Stihovi za moju dusu

"Nemaš pojma koliko sam se trudio
da ti donesem nešto za dar.
Ništa se nije činilo ispravnim.
Koja je svrha doneti zlato
rudniku zlata, ili vodu oceanu.
Sve što sam smislio bilo je
kao da nosim začine na Orijent.
Ne vredi da ti dam dušu i srce
jer ih već imaš.
Doneo sam ti ogledalo.
Pogledaj sebe i seti se mene."

Rumi
 
HOĆU

Hoću da te ljubim, da prođe
sve loše, što su ti
ikada rekli.
I kad po tebe zli Mesec opet dođe,
bez straha se
mojom ljubavlju prekri.

Hoću da te grlim za svaki onaj put
kad
nije imao ko da stane uz tebe.
Kad ti je neko hladan i sasvim krut
poseko
snove mlade, još pre berbe.

Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje
svaki,
koji su ti mila ikad, ikad zadali!
Da te čuvam, od onih što ti setu
kroje
i koji su tvoju ljubav večito potkradali!

Ratko Petrović
 
Nemoj, nemoj ici

Zaboravit treba
Sve sto je moguce
Onog koga nema
Vrijeme rastanka
Izgubljeno vrijeme
Treba znati kako
Preboljeti sate
Sto ubiti mogu
Udarcima svojim
Samo srce srece.

Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici

Poklonit cu tebi
Svaki biser kise
Iz onih zemalja
Gdje kise ni nema
Prokopat cu zemlju
Sve do iza smrti
Da ti skrijem tijelo
Svjetloscu i zlatom
Stvorit cu zemlju
Gdje ce ljubav biti
I vladar izakon
Ti kraljica moja.

Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici

Izmislit cu za te
Besmislene rijeci
A ti ces ih znati
Pricat cu ti pricu
O zaljubljenima
Sto vidjese svoja
Srca gdje se ljube
Pricat cu ti pricu
O onome kralju
Sto je davno umro
Jer te nije sreo.

Nemoj, nemoj ici
Nemoj nemoj ici

Desava se cesto
Da izbije vatra
Iz starog vulkana
Sto je davno umro
I, cini se, ima
Izgorjele zemlje
Koja zitom rodi
Bolje nego druga
A kad dodje vece
I upali nebo
Zar se stopit nece
Crveno i crno

Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici

Plakat vise necu
Govoriti necu
Sakrit cu se negdje
Samo da te gledam
Kako pleses sretna
Samo da te slusam
Kako pjevas sretna
I samo cu biti
Sjena tvoje sjene
Sjena tvoga psa

Nemoj, nemoj ici

Jacques Brel
 
Zabranjeno je - Alfredo Cuervo Barrero

Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči,
probuditi se, a ne znati šta sa sobom,
plašiti se svojih sopstvenih uspomena.

Zabranjeno je ne smejati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog sopstvenog straha da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumeti sve što ste zajedno proživeli,
i zvati ih samo onda kad su neophodni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,
ne živeti svaki dan do poslednjeg daha.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš njegov osmeh i oči,
a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zameniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati sopstvenu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumeti da je život ono što daje, a takođe i ono što uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvek možemo biti bolji;
Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe ovaj svet ne bi bio isti.
 
  • Voli
Reactions: Tea
исток постоји.jpg
 
Divlji konji – Marija Stanković

Moje pesme nisu sazrele na vreme −
zato ovo pismo pišem tako kasno,
bez penkala, samo misli lete,
puta dok se sete…
njega više nema.

Moje pesme nisu sazrele na vreme.
Krotim ih − a kao da krotim divlje konje.
U tišini, kao noćna svetla,
rađaju se, potom gase
prilike i šanse.

Moje pesme nisu sazrele na vreme.
Zašto nisu!?
Vreme leti, vetar nosi…
Bez penkala, misli same lete,
u tišini,
prvoj jutarnjoj rosi…
 
Vatra i led - Robert Frost

Jedni kažu oganj će da sništi svet,
Drugi vele led,
A ja, bar kol'ko za strasti znam,
Ja u red
Onih za vatru pripadam.
Al' kad bi dvaput svetu došao smak,
Ja i o mržnji znam toliko čak
Da mogu reći:
Za uništenje je dovoljan i led,
I još će ga preteći.
 
Uberi dan, jer taj dan si ti! - Fernando Pesoa

Jedni, s očima uprtim u prošlost
Vide ono što ne vide; drugi, uperivši
Iste oči u budučnost, vide
Ono što se ne može videti.

Zašto postavljati tako daleko ono što je blizu --
Pouzdanje naše? Ovo je dan,
Ovo je sat, ovo je tren, to je to
Što jesmo, a to je sve.

Večito protiče beskrajni sat
Što nas proglašava za ništavne. U istom dahu
I živimo i mremo. Uberi dan,
Jer taj dan si ti.
 
Džon Don

Nijedan čovek nije ostrvo, samo po sebi celina;
svaki je čovek deo Kontinenta, deo Zemlje;
ako grudvu zemlje odnese more, Evrope je manje,
kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo Posed
tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka
smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni
za tobom.
 
Labud - Stefan Malarme

Devičansko Danas, živahno i krasno
zanesenim krilom da l' razbiti smede
jezero sleđeno, s injem, kud se dede
letova zastalih lednik blistav jasno.

Negdašnji se Labud seća, ali kasno:
divan je,no zalud slobodu on htede,
jer opevo nije kraj gde da provede
vek, kad mraz jalov sinu čamom strašno.

Vratom strešće belu tu smrt sto je steče
prostorom kažnjena ptica kog poreče,
al' na užas tla što perje joj sputava.

Sablast koja na tom mestu sjaji, prisno,
ukočen u hladnom snu prezira spava
zaodenut Labud,izgnan beskorisno....
 
Tiho - Mira Alečković

Nestajem tako u ovo veče
kada se nebo u moru budi,
postajem i ja sama talas,
obalu daleku koji rubi.

Sedim na steni – ćutim i gledam
kako belina oblak sivi.
jedinom srcu zapovedam
da smelo, gordo do kraja živi,

da bude čovek, da ne vređa
ranu duboku koja već boli,
da tiho, tiho okrene leđa
onome koji ne zna da voli.
 
Dva sna davljenika - Desanka Maksimović

Isplivavaju iz vode dva bleda lika,
dva sna davljenika.

Jedan drugog žele da spasu,
a jedan drugog na dno vuče;
sad su jedan drugom o vratu,
sad o pasu.

Potonuli u virova kolovrate
dva sna davljenika
nemaju za što da se uhvate,
tla nemaju pod nogama,
ne mogu da dosegnu vasionu
i zagrljeni tonu.

Osim neprozirne vode bezdana,
osim nemuštih podvodnih bića
i pustoga nad njima zenita,
niko o njihovoj smrti ne zna,
niko neće moći ništa da kaže
kad o njinom nestanku ko upita.
 

Back
Top