Šta vas je danas oduševilo?

Pre neki dan neki Nemci puštali jedrilice, na daljinski.
Jedrilica ima neku vrstu motora koji je digne, i to visoko, pa posle samo upravlja daljinskim.

A juče-prekjuče je preko moje glave preletela velika jedrilica.
Ona je također imala motor... i to je prvi put da vidim jedrilicu koja je samostalna.
 
Прексиноћ, седели смо на обали језера и посматрали залазак сунца...било је као огромно црвено дугме....:)
А онда се, у једном тренутку, јато ласта обрушило на површину језера и ливаде око њега.... Цвркутале су бучно, летеле хаотично на све стране...као у Хичкоковим ''Птицама'' :lol:, само што нису биле агресивне...:)
Тај њихов махнити лет је трајао једно пола сата, док сунце није сасвим зашло....и онда су нестале... Никада нисам видела толико ласта на једном месту....:)
 
Jedna starija žena jutros. Malena i ja krenule u pazar, i vidimo tu ženu da prodaje smokve, onako sa kolica, očigledno da su njene, da nije nakupac. Pitam koliko su, kaže - bile 40, a ti daj kolko daš :) Rekoh, idem po hleb, pa ako mi ostane šta para.
Vraćamo se malena i ja, bez dinara, kupile, osim hleba i mleka, blitvu za čorbicu i vinovo lišće za sarmice i ostale dekintirane. Kaže baka - jel da merim? Uh, nemojte, nemam više para. A ona će - eeeeee, onda da ne merim, nego da zahvatim onako, pa kol'ko izadje, da to babino lepooko jede! :D Uze kesu, stavi sigurno za pola kile, ako ne i više, i pravo malenoj u ruke - evo, ćero bakina, da porasteš velika i da budeš lepa i zdrava! :D
Uze moje dete, kaže - klava ( hvala, jel ;) ), baka me gleda i kaže - nemoj, lepa, da brineš, baba dala od srca, ajde nosi kući i daj detetu, da se ne zgnječe u kesi :)
I odosmo, a ja ne verujem šta sam doživela i da takvih ljudi ima :)
 
...malopre dodjosmo sa sela.
Bili kod moga brata:heart:i njegove porodice:)
U kuci u kojoj zive je moja rodna kuca:heart::heart::heart:
Dok smo sedeli malopre na terasi, ustadoh da proteglim noge i prosetah po dvoristu.
Osetila sam miris paljene suve trave, koji najavljuje priblizavanje jeseni.
Zatvorila sam oci na tren i videla svoju majku, bas tu u dvoristu, pokraj baste, gde je uvek u ovo doba pocinjala vec nesto da stavlja od zimnice...izmamio mi se osmeh, a srce je bilo vece od samog dvorista, baste...ma celog sela:heart:
 
Nije danas nego juce, ali mislim da se pika. Odusevilo me je to sto se nije zaboravilo radovanje malim stvarima, ili skromnim stvarima. Kako je lepo kada se neko obraduje necemu sto stvarno zeli, bez obzira da li je to novo, polovno, skupo, jeftino. Takva radost dolazi iskljucivo iz srca i prosto zaslepljuje od sjaja. Nazalost, danas se vise gleda marka, firma, cena nego stvarna zelja ili potreba...
 

Back
Top