pre par godina sam iznajmila kucu i gazdarica je imala 3 macke. jedna od njih je bila sterilisana i kada se gazdarica iseljavala, naravno ponela je svoje mezimice sa sobom. dve macke je odnela a tu sterilisanu macu je morala da vrati meni jer je skicala kao prase u novom stanu. tako da sam ja ostala da zivim sa mackom. zato se brinem da se ne desi isto i sa mojom.
inace, meni bi cak bilo i drago da zatrudni i da imam male mace

ali se javlja ona prica da se prvi macici "bacaju u vodu" tj cula sam da se cesto dogadja da macka odbaci te prve macice pa da oni na kraju uginu

sto ja nikako ne bih zelela da se desi.
zaista sam neupucena u te stvari a odlucila sam da zadrzim macu i da pri tom ucinim i njoj i ukucanima zivot sto lagodnijim..
Evo, ja sam podstanar, i moje mačke su podložne selidbi

, imam ih dve, a donedavno sam ih imala tri... Na prethodni stan su bili izuzetno naviknuti, jer su tu praktično proveli veći deo dotadašnjeg života, i onda je došla selidba na red. Prvo su bili malo zbunjeni, a onda sam ih ja maaazilaa mazzzilla, okružila ih stvarčicama koje imaju njihov miris, pustila ih na njihovu omiljenu fotelju... pa su onda i taj novi stan prihvatili kao svoju teritoriju. Dakle, povećana pažnja i to je to. Mozda joj se tvoja gazdarica jednostavno nije dovoljno posvetila..
A inače, ovi moji takođe spadaju u principu u neprilagođene. Kad neko novi dođe u kuću, neće da priđu, gledaju ga ispod oka ili pobegnu.. nije da su baš srodni sa promenama, kao i sva živa bića, uostalom.
I da, oni nisu kastrirani, ali su jako vezani za svoje "gazde" - nezgodne li reči, pošto su oni više članovi porodice

, i za svoje stvarčice, kao da jesu. Mislim da je to ključno, sada kad sve sagledam, da im se inače posveti toliko pažnje, da više stave akcenat na odnos sa čovekom, nego na odnos sa prostorom. U krajnjoj liniji, šta god da se desi, uvek se mogu primiriti kada ih uzmem u ruke i izmazim, pa čak i kada smo kod veterinara (ili na nekom tako jako jako strašnom mestu

).