.god. stvorio pismo glagoljicu za Slavene u njihovu procesu pokrštavanja.
Poznati filolog fra Marko Japundžić smatra da je glagoljica nastala prije Ćirila i da su Hrvati došli na ove prostore kao kršćani i s glagoljicom....
