Stihovi za moju dusu

IZ KOJEG SI TI SVIJETA

Iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolaziš,
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prođu kao sjene
čija se ni imena ne pamte,
čiji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom?

Iz koje si ti ljubavi,
iz koje knjige,
iz kojeg romana
kad mi tako,bez ikakvog plana,
bez namjere
srce lomiš na dijelove
i noći mi pretvaraš u dane?

Koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane,
zbog koje žalim
sve ovo što prebrzo ide,
što su jeseni bliže
i što mi se suze vide prvi puta?

Jedino si s neba mogla doći
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam.

Iz kojeg si svijeta,
iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim?

Željko Krznarić
 
Iz voza

Gledao sam kako promiču žene,
sadašnje i buduće,
pejzaži
i telegrafski stubovi,
vidio sam kako se bezglasno
smjenjuju noć i dan.
Iskočiću na nekoj stanici
lud od tih promjena boja i linija
i javiću ti
da sam te na petstotom kilometru ljubavi
volio jednako kao na prvom.

Izet Kiko Sarajlić, 1953
 
Moje veliko slovo

Ti si jedno veliko slovo
u mom zivotu
neoprostivo i neduzno
namjerno i slucajno
ti si sve
i nocas ja se odjednom sjetim kise
koja je pala tog popodneva
sjetim se tvojih ociju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i nista nije stajalo
druga smjena je radila neumorno
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruze
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom
kisa je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama
ti si jedno veliko slovo u mom zivotu
i samo sam tebe ucio
kako se pobjedjuje ravnodusnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopcati tvoju kosulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kisa ne prestane
ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo vecernje tame
ti si zvijezda lutajuca
koja mi se seli iz oka u oko
pa sjetis li se kako smo izasli
iz te kise sretni
moje veliko slovo.

Željko Krznarić
 
Želja

Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.

Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.

Bez ostruge vjetra
u hvojama,
bez zvijezde što bi htjela
listom biti.

Golema svjetlost
koja bi bila
krijesnica
druge svjetlosti,
u nekom polju
skrhanih pogleda.

Čisti počinak
i tamo cjelovi naši,
zvonki madeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.

I tvoje toplo srce,
i ništa više.

Federico Garcia Lorca
 
Ne ruši sve mostove

Ne ruši sve mostove možda ćeš se vratiti,
nisi ptica ni leptir obalom što leti,
kada nema mostova uzalud je čeznuti,
uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene,
u samoći je lakše neshvaćeno svatiti
mogle bi te nazad nagnati uspomene...

Ivo Andrić
 
PREDOSEĆAJ

U plav letnji suton, krenuću na staze,
Hoću, bockan žitom, da kroz nisku travu,
U njenoj svežini, moje noge gaze
I da vetar kupa moju golu glavu.
Bez misli, bez reči, pozvan od daljina,
S dušom, od ljubavi silne opijenom,
Na put ću da pođem, poput ciganina,
Kroz Prirodu - srećan kao s nekom ženom

Artur Rembo
 
Nebeske tkanine

Da imam nebeske tkanine vezene,
zlatnim i srebrnim svetlom ispletene,
tkanine plave i zagasite i tamne
od noci i svetla i polutame,
ja bih ih rasirio pred tvoja stopala:

li siromasan sam, imam tek snove;
Raširio sam snove pred tvoja stopala;
Hodaj nežno jer hodaš po mojim snovima.

Vilijam Batler Jejts
 
JOŠ

Još ti slikaš, još ja stojim
K'o kip drevni, prava, bela,
Još ti pogled, s kistom tvojim,
Vrednom pčelom, duž mog tela,
K'o ljubavna plima kruži:
Još sen svoju podne duži.

Još dan slušam oko sebe,
Od vrućine drvo pucka,
Negde miš u zidu grebe,
Kočija se neka trucka
Ulicom pustom sparnom: muk
Steže: slušam kista treperav zvuk.

Tako krotko, dok se sati množe,
Očima ti tamnim dajem
Više no što ljubav može
Dati tajnim zagrljajem:
Ti me vidiš s dubljim znanjem,
Ogrnutu vazdušnim tkanjem.

Tako pogled će i dragog zateći
Onde gde zrak suncev šara
Po mom telu: i ipak naći
Iris i ružu moga cara,
Udubine pune plama,
I zlato medj crnim kovrdžama.

Džejms Elroj Fleker
 
Želja

Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
Probuđena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

Šta ako je sve to samo igra čula,
samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama počne da se spira...

Zagledam u sebe, tražim tvoje oči,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
Obojena slutnjom strahujem da kročim
i ne mogu ništa osim da te želim...

Dragana Konstantinović
 
Kad budeš stara

Kad budeš stara i seda, sanjiva kraj kamina,
uzmi tu knjigu, i polako je čitaj draga,
seti se kako si nekad bila nežna i blaga,
sa očima koje gledaju iz dubokih tamnina;

Da, voleli su čari i dražest lepotice
ko iskreno, ko lažno, i u velikom broju,
al samo jedan je voleo skitničku dušu tvoju
i tugu sto ti ponekad zamrači lice;

I šapni, tada, oborivši glavu ka vatri,
reci, pomalo tužno, kako se ljubav rasplinu
kako zaminu za visoku planinu
i lice svoje među sazvežđa sakri.

Vilijam Batler Jejts
 
BEZ OPROŠTAJA

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.

Dobriša Cesarić
 
Oblak

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

Dobriša Cesarić
 
Ne odustajem
mene nijedno sutra ne moze da promeni
ne odustajem
sve ove radosti nase ponekad plase
Ti dobro znas
sto si mi blize i blize, lepse se cuti
ne odustajem
kad sa tobom prolaze dani kao minuti
Ako kazes da ne vredi
onda neka bledi
ako kazes prekasno
reklao si mi dovoljno
Za suze nema vremena
protiv svih pravila
moj si zagrljaj pred san
moj si svaki novi dan
za suze nema vremena
Ne odustajem
mene nijedno sutra ne moze da promeni
ne odustajem
cak i u snu svima govorim o tebi, a kako i ne bi
Ti dobro znas
da sve sto je moje na ovom svetu, to je i tvoje
ne odustajem
samo kad smo zajedno, pobede se broje
Van Gogh
 
"Pa ipak biva ponekad, da čujem
Nešto kao molitveni šapat u sebi.
To je moja stara i večno živa želja
Javlja odnekud iz dubina
I tihim glasom traži malo mesta
U nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
Gde bih najposle našao ono
Što sam oduvek uzalud tražio ovde:
Širinu i prostranstvo, otvoren vidik,
Malo slobodna duha...."
Ivo Andrić
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Lutkica
Traže srodnu dušu na pogrešnim mestima?
2 3 4
Odgovora
76
Pregleda
1.456
soko stark
soko stark
Nina
Facebook uvodi AI asistenta za upoznavanje srodne duše
Odgovora
9
Pregleda
437
prsho
prsho

Back
Top