Jednom…..možda…čak i vrlo verovatno, i bude ostvaren ovakav scenario budućnosti kakav su opisali Lazar Janić I Stevan Šarčević u romanu “Sam, ispod šljive”. Kažem vrlo verovatno, jer se upravo, na ovom evropskom tlu, dešavaju neke stvari, javne i tajne, koje vrše selekciju naroda po raznim osnovama. Pripreme za budućnost su uvek dalekosežne, temeljne i jako dugo traju, tako da liče na istoriju napisanu nevidljivim rukama pojedinaca.
“Slobodan Milošević je I dalje nepoverljivo žmirkao, ali, iznenada, u njemu zaiskri dečačka radoznalost.
“I kažeš,, ja i ti sada razgovaramo, iako nas deli 318 godina, ja u1991. a ti u ….2309?”
“Čini mi se da si razumeo!”
……..
“Osnivač Republike na originalnoj niti je nešto što se nazivalo Evropska Ekonomska zajednica, konglomerat nekoliko tada najvećih država. Naravno da se toga niko ne seča. U našoj stvarnosti ništa slično nije postojalo, baš kao ni Evropska Unija”, razjasni Aleksa.
“Stani malo, zbunjuješ me. Šta je Evropska unija?”Milivoju je svako objašnjenje delovalo kao nova zagonetka. Suviše novih činjenicada bi ih najednom mogao progutati.
“Kolonijalno carstvo prethodno pomenute EEZ. To je bilo originalno vreme kada je došlo do podele na Besmrtnike, Građane I dopelgengere” pokuša Aleksa da objasni”.
“A dopelgenger? Upita Molivoj.Ako su dopelgengeri ljudi, tu nešto ne štima”
“Narodi koji su se opirali ujedinjenju uništeni su vojmo, finansijski I moralno.Nisu imali drugog izbora nego da rade za bogate. Kontrolni implant ugrađuju dopelgengerima čim se okote”.
…………
Lepo napisano štivo. Jednostavnost rečenica je odličan način da se opišu dogadjanja i akcije koje našem sadašnjem umu nisu poznate. počev od tehnike, pa preko umne i psiho aktivnosti aktera iz vremena pređašnjeg i vremena budućeg.
Osećala sam se kao ping-pong loptica trčeći umom i okicama par vekova nazad i napred po vremenskim nitima hahaha Likova je podosta, akcije takodje, i ovo svakako nije roman koji je dosadan. Glavni junak, nosi isto ime u svim vremenima, što je u skladu sa temom romana, kloniranje pripadnika superiornih loza (u ovom slučaju to je srpska loza), ali ne kao vladajućih pojedinaca, već kao izvršitelja nevidljivom rukom napisanih naredbi. Ipak, i to je malo otežavajuća čitalačka okolnost, ali svakako tera um na akciju…zar to i nije suština SF romana?
“Srba će ostati koliko za pod jednu šljivu” pročitaše iz stare, vekovima švercovane knjižice iz sela Kremna, dva različita, iz lažne udobnosti pomerena Srbina, sedeći ispod GMO šljive. Samo im je falio miris i ukus požegača….ali to je bilo na nekoj drugoj vremenskoj niti. Istorija ide dalje, nevidljivim rukama besmrtnih pojedinaca ispisana.
Dakle, ko želi da sazna šta će biti u glavnim crtama sa svetom, po vrlo logičnom sledu sadašnjih događanja, preporučujem da pročita roman "Sam ispod šljive"…..ko zna, možda se i nadjemo nekad na nekoj vremenskoj niti.
