Majcice...,
Tvoja djevojcica snuje modre zvijezde,
daleko pogled joj se muti,
na tvoj grob ruke meko poput pahulje slegla joj se dusa,
zastiti me majcice... obrisa zatamnjena neba...
A ruze sto bjele svojom crvenom bojom,
utkaj majcice laticu u pramen kose, plave,stavi
da mirisem na zaboravljenu srecu provedenih zajednickih dana,
gdje pijem s izvora mlijecnu vodu koju sam nekad pila iz tvojih njeznih ruku.
Majcice...,
na moju vatru plam uzavrele lave moje tuge za tobom,
da se tope u rijeci utjehe, stavi, o tako vjerujem,
i bit cu snaga i vjecna podrska onima koje si ostavila za sobom, budi smjerna,
jer dio sam puta kojim nosis moje srce, hvala ti sto si me rodila!
Gdje da uzdahnem i da se isplacem,usputno, da ne primijeti nitko,
kad bih mogla ponizno kleknuti pred tvojim grobom i isplakati se i ispricati sve
kako nam nedostajes kako nam je tesko bez tebe i da nema dana da ne tebe ne pomislimo,
puca u meni bijes divlje djevojke sto nemocno suti,
i jezgrila se sva silina zarobljene mladosti tvoje
tobom,
da se tope u rijeci utjehe, stavi, o tako vjerujem,
i bit cu snaga i vjecna podrska onima koje si ostavila za sobom, budi smjerna,
jer dio sam puta kojim nosis moje srce, hvala ti sto si me rodila!
Gdje da uzdahnem i da se isplacem,usputno, da ne primijeti nitko,
kad bih mogla ponizno kleknuti pred tvojim grobom i isplakati se i ispricati sve
kako nam nedostajes kako nam je tesko bez tebe i da nema dana da ne tebe ne pomislimo,
puca u meni bijes divlje djevojke sto nemocno suti,
i jezgrila se sva silina zarobljene mladosti tvoje djevojcice!
koja je ostala bez tebe kad te je najvise trebala majcice mila niko te ne
kivi sto si otisla sudbina je tako htjela krivo nam je na sudbinu zasto nam
je te morala uzeti zauvjek
Majcice...,
jos uvijek djevojcica trazi tvoju zvijezdu pratilju,
i zrcale se suze u oku plavetnom poput neba,
zastiti me majcice rana od svih nevolja i zlih i pakosnih ljudi,
njima je rijec brza od samog djela...
Spoznajem tek sve tvoje savjete i brige
o da sam pero sto zlatom protkano tek sluzi,
da se njime usreci neko rastuzeno ljudsko bice da tebe mogu imati
kao nekada kraj sebe eh...,
a ne putnik sto toliko je kilometara udaljen od tebe!
Majcice....,
Tvoja djevojcica umorana je, snuje...zivi spokojnim zivotm
ipak polupraznim srcem jer joj neizrecivo nedostajes...
