Stihovi za moju dusu

Vasko Popa Slobodan let.jpg
 
Dvoje


Stavi ruku na moja usta,
na njima već je tvoja ruka.
Nasloni obraz na moj obraz.
Naslonit ćes ga
na svoje lice.
Na mome ramenu
budeš li me ljubila
već su tvoje usne.
Ako si moja
već si bila moja.
Poljubi me.
Već si me poljubila.
Zatvori oči,vidjet ćeš
kako ih zatvaram
kako se zatvaraju.
Ispod sive krošnje usnula
naći ćeš sebe kako spavaš.

Zvonimir Golob
 
BEZ IZBORA

Mislim o tebi
u svim oblicima kako kiša dolazi.

(Kako starim, počinjem
da mrzim metafore - njihovu preciznost
i njihovu neadekvatnost.)

Katkad su ove misli
vlaga što jedva pada, od koje
nema ničeg nežnijeg:
katkad štropotava kiša,
užurbano proletnje čišćenje uma:
katkad, zaglušni pljusak.

Kako starim počinjem
da mrzim metaforu,
volim nežnost,
bojim se pljuskova.

Norman Makejg
 
O, ta slika na ogromnom zidu
Hladnog, skoro opustelog doma:
Dva rošava stabla i put boje hroma
Sa nekim kolima što nikud ne idu.

Tu je i reka (al mrtvo korito):
Samo srebrost šljunka, pesak, trulost panja
I čudna svetlost – ni sutonja ni danja
Što se kroz lišće cedi ko kroz sito.

Pamtim i jednu ravan punu hlada
Kao odmaknutu od sveta i vike
Rođenu za glavu zbunjenu od grada.

Mamim još nešto u mozgu sa te slike:
U dnu je crven krov, pa oblak, deo plota –
Čas boje smrti, čas boje života.

Stevan Raičković
 
Ti

Nestvarna i stvarna
Sto pod nogama tvojim gleceri se tope
Osnova pisaca i slikara mocnih
Ti sto oganj vulkana u ocima nosis
Inspiracijo Bogova
Grckih mitologija
Patnjo ljudi kroz vijekove
Vladara i ratnika
Nocas za mene
Razapni jedra grudi svojih
Nek‘ bjelinom svojom prkosno
Slobodu sto majka ti dade, osjete
Otmi uzdah moj ramenom ogoljenim
I bedrima svojim glatkim
Sto vajari prirode vajase savrsenstvom
Planina, rijeka I zvijezda nebeskih
S primjesom grijeha slatkog I opojnog
Truj me mirisima nagosti tvoje
Sto zvijer gladnu od strasti budi
Dokle zito zlatno kose tvoje
Plete mrezu medj’ prstima mojim
Nocas gori
Ja gorjet’ cu s tobom.

Admir W.Denić
 
Trebaćeš mi u starosti

Trebaćeš mi u starosti, kad budem gunđao,
jer ne znam gde su mi naočare,
da kažeš: "Eto ti ih na nosu, bleso matora.
Tako bi ti i srce još uvek tražio,
da nije bilo mene
da kažem da je na svom mestu".

Trebaćeš mi u starosti,
da te se sa radošću sećam,
umesto da te se sećam sa tugom.

Trebaćeš mi u starosti, da te opomenem
kad kažeš: "E, kad se setim kakva sam bila",
da ne smeš tako govoriti u mom prisustvu,
jer si mi lepša no ikada.

Trebaćeš mi u starosti, da joj se rugamo
kada nas pita gde nam je bila mladost.
Trebaćeš mi u starosti, kad izlapim,
da kažeš: "Bolje mozak, nego srce".

Trebaćeš mi u starosti,
da ne dopustiš da ostarimo.

Trebaćeš mi u starosti, da kažeš:
"A rekao si da me ne možeš voleti jače".

Trebaćeš mi u starosti, da me grdiš
što tvrdim da doktori nemaju pojma
i ne pijem lekove,
jer si ti najbolji lek za moje srce.

Trebaćeš mi u starosti,
da me izbaciš iz kuhinje, kad praviš kolače:
"Strpi se, gori si od deteta".

Trebaćeš mi u starosti,
kao što mi trebaš sada, ali mnogo više.

Trebaćeš mi u starosti, da me pitaš:
"Nije ti valjda opet do toga?",
a ja da kažem: "Meni je uvek do tebe".

Trebaćeš mi u starosti, da kažeš: "Izvini što sam vikala",
a ja da te tešim: "Nisam te ni shvatio ozbiljno".

Trebaćeš mi u starosti, kad me zoveš DEDA,
da kažem: "Reci, pile moje malo, pirgavo".

Trebaćeš mi u starosti,
da te volim
i kada me starost napusti.

Goran Tadić
 
74fd8a06bcbe79ac09bc0cfe3574cc19.jpg




Znati nju znači uvideti
Da ništa nije kako se čini...
Pokazaće ti pravo lice kada
Ostaneš bez trunke vere-
Slatka tiranka,
stazu će tvojim željama protkati
Da bi te mogla poslati kroz veo
Večnosti...

Pomozi mi da se otvorim
ili ću potonuti
Na ovom brodu što tone,
ne ostavljaj me da udavim se.
Voda još uvek nosi zvuk
Moje večite molbe
I svega što sam otkrila

I svega što ću…

Ona te priziva iluzijom
Onoga što želiš da vidiš-
U naručje joj padaš
Dok ona sve tvoje snove ruši-
Slatko nasilje,
s ciljem da razbije ljušturu iz koje krvariš
I pošalje te kroz drva večnosti....

T.O.E.
Brodovi tonu
 
NOĆ TE UNIŠTAVA

Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.

Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

J. L. Hidalgo
 
Hej, trebaš mi noćas,
da se požalimo na svoje živote,
zbog kojih nemamo zajednički,
ili, tek onako, da budeš kraj mene,
kao da sedimo na gajbi ispred marketa
i čekamo da se život dogodi i nama.


Noćas bismo mogli biti drugari.
Ugasimo svetlo, igramo “Kaladont”
i smejemo se, jer sam MAGARA,
a ti samo MA.

Zamoliš: “Hajde da zamenimo jastuke?”

Šta fali tvom?”, pitam.
Tvoj pamti lepše snove.”, kažeš,
a ja se postidim što znaš za njih
i kažem: “Pusti to, bilo, pa prošlo”.


Dođi na moje rame?”
Neka, lepo mi ovako da te gledam”...
Nema šta da vidiš”.
Stvarno sam ti još uvek lepa?”


Hej, trebaš mi noćas,
da lenčarimo, da pričamo koješta,
da ne slušamo muziku,
ne gledamo filmove,
u ponoć da kokamo kokice,
da se njima gađamo,
da pravimo palačinke oko tri,
u četiri da me pitaš kako ću ustati za posao,
a ja da kažem: “Baš me briga, daću otkaz”...


Hej, trebaš mi noćas,
da me pred zoru pitaš
da li sam se sinoć šalio za rame,
da te zadirkujem da ti rame ne bi trebalo,
da nismo ostali bez cigara,
da pazim da ne primetiš kad šmrcnem
i da se pravim da nisam primetio
kada si šmrcnula.

Hej, trebaš mi noćas,
ne bi to smela propustiti.

Goran Tadić
 
Himna lepoti

Stižeš li sa neba il iz večnih tama?
Tvoj pogled, božanstven i ispunjen tminom,
Lepoto! I dobro i zlo nosi nama,
Pa te zato mnogi porede sa vinom.

U tvom oku Sunce zalazi i sviće,
Ko olujno nebo, ti odišeš zrakom;
Usne ti amfora, a poljupci piće
Što heroje slabi, decu čini jakom.

Iz bezdana kroči il sa zvezda pade?
Uz tvoj skut se Udes moto kao pseto;
Nasumice rasipaš radosti i jade,
Vladajući nad svim, nehajna za sve to.

Po mrtvima gaziš i rugaš se njima;
Pod Nakitom tvojim i Groza je ljupka,
A porok, taj dragulj najdraži međ svima,
Po stomaku tvome zaljubljeno cupka.

Ozareni smrtnik leti tvojim tragom,
Svetiljko, i kliče: Blagoslov tom plamu!
Drhtavi ljubavnik povijen nad dragom
Sliči samrtniku što miluje jamu.

Sa nebesa ili iz pakla, šta mari,
Lepoto! Grdobo grozna i prokleta
Ako mi tvoj pogled, osmeh i sve čari
Šire vrata dosad nepoznatog Sveta!

Bog ili Satana? Anđeo, Sirena,
Šta mari, činiš li – o, mirise, sjaju,
Svilooka vilo, kraljice ljubljena!
Svet manje odvratnim dok nam dani traju!


Šarl Bodler
 
Klaustrofobičan Iz ove kože ispužem
Jak eksploziv ...Posežem za osiguračem
Osećam kako se tvoje ime zatire
Skrnavljenje, vatreni pljusak...
Onda pređemo tu crtu-U kriptu
Totalno pomračenje
Patnje do moje apokalipse!

Smrtonosna vizija
Proročanstvo je otkriveno-
Smrt kao magnet
Još bliže sebi privlači-
Osećam tvoga imena uništenje
Skrnavljenje, vatreni pljusak...

Moja apokalipso… Počni!

(My Apocalypse)
Metallica
 
Ako me voliš, samo me pusti da budem tu gde jesam, sa tim što jesam. Ne možeš drvo povesti na put oko sveta, kako bi mu zahvalio što je lepo i što ga voliš, ali ga možeš zagrliti, nasloniti se na njega, ubrati slatke plodove, uživati u hladovini... Možeš sve sto hoćeš osim da ga vodiš sa sobom. Na put svako ide sam. Ako je put u visinu, razume se.
Brankica Damjanović
233664696_271353694840361_2670639391200819686_n.jpg
 
  • Voli
Reactions: Tea
Jesen je, opet je jesen, Ana... - Petar Jevtović
Sedim u sličnoj sobi.
Ko zna koja je jesen?!
Olinjalo mi je srce.
(suton pod čelom zanesen)
Požuteli mi prsti,
od duvana i tuge.
Život mi je oteo tebe,
a nije mi dao druge. Skrcala si mi kosti.
I ujela me za dušu...
Sada, pod kišama surim,
žedjam ljubavnu sušu! Otupeli me snovi,
očnjake dok oštri čama...
Lajem na zvezde, tebi -
ti ne razumeš, Ana...
Promenila si se i ti!
I ti, uz ljude druge.
Čak su i rođački poljupci
na prečac, dobili zube.
Da! Tako nam je sjajno,
da se složiš na teme.
I samo su ptice još nežne -
(ipak je surovo vreme)
Zato prećutkujem rime
i mamurlike brojim,
kad osetim da volim,
napišem: "Ja se bojim!"
Da! Otkotrlja mi mladost,
niz dušu suza slana.
Jesen je! Jesen je! Jeeesen!!!
Zašto smo žuti, Ana?!
13895413_1597932370505132_6779753526237236746_n.jpg
 
  • Voli
Reactions: Tea
бејбе
за расправе са свакојаким будалама
у животу ваља имат
црни појас
у вјештини
џиуџицу шутње
користиш енергију супарника
схвачаш?
хајде гаси то
и ходи сједи
скуво сам кафу
и усуо по лозу
ψευδουροβόρος
 

Back
Top