Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nema naravno :) Tek se zahuktava...a danas napokon imam nesto slobodnog vremena pa cu moci da vezem par sati citanja... :)
odustajem samo od nekih knjiga koje me apsolutno niciime ne vuku da ih citam. Takvih doduse nije bilo dugo sa izuzetkom knjige ovog naseg Gajica "Bajka nad bajkama", ona mi nije legla i batalio sam je akon 200ak strana.
 
Nema naravno :) Tek se zahuktava...a danas napokon imam nesto slobodnog vremena pa cu moci da vezem par sati citanja... :)
odustajem samo od nekih knjiga koje me apsolutno niciime ne vuku da ih citam. Takvih doduse nije bilo dugo sa izuzetkom knjige ovog naseg Gajica "Bajka nad bajkama", ona mi nije legla i batalio sam je akon 200ak strana.

Knjiga je fino napisana, ima dosta istorijskih podataka, može dosta da se nauči, ali je dosta mukotrpna...:(
 
Knjiga je fino napisana, ima dosta istorijskih podataka, može dosta da se nauči, ali je dosta mukotrpna...:(

Bez želje da zvučim gordo, ali meni je zaista neverovatno da je nekome ta knjiga mukotrpna, s obzirom da kada sam je čitao u nekom tinejdžerskom periodu (dakle malo čitalačkog iskustva), bila mi je jedna od laganijih stvari koje sam čitao.
Ja se te knjige sad ni ne sećam, ali mi dođe da je pročitam opet samo da vidim kako ću je sad doživeti.
 

Podsetite me, zašto vi ovde ono volite Bernharda?


umm, zato što je genije :lol:


baj d vej, priveo kraju Paracelzusov tekst "De vita longa" i Jungovo objašnjenje "Paracelzus kao duhovna pojava"... zbunjujuće i ludo, hermetično ali zanimljivo :D Jedino Jerotić zasro kraj svojim pogovorom gde je morao da se pozove na Paracelzusovu duboku religioznost, i počeo je još da pljuje po današnjim uplitanjem u magiju i ezoterične nauke kao veoma kobne za telo i um; a naravno, povrh svega, to možemo zaobići hrišćanstvom, jes xD

Sad krećem sa zbirkom predavanja "Alhemija" Mari-Luiz fon Franc, Jungovom učenicom, iako mi ona i nije nešto legla kad god sam je čitao... nema onu harizmu koju je njen učitelj unosio u tekst :mrgreen:

A pored toga, uzeh i Albaharijevu zbirku "Najkraće priče na svetu", mada nisam preterano zadovoljan sadržajem, kao da je Albahari hteo samo da ubaci mnoštvo autora i stilova, a ne da donese najbolje od svega toga.
 
Podsjeti ti nas, ti si ga sad citao.
Verujem da bi Paul Wittgenstein bio zadovoljan trudom koji je Bernhard uložio, ali... to je između njih dvojice; interna stvar. Ja sam malo toga zanimljivog našao u ovoj eulogiji jednom marginalnom Bečkom boemu.

Što se stila tiče, svakako je upečatljiv, ali često mi se činilo da B. namerno nateže i upliće rečenice da bi mi otežao posao čitanja. A onda, u drugim situacijama, u drugim krajnostima, osećao sam se da me tretira kao retarda, kada bi se ad nauseam upustio u repeticiju nekih fraza.

Uzeću da čitam još nešto, to je sigurno, ali ovim me nije dobio.
 
Podsetite me, zašto vi ovde ono volite Bernharda?

Zato što stvari naziva pravim imenom, što ne kaže ono što bi većina volela da čuje, već naprotiv, dira u najskrivenije tajne... Da sam pisac, pisala bih kao on. (:rotf: šala mala ;))

- - - - - - - - - -

PS Nisam mislila na stil, i mene smara stil, već sam mislila na sadržaj...

- - - - - - - - - -

MM, i ja sam se u početku osećala kao retard, dok mi nisu objasnili da mu je takav stil...:zcepanje: I srećna sam što nisam odustala.
 
Zato što stvari naziva pravim imenom, što ne kaže ono što bi većina volela da čuje, već naprotiv, dira u najskrivenije tajne... Da sam pisac, pisala bih kao on. (:rotf: šala mala ;))

- - - - - - - - - -

PS Nisam mislila na stil, i mene smara stil, već sam mislila na sadržaj...

- - - - - - - - - -

MM, i ja sam se u početku osećala kao retard, dok mi nisu objasnili da mu je takav stil...:zcepanje: I srećna sam što nisam odustala.
Pa možda, u nekoj drugoj knjizi. Zato i kažem da ću uzeti još nešto. Ali ovo evociranje uspomena na drugara mi je onako... kao kada mi je pokojni deda pričao doživljaje iz zarobljeništva; svestan sam da je njemu zanimljivo, a ja zevam u sebi.
 
Verujem da bi Paul Wittgenstein bio zadovoljan trudom koji je Bernhard uložio, ali... to je između njih dvojice; interna stvar. Ja sam malo toga zanimljivog našao u ovoj eulogiji jednom marginalnom Bečkom boemu.

Što se stila tiče, svakako je upečatljiv, ali često mi se činilo da B. namerno nateže i upliće rečenice da bi mi otežao posao čitanja. A onda, u drugim situacijama, u drugim krajnostima, osećao sam se da me tretira kao retarda, kada bi se ad nauseam upustio u repeticiju nekih fraza.

Uzeću da čitam još nešto, to je sigurno, ali ovim me nije dobio.


Mislim da je Bernhard genijalni osobenjak, ume posteno da uzdrma coveka, ali mnogi, da ih ubijes (medju njima i moja milenkost) ne bi umeli da ga prepričaju, osim ako ne bi bili prisiljeni pa se napregli koliko mogu i umeju:)
Mozda tu lezi odgovor, ali nisi u obavezi da ga prepricavas...
 
Pa možda, u nekoj drugoj knjizi. Zato i kažem da ću uzeti još nešto. Ali ovo evociranje uspomena na drugara mi je onako... kao kada mi je pokojni deda pričao doživljaje iz zarobljeništva; svestan sam da je njemu zanimljivo, a ja zevam u sebi.
Ovu procitaj, ona je i njegova najsavrsenija.

Basara

Površnom čitaocu Bernhard na momente može izgledati kao teški mizantrop, što je – po meni – daleko od istine. Da parafraziram jednog drugog velikog Bečliju, Nestroja, Bernhard voli čoveka, ali ne voli ljude, što će reći da prezire sva ljudska udruženja i udruživanja čiji je navodni cilj „poboljšavanje sveta“. Otuda je razumljivo da su se na udaru njegove bespoštedne kritike našle naoko nespojive pojave, počev od austrijskog katolicizma i austrijskog nacionalsocijalizma, preko nemačke klasične književnosti i novije filozofije, zaključno sa austrijskim socijalizmom.
Sve pomenute opsesije i svi pomenuti idoli neumorno se sele iz jednog u drugi Bernhardov roman, ali na takav način da nijednog trenutka ne izazivaju dosadu, stvar, inače, koja Bernharda užasava i za koju smatra da je posledica neizlečive globalne otupelosti. Za razliku od mnogih kolega po peru, Bernhard u kulturi i književnosti ne vidi izlaz (i spas) iz tog i takvog sveta, već modernu kulturu i književnost sagledava kao njegovu teorijsku osnovu. Čitajući „Brisanje. Raspad“ – obiman roman u kome su Bernhardova poetika, „politika“ i „filozofija“ dovedene do savršenstva – čovek se vaistinu mora zamisliti nad pitanjem koje Bernhard neprestano postavlja, nikada ga ne postavljajući eksplicitno. Ako su nam kultura i književnost tako uzvišene, otkuda onda ovoliko niskosti i divljaštva. - See more at: http://www.danas.rs/danasrs/kolumnisti/brisanje_raspad.881.html?news_id=279722#sthash.sbJKDdgz.dpuf

 
Bez želje da zvučim gordo, ali meni je zaista neverovatno da je nekome ta knjiga mukotrpna, s obzirom da kada sam je čitao u nekom tinejdžerskom periodu (dakle malo čitalačkog iskustva), bila mi je jedna od laganijih stvari koje sam čitao.
Ja se te knjige sad ni ne sećam, ali mi dođe da je pročitam opet samo da vidim kako ću je sad doživeti.

Mislila sam zbog tematike...
Ima par teških scena...
 
Mislim da je Bernhard genijalni osobenjak, ume posteno da uzdrma coveka, ali mnogi, da ih ubijes (medju njima i moja milenkost) ne bi umeli da ga prepričaju, osim ako ne bi bili prisiljeni pa se napregli koliko mogu i umeju:)
Mozda tu lezi odgovor, ali nisi u obavezi da ga prepricavas...

Ja i ne čitam da bih prepričavala. Čak to radim loše. Važniji mi je osećaj za vreme čitanja. Od toga zavisi da li mi se knjiga dopada ili ne.
 
Ja i ne čitam da bih prepričavala. Čak to radim loše. Važniji mi je osećaj za vreme čitanja. Od toga zavisi da li mi se knjiga dopada ili ne.
Neki citaju da bi prepricavali, ali ne Bernharda, ili da bi pratili prepricavanje, analizu, dakle, postoje i takvi!
Bernhard, Verner, Rot (pomenuti u izbrisanom postu) citaju radi licnog zadovoljstva i uzdizanja, najblaze receno!
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top