Stihovi za moju dusu

[DUNJA W]

Ti si moj grijeh

U mislima si mojim.
U mome snu i dahu,
u svakoj mojoj kretnji.
U bijelom i u crnom,
u dodiru i mraku,
u zanosu i strepnji.
Znam prekasno je za nas
i ljubav nasu prijece,
al' slutim da smo jedno.
K'o obala i more,
k'o jutro i k'o vecer
k'o ladja i k'o jedro.

Ti moj si grijeh
moja ljubav,
gorki pelin
suze i smijeh,
sve sto gubim,
sve sto zelim
Ti moj si grijeh,
igra vala,
igra sjene suze i smijeh,
san i zbilja jedne zene.

Jaksa Fiameng

 

[Mala sanjalica]

"Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
...Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje prestaje. Ostaje tuga.
Ostaje život oko nas."

Meša Selimović

 

[Mala sanjalica]

Sergej A.Jesenjin
Opet ću da živim, da se smejem
toj ljubavi koje neće biti.

Tom je kriva ta naša ravnica
što se ljeska od pješčanih pruga
,davna nježnost nečijega lica,
i nečija od rođenja tuga.

 

[Bubi*]

Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...


Konstantin Simonov -

 

[Bubi*]

Federico Garsija Lorka




ŽELJA


Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.

Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.

Bez ostruge vjetra
u hvojama,
bez zvijezde sto bi htjela
listom biti.

Golema svjetlost
koja bi bila
krijesnica
druge svjetlosti,
u nekom polju
skrhanih pogleda.

Čisti pocinak
i tamo cjelovi naši,
zvonki madezi jeke
rastvorili bi se
u daljini.

I tvoje toplo srce,
i ništa više.

 

[lunao]

Oba oka sklopi dobri anđele
To što noćas šutim nije zbog tebe
Ti bi nešto brzo da te podigne
A meni noćas pašu stvari lagane
A meni noćas pašu stvari lagane

Oba oka sklopi dobri anđele
Nek oproste mi tvoje dječje godine
Ti bi nešto vruće da te zagrije
A meni noćas pašu stvari lagane
A meni noćas pašu stvari lagane

Neke tuge nikad se ne prebole
Ubit će me zbog nje stvari lagane
Ubit će me zbog nje stvari lagane

 

[mari47]

Na obali neke rijeke

Što je u meni ostalo u godini koja roni
kao začudjen brod u svoje mrtvo more ?
Nekoliko riječi i riječi su lampioni
koji dišu i plaču, koji gasnu i gore.

Nekoliko glasova, poljubaca
u nekom stranom tijelu, u nekoj stranoj kući,
u nekoj tudjoj krvi što vrijući palaca
i sanja kako teče plačući, pjevajući.

Moj život prije mene, moj život poslije mene,
što je od tebe ostalo, od leptira i snova ?
I modra svila vode prsne prije no krene
do svoga ušća bez kraja, bez dna i galebova.

I užareno bilje u svome kamenu jeca,
prokleta ljubav zemlje uzima ono što voli.
Moj život prije mene, zmajevi, trske, djeca.
Na obali rijeke ležimo sami i goli.

Z. Golob

 

[goxy]

He needs a quiet room
With a lock to keep him in
It's just a quiet room
And he's there

He plays an old guitar
With a coin found by the phone
It was his friends guitar
That he played

He's never been in love
But he knows just what love is
He said nevermind
And no-one speaks

He thinks he drinks too much
Cos when he tells his too best friends
'I think I drink too much'
No-one speaks
No-one speaks
No-one speaks

He plays an old guitar
With a coin found by the phone
It was his friends guitar
That he played

When he plays
No-one speaks
No-one speaks
When he plays
No-one speaks

Ovo mi tako budi nostalgiju...

 

[Mala sanjalica]

" Zavrsicu pesmu svoju,
ako ti je tako volja.
Ako srce tvoje ispunjuju nemirom,
ukloniću oči svoje sa tvoga lica.
Ako te ne putu prestravljujem,
skrenuću i udariću drugim putem.
Ako te zbunjujem dok pleteš cvetne vence,
izbegavaću tvoj usamljeni vrt.
Ako je voda ćudljiva i divlja,
neću poterati svoj čun pored obale tvoje."
TAGORE

 

[Stormbringer]

Budi pametna, Arijadna!...
Imaš male uši, imaš moje uši:
neka prime mudru reč! —
Ne mora li se najpre mrzeti, ako voleti se treba?...

Ja sam tvoj lavirint...

f.n

 

[Mala sanjalica]

Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći, samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,i kada mećava briše, čekaj i kada druge niko ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dosadi svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu kako je vreme da se zaboraviš i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati da više ne postojim, neka se tako umore čekati i svi drugovi moji,i gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja cu sigurno doći, sve smrti me ubit neće.
Nek kaže ko me čekao nije taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti,niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako preživjeh vatru kletu -naprosto, ti si čekati znala kao niko na svetu.
Konstantin Simonov

 

[Mala sanjalica]

I evo nailazi ono doba godine
Ili tvoga života
Kad su sve žene ona
I nose njenu glavu
Ali ni jedna celu
...A ona živi nepoznata među ljudima
Odmara se od tebe i od svog imena
Ali ma gde živela i ma ko bila
Znaćeš da je to ona
I da ne može biti niko drugi
Jer nikog drugog na tvom svetu nema.
Kad dođeš u bilo koji grad ...
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
...I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči
Jer si već umro i već vaskrsnuo
I ponovilo se ono što nikad nije bilo.
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno ..

Matija Beckovic

 

[STARDUST]

SAMO ZA ONU KOJU VOLIM


Probudila si u meni davno odsanjane snove,
digla me iz beznađa u koje sam potunuo,
otvorila očima neke vidike sasvim nove,
prodrmala duh, kojim već sam bio klonuo.

Pa kako da te ne volim, kako da te ne ljubim,
kad moje si sivilo pretvorila u boje,
kako ja zbog tebe pamet da ne gubim,
kad si moja sreća, duša i srce moje.

Podigla me s' dna na koje sam se spustio,
na mom licu ocrtala radosnice bore,
tvoju sam iskrenost u svoje srce pustio,
ispunila si moj život, sve moje pore.

Pa kako da te ne volim, kako da te ne sanjam,
kako da se ne setim tvojih šaputanja,
tvojoj se veri u mene, ponizno ja klanjam,
da me opet vratiš sa puteva lutanja.

Poklanjam ti sebe i sve svoje snove,
zaslužuješ ljubav i ja ti je dajem,
za neke dane buduće, neke noći nove,
zauvek sa tobom, veran ti ostajem

 

[742617000027]

 

[lunao]

Mirno spavaj

Mirno...spavaj mirno, ružo moja...
tiho ću ući u tvoj san i nad tobom bdjeti,
žice harfe biće mi kosa tvoja
na kojoj ću najljepšu glazbu tkati.

Od tvojih usana ću magičnu tajnu učiniti
iz kojeg ću se ljubavlju opijati,
nebo će mi platno biti na kojem ću tvojim dahom
najljepšu sliku ikad stvorenu nacrtati.

Tvoje nježne grudi gnijezdo će mi biti
u kojem ću svoju toplinu udomiti,
ruke tvoje, toj magiji bijeloj
robom ću se dati i u tom ropstvu sretan biti.

Mirno...spavaj mirno, ružo moja...
kao sjena nad tobom ja ću bdjeti
a kad se probudiš ja ću usnuti
i tvome bdjenju pjesmu da nastavi dopustiti

ali da ju nikad nedovrši

 

[goxy]

 

[beatle]

Ako mozes - Rajdar Kipling

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to;
Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
ili,ako si prevaren - da sam ne varas,
ili,ako si omrznut - da sam ne mrzis,
a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;

Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
i smatras te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmtras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
i da,pogrbljen,s dotrajalim alatom opet novo stvaras;

Ako mozes da prisilis svoje srce,nerve i tetive
da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"

Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost,
ili da u drustvu s visima od sebe -
sacuvas svoje dostojanstvo;

Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i,iznad svega,bices covek,sine moj!

 

[STARDUST]

VOLIO SAM TE...

Volio sam te...
volio sam te i prije nego sam te upoznao,
Volio sam te, i tražio upravo tebe,
srce sam svoje davno već dao,
tebi... koju nisam poznavao.
Zato sam za tobom tragao...

Kada sam te ugledao,
mojem je traženju bio kraj,
postala si za me' život cijeli,
u tvojim očima vidio sam sjaj...
znao sam... ti si moj biser dragocjeni,
za kojim sam tragao... i kojeg sam našao.

Sada kada te imam pored sebe,
volim te više iz dana u dan,
i ponekad pomislim da je sve to san...
no pogled tvoj razbije sve sumnje moje ,
i u stvarnost me vraćaju usne tvoje...
imam te.. tu si.. nisam više sam.

 

[mari47]

FIESTA

I čaše su bile pazne
I flaša razbijena
I krevet raspremljen
I vrata zatvorena
I sve staklene zvezde
Sreće i lepote
Treptale su u prašini
Nepočišćene sobe
I bio sam mrtav pijan
I lud od radosti
I ti živa pijana
Gola u mom zagrljaju.



Prever

 

[Mala sanjalica]

Ostavljen da snivam...neke grijehe...za koje kažeš da su tvoji...puštaš me da biram...sretne osmijehe...od kojih ni jedan mi ne stoji..Prisiljen da maštam...pravu ljubav...za koju malo njih je znalo...Pokušavam da praštam...svome srcu...što samo zbog tebe je stalo...
Ivan Jukić

 

[mari47]

Fernando Pessoa - Lidiji
ODA
Dođi, sjedni do mene, Lidija, na obali rijeke.
Mirno gledajmo kako teče i naučimo od nje.
da život prolazi, a mi se ne držimo za ruke
(Držimo se za ruke)
Onda ćemo misliti, velika djeca, da ovaj život
prolazi i ne staje,ništa ne ostavlja i ne vraća se,
odlazi prema dalekom moru, odlazi Sudbini,
dalje od bogova.
Opustimo ruke jer nije vrijedno da se umaramo.
Uživali, ne uživali, prolazimo kao rijeka.
No treba znati prolaziti sasvim spokojno
i bez velikih uzbuđenja.
Bez ljubavi, bez mržnje i strasti koje podižu glas,
bez zavisti koja previše uznemirava oči,
bez briga, jer i s njima rijeka će jednako teći
i uvijek će odlaziti prema moru.
Volimo se spokojno, misleći da možemo,
ako hoćemo, izmijeniti poljupce, zagrljaje, milošte,
ali bolje je da sjedimo jedno pored drugoga
i da gledamo kako rijeka teče.
Naberimo cvjetova, uroni u njih i ostavi ih
u svom krilu, nek njihov miris blaži ovaj trenutak-
ovaj trenutak kada smireni ne vjerujemo ni u šta,
nevini pogani propadanja.
Bar ćeš ako postanem sjena, sjetiti mene poslije,
a da te sjećanje na me neće opeći ni raniti,
jer nikad se ne držasmo za ruke niti se poljubismo,
niti bijasmo drugo osim djeca.
I ako prije mene poneses obol mračnom brodaru,
neću morati da patim kad te se budem sjećao.
Bit ćeš mi blaga u spomenu kad te se sjetim na obali,
tužna poganko s cvijećem u krilu.

 

[mari47]

PJESNIK MOLI SVOJU LJUBAV DA MU PIŠE

Ljubavi moje krvi, smrti živa, nijema,
zalud očekujem riječ pisanu tvoju
i mislim s cvijetom koji gubi boju,
kad živim bez sebe, bolje da te nemam.

Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna,
ne poznaje sjenu nit se od nje krije.
Srcu unutrašnjost odp opotrebe nije
onaj med smrznuti što ga toči luna.

No ja to potrpjeh. Razdrijeh vene za te,
a tigar i golub u tvojem struku
od bola ujeda i ljiljana pate.

Stog riječma ispuni moju ludu muku,
ili me pusti da živim u tišini,
u noći moje duše vječnoj pomrčini.

Federiko Garsija Lorka

 

[742617000027]

... '' kap po kap

Budim se i ne znam
gde je pocetak,'de je kraj
mi smo na granici
i nema povratka
mi smo na granici
i snaga odmice...

...kap po kap... ''

...EKV - Ona i on i on i ja...

 

[Mala sanjalica]

Kad sam je drugi put video rekao sam:
"Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu."
Obećala je da će doći ako bude lepo vreme.
Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama.
Svim poštarima svim pesnicima a naročito sebi.
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat,
Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak
Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
Tu ženu sa dve senke,
Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime.
Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
"Gospodjice osećam se kao stvar koju ste izgubili
Da nisam možda ispao iz vaše tašne?"
Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i lične ljubavnike.
Volim je više no što mogu da izdržim,
Više od mojih raširenih ruku,
Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila.
Moj snu, kao asfalt izbušen njenim štiklama,
Noći, za mene sve duža bačena izmedju nas,
Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje.
Moje su uši pune njenog karmina,
Te providne te hladne uši to slatko u njima
Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta.
Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave
Sumo vremena, sumo ničega, ljubavna sumo,
Još ne prestaje da me boli uvo
Koje mi je pre rodjenja otkinuo Van Gog
To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama.
U staklenu zoru palu u prašinu,
Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao.
Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha,
Radnice popodne na tudjem balkonu,
Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon,
Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava.
O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni,
O koliko ćemo biti sami u svojim grobovima.
Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
I visoke prozore spuštam pred njene noge.
Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću
Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju.
Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi,
Taj andjeo, isprljan suncem list vode, list vazduha,
Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju.
O sunce nadjeno medju otpacima...
Zuje uporednici kao telegrafske žice,
Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu,
I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama
Kao što mene njena obećanja održavaju u životu.
O siroče u srcu što ti brišem suze
Moja nesrećna ljubavi razmeno djubreta
Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio.
Kuća, ništavilo na svim prozorima,
Sve je dignuto u vazduh.
Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.

Matija Bećković

 

[mari47]

TAMNIČAREVA PESMA

Kuda lepi tamničaru
sa tim ključem poprskanim krvlju?
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nežno i svirepo na najskrovitije mesto svojih nemira
U laži budućnosti
U gluposti zakljinjanja
Hoću da je oslobodim
Po cenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
Ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
Sačuvaću samo
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki, izvajanih ljubavlju.


Žan Žak Prever