Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Da, zaboravih, čitao nekada i tu Žrtvu - Belou, fino, paranoja ala Kafka.... mada on nije bio naklonjen toj knjizi, poput ostalih prema svojim ranim radovima....suviše je pokušavao da postigne savršeni stil ala Flober, i tek od Ogi Marča je uspostavio slobodni stil koji ga je oslobodio, definisao...

U Hercogu Belou kaže kako žene jednog trenutka piju krv, a drugo jedu zelenu salatu... kasnije kada ga pitaju za mišljenje o Singeru, Belou se ponovi i kaže da Singer iako vegetarijanac i dalje pije ljudsku krv...

:heart:
Citala sam to. Jao, kako je to umobolno.:heart:
 
povodom stogodišnjice smrti Dimitrija Tucovića koji je poginuo u Kolubarskoj bici, juče pročitah Srbija i Albanija. Vredi čitanja, iako je osporavana i na nekim mestima nema dovoljno referenci (npr, poziva se na štampu oličenu u Borbi ili Radničkim novinama, koje je on uređivao :) ). Međutim, kako se obraćao savremenicima, pretpostavljam da nije osećao potrebu da neke stvari potkrepljuje ko zna kakvim dokazima... U svakom slučaju, zanimljiva i hrabra ličnost, a naša situacija napravila počasni krug i nakon 100 godina praktično na istom mestu.

pročitala i Majku hrabrost i njenu decu (konačno). Moj prvi susret sa Brehtom :heart:

završila Nacije i nacionalizam Hobsbauma, i malo čitala Antinacionalizam izvesnog Stef Jansena, koji je svoju antropološku studiju zasnovao na boravku u Beogradu i Zagrebu u godinama neposredno posle rata u bivšoj Jugoslaviji. Nije ništa posebno, ali mi bilo zanimljivo poglavlje u kome govori o diskursu "kulture" koji su razvili protivnici režima u Bg i Zg (drugo poglavlje knjige), gde su praktičnu svu krivicu za nevolje rata svalili na primitivnu ruralnu sredinu i najezde "seljaka" u velegrad. Jedan fašizam koji se oslanja na poprilično iskonstruisan pojam kulture a koji je eto i danas glavna priča velegrada protiv provincije kod nas.
 
završila Nacije i nacionalizam Hobsbauma, i malo čitala Antinacionalizam izvesnog Stef Jansena, koji je svoju antropološku studiju zasnovao na boravku u Beogradu i Zagrebu u godinama neposredno posle rata u bivšoj Jugoslaviji. Nije ništa posebno, ali mi bilo zanimljivo poglavlje u kome govori o diskursu "kulture" koji su razvili protivnici režima u Bg i Zg (drugo poglavlje knjige), gde su praktičnu svu krivicu za nevolje rata svalili na primitivnu ruralnu sredinu i najezde "seljaka" u velegrad. Jedan fašizam koji se oslanja na poprilično iskonstruisan pojam kulture a koji je eto i danas glavna priča velegrada protiv provincije kod nas.

Ja procitah nekoliko stranica recenzije, pokusacu da nadjem i knjigu, ali je ocigledno ima samo na srpskom jer ovaj kriticar kaze da se
nada da ce se uskoro pojaviti i na engleskom. Koliko sam razumela to je doktorski rad autora. On (autor) bio je devedesetih u Jugosolaviji bas
za vreme ratova jer recenzent kaze da bai citalac ocekivao nekog Handkea ( ovaj put belgijskog;)), ali se autor ne upusta u price ko je prav a ko
grbav nego se bavi iskljucivo nacionalizmom i antinacionalizmom.
Zanimljivo je da je primetio da je izraz "jugonostalgija" postao pogradn pa se u Hrvatskoj takvi nazivaju izdajnicima, a ni u Srbiji nije nista
bolje.Fascinirala me je njegova konstatacija da je danas na prostorima bivse YU ( narocito Hrvatska i Srbija) antinaconalizam samo nesto za snobove:D
 
Ja procitah nekoliko stranica recenzije, pokusacu da nadjem i knjigu, ali je ocigledno ima samo na srpskom jer ovaj kriticar kaze da se
nada da ce se uskoro pojaviti i na engleskom. Koliko sam razumela to je doktorski rad autora. On (autor) bio je devedesetih u Jugosolaviji bas
za vreme ratova jer recenzent kaze da bai citalac ocekivao nekog Handkea ( ovaj put belgijskog;)), ali se autor ne upusta u price ko je prav a ko
grbav nego se bavi iskljucivo nacionalizmom i antinacionalizmom.
Zanimljivo je da je primetio da je izraz "jugonostalgija" postao pogradn pa se u Hrvatskoj takvi nazivaju izdajnicima, a ni u Srbiji nije nista
bolje.Fascinirala me je njegova konstatacija da je danas na prostorima bivse YU ( narocito Hrvatska i Srbija) antinaconalizam samo nesto za snobove:D
koliko sam razumela, jugonostalgija je bila najveća optužba tuđmanove politike, dok je sloba bio i jedno i drugo, i komunista i nacionalista, igrao je na oba fronta, pa je jugonostalgija možda imala isti efekat kao u hrvatskoj samo među tadašnjom nacionalističkom opozicijom, koje (za sada) Jansen ne pominje.
A antinacionalizam, kako ga on definiše, izgleda da je nosio sa ponosom taj snobovski šmek, oni su se grčevito držali svog urbanog pedigrea, svojih diploma, svoje garderobe, muzike, filma i poznavanja umetnosti uopšte. sve su to bili elementi definicije "kulture" kako su ga ti ljudi videli, i ko nije sve to, pri čemu je beogradski (zagrebački) pedigre bio nužan, automatski bi bio proglašavan "seljakom" koji je samim tim nacionalista i krivac za sveopšte propadanje.
No, to je samo jedan aspekt antionacionalističkog diskursa, onaj koji se oslanja na "kulturu". U prvom poglavlju knjige Jansen govori o još jednom alternativnom antinacionalističkom diskursu, a to je feminizam, kome je bilo nebitno ko je odakle, jedino je bitno da je žena :)
 
koliko sam razumela, jugonostalgija je bila najveća optužba tuđmanove politike, dok je sloba bio i jedno i drugo, i komunista i nacionalista, igrao je na oba fronta, pa je jugonostalgija možda imala isti efekat kao u hrvatskoj samo među tadašnjom nacionalističkom opozicijom, koje (za sada) Jansen ne pominje.
A antinacionalizam, kako ga on definiše, izgleda da je nosio sa ponosom taj snobovski šmek, oni su se grčevito držali svog urbanog pedigrea, svojih diploma, svoje garderobe, muzike, filma i poznavanja umetnosti uopšte. sve su to bili elementi definicije "kulture" kako su ga ti ljudi videli, i ko nije sve to, pri čemu je beogradski (zagrebački) pedigre bio nužan, automatski bi bio proglašavan "seljakom" koji je samim tim nacionalista i krivac za sveopšte propadanje.
No, to je samo jedan aspekt antionacionalističkog diskursa, onaj koji se oslanja na "kulturu". U prvom poglavlju knjige Jansen govori o još jednom alternativnom antinacionalističkom diskursu, a to je feminizam, kome je bilo nebitno ko je odakle, jedino je bitno da je žena :)

To poglavlje o kulturi zaista bi me zanimalo.
Zagrepcani, ali I Sarajlije laHko su mogli da se dele na urbane i seljake , u Beogradu je to bilo komplikovano jer je kultura donesena iz ruralnih delova
Crne Gore i Hrvatske i tako mic po mic postase oni nosioci kulture, a mi ostali seljaci:D

 
Милошевић националиста и комуниста. хахаха Свакаве будале пишу књиге.

Не, Туђман је био усташа, осведочени и ту можемо ставити тачку, ако имамо у виду програм те идеологије.

А, ово за зг, бг и сарајево, је лажна конструкција која је на таласу свођења свега српског на србијанско.

а, јел то загребачко грађанство, исто оно које је са цвећем дочекивало сваког освајача? Нема шта, развијена грађанска мисао у односу на београдске сељобере.

Е, стварно човек свашт прочита на интернету.
 
Poslednja izmena:
To poglavlje o kulturi zaista bi me zanimalo.
Zagrepcani, ali I Sarajlije laHko su mogli da se dele na urbane i seljake , u Beogradu je to bilo komplikovano jer je kultura donesena iz ruralnih delova
Crne Gore i Hrvatske i tako mic po mic postase oni nosioci kulture, a mi ostali seljaci:D


pa i mene je otprilike samo to i zainteresovalo. ovaj deo o feminizmu nije bio ništa posebno. i sjajno je opisao elitizam te grupe ljudi, kojim su postali skloni i neki uistinu pametni ljudi iz tog perioda. i kao džaba se on ljutio i objašnjavao im da je i sam iz seljačke porodice, odrastao na selu, jedini iz šire familije koji je studirao. njima je sve to u njegovom poreklu bilo nevažno jer je evropljanin a time po njihovom sistemu vrednosti "kulturan" po prirodi stvari :lol:
 
Sve u svemu, zašto da čitate knjige o Srbima, Hrvatima, nacionalizmu, ratu, Miloševiću, Tuđmanu i svemu ostalom, kad je dovoljno da pitate Velebita. :)
Pa za to je on OK, nego ovde divanimo o kulturi i kako jedan stranac pise svoj doktorat , a tema je kultura u Srbalja, Rvata i Bosanaca.

Tebi preprocujem da citas nesto, nekad, kad stignes od V.S.Naipol-a, ali obavezno na engleskom jer se kriticari slazu da je on jedini knjizevnik
koji pise najlepsim engleskim.
Ja sam procitala Half a Life, a sada citam A house for Mr.Biswas .

Njemu engleski nije maternji jezik. Kao i Joseph Conrad morao je da ga uci.

J.M.Coetze kaze da je on majstor engleske proze, a proza Half a life cista je i ledena kao noz

Najbolji zivi knjizevnik engleskog govornog podrucja
(Observer)
 
procito od Dostojevskog-Ponizeni i uvredjeni.na raznim forumima sam video da ga mnogi omalovazavaju pa sam resio bas da procitam nesto od njega, posto nisam citao odavno, da vidim dal tu ima istine ili je to samo zadatak americkih placenika u ovoj zemlji.neko kaze da su njegove knjige poput turske sapunice-nisu cak i ako se posmatra bas plitko-njegove knjige se ne svode samo na radnju, uvod, zaplet, rasplet i kraj, to je tu najmanje bitna stvar.treba da se uzme u obzir i vreme kad je pisana knjiga.kazu i da u njegovim knjigama ima rupa jer je pisao na brzinu ja licno nisam to primetio(sumnjam i da su oni) a mislim da je on imao kompletan uvid u svoje delo.bas u ovoj knjizi je isprepletao neke dogadjaje iz jednog dela knjige sa dogadjajima iz drugog dela i to cini mi se dva puta, i to je bas fenomenalno uradio.posto mu je ovo naj autobiografskije delo i on je sam pisao o tome a na te optuzbe je rekao da su trice.kaze da najbolje pise bas tad kad zagreje stolicu(nije rekao tim recima ali to je poenta) i jeste on je mogao brzo da pise, jednu knjigu je napisao za dva dana.pisao je dan-noc.ljudi verovatno polaze od sebe kad kazu da su mu knjige lose jer ih je pisao na brzinu posto znaju da bi tako bilo u njihovom slucaju iako u svojoj masti sebe vide kao super kvalitetne pisce.stvarno me nervira kad se pojavi ustva koja pljuje po nekom ko je na dobar nacin toliko doprineo covecanstvu, to su ti porivi sitnih dusa- da pljuju po najboljima..
 
Sve u svemu, zašto da čitate knjige o Srbima, Hrvatima, nacionalizmu, ratu, Miloševiću, Tuđmanu i svemu ostalom, kad je dovoljno da pitate Velebita. :)

Тачно тако. Велебит је све то прошао у првом лицу једнине.
Оно, чега није био свестан тада, постао је, после много ишчитаних историјских података, и релевантних аутора. Што се тиче фашистичких кловнова, планина Велебит им је увек била трн у оку, јер је памфлете и будалаштине, увек исмевала и ивргавала руглу. Е, сад, када се јави неки Хансен или како већ, и тврди да је Милошевић био и комуниста и националиста, Велебит, ту, има зицер у исмевању и интелектуалној пенетрацији.

Свима који се занимају темом српско-хрватских односа, препоручујем да прочитају Дучићеву књигу ,,Верујем у Бога и српство". Знам да ће овај наслов многим нежним, проевропским, душама, деловати прегрубо, али ипак се у тој књизи, може много сазнати о илиризму, Штросмајеру, Супилу, Старчевићу, Мачеку и српским малограђанима из круга двојке, чији идеолошки потомци и данас воде важну реч у Србији.

У ишчекивању неког Крлежиног и Степинчевог следбеника, као и њихових узвишених погледа, одох да одспавам, па ћу, надам се, пун радости, прочитати нове погледе који ће ме скренути са лошег пута.
 
Poslednja izmena:
Тачно тако. Велебит је све то прошао у првом лицу једнине.
Оно, чега није био свестан тада, постао је, после много ишчитаних историјских података, и релевантних аутора. Што се тиче фашистичких кловнова, планина Велебит им је увек била трн у оку, јер је памфлете и будалаштине, увек исмевала и ивргавала руглу. Е, сад, када се јави неки Хансен или како већ, и тврди да је Милошевић био и комуниста и националиста, Велебит, ту, има зицер у исмевању и интелектуалној пенетрацији.

Свима који се занимају темом српско-хрватских односа, препоручујем да прочитају Дучићеву књигу ,,Верујем у Бога и српство". Знам да ће овај наслов многим нежним, проевропским, душама, деловати прегрубо, али ипак се у тој књизи, може много сазнати о илиризму, Штросмајеру, Супилу, Старчевићу, Мачеку и српским малограђанима из круга двојке, чији идеолошки потомци и данас воде важну реч у Србији.

У ишчекивању неког Крлежиног и Степинчевог следбеника, као и њихових узвишених погледа, одох да одспавам, па ћу, надам се, пун радости, прочитати нове погледе који ће ме скренути са лошег пута.
Da, i ovo treba pročitati.
 
procito od Dostojevskog-Ponizeni i uvredjeni.na raznim forumima sam video da ga mnogi omalovazavaju pa sam resio bas da procitam nesto od njega, posto nisam citao odavno, da vidim dal tu ima istine ili je to samo zadatak americkih placenika u ovoj zemlji.neko kaze da su njegove knjige poput turske sapunice-nisu cak i ako se posmatra bas plitko-njegove knjige se ne svode samo na radnju, uvod, zaplet, rasplet i kraj, to je tu najmanje bitna stvar.treba da se uzme u obzir i vreme kad je pisana knjiga.kazu i da u njegovim knjigama ima rupa jer je pisao na brzinu ja licno nisam to primetio(sumnjam i da su oni) a mislim da je on imao kompletan uvid u svoje delo.bas u ovoj knjizi je isprepletao neke dogadjaje iz jednog dela knjige sa dogadjajima iz drugog dela i to cini mi se dva puta, i to je bas fenomenalno uradio.posto mu je ovo naj autobiografskije delo i on je sam pisao o tome a na te optuzbe je rekao da su trice.kaze da najbolje pise bas tad kad zagreje stolicu(nije rekao tim recima ali to je poenta) i jeste on je mogao brzo da pise, jednu knjigu je napisao za dva dana.pisao je dan-noc.ljudi verovatno polaze od sebe kad kazu da su mu knjige lose jer ih je pisao na brzinu posto znaju da bi tako bilo u njihovom slucaju iako u svojoj masti sebe vide kao super kvalitetne pisce.stvarno me nervira kad se pojavi ustva koja pljuje po nekom ko je na dobar nacin toliko doprineo covecanstvu, to su ti porivi sitnih dusa- da pljuju po najboljima..

Dostojevskog omalovažavaju? Dobro je da ne idem na takve forume. Pre će biti da ga ne razumeju, da ne mogu da pojme sve to, pa je onda najlakše to iskritikovati i omalovažiti. A to samo govori o njima, a ne o piscu.
Nisam znala da je za tako kratko vreme pisao knjige, ali mi je sasvim jasno da kad naidje inspiracija, ideja, piše se brzo koliko brzo može da se savi na papir. Nema razmišljanja, ni prepravljanja, sve je već gotovo, samo da se zabeleži.
Ne pišem, samo zamišljam da to tako ide. ;)
 
procito od Dostojevskog-Ponizeni i uvredjeni.na raznim forumima sam video da ga mnogi omalovazavaju pa sam resio bas da procitam nesto od njega, posto nisam citao odavno, da vidim dal tu ima istine ili je to samo zadatak americkih placenika u ovoj zemlji.neko kaze da su njegove knjige poput turske sapunice-nisu cak i ako se posmatra bas plitko-njegove knjige se ne svode samo na radnju, uvod, zaplet, rasplet i kraj, to je tu najmanje bitna stvar.treba da se uzme u obzir i vreme kad je pisana knjiga.kazu i da u njegovim knjigama ima rupa jer je pisao na brzinu ja licno nisam to primetio(sumnjam i da su oni) a mislim da je on imao kompletan uvid u svoje delo.bas u ovoj knjizi je isprepletao neke dogadjaje iz jednog dela knjige sa dogadjajima iz drugog dela i to cini mi se dva puta, i to je bas fenomenalno uradio.posto mu je ovo naj autobiografskije delo i on je sam pisao o tome a na te optuzbe je rekao da su trice.kaze da najbolje pise bas tad kad zagreje stolicu(nije rekao tim recima ali to je poenta) i jeste on je mogao brzo da pise, jednu knjigu je napisao za dva dana.pisao je dan-noc.ljudi verovatno polaze od sebe kad kazu da su mu knjige lose jer ih je pisao na brzinu posto znaju da bi tako bilo u njihovom slucaju iako u svojoj masti sebe vide kao super kvalitetne pisce.stvarno me nervira kad se pojavi ustva koja pljuje po nekom ko je na dobar nacin toliko doprineo covecanstvu, to su ti porivi sitnih dusa- da pljuju po najboljima..

Nije potrebno da bilo ko od nas stane u zastitu Dostojevskog:D

Dostojevski se slovi najvecim romansijerom ( doduse i Man i Stendal su tu) svetske knjizevnosti. On je bio motiv i uzor mnogim Nobelovcima ( Hese,
Kami, Hemingvej, Markes), Pol Oster je odlucio da postane knjizevnik posto je procitao Zlocin i kaznu ( ja tebi takodje preporucujem ovo njegovo delo).

Ovo za americke placenike nisam razumela:D Za rupe u njegovim delima jos manje.

Dostojevski je bio zaista skriboman, ali to ne niti uvecava niti umanjuje njegovu vrednost. Neki pisu jednu knjigu deset godina, on je pisao brzo.
Ti bi trebalo da se informises iz drugih izvora ukoliko zelis da saznas stvarnu vrednost jednog knjizevnika, nikako sa ovih foruma gde se ljudi dele
na americke i ruske placenike.

) POHVALA SKRIBOMANIJI

Skribomanija je nevolja. Ona nalikuje na one bezopasne a neizlječive boljke, od kojih nema pogibelji ali ni lijeka, pa se vremenom pretvori u napast i po pacijenta i po njegovu okolinu. Prvi simptomi ove infekcije opažaju se veoma rano: budući skribent obično započinje kao razredni pisac i mudrac, kao “pjesnička duša” čije pismene sastave nastavnica, uz pohvale, uvrštava u školske zidne novine, a dvorišna manguparija izvrgava podsmijehu u kome se miješaju sirova obijest, jed i zavist. Ovo dvostruko iskustvo, iskustvo hvale i prezira, prati kao usud svakog pisca cijelog života. Takva sudbina je pratila i one genijalne “skribomane”, kakvi su bili Dostojevski ili Nietzsche, čiju je skribomaniju opravdavala veličina njihovog djela, za koje je sasvim proizvoljno tvrditi da je moglo “biti i kraće”, jer je njegova obimnost nastala po diktatu same stvari, što postaje jasno već i pri površnom uvidu u razna sakata, skraćena izdanja Braće Karamazov ili Volje za moć. Ali, dok se veliki autori upuštaju u pisanje kao u sudbinu, pred piskaralom barem isprva treperi samo njegova blještava slika u kojoj je djelo ovjenčano slavom a autor okružen svakojakom pažnjom i pohvalom



 
Dostojevskog omalovažavaju? Dobro je da ne idem na takve forume. Pre će biti da ga ne razumeju, da ne mogu da pojme sve to, pa je onda najlakše to iskritikovati i omalovažiti. A to samo govori o njima, a ne o piscu.
Nisam znala da je za tako kratko vreme pisao knjige, ali mi je sasvim jasno da kad naidje inspiracija, ideja, piše se brzo koliko brzo može da se savi na papir. Nema razmišljanja, ni prepravljanja, sve je već gotovo, samo da se zabeleži.
Ne pišem, samo zamišljam da to tako ide. ;)
zavisi valjda i do osobe ima dobrih pisaca koji rade na jednoj knjizi po 5 god i vise, on je bio u stisci sa vremenom ali to opet kod njega nije znacajno uticalo na kvalitet a neki pricaju da jeste da ima rupa.a niko da da to na uvid, kad su vec takvi strucnjaci.ja sam siguran da je delo ponizeni i uvredjeni imao u malom prstu i da nisu mogli da se dese nikakvi propusti, a tako je sigurno i sa ostalim.

malopre sam zavrsio Nedovrseni posao-Tomas Lagoti.mnogo sam ocekivao i nisam se razocarao.to je horor ali daleko od toga da je u okvirima zanra,neka mesavina filozofije i horora.ima i neke mracne fantazije a horor je groteskan.odlicna knjiga.velika steta sto je samo ta knjiga objavljena kod nas od ovog pisca.
 
Dao mi ćale od Hajnza Guderijana ''Vojne memoare''...Nisam neki militarista ali stil pisanja je vrlo pitak, korak po korak opisuje svoj život i razvoj, vidi se da se radilo osim o velikom strategu, gotovo naučniku ratovanja kada se uzme njegova preciznost procene, i inteligentnom čoveku i o poznavaocu poezije, književnosti uopšte, moralnom, porodičnom čoveku sa istančanim manirima i onim što se nekada nazivalo ''vojnička čast''...Svakako knjiga iz koje može mnogo da se nauči ne samo o vojsci nego o životu uopšte.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top