Stihovi za moju dusu

"Dodje mi ponekad" - Dusan Bajski

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.

Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.

Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).

Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.
 
ZIMSKA MAŠTARIJA

Zamišljam najdužu zimu onoga doba;
Mesec, jasan čitavog dana,
zamrznute gvalje od perja pod drvećem;
i ne miriše da ojuži.
Pa lovci što vire iz pećine, čađavi:
smetovi zaklanjaju vidik,
nad otvorom vise snopovi ledenica.
Šta ako je i glavnoj vatri
dogorelo – da im još greje samo pretke?
Nešto bi se, ni krik ni cvilež,
u dobar čas kome tu otelo iz grla,
nešto bunovno, nalik javu
ptice izgubljene u krošnji sparne noći.
Zatim bi krenuli ostali,
usta za ustima, uz plač sitnije dece;
stvar je mogla teći baš tako,
sve dok se ne nađu u dosluhu s precima:
krajnje jednostavno, ne nalazeći reči,
ne držeći do prozodije,
ne vodeći brigu da usklade glasove,
ne smetajući jedno drugom.
I svi bi zamukli, zamišljam, da oslušnu
kapanje vode sa svodova.

Borislav Radović
 
Jednom nas tu, gde nas ima,
Neće biti.
Mi smo niti
Koje vežu nerođene sa mrtvima.

Nema kraja.
Prislonimo na zrak uva:
Kroz šupljine između nas vetar duva
Što vremena po dva spaja.

Leže ispod mračne sene
Mrtvi, a još nerođene
Sluti vazduh koji kraj nas zasvetluca.

Mi se kobno lelujamo
I slušamo vetar samo
I nit po nit kako puca…

S.Raičković-Niti
 
GATKA O PEPELU

Prosejan pepeo, sivu tvar
nekad su bacali u oči
da bi onesposobili, a onda
opljačkali, oteli.

Danas fini pepeo
od ekrana veje;
sipi i danju i noću.

Svi nastoje da ti vrate vid,
da te iz slepila izvedu.
Da te iz slepila izvedu
i u drugo slepilo uvedu.

Ne mogu da otrpe
da ti zaslepljene oči same krenu
uz čelo, i pod kapu se sklone.
Da tamo, u zao čas, progledaju.

Novica Tadić
 
Duško Trifunović "Grešio sam mnogo"

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.
 
KOSMOPOLITSKI POZDRAV

Ustajte protiv vlada, protiv Boga.
Ostanite neodgovorni.
Kažite samo ono što znamo i zamišljamo.
Apsoluti su prisila.
Promjena je apsolutna.
Običan um uključuje vječne opažaje.
Promatrajte ono što se jasno vidi.
Primijetite to što primjećujete.
Uhvatite se da mislite.
Jasnoća je samoodabiruća.
Ako nikome ne pokazujemo, slobodni smo napisati bilo što.
Sjetite se budućnosti.
Savjetujte samo sebe.
Ne zapijte se na smrt.
Dvije molekule što se zvonko odbijaju jedna o drugu traže od promatrača
da ih pretvori u znanstvene podatke.
Mjerni instrumenti po Einsteinu određuju pojavnost
fenomenalnog svijeta.
Svemir je subjektivan.
Walt Whitman je slavio Osobu.
Mi smo promatrač, mjerni instrument, oko, subjekt, Osoba.
Svemir je Osoba.
Unutarnja lubanja velika je poput vanjske.
Um je svemirsko prostranstvo.
„Svaki na svojoj postelji sam sa sobom je razgovarao, ne puštajuć’ glasa“
„Prva misao, najbolja misao.“
Um je skladan, Umjetnost je skladna.
Maksimum informacije, minimum slogova.
Zgusnuta sintaksa, zvuk solidan.
Dojmljivi isječci govornog idioma, najbolji su.
Suglasnici oko samoglasnika imaju smisla.
Uživaj u samoglasnicima, cijeni suglasnike.
Subjekt je poznat po onome što ona vidi.
Drugi nek mjere viziju po onome što vidimo.
Iskrenost dokida paranoju.

Alen Ginsberg
 
Duško Trifunović "Patnja"

Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.

Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće

Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala

Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više
 
BRANIM

Pogled bi mi
U prašini zakopali,
Ružu osmeha
Sa usana iščupali.

Čuvam prvo
Proleće u grudima,
Čuvam prvu
Suzu radosnicu.

Sa slobodom
Bi me razvenčali,
Dušu bi mi
Dušu preorali.

Branim
Ovo nebo u očima,
Branim
Ovo zemlje na dlanu

Mlade bi mi voćke
Radosti posekli,
Slavuje pesama
U drveni plug upregli.

Ne dam
Ovo sunce u očima,
Ne dam
Ovo hleba na dlanu.

Vasko Popa
 
Duško Trifunović "Srećan"

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote, izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
 
PAULA

Ničega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvog lica.
Ničega drugog nema ovdje - sem tvojih žednih, kao
noć sivih očiju.

Kej se u jezero pruzžo pravo kao puščana cijev
Stojim na keju i pjevam o tebi kakvu te znam
ujutru.
Ne mislim na tvoje oči, tvoje lice.
Niti na tvoje razigrane noge, noge trkačkih konja.
Zbog nečeg drugog mislim na tebe ujutru na keju.

Tvoje su ruke sladje no hljeb orahove boje kad me
se takneš.
Tvoje se rame očešalo o moju ruku - jugozapadni
vjetar krstari kejom.
Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kažem:

Ničega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvoga lica.
Ničega drugog nema ovdje - sem tvojih žednih,
kao noć sivih očiju.

Karl Sandberg
 
JA NISAM SAMA

Noć, napuštena je
Od planina pa sve do mora.
Ali ja, ona koja te uspavljuje.
Ja nisam sama!
Nebo, napušteno je
Od mjeseca koji pao je u more.
Ali ja, ona koja te drži.
Ja nisam sama!
Svijet, napušten je
ljudi su tužni i ti to vidiš.
Ali ja, ona koja te grli.
Ja nisam sama!

Gabriela Mistral

172194257_267474865045891_1380538854094296007_n.jpg
 
LJUBAV POSLE LJUBAVI

Doći će čas
kad ćeš, s ushićenjem,
pozdraviti sebe
na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,
i reći: sedi ovde, jedi.
Opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
njemu samom, neznancu koji te je voleo
čitavog života, koji je ostajao zanemaren
zbog drugih, koji te zna u dušu.
Skini s police ljubavna pisma,
fotografije, očajničke poruke,
strgni sopstveni odraz s ogledala.
Sedi. Pogosti se svojim životom.

Derek Volkot
 
Duško Trifunović "Ima nešto..."

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo oblećeš
kao leptir oko moje tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nesto čemu ni sama ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću...

Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću.
 
Noćas sam samo leptir
koji u mlječnom putu tvoje kose
glumi medonosni cvijet.
I malo mi je ove moje prašume
u kojoj poput načetog vrganja
starim u svjetlosti.

Samog me nema
pa mi se i sjenka uvukla u kamen
po kojoj gmiže mjesećina,
poput miholjskog guštera
umanjena za najveći dio mene,
koji sada negdje s tobom šuška
po bojama jeseni koja se razliva.

Noć je punog mjeseca,
moja mjesečeva djevojčice,
pa te ne tražim pod desnim kapkom
gdje povremeno stanuješ
i gdje ti je krevet i noćno ogledalo
i duguljasta lampa koju pališ pogledom..
nego u krugu što spaja dvije delte...

Tražim te,
dok se onaj lopov u grudima
koji otključava brave koje je već jednom otključao,
divi svojim mađioničarskim rukama
u kojima se kalauz začas pretvara u ružu.

Cvrkuću zvijezde u rasparanom sutonu
nad premijerom pozorišta iluzija.

Obuci se,
kad sjenke prerastu prazninu
sa pristojne udaljenosti će mjesec da izviri iza oblaka
da dočeka moj znak.

Jer najjače svjetlo se ipak krije u mraku...

Oprosti
još samo...
još samo da u bunar želja ubacim ovaj zamotuljak od stihova.

M.Berić
 
ŠTA MOŽE PESNIK ...

Šta pesnik može drugo nego o ljubavi da piše .
Šta pesnik može drugo sem da pati i uzdiše .
Šta pesnik može drugo nego o ljubavi da mašta .
Šta pesnik može drugo nego da voli i prašta .

Šta pesnik može drugo sem da sebe nesebično daje .
Da kaže : zbogom tugo , i nikad se ne kaje .
Šta pesnik drugo može sem toga što rime slaže.
Da kaže : oprosti Bože , i da nikada ne laže.

Šta drugo može pesnik nego da prašta i voli .
On je , kao i drugi , grešnik i to ga iskreno boli ...

POETA2.jpg
 
Kada te ostavi ona koju voliš - Branislav Petrović

Kada te ostavi ona koju voliš
Kada te ostavi ona koju voliš
Kada te ostavi ona koju voliš
Kada te ostavi ona koju voliš

Prvo osetiš jedno ništa
Prvo osetiš jedno ništa
Prvo osetiš jedno ništa
Prvo osetiš jedno ništa

Zatim osetiš jedno ništa
Zatim osetiš jedno ništa
Zatim osetiš jedno ništa
Zatim osetiš jedno ništa

Idem da prošetam idem da prošetam
Idem da prošetam idem da prošetam
Idem da prošetam idem da prošetam
Idem da prošetam idem da prošetam

Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši
Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši
Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši
Kud ćeš po kiši kud ćeš po kiši

Ja volim kišu ja volim kišu
Ja volim kišu ja volim kišu
Ja volim kišu ja volim kišu
Ja volim kišu ja volim kišu

Ponesi kišobran ponesi kišobran
Ponesi kišobran ponesi kišobran
Ponesi kišobran ponesi kišobran
Ponesi kišobran ponesi kišobran

Ne treba mi kišobran ne treba mi kišobran
Ne treba mi kišobran ne treba mi kišobran
Ne treba mi kišobran ne treba mi kišobran
Ne treba mi kišobran

E pa idi kad si lud
E pa idi kad si lud
E pa idi kad si lud
E pa idi kad si lud

I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš
I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš
I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš
I šetaš i šetaš i šetaš i šetaš

I svi gledaju kako šetaš

I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš
I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš
I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš
I kisneš i kisneš i kisneš i kisneš

I već ti je bolje i već ti je bolje
I već ti je bolje i već ti je bolje
I već ti je bolje i već ti je bolje
I već ti je bolje i već ti je bolje

Ne boli te ništa ne boli te ništa
Ne boli te ništa ne boli te ništa
Ne boli te ništa ne boli te ništa
Ne boli te ništa ne boli te ništa

Ne boli ništa
Samo malo ništa
 
  • Voli
Reactions: Tea
Opet ti se obraćam

Covece,
opet ti se obracam
javi mi se da mi kazes
kako si sad.

Razlog zasto me to zanima
lezi u proslosti
koju smo isto imenovali
jednog momenta.

Slike mi se nizu
ali ne mogu tacno da se setim
trenutka kad nas je vreme
vezalo u cvor.

Moramo se videti ili cuti
da bismo saznali gde smo danas
i ciji smo
(nepoznat autor)
 
"Ponovni Susret" - Herman Hese

Da li si mogla da zaboravis
da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
citavo jedno kratko prolece
ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekada mirisan i raspevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme brise i srce zaboravlja;
ali casovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.
 
226154d4854cad019ebfbab164af50a8.jpg







Where do I take this pain of mine
I run, but it stays right my side
So tear me open, pour me out
There's things inside that scream and shout
And the pain still hates me
So hold me, until it sleeps
Just like the curse, just like the stray
You feed it once, and now it stays
So tear me open, but beware
There's things inside without a care
And the dirt still stains me
So wash me, until I'm clean
It grips you, so hold me
It stains you, so hold me
It hates you, so hold me
It holds you, so hold me
Until it sleeps


So tell me why you've chosen me
Don't want your grip, don't want your greed
I'll tear me open, make you gone
No more can you hurt anyone
And the fear still shakes me
So hold me, until it sleeps
It grips you, so hold me
It stains you, so hold me
It hates you, so hold me
It holds you, so hold me
Until it sleeps


I don't want it
So tear me open, but beware
The things inside without a care
And the dirt still stains me
So wash me, 'till I'm clean
I'll tear me open, make you gone
No longer will you hurt anyone
And the fear still shapes me
So hold me, until it sleeps
Until it sleeps

Metallica --Until It Sleeps
 
Žao mi je vas, o vi jadne zvezde,
Što tako divno i jasno sijate,
Nevoljenome svetleći brodaru,
Bez nagrade od boga a i ljudi,
Ne znate, bedne, šta reč ljubav znači,
Niti ste za njen osećaj saznale!
Bez prekida vas vode večni sati
Nebesima povorke vaše sjajne.
O, kakve li ste prevalile pute,
Dok srećan bejah u naručju drage,
Ne misleći na vas ni na vedru noć!


Johan Volfgang fon Gete
 
Neodlučni šapat ljubljenih usana
koje osmehom kazuju da,
već davno ne čujem.
I ne pripada mi više.
No rado bih da nađem reči
ugnječene od sredine hleba
ili od mirisa lipe.
Ali hleb je spopala plesan
a mirise gorčina.
Kraj mene mile na prstima reči,
a guši me
kad hoću da ih ščepam.
Ubiti ih ne mogu
a one me ubijaju.
Udarci kletvi tutnje na vratima!
Nateram li ih da mi plešu
ostaće neme.
A još i hramlju.
Dobro ja znam,
da pesnik uvek mora reći više
od onoga što skriva buka reči.
A to i jeste poezija.
Inače ne bih mogao polugom stiha
izbaviti pupoljak iz zavese meda,
niti primorati mraz
da vam klizne niz kičmu
kada svlačim istinu.

Jaroslav Seifert
ef2beb2e1b967ecd69f08dddcfa15e783e54a0cf.jpg
 
Nema potrebe da iko traži razumno opravdanje
Što živi u ovom gradu; i niko nema
Razloga da o življenju svome sudi.
Drugde, daleko od sunca ili od mora
Čak i siguran čovek morao je da mozga
O prirodi svoje sigurnosti, i drugim
Načinima na koje bi se moglo živeti.

Legende i alegorije nastaju iz takve
Jake sumnje. I baš te gradove, u kojima su ljudi,
Zagledani u sebe, s čudjenjem se pitali gde su,
Nose i prekrivaju velovi velikih priča.
Mitovi nastaju ne tamo gde to ljudi vole, nego
Gde se osećaju najnelagodnije. Naše bajke
Vraćaju nas mestima gde su nam srca mogla pući.

Erika Dženings
80b217dde1e8081fd4f1c0fbc58604c201d54259.jpg
 

Back
Top