Stihovi za moju dusu

More će ti govoriti o Beskrajnosti, nebo o Čistoti, a mračni čempresi o Tuzi.
A ti ćeš reći moru i nebu i čempresima: ''Moja ljubav ima u sebi i vašu beskrajnost, i vašu čistotu, i vašu tugu. Jer zato što vas je moja duša obožavala, ona se sazdala od onog što je obožavala.''

Zvezde će ti govoriti o Večnosti, a zore o Svetlosti.
A ti ćeš odgovoriti zvezdama i zorama: ''Iz moje ljubavi se rađaju mlečni putevi i nebeska kola, i mirna svitanja na planini. Jer vaša večnost i vaša svetlost nisu drugo nego atributi ljubavi.''

Večernji sutoni govoriće ti o Smrti, a tišine o Zaboravu.
A ti ćes odgovoriti sutonima i tišinama: "Ima nešto sto ne umire za ljudsko srce, a to je nerasudna ali nenadmašna vera u nerealno i nemogućno. I ima nešto sto stoji iznad sudbine čoveka, a to je Ljubav koja je, kao i Smrt, uvek slepa moć prirode, a ne cilj čovečje sreće ili nesreće."

Jovan Dučić
 
NIKAD

Nikad, nikada više ja te ugledat neću.
Nikad, nikada više... Kako to zvuči muklo!
Bijedni će prolazit dani: uzalud tražeći sreću,
Čitav će život proći - više te ugledat neću.

Kad srce pritisnu boli, uzalud tražit ću sreću
U sjajnim očima tvojim... Tužno je zvono tuklo...
Nikad, nikad više ja te ugledat neću,
Nikad, nikada više... Makar i srce puklo.

Mikolas Vaitkus
 
ispred oči im da je život usamljeni put
zato ga ukrug hodaju
primetit ih ne mogu oči
jer tuđe naše nisu,pa se onako sakriju
ljudske nestvarne važnosti
časkom pretvore u beznačajne gluposti
kada vole ,kad se smeju i daju sreću
daju sebe bez očekivanja
nema slavu za ljubav
imaju divnu prolaznost na usnama
znaju da su po zadnji put ovde
u ovom telu
_duša_telo_
 
MOLITVA

Ljubavi, neka bude volja tvoja
Na ovom nebu, strašno nesigurnom,
Ko i na zemlji. Sad je doba boja
I južnog vetra u listanju žurnom.
Noći su plave, mekane ko voće
I pune zvezda ko plitki bunari.
Neka se ljudi ljube kako hoće
U privremenom krugu malih stvari.
Ljubavi, neka bude volja tvoja
U gradovima što su nepokretni
I neće moći da beže iz stroja,
I ispod lišća što još nema rane,
I među ljudima što žive sretni
Jer veruju u stare lukobrane.

Ivan V. Lalić
 
Tekst pjesme "Neću te ostaviti na pola puta"]
[Stih 1]
Svako od nas pred spavanje
Utapajući se u mislima o
Šta bi se desilo ako
Odabrao drugačiji put u svemu
Ili se nisu sreli
Onaj sa kojim si
Čak i ako vam svijet izmiče ispod nogu
Pa makar crni smog umjesto sunca
Nastavljate da gradite svoj put od dobra
Jer sutra će biti bolje nego juče
[pre-refren]
I neću odustati na pola puta,
neću reći da ne mogu
Bez obzira koliko je teško,
stići ću tamo, stići ću
Dokazaću sebi, suprotno strahu
I neću otići na pola puta
[Refren]
I neću odustati na pola puta,
neću reći da ne mogu
Bez obzira koliko je teško,
stići ću tamo, stići ću
Dokazaću sebi, suprotno strahu
I neću otići na pola puta
[Stih 2]
Svako od nas traži šansu
Zatvorite oči
Tako iskreno, iskreno
Svako od nas bi voleo
Popravi se
Pronađite svoje mjesto
Tako često ne primjećujemo između redova
Često kažemo da je svijet okrutan
Ali mi nastavljamo da gradimo svoj put od dobra
Jer sutra će biti bolje nego juče
[pre-refren]
I neću odustati na pola puta,
neću reći da ne mogu
Bez obzira koliko je teško,
stići ću tamo, stići ću
Dokazaću sebi, suprotno strahu
I neću otići na pola puta
[Refren]
I neću odustati na pola puta,
neću reći da ne mogu
Bez obzira koliko je teško,
stići ću tamo, stići ću
Dokazaću sebi, suprotno strahu
I neću otići na pola puta
[Instrumental] [Refren]
I neću odustati na pola puta,
neću reći da ne mogu
Bez obzira koliko je teško,
stići ću tamo, stići ću
Dokazaću sebi, suprotno strahu
I neću otići na pola puta
I neću odustati na pola puta,
neću reći da ne mogu
Bez obzira koliko je teško,
stići ću tamo, stići ću
Dokazaću sebi, suprotno strahu
I neću otići na pola puta

 
MOJ ŽIVOT

Ti polaziš bez mene, živote moj.
Ti krećeš već,
A ja još čekam da učinim prvi korak.
Ti prenosiš dalje od mene bitku
I bežiš od mene,
A ja te nikad nisam pratio.

Ne shvatam jasno šta mi ti nudiš.
Ono malo što želim nikad mi ne dade.
Zbog nedostatka toga težim za mnogim,
Za mnogim i mnogim, da je gotovo bezgranično
Samo zbog ono malo što nedostaje,
A što mi ti nikad nisi doneo.

Anri Mišo
 
Kad se sretnemo
uzećeš moje ruke
i ja ću reći
znam da znaš
da u mojoj krvi
još huče vetrovi
ka kojima smo trčali
da ih uhvatimo obrazima
da nas nose
ko papirne zmajeve
ti tamo
a ja ovde
i da ćeš reći da
i ti
kao i ja
prezireš ljude
koji govore - zauvek
koji jeftino daju
tu skupu reč
zauvek ću te voleti
zauvek ću biti tvoja
kad umrem - to će biti zauvek
reći ćeš
kao što bih rekla i ja
ostavićeš dunju
na mom prozoru
jer ti znaš
da mi dunja miriše
na jednu kuću
pod čijim se prozorom
svu noć meškolji živina
kao kad se ja gnezdim
u tvom naručju
reći ćeš
pred kojom cveta hortenzija
u velikoj konzervi
i škripi daščani pod
kad se prikradaš
da mi doneseš kafu
punu neba
a tebe će dozivati
neke šume daleke
i neke reke
koje su zbacile mostove
i ja ću te pustiti
da ideš
jer znam
da ćeš
jedino tako
ostati
zauvek


Jelena Krtolica
 
LJUBAV

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
onaje nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugonego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?

Luj de Kami
 
Zakuni se u mene

Zakuni se u mene, pa slaži.
Baš me kopka da saznam
na čijoj će strani nebo biti
i ko će s koje strane neba završiti
kada se zakuneš u nešto
što misli da je tvoje,
pa slažeš, jer znaš da nije.

Meni je najzad dobro,
otkad sam shvatio
da sam sve pogrešno shvatio.
Ni za ljubav, ni za život
nemam lepih reči,
nemam ni ružnih,
neću da prljam usta.
Sve je igra, draga moja,
svi se igraju i svima je zabavno,
osim igračkama.
Zakuni se u mene, pa slaži.
Ni ti, ni ja ništa osim mene
nećemo izgubiti.

Goran Tadić
 
TI ,MOJE ZLATNO SVIJETLO
Došla si nenadano,toplo,
Ko' što sunce grane iza teških,olovnih oblaka,
Virnula iza zastora zlatna svijetla,
Ko' ruža što se nudi novom danu,
Da mi otvoriš vrata života,
O kojem sam maštao,
U svojim pjesmama.
Pa ipak,nisam mogao progovoriti,
Ni dodirnuti Te,
Jer…jer sam se bojao,
Da si samo moja mašta;
Žena tek iz najdivnije ljubavne pjesme,
I da ću,
Da ću ako Te dodirnem,
Ostat' sam sa svojim pjesmama,
I posve zatvoren u se,da ću se i dalje šuljati oko Tebe,
Kao prosjak oko zidova nade;
Da ćeš potonuti u moj potmuli san,
Kao najdivnija mjesečevu sjena,
I da ću Ti biti više nalik na skitnicu,
Nego na gospodara vlastite sudbine.
I konačno…konačno osjetih,da u mojim očima,
U sjetnim očima pjesnika,
Što su dosad slijepo lutale alejom samoće,
Odjednom plane iskra,
U zjenicu se uspelo zlatno svjetlo
Iz kojeg si došla,
Polako…posve polako postala si stvarnost;
Stvarnost začeta iz desetina…stotina…
Tisuća bisernih suza…neiscrpno vrelo života;
Vrelo koje vječno teče,
Koje hrani moju dušu,
Koje potiče moje srce!
Walter William Safar
 
CUTANJE

Ostale su strasne reci nerecene,
Samo tvoje oci, mirne kao tmina,
One gledale i slusale mene,
Moj bol na tvome uhu pevase tisina,

Kakva himna srca, ta rec nerecena!
Ta rec sto ne pozna bespuca ni bludnje!
Kad tisina zbori mesto nas, rec njena
Ima svu cistotu sna i bolne zudnje

Ta blaga muzika ljubavi cuti,
Ima mir molitve u dubini duha,
Nikad se recju lazi ne pomuti,
Nit se glas porocni dirne naseg sluha.

Ideja u meni kamen uvajana;
Vera sva u suzi sto nece da kapi;
Ta zakletva sto je u neznan cas dana,
I najvisi zakon bola koji vapi.

Ducic
 
Vilijam Batler Jejts – Leda i Labud

Odjednom udar, moćnih krila šum,
nad njom, zbunjenom, neko za njom žudi
kanže o bedra, a o vratu kljun,
grudima stišće nemoćne joj grudi.

Plašljivim prstom kako oterati
s bedara slabih teret što se daje?
Kako kroz beli vijor da ne shvati
telo tuđega srca otkucaje?

U tom drhtaju začet je rat, stenje
u padu, oganj, smrt Agamemnonova.
Da l’ otkri joj ta strast, ta žud, ta sila,
da je postala stecište i vrenje
surovosti, i nežnosti, i snova,
većih za svaki novi zamah krila?
 
Bez tvojih pogleda
Bez tvojih pogleda reka sam
koju su napustile obale.
Vetar me za ruku vodi,
tvoje ruke odsekao je suton,
bele ulice preda mnom beže.
I prsti se klone moga čela
na kome se svet zapalio.
Reči su mi u travu zarasle,
tišina ti je raznela glas,
stvari mi siva leđa okreću.
Po tami moga tela
opaka svetlost šestari.

Vasko Popa
 
Samo ti

Od svih koje su me ljubile,

od svih koje su me grlile,

nijedne se ne secam.

Mnoge su me volele,

i mnoge sam ja voleo,

ali ti, surovog li kontrasta,

koju nikad nisam poljubio,

koju nikad nisam zagrlio,

samo si ti ostala ....

od svih koje sam voleo.

Ljubavni stihovi - Volim te toliko da boli  4285547593

Paulo Setubro
 
Odsutnost

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi,
moje lice odlazi u gluhome ulju;
moje ruke u rastopljenoj živi,
moje noge u dva prašnjava vremena.

Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi.

Odlazi moj glas koji se pretvarao
u zvono, gluho za svakog, osim za nas.
Odlaze moji pokreti što su se upredali
pred tvojim očima kao tkalački čunak.
Odlazi moj pogled, koji je nemoćan
kada te gleda,brijest i smreka.

Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom,
kao vlaga isparavam se iz svoga tijela.
Odlazim od tebe s budnošću i sa snom.
U tvom vjernom sjećanju već se brišem
i u tvojoj uspomeni već sam kao oni
što se ne rodiše u poljima i dubravama.

Da sam krv, kolala bih u dlanovima
tvog rada, u tvojim ustima od mošta.
Da sam tvoja utroba, izgorjela bih
u tvojim koracima, koje više ne čujem,
u tvojoj strasti, koja prolama noć
kao mahnitost osamljenog mora.

Sve od nas odlazi ,sve od nas odlazi.


Gabriela Mistral
 
Ко хоће да доживи чудо
мора имати срце невино
као млеко,
не сме бити уображенко,
јер такву створу
доживети чудо је тешко.

Ко хоће детињу радост да нађе
мора умети да опрости
оном ко му подмеће клопке и замке,
и оне ће се претворити
у кочије, лађе
и у санке.

Ко хоће да доживи чудо
мора се радовати као ласте,
мора му бити дато
да може и заплакати обилато
и кад до дечака већ одрасте.

Ко хоће да доживи чуда
мора веровати да она постоје
у свету свуда,
да покрај звезда што их видимо
и невидљиве звезде се роје.

Мора веровати међ’ гласовима
који допиру до нашег уха
у тихо вече
да их још исто толико има,
да и песма за коју немамо слуха
сваки час украј нас протече.

Ко хоће да доживи чудо
не сме згазити на стази мрава,
не сме каменом птице да туче,
јер од двораца где чудо спава
та нежна бића чувају кључе.

Desanka Maksimovic
 

Back
Top