Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Мали цитат како бих ти појачао жељу за читањем Махабхарате:
''Онда изађе Месец, господар водених љиљана, белопут као образи прелепе девојке, и украси страну свијета над којом господари Индра (исток).''

Ko je to prevodio, i da li je prevođeno direktno sa sanskrta ili posredno, preko nekog drugog jezika?
 
Наравно да је у књизи на ијекавици:

''Онда изађе Мјесец, господар водених љиљана и радост очима, бјелопут као образи прелијепе дјевојке, и украси страну свијета над којом господари Индра (исток).'' И даље: ''Тај љубавник свих расадишта љиљана процвјетао је на обзорју заокругљен и блистав попут Камина лука, сладак и замаман као смијешак на уснама срамежљиве невјеста и свијетао као тијело Махадевина бика. Божански господин којему је знамење зец показа се и своје јасне зраке расу свуда наоколо. Свјетлост обасја свијет, а неописива тмина која је све скривала побјеже и распрши се.''
 
Наравно да је у књизи на ијекавици:

''Онда изађе Мјесец, господар водених љиљана и радост очима, бјелопут као образи прелијепе дјевојке, и украси страну свијета над којом господари Индра (исток).'' И даље: ''Тај љубавник свих расадишта љиљана процвјетао је на обзорју заокругљен и блистав попут Камина лука, сладак и замаман као смијешак на уснама срамежљиве невјеста и свијетао као тијело Махадевина бика. Божански господин којему је знамење зец показа се и своје јасне зраке расу свуда наоколо. Свјетлост обасја свијет, а неописива тмина која је све скривала побјеже и распрши се.''

I ko je to preveo/priredio? Sjećam se Rade Iveković, ne znam za druge indologe iz Zagreba.
 
Moj je prevod s engleskog, Slobodan Vlaisavljević i Goran Andrijašević. Sa sanskrtskim izvornikom uporedio, izradio konkordanciju s engleskim prevodom i kritičkim izdanjem sanskrtskog teksta po pevanjima, napisao napomenu i beleške Milisav Ježić, pogovor Dušan Pajin. Izdanje Svetovi, Novi Sad.

Recite koje ste stihove citirali, da uporedim.
 
Moj je prevod s engleskog, Slobodan Vlaisavljević i Goran Andrijašević. Sa sanskrtskim izvornikom uporedio, izradio konkordanciju s engleskim prevodom i kritičkim izdanjem sanskrtskog teksta po pevanjima, napisao napomenu i beleške Milisav Ježić, pogovor Dušan Pajin. Izdanje Svetovi, Novi Sad.

Recite koje ste stihove citirali, da uporedim.

Исто, само је загребачко издање из 1989, Аугуст Цесарец.

DRONAPARVAN (Књига о Дроњи), Adhyaya159 (section CLXXXIV)
:)
Ти ми персираш? Радо, јел' ти добро?! :hahaha:
 
Poslednja izmena:
Imam i ja, al' me mrzi da čitam... :sad2: A reče mi jedan čo'ek da čitam samo masna slova, ne moram sve...;) Možda nekad i postignem...

Hehehehehe, pusti masna slova, kad zavrsis Bert Lankestera obavezno da citas najnoviju knjigu Velikica.
Mislila sam da ti je poklonim kad je procitam, ali je toliko dobra da je sada u mojoj biblioteci od 100 najboljih knjiga.

Napisacu nesto o knjizi kad je zavrsim, kolko sutra.
 
F.M.D. Idiot

Fenomenalna knjiga, preporucio bih je svima koji vole psihologiju.

Ukoliko je neko od vas procitao, zanima me vase n o Knezu Miskinu.

Da li je on istinski onakav kakvim se predstavlja ili je samo proracunat i u neku ruku manipulator?

Dostojevski je, kroz Miškinov lik, imao na umu prototip "savršenog čoveka".
Miškin je, kao i Hrist, trebalo da obavi misiju. Dakle, ne, nije proračunat i nije manipulator.
Ali, postoji li savršen čovek? Postoji li zaista sredina u kojoj bi opstao približno savršen čovek?
Miškinova dobrota proglašena je idiotizmom, smirenost se pokazala kao nemoć, a svi Miškinovi uplivi u tuđe sudbine postigli su, uprkos dobrim namerama, suprotne rezultate.

- - - - - - - - - -

Ja procitah 5-6 knjiga Stiven Kinga, bilo, ne povratilo se.
Prvo mi se nekako dopao, fino opisuje vreme u kome se neke stvarno nemoguce i bezvezne price dogadjaju,
pismen lik, a i prevodi su savrseni, ima smisla za humor i zezanje, ali vec posle druge knjige citalac polako shvata
da lik pise za pare, knjige su mu od po , brat, bratu, 500-900 stranica, obicna prica koju bi Po ( Edgar Alan) smestio
na 60 stranica ovaj razvlaci na 600, tako da sam ga sada i batalila. Bilo je nekih i neprocitanih, iznela sam sve na ulicu,
mozda ima interesenata.

Jujuju, pa šta si to od njegovih knjiga pročitala?

Ne bih ja njega okarakterisala kao "pisca za pare". Nije pretenciozan.

S.King.jpg
 
Исто, само је загребачко издање из 1989, Аугуст Цесарец.

DRONAPARVAN (Књига о Дроњи), Adhyaya159 (section CLXXXIV)
:)
Ти ми персираш? Радо, јел' ти добро?! :hahaha:
Daj, ne zezaj, umorna sam hronično, na brzinu sam prelistala temu pa mi se učinilo da je i Quentin nešto citirao (osim tebe :)). Nisam baš tolko prolupala da ti persiram, mada nemam pojma ni približno koje si godište.

- - - - - - - - - -

Hehehehehe, pusti masna slova, kad zavrsis Bert Lankestera obavezno da citas najnoviju knjigu Velikica.
Mislila sam da ti je poklonim kad je procitam, ali je toliko dobra da je sada u mojoj biblioteci od 100 najboljih knjiga.

Napisacu nesto o knjizi kad je zavrsim, kolko sutra.

Rakel, kad ga je onomad Slavuj od Mrčajevca preporučio u Pinkovim zvezdama, pomislih da ga nikad ne uzmem. Ali, ti si već nešto drugo,,, ;) Ide na spisak pod hitno.
 
Dostojevski je, kroz Miškinov lik, imao na umu prototip "savršenog čoveka".
Miškin je, kao i Hrist, trebalo da obavi misiju. Dakle, ne, nije proračunat i nije manipulator.
Ali, postoji li savršen čovek? Postoji li zaista sredina u kojoj bi opstao približno savršen čovek?
Miškinova dobrota proglašena je idiotizmom, smirenost se pokazala kao nemoć, a svi Miškinovi uplivi u tuđe sudbine postigli su, uprkos dobrim namerama, suprotne rezultate.

- - - - - - - - - -



Jujuju, pa šta si to od njegovih knjiga pročitala?

Ne bih ja njega okarakterisala kao "pisca za pare". Nije pretenciozan.

Pogledajte prilog 374602
A šta misliš o tom da je genijalni kocoš i bonvivan Fjodor u Miškinu zamišljao sebe kako sve to radi inkognito?
Veliki mućkaroš,najvišeg formata je bio,to se,jednostavno,ne treba smetnuti s uma...
Naravno,ko od genijalaca za tu Božansku česticu svoju nije pomislio da je njegova suština i da je i sam ,bar ,polubog...:mrgreen:
Mislim da se Dostojevski ,poput Aleksandra,Napoleona,Đezuza i inih genija ,poveo za tom primamljivom mišlju,brzopleto,ne shvatajući
njenu tragičnost u mogućem ostvarenju večnosti...
Niče je na kraju svog puta i flipnuo u takvoj sifilistićnoj halucinaciji...
Naravno,dok je lucidnost,takva ideja je podsticajna za kreacije,ali kad pređe granicu sloma -ybg...

Ne bih ovde da komentarišem perfektnog pisca Stivena Kinga,koji može svima biti uzor upotrebe reči,ali
kad je reč o geniju,makar i takvom luftiki kao što je bio Fjodor-smrtnici nemaju šta da traže...;)

- - - - - - - - - -

Pisala sam vec o njemu da je dosadan.



Citala sam tu knjigu, kao i sve ostali knjige od Dostojevskog. O njemu sam u vise navrata pisala da je izvikan, a taj roman mi je besmislen i dosadan. Roman, koji je pun sizofrenije. Taj Knez Miskin je za mene jedan mediokritet, ciji zivot je samo izvucen i postavljen na neki pijedestal, jer mu se moglo. Knjiga je glupa i sizofrena.



Procitala sam je vise puta. Napisala sam i kritiku.




Ja sam citala na saknskiritu i na engleskom, a ovde imam neko srpsko izdanje, koje je skraceno od 800 strana. Ono je prevedeno, naravno, sa engleskog.
Cico lezi...:per::lol:
Msm,hajd me uči malo Sanskrit,makar i preko mreže...Plaćam dobro...u naturi...:manikir:
 
Mišel Uelbek, Karta i teritorija
Glavni lik romana je slikar Džed Marten, introvertan, inertan usamljenik, koji kao da slučajno pravi sve te slike i fotografije, koje nekim čudom postaju izuzetno popularne i tražen, a samim tim vredne i skupe. Proslavio se fotografijama Mišlenovih autokarti "Karta je zanimljivija od teritorije".
U pripovedanju se na momente vraća i svom detinjstvu, odrastanju, studiranju, a naročito su sentimentalne epizode o ocu, kojih ima nekoliko u različitim periodima njegovog života.
Poseban značaj ima i izuzetno je interesantno Džedovo poznanstvo sa piscem Mišelom Uelbekom, koji piše tekst za Džedovu izložbu "serije jednostavnih zanimanja", a čiji portret slika kao poslednju sliku serije zanimanja.
A zanimanja prikazana na slikama jasno i surovo pokazuju razvoj i promene u društvu od Ferdinanda Deroša, mesara koji prodaja konjsko meso i Kloda Vorijona, vlasnika kafea , preko Arhitekta Žan-Pjer Marten napušta direktorsku funkciju u svom preduzeću, gde je prikazao svog oca, do Bil Gejts i Stiv Džobs razgovaraju o budućnosti informatike, sa podnaslovom Razgovor u Palo Altu, za koju je Uelbek (lik u romanu) u tekstu istakao da je preskroman i da zaslužuje naziv Kratka istorija kapitalizma. Slika je do detalja opisana, od položaja, izraza lica, odeće do nameštaja, enterijera i pozadine koja se vidi kroz prozor.

I dok su prva dva dela o umetničkom razvoju Džeda Martena, treći deo je odličan krimić.

Meni Uelbekov stil savršeno prija. Dobro i čvrsto vodjena priča, sa "izletima" i digresijama, koji čine roman zanimljivijim i dodatno doprinose ritmu i na neki način odmaraju čitaoca od glavne priče . Na momente suviše ulazi u stručne opise, tamo književnog dela Uismansa, a ovde tehnikalija u vezi sa stvaranjem fotografija (fotoaparati, tehnike, kompjuterski programi i softveri), ali podnošljivo.
Sasvim mi je primeren i završetak romana - epilog, gde je jasno i ukratko napisano šta je bilo do kraja. "Tako se Džed Marten povukao iz života za koji nikada nije bio u potpunosti vezan."
 
Mišel Uelbek, Karta i teritorija
Glavni lik romana je slikar Džed Marten, introvertan, inertan usamljenik, koji kao da slučajno pravi sve te slike i fotografije, koje nekim čudom postaju izuzetno popularne i tražen, a samim tim vredne i skupe. Proslavio se fotografijama Mišlenovih autokarti "Karta je zanimljivija od teritorije".
U pripovedanju se na momente vraća i svom detinjstvu, odrastanju, studiranju, a naročito su sentimentalne epizode o ocu, kojih ima nekoliko u različitim periodima njegovog života.
Poseban značaj ima i izuzetno je interesantno Džedovo poznanstvo sa piscem Mišelom Uelbekom, koji piše tekst za Džedovu izložbu "serije jednostavnih zanimanja", a čiji portret slika kao poslednju sliku serije zanimanja.
A zanimanja prikazana na slikama jasno i surovo pokazuju razvoj i promene u društvu od Ferdinanda Deroša, mesara koji prodaja konjsko meso i Kloda Vorijona, vlasnika kafea , preko Arhitekta Žan-Pjer Marten napušta direktorsku funkciju u svom preduzeću, gde je prikazao svog oca, do Bil Gejts i Stiv Džobs razgovaraju o budućnosti informatike, sa podnaslovom Razgovor u Palo Altu, za koju je Uelbek (lik u romanu) u tekstu istakao da je preskroman i da zaslužuje naziv Kratka istorija kapitalizma. Slika je do detalja opisana, od položaja, izraza lica, odeće do nameštaja, enterijera i pozadine koja se vidi kroz prozor.

I dok su prva dva dela o umetničkom razvoju Džeda Martena, treći deo je odličan krimić.

Meni Uelbekov stil savršeno prija. Dobro i čvrsto vodjena priča, sa "izletima" i digresijama, koji čine roman zanimljivijim i dodatno doprinose ritmu i na neki način odmaraju čitaoca od glavne priče . Na momente suviše ulazi u stručne opise, tamo književnog dela Uismansa, a ovde tehnikalija u vezi sa stvaranjem fotografija (fotoaparati, tehnike, kompjuterski programi i softveri), ali podnošljivo.
Sasvim mi je primeren i završetak romana - epilog, gde je jasno i ukratko napisano šta je bilo do kraja. "Tako se Džed Marten povukao iz života za koji nikada nije bio u potpunosti vezan."

Uskoro ( nadam se) citacu ga i ja, zeza me to da su njegove knjige uzasno skupe, a ja nazalost nisam clan bilioteke;)
 
Patrik Modijano, U kafeu izgubljene mladosti

Dokumentarnost je bitna poetska odlika Patrika Modijana.
Posredstvom faktografije u svom viđenju književnosti, makar one kojom se sam kreće, autor pokušava da ulovi sitnu sudbinu sitnog pojedinca u svetu mnogoljudstva i preširokih izazova.
Kao i u knjizi Dora Bruder koja je satkana od (mlake) žudnje za oživljavanjem i okrvljenjem tekstualnog dokaza o postojanju nestale devojčice, i u ovoj knjizi Modijano traga za osobom ženskog pola, za izvesnom, zapaženom gošćom kafea Konde u Parizu.
Kako sam naslov ukazuje na izgubljenost u kontekstu kafansko-boemskih generacija, sama sadržina otkriva, vrlo lako i istovremenu izgubljenu bitku u pohodu na Luki.
Ovde je, za razliku od Dore Bruder, dokumentarnost uvedena kao pokušaj jednog od likova romana, da kratkim zabeleškama o datumu i satu dolaska gostiju u Konde zapravo načini svojevrsnu hroniku o mladoj boemiji izgubljene generacije.
Pitanja koja se pokreću ovom knjigom su: Da li dokument jeste pravi trag postojanja? Ako jeste, koliko je takav zapis relevantno svedočenje o sudbini više no što je puka zabeleška nalik racijskom beleženju?
Šta biva izgubljeno zametanjem tragova pojedinca?
Odakle u čoveku potreba za lutanjem i za gubljenjem identiteta?
Kako se može ući u trag sudbini koja je rešila da samu sebe izbriše?

Možda je autorov pokušaj da beleženjem pronađe smisao lutanja i življenja istovetno neuspešan kao pokušaj njegovog junaka da beleženjem datuma i sata dolazaka gostiju Kondea iznađe one čvorišne tačke koje čoveka čine slobodnim, ali ova knjiga nesumnjivo nosi snažnu žudnju da tekst sačuva pojedinca od vlastitog zagubljivanja.
 
Da li neko zna gde bih mogao da nadjem analize pesama? Guglam ali nikako da pronadjem, treba mi Jesenjin - Dovidjenja druze, dovidjenja i Ana Ahmatova - Rekvijem

Kako te nije sramota da ovde dodjes i spamujes. Znas valjda da citas. Procitaj pesmu i kazi sta mislis. Sta tu ima da se tumaci. Tumacenje su izmislili dokoni ljudi, pa zato svi cene neke prosecne pisce kao sto je Dostojvski. Onaj ko ti ne kaze jasno sta misli, on je glup i ne zna da pise.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top