Stihovi za moju dusu

[_provincijalka_]

Ja više nemam za čim da žalim ni kome da praštam,
sem maloj krpici svjetla što me pokatkad dodirne i razbudi
i da vjerujem i da ne vjerujem
i da sanjam i ne sanjam,
isto se vraćam i isto krvarim
i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu bijeloga zlata
a život teče dalje.
Ti i ne znaš
da već danima sanjam istog leptira,
samo svjetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
On nema lica i nema ništa po čemu bi’ ga prepoznao
sem malog ožiljka na lijevom krilu,
a meni je i to dovoljno.
Znam,
trebalo je da bude proljeće,
a bila je jesen na splavu meduza
i nije bilo sjaja u travi.
Ne, ne boj se.
Moje rime sem što me nikad ne ostavljaju samog
ponekad znaju tako divno da ćute.
Sve je istetovirano i izgubljeno.
I ova jesen je istetovirana i izgubljena
mada još uvijek mogu sam sebe da ubijedim da sam
sve sanjao.
A ti?
Šta ćeš ti?

 

[lunao]

Noćas mi duša niz grlo teče
kao niska bisera niz tvoje grudi
Noćas mi misli prazninom zveče
Tihim šapatom, ponoć mi se nudi.
Noćas je mjesec
Srebrnom paučinom ispleo niti
Ima li išta ljepše na svijetu
od noći obijesne - kad srebrom se okiti.

A ti ... Gdje si?

Iza koje sjene ploviš ove noći
Punim nebom - valova ponoći
rasule se žmirkave, zvjezdane oči.
Dodji...! Lepršavo se spusti
kao tanana nit jave i sna
šta je to plač - do pusti
jecaj između vrha i dna.

Noćas mi duša niz grlo teče
kao niska bisera niz tvoje grudi
Noćas mi misli prazninom zveče
Tihim šapatom ponoć mi se nudi.
Da li ja to plačem...?

 

[Mala sanjalica]

Reći ću ti veliku tajnu:
Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
Lakše je umreti nego voleti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

Luis Aragon

 

[lunao]

LJUBAVNA
Naoruzan samo smijeskom hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam.
Moje ime nije vazno jer je namijera
To sto cini razliku od covjeka do covjeka.

Nemam nikog da me vodi to mi ne treba
Jer jos uvijek moja glava meni pripada.

Moras malo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu

Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplaci kad te nitko ne vidi.

Naoruzan samo smijeskom hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam.
Bole rijeci, boli vrijeme, bole sudbine
Dajes ruku prijatelju kome je do istine.

Moras prvo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu

Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplaci kad te nitko ne vidi.

 

[mari47]

OSMIJEH

Nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvog osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovo sreo
prvi put ozbiljni a sada s osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojeg lica.


Ivica Smolec

 

[Mala sanjalica]

Putujem,uvjek putujem

bez karte,propuštajući lijepe stanice
​

i dobre krajeva.

Putujem u kaputu slatke mladosti
​

krijući srce od zime.
Putujem,vječno putujem vozovima koji ne staju
i na svakom peronu ostavim suze.
Putujem,uvijek samo putujem
ne bi li srela oči davno gledane.
Ne bi li srela putnika samoće
i pokislog dječaka
ljubavi moje...
Putujem,uzalud putujem,
jer u svakom putovanju gubim snove,ali gubim i srce...

 

[DUNJA W]

Obecala je da ce doci ako bude lepo vreme
Brinuo sam o vremenu pisao svim
meteoroloskim stanicama
Svim postarima svim pesnicima, a narocito sebi
Da se kise zadrze u zabacenim krajevima.
Bojao sam se da preko noci ne izbije rat
Jer na svasta su spremni oni koji hoce da ometu nas sastanak
Sastanak na koji vec kasni citavu moju mladost.

 

[DUNJA W]

TREBA ZNATI (Šarl Aznavur)
Smešiti se dalje, to treba znati,
Kada je najbolje ustati od stola,
Kad pred nama stoje samo prazni sati
U tome životu glupome do bola.
Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
Sačuvati ponos, onaj što preosta,
I uprkos svemu, prijatelji moji,
Zauvek otići, znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom koja sve ti uze
Kad već ništa nemaš, kad već sve si dao,
Trebalo bi znati skriti svoje suze.
No, ja, srce moje, ja to nisam znao.
Zato treba znati napustiti sto
Kad je ljubav tvoja davno pojedena,
Ravnodušna lica skriti svoju bol,
Zauvek otići tiho kao sena.
I usnama treba reći da se smeju
Iza maske jada i stisnuti zube
A krikovi mržnje u tebi da gnjiju
Te poslednje reči onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju,
Ućutkati srce što već umrlo je,
Sačuvati obraz ko neki što znaju
Dok još nije pao. Trebalo je znati,
Suviše te volim, ja to nisam znao.

 

[mari47]

Ti si jedna stvar koju je volela jedna žena
Ti si jedna žena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolažem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam mogao sve lepše reći ali nema razloga
Iako samo nagadjam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolešću izlečena
Ti si moje dete i ništa ne razumeš
I ja doslovno moram reći da te volim.



( " Ti si moj ipak " - Matija Bećković

 

[goxy]

 

[Bubi*]

Kakva je noć samo! Ne mogu.
Ne spava mi se. Kakva je mesečina!
Još kao da čuvam u duši
mladost izgubljenu.

Drugo moja godina sleđenih
igru ne nazivaju ljubavlju
Neka se bolje mesečina ova
lije na uzglavlju mome

Neka unakažene crte
ona opertava smelo
Da prestaneš da voliš ti nećeš moći
kao što umela da voliš nisi

Voleti može se jednom samo
Eto zašto si mi tuđa
Lipe nas badava pozivaju
u paperje noge nam tonu

Jer znam ja i znaš to i ti
da u modroj mesečini ovoj
na lipama više cvetova nema
Na lipama tim je sneg i inje

Da voleli smo davno
ti nisi mene, a ja sam drugu
i nama je sve jedno
što igramo se ljubavi prozaične.


Sergej Jesenjin

 

[Daringo]

* * *

uzeli smo sobu u toj planinarskoj kući
i ja cijelu noć gledam pun mjesec
i crne životinje
koje stoje na rubu šume
bojeći se pretrčati proplanak

noći su u planini
kao prizori s početka svijeta:
bolesna magla
otrovna paprat
prijeteća tišina
neki strah koji se posvuda povlači poput sjena

ona je zaspala
pijana od kuhanog lošeg vina
i onako mjesečinom obasjana blijeda lica
poluotvorenih usta
i s razmazanom šminkom oko očiju izgledala je kao loše uređen leš
ili domaćica čiji se život sveo
na kuhanje i pranje
i masturbiranje
na naslovnice glorije
s kojih vrebaju oni opasni tipovi iz južnoameričkih sapunica
muškarci čađavih gustih kosa i s očima boje mladog jutarnjeg neba

******,
naši su životi upravo onakvi kakve smo zaslužili
ali većina će vam reći da su ogorčeni
i da su mogli puno bolje
samo da je bilo malo više sreće
malo više novaca
malo više stričeva iz amerike

na ovom bi mjestu dobro došla neka narodna mudrost
ali ja ne vjerujem u narod
ja ne vjerujem u sreću
ja ne vjerujem u novac
ja ne vjerujem u ameriku
pa
otvaram još jednu limenku piva
i taj čaroban zvuk odzvanja ovom crnom gorom
kao mali veliki prasak
kad je sve ovo počelo

(Mario Brkljacic)

 

[lunao]

Nije li suludo
traziti
a ne znati sto uopste trazis
zeleti
tek da nesto pozelis
odlaziti
a uvek ostajati
smejati se
kako bi se narugao
sopstvenom placu
i u beznadu
znati reci tako obicne reci
- dobro je.

J.Letic

 

[REVELIN]

Zaboravit ćemo ga, srce


Zaboravit ćemo ga, srce,
Noćas, ti i ja!
Ti toplinu smetni s uma
Ja svjetlo što mi da.

Kad molitvu okočaš, reci
Da pamet zatamnim.
Požuri! Ako kasno dođeš,
U misli bit ću s njim.

Emili Dikinson

 

[DUNJA W]

Opet smo noćas bili pravi,
Pred onim svetom od papira,
A kada ostanemo sami,
Svako svoju stranu bira,

I ova soba svašta pamti,
I s svakog zida kaplje tuga,
Ne mogu godine da vratim,
Do srca tvoga nema puta

Refren:
Jednom sam ukrala, sa tvojih usana
Osmeh u prolazu, Još sam uvek tu,
Jednom sam priznala, da ti se predajem,
Od tada suzama, imena ne dajem.

I kad me ostaviš bez daha,
Ja sam ta što srca nema,
U tuđim očima sam jaka.
A u tvojim samo žena.

Refren

Pre nego odeš, mi naslikaj krila,
Da mogu, bez tebe da letim,
Pre nego odeš, zaključaj mi snove,
Da ne sanjam budna o tebi,
Ugasi svetlo,
I srce i dušu, mi stavi pod stakleno zvono,
i gledaj me, i želi me,
K`o nekad ponovo

 

[Mala sanjalica]

Srećom: jastuci ništa ne govore.
Čuvaju milion tajni u mekoj belini perja.
Oni su kao lađe,
velike bele lađe,
sto plove u nemoguće,
...u snove,
u bezmerja.
Uvece te odvedu.
U zoru te dovedu,
I zna se: sve je uredu...

Mika Antić

 

[lunao]

 

[Violetna]

Dolazis ti korak ti znam
susret sa tobom tol'ko mi ulepsa dan
da vise ne znam ni sam
da mozda nije san

Zagrljaj moj, poljubac tvoj
sumnje sad nema nije to nikakav san
to dobro osetih ja
u svojim grudima

Ref. 2x
U tvome oku slike su jasne, srecna ces ziveti
kol'ka je sad tu uloga moja, necu te pitati
hej, dovoljno je to, kad mi kazes ti
dragi bez tebe ne mogu ziveti

Znaju nas svi, na uglu tom
znaju i vreme kad ces me grliti
po nama ravnaju sat
u ovim nocima

Zivot je lep priznajem to
o nasoj sreci oni ce pricati
tu smo se rodili mi
tu i zavoleli

 

[REVELIN]

Napregnuto očekivanje

Raj može biti sasvim blizu,
Tu, u susednoj sobi,
Ako li prijatelj u njoj čeka
Reč sreće ili kobi.

Kakve to snage duša ima
Te može da podnese
Kad vrata škripnu, kada hod
Sve bliži začuje se!

Emili Dikinson

 

[mari47]

IVA

Plaćao sam da je prate.
Išao vračari da bacamo karte
i tražimo u grahu gdje se tajna skriva.
Što sam sve učinio da te vratim,IVA.

Na sve spremna duša pusta
ljubavni joj napitak ulijeva u usta.
a ona kad zaspi o drugome sniva-
Šta sam sve učinio da te vratim, IVA.

Što svi vide, ja ne vidim.
Pisao sam pjesme kojih se stidim.
"Uzlud je budim"- ta se ne odaziva.
Šta sam sve učinio da te vratim, IVA.

Obijen je kralj sa svitom,
pa sad pokušava prijetnjama i mitom,
a ona leži naga, vjetar je pokriva.
Dosta joj je moje kuće, neće više IVA.

Trudila se luda glava
da će nam pomoći horoskop i kava.
Odrekao sam se slave i poziva.
Što sam sve činio da te vratim, IVA.

Sve je dalja svakog dana.
Rade astrolozi, čitaju iz dlana,
a njoj su oko srca pelin i kopriva.
Šta sve nisam učinio da te vratim, IVA.




A: Dedić

 

[STARDUST]

Čekam te...
Dodji i donesi mi samo svoj osmeh
Dodji...
Taj osmeh je jedino što tražim, zahtevam.
Sve ostalo imam.
Imam oči koje će videti
tvoje zabrinuto lice,
imam ruke koje ti nikad neće
dozvoliti da padneš,
imam srce u kome ćeš
pronaći svoj dom.

 

[Mala sanjalica]

Reći ću ti veliku tajnu:
Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
Lakše je umreti nego voleti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

Luis Aragon

 

[lunao]

 

[mari47]

Gledam te. Ti si, a nisi.
Ruke su tvoje. A nisu.
Bar mi pismo napiši
da vidim po rukopisu.

Gledam te. Sneg na kosi.
I korak isti. Drag.
I vetar pahulje nosi
i zameće ti trag.

Gledam te. A sneg sipa.
I sve te više znam.
U sobi miris lipa.
Ponoć je. Opet sam.


Pero Zubac

 

[Bubi*]

OVE NOĆI


Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini".
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.



Pablo Neruda