Dе Sisti
Stara legenda
- Poruka
- 79.298
Da, sadukeji su, nastojeći da dosledno prate Stari Zavet, otišli u krajnost poricanja ikakvog ljudskog postojanja nakon smrti. Ne znam koliko je ostalih istorijskih izvora ostalo o njima, ali je takav sistem verovanja bio vrlo paradoksalan. Jer, postavlja se pitanje teodikeje, pitanje osobina Boga koji dopušta da mu stvorenje ode u nepostojanje iz kojeg se više nikada ne vraća. Taj ontološki nihilizam relativizuje onda svaku etiku, jer se sve svodi na ovozemaljski Božiji blagoslov, tj. živeti dugo, bogato, sa brojnim potomstvom.... A to da i dobri i loši na kraju bespovratno završe u prašini, bude vrlo problematično.Da, sadukeji u pokušaju da se suprotstave helenizaciji su verovatno kao neke verske zajednice sada posegle za selektivnim citiranjem tekstova Pisma (kao što i je su radili jer su izbacili Proroke) za koje bi bili sigurni da se ne mogu drugačije razumeti i tako simplifikovali ovo složeno pitanje koje zahteva sveobuhvatno sagledavanje stvari. I tako idući linijom manjeg otpora oni su došli dotle da negiraju vaskrs jer su negirali sve tekstove koji bi možda na prvi pogled mogli dati povoda za to da možda u sebi kriju nešto što sliči helenističkom obrascu. Oni su tu napravili grešku pa su izostavljajući sve tekstove po ovom pitanju odabrali samo pojedine bez konteksta drugih koji dopunjuju sliku..zbog predrasude. Zato im Hristos i kaže "ne znate Pisma"..jer su odbacili jedan deo a drugi selektivno tumačili.
Sadukeji su verovali da ako prihvate ideju vaskrsa da će to neminovno voditi ka istovetnosti pogleda sa farisejima što je bilo pogrešno rezonovanje. Zato su smatrli da je svaka diskusija o vaskrsu već korak ka prihvatanju helenističkih uzora..jednostavno odlučili su da ga potpuno negiraju neshvatajući da je pogled o vaskrsenju u Torah sasvim drugačiji od standardnih helenističkih nazora. Fariseji jesu verovali u zagrobni život uglavnom helenističkog tipa sa malim judaističkim modifikacijama i idejom o opštem sudu. Najbolje to objašnjava Josif Flavije u svom opisu hada u okvirima judaističkog shvatanja tog doba.
Pa da, svakako. Očigledno su i fariseji imali slojevito shvatanje ovog pojma ali im jezedničko bilo da veruju u vaskrs...i onda kada bi Pavle pomenuo da on veruje u vaskrs oni bi smatrali da naginje farisejima koji bi ga branili od sadukeja. Ali Pavlov stav se svakako razlikovao i od njihovog.
Isus je i, uslovno rečeno, dao za pravo farisejskoj stranci za veru u konačno vaskrsenje, da smrt nije kraj.
Ali je tome dodao i još onu čudesnu perspektivu.
Perspektivu u kojoj, suštinski, čak ni nema "čekanja" na to konačno vaskrsenje, jer je vaskrsenje već tu.
"evo ide čas i već je nastao".
To je Njegova perspektiva.
A za vaskrsenje mrtvih niste li čitali šta vam je rekao Bog govoreći:
Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih
U njoj se i Mojsija i Ilija pojavljuju kao ljudi u slavi, pojavljuju na Tavoru, u događaju Preobraženja...
----
Ne znam dovoljno bogoslužbenu praksu Jevreja iz Hristovog vremena, i poslednjih vekova pre toga. Kakva je ta praksa bila u pogledu mrtvih. Opelo i sl?Da li znaš