Све о призренско-тимочком дијалекту српског језика

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ni u makedonskom, ni u bugarskom das haus ne bi se prevelo kao kućata nego samo kuća. Postpozitivni član se u nominativu koristi samo kada se pokazuje na pomenuti predmet ili objekat koji se pokazuje ili misli na njega. Ako stojiš ispred kuće i pokazuješ na nju onda će tada biti kućata.
Npr. na pirotskom: ubava ti kućata ali Tvojata kuća je daleko od mojutu.
Već je u makedonskom teško ustanoviti kako glasi neka imenica u nominativu jer je praktično sve što nije glagol opremljeno članom. Nasuprot tome, nisam uopšte čuo da u Lužnici neko koristi član za bilo koji apstraktni pojam ili nešto što nije upravo pred očima: npr kažu ‘dedo pali traktor’, ili ‘jesi li na’ranil krave’? Primetio sa da i za psa (koji sedi vezan na jednom mestu) baš uopšte ne koriste član, ali za mačku koja se mota okolo koriste.
 
Vokalno l postoji u starim srpskim spomenicima i još se čuva u Timočko-lužničkom i Zaplanjskom:

30D9B27B-051D-47E7-9E73-1FAE5C011F2B.png
 
Ne smaraj. Tvoje selo sa doseljenim Kosovarima nije reprezentativni primer za Lužnicu. Vi ste tamo stranci.
Sa ovim se ne mogu sloziti jer ipak polovina KiM potpada pod taj dijalekt i govor koji se govori i u pirotskom kraju, tj, njemu najsrodnijem.
Naknadno rekonstruisan govor. Upitno da li se u Nišu ikad govorilo tako. Danas Nišlijama treba prevodilac da razumeju Pirotski.

Da, gu se koristi. Videja sam gu bate, pratija sam gu ali umesto kratke forme zamenice dativa ide vu odnesja sam vu, pratija sam vu pismo... samo jedan padež se upotrebljava tj. Akuzativ i to uglavnom za ženski rod.
Sa ovim se mogu sloziti, za vu, ali verujem da je PT govor naprotiv bio mnogo siri i do Zajecara zadirao. Takodje, u timockom podgovoru se govori takodje umesto videja sam gu, videl sam gu koliko ja znaJem
 
Ne, tvoj dimitrovgradski bugarski nije reprezentativan za srpsku Luźnicu.
Slican govor se govori u caribrodu i pirotu koliko ja bar znam a i pratio sam neke pirotske i caribrodske stranice, to je jedno te isti govor samo je u dimitrovgradu naravno veci uticaj knjizevnog bugarskog.

Nija i mija se jako cesto govori, umesto mi. Cak sam cuo i za "nij smo".
 
Upotreba članova u pirotskom
U Lužnici se koristi drugačiji član, ukoliko bi upotrebili član bilo bi ‘kolava’, tj ova kola; oblici kao ‘autoto’ se baš uopšte ne sreću. Tako se govori u jednom selu 5-10 km od mog, lužnički se već klasifikuje kao poddijalekt, bez obzira što ima veoma malo govornika
 
Netačno, pojma nemaš o govoru o kome ovde držiš predavanja: to tvoje ‘videja si gu’ je moravski. U Lužnici se još čuvaju starosrpsko vokalno ‘l’ i (naravno i ‘r’) i tamo kažu ‘videl sam ju’, po negde čak još ima i ‘tvrdog l’, tj glasa ł, druga najarhaičnija fonetika na Balkanu. Baš zbog tog vokalnog ‘l’ se ti ovde ubi dokazujući kako je tamo “potreban” veliki jer, u svim srpskim govorima r i l mogu da budu i samoglasnici, u istocnojužnoslovenskom bugarskom jeziku nikada.
Što se tiče padeža, koriste se bar dva kosa, tj zavisna padeža, dativ i akuzativ, bez daljnjeg, što uz nominativ i vokativ daje ukupno 4. Pa još i veoma nepravilna množina i pravcata dvojina, pa posebni padežni oblici za neke imenice (vo se kaže vol, dva vola su ‘dva volove, a celo krdo je ‘krd’ volovi’) pa je pravilno samo tako.

Još jednom: Lužnički poddijalekt je mnogo arhaičniji od govora Leskovca, i još je tu donešen iz okoline Prizrena. Inovacije tipa “videja” se tamo ne koriste.

Stevan Sremac je u Nišu bio u dodiru sa čorbadžijskim slojem koji je definitivno govorio južnomoravskim dijalektom - jezik Zone Zamfirove, inače sama okolina Niša govori bitno drugačije, nekako tvrđe, ne pravim zaplanjskim niti svrljiškim, ali govorima bliskim tim. Jezik čaršije se i u Nišu razlikovao od jezika siromašnog naroda.

Od ljudi koji su iz okoline Niša koji su studirali književnost sam čuo da u okolnim selima imac govora različitih tipova, i južnomoravskog tipa, i istočnog i neke vrste prokupačkog.
Za L se slazem skroz.
 
Slican govor se govori u caribrodu i pirotu koliko ja bar znam a i pratio sam neke pirotske i caribrodske stranice, to je jedno te isti govor samo je u dimitrovgradu naravno veci uticaj knjizevnog bugarskog.

Nija i mija se jako cesto govori, umesto mi. Cak sam cuo i za "nij smo".
Gde to tačno? U Pirotu ili u Dimitrovgradu? Tamo gde se tako govori ni čisti šopski govori nisu daleko.
 
a) U Timočko-prizrenskom glagol iskati znači biskati. Infinitiv je živ i zdrav, i u najživljoj upotrebi, ima i narodnih izreka sa infinitivom. Kakav je ovo starosrpski oblik Crnotravčanje? Misliš na Crnotravce?

b) Neki dokaz ovde iznešene teorije o “članu” u bilo kom srpskom dijalektu, recimo kako bi se u Lužnici reklo englesko “the house” ili nemačko “das Haus”? Kaže se samo ‘kuća’ => gramatički to nije nikakav “određeni član”. Postpozitivne luzničko-timočke foneme (15-18 ukupno) koje se ovde tako rado navode nisu nikakav “određeni član”. Za pravi član se mora ići istočno od Jatove granice, u zapadnoj Bugarskoj i u govore Makedonije to je uvedeno dekretom. Ko ne veruje nek proveri kako se recimo u Babušnici i Pirotu kaže Srbi ili Makedonci - samo Srbi i Makedonci, oblici kao npr Makedoncite je apsolutno nepoznat, kao recimo i u Kumanovu, a i zapadna Bugarska i dan danas vrlo nerado koristi član i lepo pamti četvoropadežni morfološki sistem trećeg, istočnog jezika srpskohrvatskog dijasistema, a dijalekti o kojima se ovde diskutuje su iz srpskog dela trisistema.
Mogu se sloziti sa vecinom ali ipak idalje mislim da su -ta -'t i -to ipak postojali u svim govorima PT predela
 
U Lužnici se koristi drugačiji član, ukoliko bi upotrebili član bilo bi ‘kolava’, tj ova kola; oblici kao ‘autoto’ se baš uopšte ne sreću. Tako se govori u jednom selu 5-10 km od mog, lužnički se već klasifikuje kao poddijalekt, bez obzira što ima veoma malo govornika
Kola-va ima i u makedoniji takodje.
 
Člana nije bilo osim u par perifernih govora. Zbog čega misliš da jeste?
Da, ovo je tačno. U Leskovcu nije bilo člana. Pojavio se vrlo kratko krajem 19. i početkom 20. veka kada su bile veće migracije u leskovački kraj sa Vlasine i iz Donje Pčinje ali sva ta doseljenička sela su se ubrzo asimilirala i više ne govore tako.
 
Južni krajevi za muški rod imaju -o. Npr. u Bosilegradu i Trgovištu govore Predsedniko, čoveko, a ne čovekъt kao Pirot i Dimitrovgrad.
Kako samo “o”? Toliko se umekšavanju finalni samoglasnici da je t iz člana nestalo? Da li je to u onom delu Bosilegrada gde se govori neka varijanta makedonskog?
 
Kako samo “o”? Toliko se umekšavanju finalni samoglasnici da je t iz člana nestalo? Da li je to u onom delu Bosilegrada gde se govori neka varijanta makedonskog?
To je kratki član. U većini Bugarske to bi bio kratki član -a, i član -o je njegov drugi refleks od izvornog Ъ. Taj kratki član -o nije karakterističan samo za Bosilegrad, tako govore i u ovčepoljskom, kratovskom i u maleševskom dijalektu. Delovi jugozapadne Bugarske poput Kjustendila i Blagoevgrada takođe imaju samo -o. U pesmi Jovano Jovanke se peva "na Vardaro", a književno bugarski je "na Vardara". Većina bugarskih govora, osim književnih centralnih od Loveča do Velikog Trnova, uopšte ne koriste pun član -ът za muški rod. Moja žena film "Егзорцистът на папата" naziva "Егзорциста на папата".
 
Poslednja izmena:
U kom to tačno crnotravskom selu? U Srbiji se jedino i isključivo etnički Bugari samoodređuju kao ‘Šopi‘, da ne pominjem kakve još pogrde bugarski nacionalisti koriste za ljude iz zapadne Bugarske čiji jezik ih podseća na srpski.
Nije to tačno. Crnotravci vole za sebe da kažu da su Šopi. U Pirotu Šop jeste bilo tabu tema jer je to tamo dugo bio sinonim za Bugarina. Ali Crnotravci nemaju taj problem jer su oni bliski i mnogi dele poreklo sa ovima sa Vlasine. Konkretno taj čovek je bio iz sela Pavličina i rekao mi je da su se tu u njihovo selo doselili iz Klisure u 19. veku.
 
Nije to tačno. Crnotravci vole za sebe da kažu da su Šopi. U Pirotu Šop jeste bilo tabu tema jer je to tamo dugo bio sinonim za Bugarina. Ali Crnotravci nemaju taj problem jer su oni bliski i mnogi dele poreklo sa ovima sa Vlasine. Konkretno taj čovek je bio iz sela Pavličina i rekao mi je da su se tu u njihovo selo doselili iz Klisure u 19. veku.
U XIX veku? Naziv Šop se nigde ne pominje pre početka XX veka.
 
To je kratki član. U većini Bugarske to bi bio kratki član -a, i član -o je njegov drugi refleks od izvornog Ъ. Taj kratki član -o nije karakterističan samo za Bosilegrad, tako govore i u ovčepoljskom, kratovskom i u maleševskom dijalektu. Delovi jugozapadne Bugarske poput Kjustendila i Blagoevgrada takođe imaju samo -o. U pesmi Jovano Jovanke se peva "na Vardaro", a književno bugarski je "na Vardara". Većina bugarskih govora, osim književnih centralnih od Loveča do Velikog Trnova, uopšte ne koriste pun član -ът za muški rod. Moja žena film "Егзорцистът на папата" naziva "Егзорциста на папата".
Kratki i dugi član? Oblici sa taj, ovaj i onaj mogu ponekad da se čuju u Lužnici, taj kratki je već striktno bugarski fenomen. Iz kog je to jezika došlo? Možda neki padežni nastavak?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top