Stihovi za moju dusu

PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA


Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.


Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.


Enes Kišević
 
BLISTAVE KAPI


Uzalud će mi trave bajati
I suncokreti na koje ličim.
Svi kada zađu, ti ćeš stajati
U krugu što se ne briše ničim.

Ko god mi svrati na konak sniće
Sunce u ptičje perje skriveno.
I tvoje venčano ruho biće
Mojim mislima prošiveno.

Kad stresem se sa blistave kapi
Uskršnjeg vina tvojih godina
Zemlja će preda mnom da razjapi
Bezube čeljusti pukotina.

I zalud će mi trave bajati
I suncokreti na koje ličim.
Svi kada zađu, ti ćeš stajati
U krugu što se ne briše ničim.

Dobrica Eric
 
Gospode, uzeo si mi

Gospode, uzeo si mi što sam najviše voleo.
Srce moje ponovo vapi, Bože, čuješ li gore?
Tvoja je volja, Gospode, protiv moje izvršena.
Gospode, opet smo sami, moje srce i more.


Antonio Machado
 
TREBA ZNATI


Smešiti se dalje, to treba znati,
Kada je najbolje ustati od stola,
Kad pred nama stoje samo prazni sati
U tome životu glupome do bola.
Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
Sačuvati ponos, onaj što preosta,
I uprkos svemu, prijatelji moji,
Zauvek otići, znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom koja sve ti uze
Kad već ništa nemaš, kad već sve si dao,
Trebalo bi znati skriti svoje suze.
No, ja, srce moje, ja to nisam znao.
Zato treba znati napustiti sto
Kad je ljubav tvoja davno pojedena,
Ravnodušna lica skriti svoju bol,
Zauvek otići tiho kao sena.
I usnama treba reći da se smeju
Iza maske jada i stisnuti zube
A krikovi mržnje u tebi da gnjiju
Te poslednje reči onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju,
Ućutkati srce što već umrlo je,
Sačuvati obraz ko neki što znaju
Dok još nije pao. Trebalo je znati,
Suviše te volim, ja to nisam znao.
(Šarl Aznavur)
 
Biti srećan - Herman Hesse

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.
 
Podji - Sesil Šabo

Podji kud bilo
put neba,
put mora,
na lednik
ili siđi u ravnice.

Traži šta bilo
rad
lepotu
ljubav!

Učini to sa dušom
punom snova
i svetlosti
sa dušom
punom dobrote i snage
za praštanje.

Ako se već desi da
padneš
ustani!
iznova kreni
iznova počni,
uporno,
mirno,
kao što to rade deca na
plaži
gradeći od školjki
morskih i šljunka
brodove
koje prva plima zbriše
a deca novu lađu,dvorac
novi
naprave opet već sledećeg jutra.

Pođi,
uprkos svemu!
Samo,
okončaj započeto delo!
Voli
i stvaraj!
Kuj!
Prekuj zemlju,
nebo i more!
Ali okončaj započeto
delo.
I delo tvoje
nek lepotom zrači!
 
Misao - Milan Rakic

Ja poimam dobro neminovnost zala,
Sklop celog zivota, sa tugom i bedom,
Ja znam sta je sudba sviju ideala, -
Moje znanje vidis na licu mi bledom.

Ali znam i uzrok zasto tako biva,
Jer prosao nisam kroz zivota huku
Sklopljenih ociju i skrstenih ruku:
Kad srce zapisti, misao je kriva!

Kad se spusti vece, i vrh tamnih njiva
Belicaste magle oblacci se gone,
I s tornjeva starih stane da se sliva
Zvuk poboznih zvona sto vecernje zvone.

U cas kad zavlada mir kraj mene sirom,
I suma zacuti, i zanemi vrelo,
I umorno moje namuceno telo
Zazudi za slatkim odmorom i mirom.

Misao se javi! Kao zver me zgrabi
I ponese sobom u predele suza,
Gusi me, a moji napori su slabi
Da se satre ova pohlepna meduza!

Ona gospodari! Ja sam ko Mazepa,
Privezan na konju, u dubokoj noci,
Sto gleda za stepom gde promice stepa,
Bez nade, bez daha, bez volje, bez moci.

Satrven i smozden, u ocima strava –
Razjapljena usta, ali grlo nemi –
Sam, jedina dusa ispod neba plava,
Sam na besnoj misli sto u propast stremi!

Tako vlada ona! Njen zagrljaj rane
Stvara, kosti lomi ko da su od stakla...
Smrvljenog me pusti kada zora grane
Iz crnih dubina razjapljenog pakla...
 
ZALJUBLJENA

Ona stoji na mojim očnim kapcima.
I njene kose zamršene su u mojima.
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju.
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.

Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim a ništa ne kazujem.


Pol Elijar
 
Ta ljubav


Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nezna
Tako ocajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ruzna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srecna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteci od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni covek u sred noci
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gazeni dotucavani poricani zaboravljeni
Zato sto smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Jos toliko ziva
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osecanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i zivo kao leto
Mozemo oboje
Otici i vratiti se
Mozemo oboje
Otici i vratiti se
Mozemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Nasa ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Ziva ko zelja
Svirepa kao secanje
Hladna kao kajanje
Nezna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nezna kao dete
Gleda nas smeseci se
I kazuje mnogo ne govoreci nista
A ja je slusam drhteci
I vicem
Vicem za tebe
Vicem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vicem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomici se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve vise
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si ziva
A mnogo docnije na ivici nekog siprazja
U sumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruzi nam ruku i spasi nas.



Zak Prever
 
Ti si cesta slika moje zalosne ljubavi
Ti si moja samoca u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ogradjena zicom
Ti si moja narociti u ovo doba
pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u pocetku odnosio
na nesto drugo
Ti si moj Pablo i Pikaso i njegova ljubav
prema nepojamnom
Ti si moja igra koja pocinje kamencicima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom
pa cak i bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemic koji je nekada ziveo
na Kavkazu,neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noci
Ti si moja zena-ponocni voz sa jednim putnikom
Zelezara u kamenom dobu - ti maja ruskaja zemlja
Jedina zena koju menjam svakog dana
i pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i
ipak pocinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junacka ljubav koju sam vec rekao
Ti si moja obecanja koja nikada nisu nista znacila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao sto je poznato
Ti si moja,ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio
i sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna zena
Ti si jedna zena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolazem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepse reci
ali nema razloga
ionako samo nagadjam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolescu izlecena
Ti si moje dete
ti nista ne razumes
I ja doslovno moram reci da te volim.

Matija Beckovic
 
Majcice...,
Tvoja djevojcica snuje modre zvijezde,
daleko pogled joj se muti,
na tvoj grob ruke meko poput pahulje slegla joj se dusa,
zastiti me majcice... obrisa zatamnjena neba...
A ruze sto bjele svojom crvenom bojom,
utkaj majcice laticu u pramen kose, plave,stavi
da mirisem na zaboravljenu srecu provedenih zajednickih dana,
gdje pijem s izvora mlijecnu vodu koju sam nekad pila iz tvojih njeznih ruku.
Majcice...,
na moju vatru plam uzavrele lave moje tuge za tobom,
da se tope u rijeci utjehe, stavi, o tako vjerujem,
i bit cu snaga i vjecna podrska onima koje si ostavila za sobom, budi smjerna,
jer dio sam puta kojim nosis moje srce, hvala ti sto si me rodila!
Gdje da uzdahnem i da se isplacem,usputno, da ne primijeti nitko,
kad bih mogla ponizno kleknuti pred tvojim grobom i isplakati se i ispricati sve
kako nam nedostajes kako nam je tesko bez tebe i da nema dana da ne tebe ne pomislimo,
puca u meni bijes divlje djevojke sto nemocno suti,
i jezgrila se sva silina zarobljene mladosti tvoje
tobom,
da se tope u rijeci utjehe, stavi, o tako vjerujem,
i bit cu snaga i vjecna podrska onima koje si ostavila za sobom, budi smjerna,
jer dio sam puta kojim nosis moje srce, hvala ti sto si me rodila!
Gdje da uzdahnem i da se isplacem,usputno, da ne primijeti nitko,
kad bih mogla ponizno kleknuti pred tvojim grobom i isplakati se i ispricati sve
kako nam nedostajes kako nam je tesko bez tebe i da nema dana da ne tebe ne pomislimo,
puca u meni bijes divlje djevojke sto nemocno suti,
i jezgrila se sva silina zarobljene mladosti tvoje djevojcice!
koja je ostala bez tebe kad te je najvise trebala majcice mila niko te ne
kivi sto si otisla sudbina je tako htjela krivo nam je na sudbinu zasto nam
je te morala uzeti zauvjek
Majcice...,
jos uvijek djevojcica trazi tvoju zvijezdu pratilju,
i zrcale se suze u oku plavetnom poput neba,
zastiti me majcice rana od svih nevolja i zlih i pakosnih ljudi,
njima je rijec brza od samog djela...
Spoznajem tek sve tvoje savjete i brige
o da sam pero sto zlatom protkano tek sluzi,
da se njime usreci neko rastuzeno ljudsko bice da tebe mogu imati
kao nekada kraj sebe eh...,
a ne putnik sto toliko je kilometara udaljen od tebe!
Majcice....,
Tvoja djevojcica umorana je, snuje...zivi spokojnim zivotm
ipak polupraznim srcem jer joj neizrecivo nedostajes...
11m3td5.jpg
 
Kad me zagrliš, poput vjetra huknem,
po meni se zvjezdana prašina spusti
i ja za tvojim poljupcima požurim,
da u porama vatrom procvjetam.

Kad osjetim kako mojom utrobom dišeš
i pučinom mojih toplih bedara ploviš,
uzbuđen u mekom carstvu se smirim,
i kao val, u luku blaženstva uplovim.

Zal Kopp
 
Zašto si tako lijepa?
Ne budi tako lijepa.
Hoću da budeš od mesa,
ne od sunčevog sjaja.
Zašto si tako lijepa?
Kad bi bar imala pjege
da ih vječno po tvom licu skupljam.
Kad bi bar bila razroka!
Cijelog bih života na koljenima
ubjeđivao razroko oko.
Ali, ti si lijepa.
Da, od sunčevog si sjaja.
Ali ja ne mogu stalno živjeti u tom sjaju.
Ne mogu na pozornici živjeti.
Sve mi se vidi!
Svaka moja ružnoća.
Svaki posrtaj.
Ne mogu živjeti pod reflektorima.
Shvati to.
Nemoj plakati.
Ne mogu živjeti s tobom.
Suviše si lijepa.

Milan Kundera
 
Kerolin Ris

PISMO JEDNE ŽENE


Koračam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu čašu
U tvom odelu tražim odlutalu toplotu
Pogledom dotičem sve što si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho

Blagosiljam dane kad čuvaš svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne reči koje smo ikad rekli
Sećam se zaveta tvojih očiju

Tvoj se poslednji dodir još ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suočavam umorna srca
Tromih nogu

To što smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bih te sačekala.
 
Sanjao sam

Sanjao sam da me vodiš
po blistavoj bijeloj stazi,
posred polja zelenoga,
prema brda plavetnilu,
prema plavim bregovima,
spokojnoga jednog jutra.

Držao sam tvoju ruku,
tvoju ruku, drugarice,
tvoj glas krotki osjećao,
poput glasa novog zvona,
jednog zvona djevičanskog
u proljetnoj blagoj zori,

Tvoja ruka, glas tvoj u snu,
kako li su bili stvarni! . . .
Živi, nado: tko bi znao
što sve crna zemlja guta!


Antonio Machado
 
Kako da te ne volim?
Ma kako da te ne volim, ljubavi,
kad svaka tvoja reč u meni svetli,
kad svaki naš poljubac živi zauvek,
kad sva jutra samo našima zovem?

Ma kako da živim bez tebe,
kad ti si mi poput žara što srce budi,
kad ti si snaga što mi teče venama,
kad samo zbog tebe dišem?

Ma kako da ti ne praštam,
Ljubav je moja prejaka da ćutim,
a ovako čista prelazi preko svih prepreka.
Za tebe mogu sve.
Ali kako da te ne volim?
Kako da živim bez tebe?
Kako da ućutim i nestanem?
 
I
tihi pokret rukom ...
sum ... da li ona zna ...
da li oseca ...
da li zeli ...

sve u jednom i ... nista ...
opet tisina ...
blagi muk ... noc bez sna ...

dan kao drugi ... i muk ...
ocaj ...
tema za temom ...
prazno je sve

gledam ... da li cujem ...
osecam ... da li znam ...
da li ona zna ...
sve prolazi ...


II
i sada opet preko polja ...
zreli makovi ... vazduh plamti ...
zelja ... to je sve sto je ostalo ...

zelene visine ... sjaj u ocima ...
trag u meni sto ne mogu reci ...
a znam ... bilo je tu ...

zelja ... san ... suton ...
potonuo sjaj u ocima ...
gitara i vino
i opet muk ... tmina ... jecaj blag ...
njen glas ... sapat tih ...
secanja ...
 
UVELO LIŠCE
Želela bih da se uvek sećaš
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo lepši
I sunce blistavije bilo no danas
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
K'o naša tuga i uspomene
Hladni vetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš ja nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pevao
Ta je pesma bila slična nama
I tebi koji si me voleo
I meni koja sam te volela
Živeli smo zajedno
Ti koji si me voleo
I ja koja sam te volela
Ali život razdvaja one
One koji su se mnogo voleli
O sasvim polako i bez šuma
More brise tragove po pesku
Koraka razišlih se ljubavnika
Z.Prever
 
Polje

Večer polako umire
ko što se skromno ognjište gasi.

Gore, na brdima,
pokoja iskra ostaje.

A ovo slomljeno stablo na belome putu
tjeskobom suze izaziva.

Dvije grane na ranjenom deblu, po jedan
list, suh i crn, na svakoj grani.

Plačeš? … Među topolama zlatnim,
daleko, sena te ljubavi čeka.


Antonio Machado
 
Zatvori oci i sanjaj snove
Njezno me ljubi, srecu pozeli
Srce te moje odavno zove
Od prvog dana kad smo se sreli

Zatvori oci i ne govori
Pusti da nasa srca se vole
Od srca srcu vrata otvori
Ne reci nista, jer rijeci bole

Zatvori oci, miluj me dugo
Umjesto rijeci nek tijela zbore
Rijeci su jedno, ljubav je drugo
Ljubav je pozar gdje srca gore

Zatvori oci zelene svoje
Vatra ljubavi nek' vjecno gori
Otvori srce za srce moje
I dok me ljubis oci zatvori
 
ŠTO TE NEMA?...
Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema
,Kroz srce se glasak krade: :zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag::zag:
"Što te nema, što te nema?"
Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"
...

1897.
ALEKSA ŠANTIĆ
 
UMESTO MOLITVE ZA DALEKU

Ponekad, davna, setim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pesme
to se slučajno zapevuši.

Gde li si noćas, ti daleka,
da li si negde svila dom,
ili još uvek, kao nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.

Da li još tražiš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj
on ipak jednom mora doći
iz tvoji lepih snova, draga,
u tvoje nimalo lepe noći.

Kao što dođu ove pesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad, tako, setim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pesme
što se slučajno zapevuši.

Vitomir Nikolić
 

Back
Top