Kako da raspoznamo koji je naš ''Susret s Bogom'' pravi?
- Najpre, ukoliko smatramo da smo ga videli (očima), to je sigurno prelest (samoobmana) - ona dolazi od našeg najvećeg neprijatelja Đavola.
- Ukoliko nam se prilikom tumačenja tog susreta čini kako nas Bog hvali kako smo mu dobri, poslušni, korisni, za ugled... takođe. To je Farisejski stav, stav samopravdavanja.
- Ako smo se prepali i drhtimo od straha... to nije pravi susret. Neprijatelj želi da nas demorališe.
- Ako smo tim ''susretom'' podstaknuti da krajnje iskreno sebi postavimo duboko lična pitanja, kao što su:
''da li sam tada i tada postupio ispravno? / imam li prava da se na Boga ljutim što su se neki događaji odigrali kako jesu, ili neki nisu kako ja smatram da je trebalo da se odigraju? / ko sam ja? / gde sam? / čiji sam? / šta treba da činim? / ako si me Ti stvorio, zašto, s kojim ciljem? / kakav život treba da vodim? / kako da se odnosim prema prijateljima? / kako da se odnosim prema neprijateljima? / imam li prava da od života očekujem blagostanje, sreću, bezbrižan život?'' ... i tome slično. To je pravi susret, ako postavljamo sami sebi takva pitanja.
- Ako u nekoj takvoj introspekciji konstatujemo da smo prepuni pogrešnog ponašanja, i bili i sada smo, i da smo kao takvi nedostojni pohvala Božjih, i to je pravi susret.
- Ukoliko nam se čini da nas Bog voli, i iz te ljubavi želi da nas usmeri na objektivno sagledavanje sebe i sveta oko sebe, dobro smo shvatili.
- I da to objektivno shvatanje nije samo sebi cilj, već podsticaj da ispravimo što se ispraviti može, i da nadalje okrenemo drugi list, da od sada vodimo Bogoispravan život. OK je - tako treba.
- I, kao najbolji kriterijum da li smo imali pravilan ''Susret s Bogom'', je ovaj: Zapitajmo se ''da li ja volim Boga''. Ako da, OK, iamli smo plodotvoran susret s Njim.
- Ovaj kriterijum nam može poslužiti i za raspoznavanje kvaliteta Bogopoznanja naših bližnjih, da li je pravilno. Zapitajmo svog Brata jednostavnim pitanjem: ''Da li voliš Boga?'' Ako odmah, rezolutno, bez podpitanja i potreba za dopunskim obrazloženjima tog pitanja, odgovori sa DA,velika je verovatnoća da je čovek iskreni Bogoljubac.
Hristos Voskrese, radost donese!
Nisam znao da postoji UPUTSTVO, ili još bolje PRAVILNIK o ovom pitanju, susretanja sa bogom ?
Zanimljivo ?
Upade mi u oči ovo boldirano DA LI VOLIŠ BOGA ?
I pored najbolje volje, ne mogu da razumem tu "ljubav" ?
Ljubav koja nastaji IZ STRAHA sigurno nije prava ljubav ?
To osećanje se čak šta više, nikako ne može nazvati ljubavlju ?
Učite nas da je taj vaš izmišljeni jevrejski patron, taj Jehova prilično surov lik ?
Razorio je Sodom i Gomor, spalivši nuklearkama sve što je disalo u tim gradovima ?
Naredio je Navinu da satre narod Hanana, i u Jerihonu pokolje sve što je živo ostalo posle opsade, od deteta u kolevci do poslednjeg starca ?
Avramu je tražio da zakolje sopstvenog sina Isaka ?
Po tome sudeći , sledi da je taj vaš bog prilično surov, i da ga se treba plašiti, zar ne ?
Kako onda da ga volimo i bojimo ga se istovremeno ?
Psihologija danas ne poznaje takvo jedno osećanje kod čoveka ?
Voleti nekog ko u tebi izaziva strah ?
Takva ličnost je priznaćete poprilično devijantna, sa psihološkog aspekta posmatrano ?
Vernisi su kako kažemo BOGOBOJAŽLJIVE osobe ?
Što dalje implicira da se oni BOJE boga ?
Dok istovremeno tvrde da ga VOLE, čak šta više da ga vole neizmerno ?
Psihologija tvrdi da je to NEMOGUĆE kod psihički zdravih osoba ? U šta i ja iskreno verujem.
Kako vi kolega posmatrate ovo zaista specifično stanje ljudskog uma ?
Da li je ta vaša "ljubav" isto osećanje kao i ljubav prema voljenoj osobi, ili kao ljubav prema bratu, sestri, ocu majci, ljubav prema deci ?
Ili je to neki sasvim drugačiji osećaj ?