Citam ( ostalo jos pedesetak stranica
) Leviatan (Opet po stoti i jubalarni put Pol Oster) . Prvi put je da se nekako identifikujem sa glavnim likom, iako nisam ni knjizevnik,
ali su nam misli o ljubavi, lepoti i prolaznosti zivota slicne

( za lepotu lazem, nema ni reci o tome u knjizi).
Oster uvek ima jednu temu, ali citaocu nikada i dosadnu jer je glavni junak uvek covek sa barem dva lica i tri nalicja pa ga malo razumemo, onda ne razumemo
potpuno, a u stvari u njemu vidimo i sebe kao u ogledalu.
Za moj ukus i njegova najbolja knjiga.