Stihovi za moju dusu

И онда кад звезда моје судбе зађе
За малу хумку трошних земних жеља,
Последњи, општи удес кад нас снађе
И нестане наших патња и весеља,
Надамном ће, као чар усана медних,
Ко лелујав, меки сјај висина сферних,
Лебдети и тада сетан осмех једних
Очију бисерних.
(Сима Пандуровић; Бисерне очи)
 
Сећам се само да је била
Невина и танка
И да јој је коса била
Топла, као црна свила
У недрима голим.
(Милош Црњански; Прича)
 
Будим је због сунца које објашњава себе биљкама
Због неба разапетог између прстију...
(Бранко Миљковић; Узалуд је будим)
 
Miloš Crnjanski
"Osta nam jedino krv.

Oj.
Ona je naš strašan ponos."
Himna

"Za naša srca ništa nije dosta.
Za naša srca ništa ne osta."
------
"Mi smo za smrt"
Zdravica

"Pečate ustava i prava,
zakona i štatuta,
privilegija hiljadu puta,
obećanja i fermana,
pohvala sa svi strana,
naroda mog:
da vidi Bog."
Groteska

"Što ste crne kao krst?
I masne ko mesarska vrata?
Ta senka vam liči na mač čvrst,
a skuplje ste od zlata."
Oda vešalima

"Slavi i Oklopnicima nek umukne poj.
Despotica sveti nek nestane draž,
Gladan i krvav je narod moj.
A sjajna prošlost je laž

A ko nas voli nek voli kamen goli.
Nek poljubi mržnju i mrtve.
Iskopane oči, vino što se toči,
u slavu Ubistva i žrtve."
Spomen Principu

"Da li si osetila da svud to boli
ne samo kod nas: biti mlad"
Zamorenoj omladini

"Nežna ko bela ruža čista kao rosa
da dotrči zadihana, vrela, bosa,
suzna zbog zore jesenje blage nečujne."
Gardista i tri pitanja

"već hiljade godina
zmije puze na žene mramorne."
Mramor u vrtu

"U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više"
Priča

"i osetim polako polako:
da je mladost prošla,
pa se stresem."
Prva jeza

"Ja sam na svetu svemu uspavanka,
a mir moj je daleko."
Nove senke

"Ne volim veselost proletni bašta,
niti ičija duša prodre kroz svilu
mog crnog muškog plašta."
Partenon

"Daleko je ono daleko
što moje zdravlje pije."
Vetri

"Moja je bajka:
da se u snu dok se spava
dobra čine, i da ništa
nije java."
Eterizam

"Sve što sam ja reko
šaputaće vam meko
dalje noći

One vas vode u moje
osmehe i grehe
za mnom daleko."
Bolesni pesnik

"Bludno gledam tvoju Bogorodicu svetu,
što miriše ko grobovi u cvetu,
pa me je stid da živim."
Moja Ravanica

"Nije za život tvoj pogled ohol,
nego za slast i san i bol."
Dosada

"Sviram smrt,
al mi gudalo rasipa neotične zvuke.
A zidove mrtve i oblake što plove
blago mi miluju ruke."
Srp na nebu

"Naš tužan osmeh blagosilja greh,
žig oni, koji ljube na svetu celom.
Ceo nam je dan dug i dosadan,
i prolazi u ćutanju neveselom."
Ja, ti i svi savremeni parovi

"Tih mi je plač a grohotan smeh,
kad se u zoru probudim prvi
ništa mi nije zabran, ni greh.
Ceo je svet za mene vez
pun šara moje krvi."
Narodni vez

"Nade sviju što se bolno smeše"
Ljubavnici

"nestalniji nego vetar zore,
sumorniji nego more,
i sam, sasvim sam."
Molitva
------------------------------------

"Jedinu nikad ne vukoše tvoja kola:
Čast"
Pobedi

"klanjaju se meni pune tužnog milja
i kliču, da ih ja zagrlim prvi, prvi:
Jer moje su ruke mokre
od krvi, od krvi."
Pesma

"Ukus se menja, ukus se menja:
samo su hulje sve isti."
Kuga

"Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim"
Stražilovo
 
"U sumrak pevaju devojke. Njini su glasovi meki i dahnu svežinom cveća i ljubavi. Njina je pesma blaga, kao kad behar opada.
...

Ali srce je moje tamno jezero koga nista ne dize i u kome se
niko ne ogleda."

Andrić, U sumrak
 
"Ostadoh te željan jednog letnjeg dana
O srebrna vodo iz tuđega vrela.
To je bilo davno.
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i lepotom. Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela žeđ moja sad pije,
Al' mira ne nađoh nigde, jer me nikad
Vatra prve žeđi ostavila nije."

Andrić, Žeđ
 
ANDAIN "BEATIFUL THINGS"
Got up early, found something's missing
my only name.
No one else sees but I got stuck,
and soon forever came.
Stopped pushing on for just a second, then nothing's changed.
Who am I this time, where's my name?
I guess it crept away.

No one's calling for me at the door.
And unpredictable won't bother anymore.
And silently gets harder to ignore.
Look straight ahead, there's nothing left to see.
What's done is done, this life has got it's hold on me.
Just let it go, what now can never be.

I forgot that I might see,
So many beautful things.
I forgot that I might need,
to find out what life could bring.

Take this happy ending away, it's all the same.
God won't waste this simplicity on possibility.
Get me up, wake me up, dreams are filling
this trace of blame.
Frozen still I thought I could stop,
now who's gonna wait.

No one's calling for me at the door.
and unpredictable won't bother anymore.
and silently gets harder to ignore.
look straight ahead, there's nothing left to see.
what's done is done, this life has got it's hold on me.
just let it go, what now can never be.

Now what do I do?
can I change my mind?
did I think things through?

It was once my life - it was my life at one time.

 
Ništa ne treba da naučiš, osim da udješ u voz i da putuješ do zvezda, sa prtljagom
od snova, od radosti, od želja, od nestvarnosti, od tihog bola.
Ništa ne treba da naučiš, osim da mašeš dok putuješ stablima koja razočarano promiču i ostaju, komadima ušećerenog neba, nesretnim osmesima nacrtanim kao radost.
Ništa ne moraš da znaš, osim da se spakuješ i odeš: svuda, nikuda, u jednom pravcu, bez pravca, sa koferom od zapaljenog oblaka, sa maramom od snova.
Ništa ne moraš da znaš ...
 
Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
...na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje?
Kuda? Zašto?


Ivo Andrić
 
Posljednja ljubav

O, na zalazu naših dana
ljubav je tiša i praznovjerna…
Sijaj, svjetlosti oproštajna,
ljubavi zadnja, luči večernja!

Pola je neba palo u sjenu,
još na zapadu sjaj se žari, -
pričekaj malo, sutonski trenu,
potraj, potraj, predivna čari!

Pusti da krv u žilama sni,
u srcu žara sve je manje…
O posljednja ljubavi, ti
jesi blaženstvo i očajanje.


Fjodor Ivanovič Tjutčev
 
Kad me dotakne nemir

U svom
pozdravu
orao razvija
krila
i piskom
natapa još
nerazbuđene
šume proljetne.

Negdje,
u grudima,
duboko,
odjekuje tvoj
smijeh.

I opet,
čupam
zadnji razlog
što te
nema.

Kad dan
preleti i
zadnju kosu,
još jedna bora,
ionako izborano,
čelo mi osu.
 
Kako naslikati portret ptice - Žak Prever

Naslikati prvo kavez
sa otvorenim vratancima
naslikati onda
nešto ljupko
prosto
lepo
i korisno
za pticu
nasloniti zatim platno na neko drvo
u vrtu
šumi
ili planini
sakriti se iza drveta
ćutke
i ne mičući se...
Ponekad ptica odmah sleti
ali bogme nekada joj trebaju godine i godine
da se reši
Tu ne smete klonuti
valja čekati
čekati i godine ako treba
brzina ili sporost dolaska ptice
nema nikakve veze
sa uspelošću slike
Kada ptica sleti
ako sleti
tu isto savršena tišina
sačekati da ptica uđe u kavez
i pošto je ušla
četkicom pažljivo zatvoriti vratanca
a zatim sve prečage izbrisati redom
tu paziti da ne dodirnete nijedno perce na ptici
Naslikati zatim drvo
s tim da uzmete najlepšu granu
za pticu
naslikati zatim zeleno lišće i svežinu vetra
sunčanu prašinu
zujanje buba u travi u vrelini leta
a zatim pričekati da se ptica reši da peva
Ako ptica ne propeva
To je loš znak
znak da slika ne valja ništa
ali ako ptica zapeva to je dobar znak
znak da je možete mirno potpisati
Tada sasvim lagano
iščupajte ptici jedno pero
i tamo u ćošku slike lepo se potpišite.
 
Jedino tebi - Zeljko Krznarić


Liliana, Nevidljivi plamen
Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca
I jasno sagledati drugu obalu
Jedino sam s Tobom mogao u večernje slike
Varkom ulaziti bez suvišnih riječi
Jedino zbog Tebe morao sam se odreći
Svojih godina i pjesama
Kad sam u svađi sa svijetom
Na Tvom tijelu najljepšu baladu stvarao
Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo
Od Tvojih ruku
Kao da me cvijeće na livadama zvalo
Jedino sam Tebi mogao
Svoj život u naručje položiti
Jer svi su me drugi varali i malo mi dali
Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
A da me ne zaboli moja nemoguća duša
Navikla na raskršća i ceste
Jedino tebi
i uvijek će rijeke
U tom pravcu kretati žurno
Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
Neće to biti ni tako teško
Kod tebe će sunce biti i pjesma
Jedino ću Tebi i poslije smrti
Svoju zvijezdu dovoditi
Da ti lice ne potamni od svega

Jer tebi sam jedino znao
Do srca pjesmom doći
I pomalo zaustaviti život
Da te tako grubo ne zaboli tišina
Iza moga lica
Iza moga tijela.
 
Boriš se protiv svih
oplakuješ ljubav kao i ja
nedaš da ti diraju uspomene
jer bolna je uspomena ta.

I ne daj nikad nikom
da ti dira uspomenu na nju
čuvaj je u srcu svom
jer ona je uvijek tu.

I kad ti loše krene
kad kraj tebe nema nikog da ti ljubav da
znaj ja sam tu
bit ću tvoja utjeha.

Hvala ti na svemu hvala ti što mi uljepšaš dane milo moje!
 
Slovo o ljubavi

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sćanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesrećni i krivi.

Desanka Maksimović
 
Samo te jedno ljubavi molim,
predaj mi srce svoje na dar,
dozvoli samo da te beskrajno volim,
želim da budem tvoj anđeo čuvar.

Jesenja kiša na prozoru tvome,
obavijen džemper oko tvog struka,
zarobljen vetar u tvojoj kosi,
na rame nežno ti spuštena ruka.

Tvoj tihi jecaj u zimskoj noći,
da te grejem kada sneg zabeli,
ćebe malo preko nogu tvojih,
poljubac jedan dugi, vreli.

Buđenje proleća i jutarnja rosa,
tvoja šetnja ulicama grada,
crveni karmin na usnama tvojim,
i sreća i radost i tuga i nada.

U letnjem danu vrelina tvoja,
sunčev zrak što lice ti mije,
mesec što u sobu ti ulazi kradom,
srce što samo za tebe bije.
 

Back
Top