Susret sa Bogom?

Na ovakvim temama se lično više neću angažovati jer je toliko ružnog u njima da moja ljubav prema Bogu tu ne može da se uglavi.
Autor teme će poruku izbrisati, ali ja ću ostati pri svom. Pozdrav!
Sestro,
Jesam li ja bio uzrok, na neki način, ovakvim tvojim rečima? Ako jesam, oprosti / oprostite (pošto vidim da mi persirate).
I još jednom hvala na lepom savetu.
 
Verujem da želiš tako nešto.
Možda da probaš ti nekome da "pričiniš čudo". Bogu je veoma drago kada mi, Njegova deca, jedan drugome činimo dobrotu i milost. (Ima o tome u nz, u blaženstvima: blaženi milostivi...)
*
Evo ja ću ispričati šta se meni desilo.
Jednog prohladnog i vetrovitog dana proveo sam popodne sa svojim sinom (tada je imao oko 8 god.), u drugom gradu. I, kada smo završili šetnju, prilikom njegove predaje majci (razvedeni smo), on se požali kako ga je jako zabolelo uvo. Meni je, naravno, bilo krivo zašto da se to desi upravo u šetnji sa mnom, ali morao sam da ga ostavim sa tim bolovima i da krenem svojoj kući u Beograd. Sve vreme putovanja autobusom mislio sam o tome. I, putujući potom i gradskim autobusom, na jednoj stanici ugledam jednog dečaka kako leži na travi pored ljudi koji čekaju autobus, sklupčan u tankom kaputiću, a preko njega već pada susnežica. Izađem ja iz autobusa na toj stanici samo zbog njega, jer je do mog stana trebalo da putujem još 7-8 stanica. Priđem mu i pitam ga jeli gladan a on samo klimne glavom. Pozovem ga da ustane i priđemo mi do kioska sa pljeskavicama, i ja mu kupim jednu veću pljeskavicu, i odem. To je bilo npr. oko 19h. Kad sam stigao kući, pozovem da čujem kako je sin. Odgovore mi da su ga bolovi uha iznenada prestali. Kada? Pitam ja. Oko 19h, odgovore mi.
*
Razumeš li Brate šta se sve desilo to popodne? I zašto? Možda baš zato da bih to ja evo danas ovde napisao.
Veliki je Bog, otac naš nebeski.
A Tebi pozdrav, sa željom da probudiš u sebi milostivo srce. Tu je ono, a tu je i Bog, Čudotvorac, odmah do njega.
Dobro je da ti je sin bez bolova a racunaj to sto si napisao kao slucajno.......
 
A joj prijedvoda, bas vokite da napadate KAT Crkvu zato i je jedina prava sa svom puninom i zato je proganjana(najprogonjenija vjera usvijetu)
Ovo je Latinsko sluzenje mise(inace po pjevanju i ritmu pjevanja zna svaki katokik i pravoslavac o cem se radi) ali evo da prevedem kad je vec vama bilo tesko nego vi odma povjerovalia da niste ni pokusali prevesti pa evo google translate prijevod, a doskovno orevesti mozete kad usporedite misno slavlje na hrv jeziku.Veliki pozdrav.BVB
"jutarnja zvijezda susret sa plamenom: je, kažem, O Lucifer, koji ne poznaje usta, Krist sin Božji, koji se vratio iz paklova, i prolio svoju mirnu svjetlo na ljudsku rasu, a koji živi i kraljuje s Tobom u vijeke vjekova
Za edukaciju, ti si rimokatolik.
Ovo je na
englih, da vidimo sta sad je ovde prevod.
 
Dobro je da ti je sin bez bolova a racunaj to sto si napisao kao slucajno.......

U ovim pitanjima predubeđenje je ključno.
Ako u našem umu postoji predubeđenje (prethodna uverenost) da su sva navedena čudesna događanja (''susreti s Bogom''), slučajni splet okolnosti ili koincidencija, nikada nam se neće desiti istiniti uvid u događaj. Tačnije rečeno, neće nam se dopustiti, neće nam to biti dozvoljeno. (Ko nam neće dozvoliti? Bog.) Da bi se mogle shvatiti Božanske tajne, NEOPHODAN PREDUSLOV je da na događaje gledamo bez predubeđenja. Sa iskrenom željom, iz čista srca... da saznamo pravu istinu.
*
Ovakav slučaj (predubeđenosti da je sve slučaj ili lukava prevara), objašnjava zašto neko opstaje kao ubeđeni ateista do kraja svog života. On je svojim stavom zatvorio vrata saznavanju istine. Pitanje (''Kako meni nikakvo cudo da se desi.....?'') nikada neće steći istiniti odgovor.

PS
Ne ljuti se, molim te Brate, ako te neka moja jača reč jače dotiče, namera mi nije nečasna.
 
U ovim pitanjima predubeđenje je ključno.
Ako u našem umu postoji predubeđenje (prethodna uverenost) da su sva navedena čudesna događanja (''susreti s Bogom''), slučajni splet okolnosti ili koincidencija, nikada nam se neće desiti istiniti uvid u događaj. Tačnije rečeno, neće nam se dopustiti, neće nam to biti dozvoljeno. (Ko nam neće dozvoliti? Bog.) Da bi se mogle shvatiti Božanske tajne, NEOPHODAN PREDUSLOV je da na događaje gledamo bez predubeđenja. Sa iskrenom željom, iz čista srca... da saznamo pravu istinu.
*
Ovakav slučaj (predubeđenosti da je sve slučaj ili lukava prevara), objašnjava zašto neko opstaje kao ubeđeni ateista do kraja svog života. On je svojim stavom zatvorio vrata saznavanju istine. Pitanje (''Kako meni nikakvo cudo da se desi.....?'') nikada neće steći istiniti odgovor.

PS
Ne ljuti se, molim te Brate, ako te neka moja jača reč jače dotiče, namera mi nije nečasna.

Dopuna:
Da li se neki događaj može tumačiti kao ''susret s Bogom'', ili je u pitanju privid, zabluda, laž, prevara, lukavstvo, opsena, obmana...?
Sv. Nikolaj Velimirović, kao čovek čistog srca i iskusan monah koji se sa sličnim pitanjima nebrojeno puta susretao, na temu potrage za istinom rekao је:
''Тражити истину значи тражити предмет љубави. Тражити пак истину као оружје, или тражити је ради употребе, значи тражити истину ради прељубе. Ко тако тражи истину, томе истина баца кост коју тражи, али сама се скрива од њега иза зидова од три света. Иза зидова, душо, од три света!''
 
U ovim pitanjima predubeđenje je ključno.
Ako u našem umu postoji predubeđenje (prethodna uverenost) da su sva navedena čudesna događanja (''susreti s Bogom''), slučajni splet okolnosti ili koincidencija, nikada nam se neće desiti istiniti uvid u događaj. Tačnije rečeno, neće nam se dopustiti, neće nam to biti dozvoljeno. (Ko nam neće dozvoliti? Bog.) Da bi se mogle shvatiti Božanske tajne, NEOPHODAN PREDUSLOV je da na događaje gledamo bez predubeđenja. Sa iskrenom željom, iz čista srca... da saznamo pravu istinu.
*
Ovakav slučaj (predubeđenosti da je sve slučaj ili lukava prevara), objašnjava zašto neko opstaje kao ubeđeni ateista do kraja svog života. On je svojim stavom zatvorio vrata saznavanju istine. Pitanje (''Kako meni nikakvo cudo da se desi.....?'') nikada neće steći istiniti odgovor.

PS
Ne ljuti se, molim te Brate, ako te neka moja jača reč jače dotiče, namera mi nije nečasna.
Daleko od toga da se ljutim tj ja se nikada ne ljutim, uvek se ljute na mene :)
I nisam sa svojim stavom bas tvrdoglav. Bas onako nekako opusteno cekam da mi se desi neko cudo ali nista.....:(
 
Daleko od toga da se ljutim tj ja se nikada ne ljutim, uvek se ljute na mene :)
I nisam sa svojim stavom bas tvrdoglav. Bas onako nekako opusteno cekam da mi se desi neko cudo ali nista.....:(

Koliko ja poznajem ljude, svi do jednoga su postali vernici samo posle ličnog iskustva susreta s Bogom i ni na koji drugi način, nekim drugim putem. Taj susret, naravno, nije bio licem u lice (kao što je Adam razgovarao s Njim, videvši ga svojim očima i čuvši ušima), već na jedinstven, unikatan način, za svakog čoveka poseban.

(Ja npr.... o tome mogu reći najiskrenije onako kako sam ja svoj susret s Bogom prvi put doživeo:
Kao misli koje su mi se tako nameštale, tako dolazile... da nisam mogao da ih ne shvatim, a ticale su se duboko, najdublje dubine mojeg odnosa sa ljudima i introspekcije svog ponašanja u tim odnosima. Te misli nikada nisam imao pre toga, i taj tako duboki uvid u svoj um, dušu i srce nisam nikada iskusio. To, kako sam ovde nevešto opisao, jeste bio krucijalni AHA doživljaj koji sam ja nepogrešivo shvatio da mi se Bog obratio. Pri tom (veoma je ovo važno), Bogu sam se predhodno, pre tog ispovedanja i dubokog ličnog doživljaja, obratio s molbom da Mi pomogne, da shvatim i razumem nešto što mi je u životu krenulo naopako a što mi je bilo najvažnije od svega što sam do tada doživeo... Kako? Prekrstio sam se i pitao Ga: ''Bože, ako Te ima, reci mi zašto mi se događa to i to...'' Sada znam: ovo obraćanje je bilo nužno, neizostavno, obavezno. Bez takvog mog srčanog obraćanja ne bi mi Bog odgovorio. Obezdušeno, akademsko, umno-racionalno obraćanje, ostalo bi bez odgovora.
U mom slučaju tako se desilo, ali to duboko lično iskustvo ima mnogoobrazne oblike. Kod nekoga npr. povod je teška bolest i ozdravljenje - vrlo često. Kod drugoga potraga za ličnom srećom, partnerom npr. Neko se Bogu obraća kada mu je bližnji u nevolji pa želi da mu pomogne. ... ... ... )

*
E sad, ako te trenutno ne snalazi nikakva muka (što je super...), ukoliko ti je u životu lepo pa nemaš nikakve ''rane na srcu'' - ne treba i ne može se ništa forsirati. Nije situacija zrela, nisu se stekli potrebni uslovi da se možeš (u smislu umeš) Bogu obratiti ovako kako sam pokušao da opišem: sa vapajem, sa ištenjem, sa bolom na duši, s plačom i ridanjem, sa nadom da će On, ako je Svemoćan i ako me voli......)
*
Raspisao sam se. Nije mi žao truda. Mali je to trud. Ali sam ocenio da si Bogotražitelj. Ako ne sada, doći će situacije kada. Kada ćeš imati priliku da kažeš ''sam sebi u sebi'': AHA!

Ostaj mi Zbogom / S Bogom.
 
Ljudi, ja ne znam kako se ovde treba nositi sa situacijom kada vam neki idiot kaže da lažete?
To se evo treći put događa.
Mr.Infinity je taj Idiot koji truje komunikaciju na ovim talasima.
Ima li neko savet kako da se prema tome postavim? Ako sličnim etiketiranjima, ok, može, ali time bih se i ja upisao u istu "stranku" u kojoj je i on. A ja bih hteo da to izbegnem. Ili da ćutim, jer svako sa svojim rečima pred Bogom stoji?
Molim za savet.
Ignorišeš idiota to ti je najjednostavnije. A i šta se osvrćeš? Ili ga prijavi ili ignor.
 
A ko je sad po tebi Svevisnji JHWH ili Lucifer ili su oni zapravo jedno te isto?

Brate,
Naš um, i naše srce, ne mogu biti istovremeno prisutni na 2 mesta, i posvećeni dvema silama. Od Boga smo pozvani da o Njemu mislimo, s Njim se družimo, Njega pitamo, o Njemu pišemo (npr. evo ovde). Satana, Lucifer, Lukavi, Đavo... želi isto to. Ako služimo jednom, ne možemo drugom. Ako raspravljamo o Lukavome, ne možemo o Bogu, pošto smo trenutno zauzeti. Odavde je jasno šta treba da radimo: da ne nasedamo lukavstvu. Da ne posvećujemo svoje snage, um i vreme onome kome ne želimo. Ako postupimo suprotno, već samo to što smo odvojili svoje dragoceno vreme za njega, to je već veliko postignuće koje se uknjižava njemu. Ako to želimo... samo napred.
 
Ili da ćutim, jer svako sa svojim rečima pred Bogom stoji?
Molim za savet.
ignorisi ga, kao mene
Vec sam u poznim godinama prijatelju, tesko......
nikad ne reci nikad
A kako to da se Bog toliko pojavljivao u SP a sad ga nigde nema?
covecanstvo je zabrljalo, a niko nece da prizna gresku, kazu biblija nepogresiva, a ovamo sabori i svetitelji u 4. veku odbacivali knj.otkr. [vidi moj potpis]
 

Back
Top