Mišel Uelbek, Karta i teritorija
Glavni lik romana je slikar Džed Marten, introvertan, inertan usamljenik, koji kao da slučajno pravi sve te slike i fotografije, koje nekim čudom postaju izuzetno popularne i tražen, a samim tim vredne i skupe. Proslavio se fotografijama Mišlenovih autokarti "Karta je zanimljivija od teritorije".
U pripovedanju se na momente vraća i svom detinjstvu, odrastanju, studiranju, a naročito su sentimentalne epizode o ocu, kojih ima nekoliko u različitim periodima njegovog života.
Poseban značaj ima i izuzetno je interesantno Džedovo poznanstvo sa piscem Mišelom Uelbekom, koji piše tekst za Džedovu izložbu "serije jednostavnih zanimanja", a čiji portret slika kao poslednju sliku serije zanimanja.
A zanimanja prikazana na slikama jasno i surovo pokazuju razvoj i promene u društvu od Ferdinanda Deroša, mesara koji prodaja konjsko meso i Kloda Vorijona, vlasnika kafea , preko Arhitekta Žan-Pjer Marten napušta direktorsku funkciju u svom preduzeću, gde je prikazao svog oca, do Bil Gejts i Stiv Džobs razgovaraju o budućnosti informatike, sa podnaslovom Razgovor u Palo Altu, za koju je Uelbek (lik u romanu) u tekstu istakao da je preskroman i da zaslužuje naziv Kratka istorija kapitalizma. Slika je do detalja opisana, od položaja, izraza lica, odeće do nameštaja, enterijera i pozadine koja se vidi kroz prozor.
I dok su prva dva dela o umetničkom razvoju Džeda Martena, treći deo je odličan krimić.
Meni Uelbekov stil savršeno prija. Dobro i čvrsto vodjena priča, sa "izletima" i digresijama, koji čine roman zanimljivijim i dodatno doprinose ritmu i na neki način odmaraju čitaoca od glavne priče . Na momente suviše ulazi u stručne opise, tamo književnog dela Uismansa, a ovde tehnikalija u vezi sa stvaranjem fotografija (fotoaparati, tehnike, kompjuterski programi i softveri), ali podnošljivo.
Sasvim mi je primeren i završetak romana - epilog, gde je jasno i ukratko napisano šta je bilo do kraja. "Tako se Džed Marten povukao iz života za koji nikada nije bio u potpunosti vezan."