kisela bombona
Elita
- Poruka
- 20.103
Na delu prekrajanje istorije....
"Izjednačavanje odgovornosti nacističke Nemačke i Sovjetskog Saveza u
Drugom svetskom ratu jeste cinična laž. Ne možete označiti agresorom
nekoga ko se branio. Zna se ko je započeo rat, ko je ubio ljude, a ko je
spasao milione života i ko je, na kraju, spasao Evropu...."
Ove reči nedavno je izgovorio Dmitrij Medvedev, optužujući Zapad da pokušava
ponovo da piše istoriju, .....
Medvedev je nedavno formirao Komisiju za sprečavanje pokušaja falsifikovanja
istorije na štetu ruskih interesa, a u pripremi je zakon koji predviđa krivično
gonjenje i kaznu zatvora do pet godina za ovo delo. Rusija se obratila i Savetu
bezbednosti kako bi se doneo akt o zabrani revizije istorije.
.....
Ovaj oštar iskorak ruskog predsednika bio je povod za razgovor s našim
poznatim istoričarem dr Slavenkom Terzićem, naučnim savetnikom
Istorijskog instituta SANU, koji izjavu Medvedeva ovako tumači:
- Ruski predsednik Medvedev je s pravom ukazao na pojavu koja dugo traje,
a jače se ispoljava posledenje dve decenije i, naročito, povodom obeležavanja
pojedinih godišnjica Drugog svetskog rata.
.....
Revizija prošlosti najčešće prethodi političkim i vojnim akcijama na delu, a
ponekad služi i da naknadno opravda političke odluke ili vojne akcije. Istorija
u takvim slučajevima postaje „sluškinja politike“.
- Krajnji cilj svega toga jeste pokušaj oblikovanja istorije jednog naroda ili
prostora prema političkim potrebama jedne ili grupe velikih sila ili vojnog
saveza kakav je NATO, s namerom da se pred svetskom, ali i domaćom
javnošću, kompromituju bilo kakve, pa čak i minimalne nacionalne težnje
naroda prema kome je akcija usmerena, ili da se radikalno preoblikuje i suzi
svest o sebi, svojim istorijskim ciljevima i teritorijama.
Najdrastičniji primer je stvaranje mita o „velikoj Srbiji“, po kome Srbi vekovima
ništa drugo nisu činili nego sanjali kako da osvajaju tuđe teritorije i etnički
očiste narode koji su tu sa Srbima zajedno živeli. Iza takvog prekrajanja
srpske oslobodilačke borbe i srpskog nacionalnog pokreta, koji je težio
jedino da stvori i ima nacionalnu državu kao i svi evropski narodi, stoji težnja
da se srpski državni prostor svede na bivši beogradski pašaluk i da se nađe
opravdanje za sve brutalne i nasilne akcije preduzete prema Srbima.
- Naravno, u borbi protiv „nemani“ kakva je navodno „velika Srbija“, i da se
Srbima nametne što jače osećanje krivice, u izvesnom smislu i osećaj
inferiornosti u odnosu na druge narode. Bilo kakav pokušaj svesti o celini
srpskog naroda, bez obzira na silom nametnute granice unutar njega, i
zmeđu ostalog i svesti o jedinstvenim kulturnim vrednostima i uzorima,
odmah se demonizuje kao „velikosrpska opasnost“.
Gde su pokušaji revizije istorije najvidljiviji?
Toliko ih je mnogo da ćemo ih teško i pomenuti u ovom razgovoru. Ako
zanemarimo brojna starija izdanja, među kojima je ilustrativna knjiga
Iva Pilara „Jugoslavensko pitanje“ (Zagreb, 1943, prevod izdanja na nemačkom
objavljenog u Beču 1918) brojna su novija dela koja prednjače u falsifikovanju
istorije Balkana, pa i istorije srpskog naroda.
- U Zagrebu je 1991. objavljena knjiga „Izvori velikosrpske agresije“, koja,
na tragu Pilarovih ideja, želi da sve srpske nacionalne ideje i projekte
predstavi kao „velikosrpske“.
Slično je i sa revizijom istorije Bosne i Hercegovine i istorijom srpskog naroda u
BiH, kako od strane muslimanskih i hrvatskih autora, tako i od izvesnog
broja stranaca.
Kakva je situacija po tom pitanju u našoj zemlji? Da li možete na nekoliko
primera da pokažete pokušaje prekrajanja istorije u Srbiji?
- U najnovije vreme javljaju se dela koja se bave istorijom Srbije - reč je, presvega,
o stranim autorima - koja uglavnom zaobilaze rezultate srpske istorijske nauke
i konstruišu jednu novu istoriju Srbije. Ne mogu, a da opet ne pomenem Noela
Malkoma i njegovu knjigu „Kosovo. Kratka istorija“, kao i niz drugih knjiga slične
vrste, ali, čini se da posebnu pažnju zaslužuje knjiga nemačkog istoričara
Holma Zundhauzena „Istorija Srbije od 19. do 21. veka“, prevedena prošle
godine i objavljena u Beogradu.
Da li su za to, po Vašem mišljenju, odgovorni određeni
ljudi iz naše zemlje, ili te ideje dolaze sa strane?
Izvorno, ove ideje uglavnom dolaze sa strane, ali nalaze pristalice i među ljudima
u našoj sredini, naročito među mlađim kolegama. Već godinama jedna grupa
stranaca organizuje na jugoslovenskom i balkanskom prostoru „radionice“ novog
tumačenja prošlosti ovog prostora.
Овај интересантан и значајан чланак можете да прочитате у целини
на
http://www.nedeljnitelegraf.co.rs/pregled/170/
********************************************************************
Можда неко не верује у ово,...што ме не би изненадило, али када
видим шта се у Србији дешава од 2000-те па на овамо,
све ми се чини и да један део, на жалост српског народа (поред ових
наведених из чланка) управо ради на том ПРЕКРАЈАЊУ наше
историје. Да није тако придружили би се Русији са истоветним захтевом
пред Саветом безбедности да се донесе тај акт о забрани ревизије историје!!!
.
"Izjednačavanje odgovornosti nacističke Nemačke i Sovjetskog Saveza u
Drugom svetskom ratu jeste cinična laž. Ne možete označiti agresorom
nekoga ko se branio. Zna se ko je započeo rat, ko je ubio ljude, a ko je
spasao milione života i ko je, na kraju, spasao Evropu...."
Ove reči nedavno je izgovorio Dmitrij Medvedev, optužujući Zapad da pokušava
ponovo da piše istoriju, .....
Medvedev je nedavno formirao Komisiju za sprečavanje pokušaja falsifikovanja
istorije na štetu ruskih interesa, a u pripremi je zakon koji predviđa krivično
gonjenje i kaznu zatvora do pet godina za ovo delo. Rusija se obratila i Savetu
bezbednosti kako bi se doneo akt o zabrani revizije istorije.
.....
Ovaj oštar iskorak ruskog predsednika bio je povod za razgovor s našim
poznatim istoričarem dr Slavenkom Terzićem, naučnim savetnikom
Istorijskog instituta SANU, koji izjavu Medvedeva ovako tumači:
- Ruski predsednik Medvedev je s pravom ukazao na pojavu koja dugo traje,
a jače se ispoljava posledenje dve decenije i, naročito, povodom obeležavanja
pojedinih godišnjica Drugog svetskog rata.
.....
Revizija prošlosti najčešće prethodi političkim i vojnim akcijama na delu, a
ponekad služi i da naknadno opravda političke odluke ili vojne akcije. Istorija
u takvim slučajevima postaje „sluškinja politike“.
- Krajnji cilj svega toga jeste pokušaj oblikovanja istorije jednog naroda ili
prostora prema političkim potrebama jedne ili grupe velikih sila ili vojnog
saveza kakav je NATO, s namerom da se pred svetskom, ali i domaćom
javnošću, kompromituju bilo kakve, pa čak i minimalne nacionalne težnje
naroda prema kome je akcija usmerena, ili da se radikalno preoblikuje i suzi
svest o sebi, svojim istorijskim ciljevima i teritorijama.
Najdrastičniji primer je stvaranje mita o „velikoj Srbiji“, po kome Srbi vekovima
ništa drugo nisu činili nego sanjali kako da osvajaju tuđe teritorije i etnički
očiste narode koji su tu sa Srbima zajedno živeli. Iza takvog prekrajanja
srpske oslobodilačke borbe i srpskog nacionalnog pokreta, koji je težio
jedino da stvori i ima nacionalnu državu kao i svi evropski narodi, stoji težnja
da se srpski državni prostor svede na bivši beogradski pašaluk i da se nađe
opravdanje za sve brutalne i nasilne akcije preduzete prema Srbima.
- Naravno, u borbi protiv „nemani“ kakva je navodno „velika Srbija“, i da se
Srbima nametne što jače osećanje krivice, u izvesnom smislu i osećaj
inferiornosti u odnosu na druge narode. Bilo kakav pokušaj svesti o celini
srpskog naroda, bez obzira na silom nametnute granice unutar njega, i
zmeđu ostalog i svesti o jedinstvenim kulturnim vrednostima i uzorima,
odmah se demonizuje kao „velikosrpska opasnost“.
Gde su pokušaji revizije istorije najvidljiviji?
Toliko ih je mnogo da ćemo ih teško i pomenuti u ovom razgovoru. Ako
zanemarimo brojna starija izdanja, među kojima je ilustrativna knjiga
Iva Pilara „Jugoslavensko pitanje“ (Zagreb, 1943, prevod izdanja na nemačkom
objavljenog u Beču 1918) brojna su novija dela koja prednjače u falsifikovanju
istorije Balkana, pa i istorije srpskog naroda.
- U Zagrebu je 1991. objavljena knjiga „Izvori velikosrpske agresije“, koja,
na tragu Pilarovih ideja, želi da sve srpske nacionalne ideje i projekte
predstavi kao „velikosrpske“.
Slično je i sa revizijom istorije Bosne i Hercegovine i istorijom srpskog naroda u
BiH, kako od strane muslimanskih i hrvatskih autora, tako i od izvesnog
broja stranaca.
Kakva je situacija po tom pitanju u našoj zemlji? Da li možete na nekoliko
primera da pokažete pokušaje prekrajanja istorije u Srbiji?
- U najnovije vreme javljaju se dela koja se bave istorijom Srbije - reč je, presvega,
o stranim autorima - koja uglavnom zaobilaze rezultate srpske istorijske nauke
i konstruišu jednu novu istoriju Srbije. Ne mogu, a da opet ne pomenem Noela
Malkoma i njegovu knjigu „Kosovo. Kratka istorija“, kao i niz drugih knjiga slične
vrste, ali, čini se da posebnu pažnju zaslužuje knjiga nemačkog istoričara
Holma Zundhauzena „Istorija Srbije od 19. do 21. veka“, prevedena prošle
godine i objavljena u Beogradu.
Da li su za to, po Vašem mišljenju, odgovorni određeni
ljudi iz naše zemlje, ili te ideje dolaze sa strane?
Izvorno, ove ideje uglavnom dolaze sa strane, ali nalaze pristalice i među ljudima
u našoj sredini, naročito među mlađim kolegama. Već godinama jedna grupa
stranaca organizuje na jugoslovenskom i balkanskom prostoru „radionice“ novog
tumačenja prošlosti ovog prostora.
Овај интересантан и значајан чланак можете да прочитате у целини
на
http://www.nedeljnitelegraf.co.rs/pregled/170/
********************************************************************
Можда неко не верује у ово,...што ме не би изненадило, али када
видим шта се у Србији дешава од 2000-те па на овамо,
све ми се чини и да један део, на жалост српског народа (поред ових
наведених из чланка) управо ради на том ПРЕКРАЈАЊУ наше
историје. Да није тако придружили би се Русији са истоветним захтевом
пред Саветом безбедности да се донесе тај акт о забрани ревизије историје!!!
.
Poslednja izmena: