Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ко год се студиозније, детаљније, искрено, и из срца бави неким темама од спорта до уметности, у једном моменту ће одбацити америчке ауторитете, јер ће увидети да је већина њихових истина, спектакл, магла, прашина, површност...

Мислим да је одбацивање тих лажи, пут ка оздрављењу света.
 
Prvi susret sa Indijom ,imala sam kao mladjana,kroz Mandalu od Perl Bak.Iznenada sam došla do knjige Gladna plima od Amitav Goš.Od opisa utopijskog naselja,u kome je vizionar Škotlandjanin želeo da žive ljudi svih boja,rasa,veroispovesti pa do opisa same reke Ganga :"...kao nebesku pletenicu koja se razmotava kroz široku i žednu ravnicu...i jedno mesto gde se pletenica raspliće gde se izuvijana kosa boga Šive rasipa u ogromnu umršenu gužvu .Iza tog mesta zbacuje svoje veze i razdvaja se na stotine,možda hiljade isprepletanih pramenova."Svidja mi se takav stil,prepun detaljnih opisa,jer sam romantičar.
U samoj knjizi koju čine dva dela ,oseka i plima,srećemo jedan drugačiji svet ne samo prirode,životinja,biljaka,prava džungla,već i onu džunglu označenu kao ljudska duša .Zaista neobična i lepa,čitljiva knjiga u kojoj se kao u pletenice reke upliće pitanje,može li čovek u potpunosti razumeti drugog čoveka.
 
Mnogo očekujete od žanrovske, trivijalne književnosti i blokbastera, kojekakve konfekcije napisane ili snimljene jedino da napravi pare. To svugdje u svijetu podilazi ukusu tržišta kome je namijenjeno, mediokritetskom duhu i popularnoj logici.

Није проблем жанровска и блокбастерска индустрија, и верујем да већина људи и нема нека очекивања, него то, што је тај амерички поглед на свет, садржан у свим могућим и немогућим средствима комуникације, и што се намеће као референтна тачка, те се они који мисле другачије, етикетирају као апостати и реметилачки фактор блаженства, овог дивног и праведног света.
 
Није проблем жанровска и блокбастерска индустрија, и верујем да већина људи и нема нека очекивања, него то, што је тај амерички поглед на свет, садржан у свим могућим и немогућим средствима комуникације, и што се намеће као референтна тачка, те се они који мисле другачије, етикетирају као апостати и реметилачки фактор блаженства, овог дивног и праведног света.

Ozbiljna američka književnost je kritična prema svom društvu kao i književnost u bilo kojoj drugoj kulturi. Istina, posljednjih godina više nailazim na razočaranost, rezigniranost i zbunjenost stanjem u kome se nalazi tamošnje društvo.
Pretpostavljam da je ono o čemu govoriš globalna dominacija američkih društvenih i kulturnih modela. Vjerovatno zaista nije dobro za čovječanstvo što je ogromna većina filmova i muzike američka, što je engleski postao više alternativni maternji nego strani jezik. Ali, za sve ovo više je kriv ostatak svijeta koji je sve to spremno prihvatao, nego Amerikanci koji su svoje društvo gradili onako kako njima odgovara, za njihove potrebe, ne za izvoz.
Uostalom, ako ima jedna osobina kojom se može opisati, inače po svemu vrlo razuđena savremena američka književnost, onda je to odsustvo univerzalnosti. I kad pišu dobro, oni pišu o sebi i za sebe, ne za svijet i čovječanstvo. Zbog toga neki sasvim dobri američki pisci nisu i nikad neće dobiti Nobelovu nagradu.
 
Ali, za sve ovo više je kriv ostatak svijeta koji je sve to spremno prihvatao, nego Amerikanci koji su svoje društvo gradili onako kako njima odgovara, za njihove potrebe, ne za izvoz.
Uostalom, ako ima jedna osobina kojom se može opisati, inače po svemu vrlo razuđena savremena američka književnost, onda je to odsustvo univerzalnosti. I kad pišu dobro, oni pišu o sebi i za sebe, ne za svijet i čovječanstvo. Zbog toga neki sasvim dobri američki pisci nisu i nikad neće dobiti Nobelovu nagradu.

Апсолутно се слажем.
Зато је потребно нешто мењати, одбацити погледе домаћих псеудоелита, презрети Кери Бредшо и њене ципеле, са висине се насмејати Опри Винфри и њеној патетици, одрећи се хамбургер филозофије и кока-кола културе, окренути се природи, радити на духовности. Не знам ни сам, утопија јесте, али ни овако нећемо далеко догурати. Крајње одредиште је самонегација, а ми смо при крају тог пута.

Све ово, мислим, много више у културолошком него у политичко смислу, мада је те 2 ствари тешко раздвојити.
 
Апсолутно се слажем.
Зато је потребно нешто мењати, одбацити погледе домаћих псеудоелита, презрети Кери Бредшо и њене ципеле, са висине се насмејати Опри Винфри и њеној патетици, одрећи се хамбургер филозофије и кока-кола културе, окренути се природи, радити на духовности. Не знам ни сам, утопија јесте, али ни овако нећемо далеко догурати. Крајње одредиште је самонегација, а ми смо при крају тог пута.

Све ово, мислим, много више у културолошком него у политичко смислу, мада је те 2 ствари тешко раздвојити.

To o čemu govoriš može provesti samo pojedinac.
Na planu društva potrebne su alternative koje će društvu ponuditi da zadovolji iste potrebe koje i sad zadovoljava, znači hedonističke, ali na manje uniforman način, sa više širine i različitosti svake vrste.
Ali, sve ovo više nema veze sa književnošću, pa ću se uzdržati od daljih komentara.
 
Bez uvrede momci, ali što je zadnje što ste čitali od američke šund , blokbaster literature? I kako objašnjavate (osim reklamom) njen uspeh na svetskom nivou?

Ne čitam žanrovsku literaturu, ali uspjeh američke trivijale lako se može objasniti dubokom globalnom ukorijenjenošću američkih kulturnih modela, zbog čega čitaoci neku američku limunadu prihvataju spremno, kao da nije strana, nego njihova, domaća, bez otklona i nerazumijevanja koje bi imali da čitaju neki mongolski ljubavni roman ili estonski horor.
S druge strane, Amerika je pismena nacija, tamo se mnogo knjiga piše, objavljuje i prodaje. Kad knjiga prođe sito tamošnjeg tržišta, vjerovatno je u pitanju zaista nešto vrhunsko, u skromnim okvirima datog žanra.
 
Ne čitam žanrovsku literaturu, ali uspjeh američke trivijale lako se može objasniti dubokom globalnom ukorijenjenošću američkih kulturnih modela, zbog čega čitaoci neku američku limunadu prihvataju spremno, kao da nije strana, nego njihova, domaća, bez otklona i nerazumijevanja koje bi imali da čitaju neki mongolski ljubavni roman ili estonski horor.
.
da..to me najvise i nervira.
 
Pročitala sam Kainov ožiljak Vladimira Kecmanovića i mog sugrađanina Dekija Stojiljkovića, i ostadoh u dilemi ko je šta zapravo pisao. :think: S obzirom da je roman u pitanju, nepodeljen baš u neke tematske celine, a barataju sa puno podataka, verujem da su zajedno skupljali materijal, a da je napisao jedan od njih, verovatno Kecmanović.
Naime, roman opisuje dvogodišnji boravak poslanika Ive Andrića u Berlinu pred izbijanje WWII, tačnije do 7. aprila 1941. godine, kada je nakon bombardovanja Beograda, vozom, sa još dvesta jugoslovenskih diplomata deportovan u Srbiju.
Priča se vrti oko spaljene knjige na koju je Andrić naišao na putu do svog posla. Kain, najpoznatiji bratoubica, zapravo je Bosanac... Bilo bi glupo da više otkrivam.

PS Mislim da bi se Rayeli knjiga dopala, pa ako je još uvek u ZA, može je kupiti na svakoj trafici za 499 dinara. :)
Čisto da vidi da li su tačno preveli mnogo rečenica na nemačkom. ;)
 
Pročitala sam Kainov ožiljak Vladimira Kecmanovića i mog sugrađanina Dekija Stojiljkovića, i ostadoh u dilemi ko je šta zapravo pisao. :think: S obzirom da je roman u pitanju, nepodeljen baš u neke tematske celine, a barataju sa puno podataka, verujem da su zajedno skupljali materijal, a da je napisao jedan od njih, verovatno Kecmanović.
Naime, roman opisuje dvogodišnji boravak poslanika Ive Andrića u Berlinu pred izbijanje WWII, tačnije do 7. aprila 1941. godine, kada je nakon bombardovanja Beograda, vozom, sa još dvesta jugoslovenskih diplomata deportovan u Srbiju.
Priča se vrti oko spaljene knjige na koju je Andrić naišao na putu do svog posla. Kain, najpoznatiji bratoubica, zapravo je Bosanac... Bilo bi glupo da više otkrivam.

PS Mislim da bi se Rayeli knjiga dopala, pa ako je još uvek u ZA, može je kupiti na svakoj trafici za 499 dinara. :)
Čisto da vidi da li su tačno preveli mnogo rečenica na nemačkom. ;)
Dobro si me podsetila, Ja volim te diplomatske zayebancije, a narocito iz vremena tih casnih diplomata ( Andric Rakic, Crnjanski).

Kupicu je u knjizari u Beogradu, na trafici kupujem samo novine, cim vidim knjige u trafici odustajem od citanja.
 
Е, знам да није књижевност, и извињавам се Рајки на наслову, пошто знам колико не воли ванкњижевно спамовање, нарочито када су Руси умешани,:D али морам да кажем да читам од Решетњикова, Вратити се Русији и да овај обавештајац у неким елементима погађа у живац.
 
Е, знам да није књижевност, и извињавам се Рајки на наслову, пошто знам колико не воли ванкњижевно спамовање, нарочито када су Руси умешани,:D али морам да кажем да читам од Решетњикова, Вратити се Русији и да овај обавештајац у неким елементима погађа у живац.
ne znam kako je kod tebe, ali ja u poslednje vreme nikako ne mogu da onako na miru izdvojim vreme za neki roman, o poeziji da ne govorim, ne sećam se kad sam je čitala. U poslednje dve godine jedva da sam dva tri romana pročitala, ali se zato zalepim za neku politiku, filozofiju, istoriju i tako to, danas ionako svi koriste neki multidisciplinarni pristup. Poslednje je bio marksista Hobsbaum, Nacije i Nacionalizam, prevela ona hrvatska ministarka spoljnih poslova.
Zavidim svim ovim ljudima koji tako predano i sa entuzijazmom tako mnogo čitaju.
 
ne znam kako je kod tebe, ali ja u poslednje vreme nikako ne mogu da onako na miru izdvojim vreme za neki roman, o poeziji da ne govorim, ne sećam se kad sam je čitala. U poslednje dve godine jedva da sam dva tri romana pročitala, ali se zato zalepim za neku politiku, filozofiju, istoriju i tako to, danas ionako svi koriste neki multidisciplinarni pristup. Poslednje je bio marksista Hobsbaum, Nacije i Nacionalizam, prevela ona hrvatska ministarka spoljnih poslova.
Zavidim svim ovim ljudima koji tako predano i sa entuzijazmom tako mnogo čitaju.
Ma hajde...Ti romani i priče su "šta se htilo-to se babi snilo..."I ja čitam Hajdegera,a i Also sprache Zaratustra mi tu negde (Niče)...
Ustvari sam par dana čitao najgluplje disertacije na svetu-ovih naših privatnih fakulteta...Malo to kruži okolo...:hahaha:
 
Ma hajde...Ti romani i priče su "šta se htilo-to se babi snilo..."I ja čitam Hajdegera,a i Also sprache Zaratustra mi tu negde (Niče)...
Ustvari sam par dana čitao najgluplje disertacije na svetu-ovih naših privatnih fakulteta...Malo to kruži okolo...:hahaha:

Umem i ja da se tu zanesem ko mooda u kosidbu. To su za mene zvezdani casovi dokolice i uzivanja, a i gubljenja vremena.
 
Ma hajde...Ti romani i priče su "šta se htilo-to se babi snilo..."I ja čitam Hajdegera,a i Also sprache Zaratustra mi tu negde (Niče)...
Ustvari sam par dana čitao najgluplje disertacije na svetu-ovih naših privatnih fakulteta...Malo to kruži okolo...:hahaha:
Nikako da čitam tog Ničeta. U srednjoj sam se dohvatila neke male knjižice, super, svidelo mi se, ali ostalo na tome. Posle čitala Kelzena i Radbruha, nije se imalo vremena za nešto drugo. Sad nadoknađujem, možda budem i Ničeta.. tko zna.
 
Samo se vi dobro napucajte filosofskim mudrolijama,pa posle na pdf filozofija da mi pomognete
da konačno rasturim oni filozofsku bagru...Žilavi su...:mrgreen:

Neznanje je žilavo. Prati nas u stopu. Pobediti nećeš, more!

Nego... I pre čitanja sam znao da Salambo sadrži sve ono što prezirem u književnosti: istorijsku pozadinu (shodno tome) raskošne opise da bi se dočarao duh epohe + Floberovo tandrkanje naširoko i nadugačko. Prešao sam dve stotine strana i sve što imam su reči hvale. Odradio je đavolski posao i u toj meri pripovest nabudžio činjenicama, detaljima (maštarijama) a posebno obredno-magijskim buncanjem likova, da sam i sam pomalo hipnotisan prošlošću Kartagine. Pošto ne poznajem istoriju ratovanja i krvoprolica prema kome pisac ostaje maltene nezaiteresovan, te pogubljenja nepristrasno opisuje običnim: i odrubiše još tri glave; zgaziše ih slonovi; istresoše im creva i sl., sve nekako stihijski bez emocija, tako sam i ja rasterećen od moralisanja, prihvatio stihijsku zabavu. Malo lirike, više hardkora... K'o da čitam bajku ili mit... Od strane ovog ignoramusa sve preporuke, šta drugo...
 
Poslednja izmena:
ne znam kako je kod tebe, ali ja u poslednje vreme nikako ne mogu da onako na miru izdvojim vreme za neki roman, o poeziji da ne govorim, ne sećam se kad sam je čitala. U poslednje dve godine jedva da sam dva tri romana pročitala, ali se zato zalepim za neku politiku, filozofiju, istoriju i tako to, danas ionako svi koriste neki multidisciplinarni pristup. Poslednje je bio marksista Hobsbaum, Nacije i Nacionalizam, prevela ona hrvatska ministarka spoljnih poslova.
Zavidim svim ovim ljudima koji tako predano i sa entuzijazmom tako mnogo čitaju.

Ја се ту и тамо, дам у поезију, али ме то држи недељу, две. Оно, класика, без неког великог експериментисања...
Иначе, јако мало времена имам и пажљиво вршим одабир књига. Некада ми се чини да много дуже бирам, него што читам:D И, управо због тога што бих и мало филозофије и политике и психологије, гледам да ти моји избори буду такви, да у тим романима буде свега, и зато избегавам новокомпоноване пишчиће чији је максимални домет, опис монаха који је продао свој ферари и тако пронашао сврху свог бивства хаха.

А, истина је да се и ја лакше одлучим за неке књиге из других области него књижевност. Књижевност ми захтева ангажман свих потенцијала, концентрацију и максималну посвећеност...
 
Sinoć završila Idi, vreme je, Marije Jovanović.
Inače, nju obožavam. Jedva čekam da, nadam se do kraja meseca, pročitam i njen poslednji roman, Zvuci iz podmornice.

Sada čitam prvenac Ivana Tokina, Najnormalniji čovek na svetu. Stigla do sredine. Odličan, zaista.

Na redu mi je A naročito Petra, Marije Stupar.
 
Pepu prase malopre procitao, niko mi ne bi rekao koliko ta knjiga moze coveka da uspava, zaista sam zadoboljan njom.

Procitah neko vece i crvenkapu ali je malo strasna. Vuk kada joj pokazuje koliko ima zuba.

jos jedna knjiga koju sam procitao je zivotinje u zoo vrtu. Ali ok je, ne bih analizirao nesto narucito ali ok. :)
Ja bih se zadržao oko Crvenkape...Svojevremeno je ludi Marko ustvrdio da su sve iste,a ja to ne mogu da verujem...
Razlikuju se ,HEJ MARKO,od izdanja do izdanja...
Kakve veze ima to da li su jednoj kraće noge ili ima celulit?
CRVENKAPA JE JEDNA BRE:eek:! ! !
 
Ја се ту и тамо, дам у поезију, али ме то држи недељу, две. Оно, класика, без неког великог експериментисања...
Иначе, јако мало времена имам и пажљиво вршим одабир књига. Некада ми се чини да много дуже бирам, него што читам:D И, управо због тога што бих и мало филозофије и политике и психологије, гледам да ти моји избори буду такви, да у тим романима буде свега, и зато избегавам новокомпоноване пишчиће чији је максимални домет, опис монаха који је продао свој ферари и тако пронашао сврху свог бивства хаха.

А, истина је да се и ја лакше одлучим за неке књиге из других области него књижевност. Књижевност ми захтева ангажман свих потенцијала, концентрацију и максималну посвећеност...
valjda je advokat prodao svoj ferari, pa postao monah, bar su meni tako pričali. a to je već blisko našoj profesiji :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top