Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Seleniceva knjiga ima jako malo veze sa ovim nemogucim genologijama kod Markeza, pri cemu u tom romanu manje veze ima geneolosko stablo porodice, radi se tu o Makondu ,
prvo kako nastaje, dozivljava svoj period cvetanja, a onda i propada, nestaje.

Ova Seleniceva knjiga mi je i njegova najdraza kniga, a i inace volim Selenica.
Koliko sam primetila, ti ga ovde prvi pominjes. Ne voli ga citalalacka publika ovde?

Znam da nema veze, samo mi je palo na pamet da je Selenić na taj način pomogao čitaocu, a Markes ne. Ni Vladanovo stablo nije nešto preterano bitno za glavnu poentu knjige, pa je opet lep detalj...
A čini se i meni da je Selenić nekako skrajnut u srpskoj književnosti...
 
Znam da nema veze, samo mi je palo na pamet da je Selenić na taj način pomogao čitaocu, a Markes ne. Ni Vladanovo stablo nije nešto preterano bitno za glavnu poentu knjige, pa je opet lep detalj...
A čini se i meni da je Selenić nekako skrajnut u srpskoj književnosti...

Za tu Selenicevu pricu bitna su oba "stabla", ali je radnja njegoove price i istinita ( mogla bi da bude jer je bilo sijaset slicnih biografija), nama i razumljivija.
Sta ti znaci ovo "skrajnut" Zakinut? Ako je to, onda zaista jeste, na moju velliku zalost.
 
skrajnut u smislu bačen u zapećak nauštrb nekih "većih" pisaca.
Misliš da je zakinut bolja reč? :D
A za Selenićevu priču stabla su data samo radi fikcionalne uverljivosti, trudio se oko svih mogućih detalja da priču prikaže što vernije (veran Aristetolovom načelu o jedinstvu fabule i kauzalitetu po verovatnosti, samo uzgred skrećem pažnju), iako ne razumem baš kad kažeš da je istinito?
 
305294_572055179482164_1052403160_n.jpg


Za sve posetioce teme :mrgreen:

- - - - - - - - - -

Džordž Martin ima onaj Apendiks na kraju svake knjige gde nabraja kuće i ljude, do pete knjige se toliko nagomilalo :mrgreen: Ali lako se isprati, problem kod Markesa je što zavede čitaoca sličnim imenima ljudi- to je mene najviše zbunilo.
Kao Ruse kad čitaš, ime, prezime, nadimak, srednje ime. Ne znaš do pola knjige ko tu koga i zašto.
 
Pogledajte prilog 278368

Za sve posetioce teme :mrgreen:

- - - - - - - - - -


Kao Ruse kad čitaš, ime, prezime, nadimak, srednje ime. Ne znaš do pola knjige ko tu koga i zašto.

Ja Cehova citam zadnjih dsetak dana i stvarno ne mogu da popamtim ta imena iako mi kao imena nisu strana,
ali do pola price stoji prezime, a onda samo prednje i srednje ime pa samo iz radnje kapiras ko je ko.
 
Pogledajte prilog 278368

Za sve posetioce teme :mrgreen:

- - - - - - - - - -


Kao Ruse kad čitaš, ime, prezime, nadimak, srednje ime. Ne znaš do pola knjige ko tu koga i zašto.

Ja Cehova citam zadnjih dsetak dana i stvarno ne mogu da popamtim ta imena iako mi kao imena nisu strana,
ali do pola price stoji prezime, a onda samo prednje i srednje ime pa samo iz radnje kapiras ko je ko.
Име, име по оцу, презиме.
Може да се закључи о коме се ради по већ поменутом имену родитеља. Ако се наиђе на име Сергејевна а раније је поменут Сергеј, онда је то његова кћерка, и обрнуто.
Међутим, све зависи ко се коме обраћа: некоме је дозвољено по надимку, а неко мора именом и презименом.
Постоји и пето, наиме, скраћено презиме. Рецимо од Антонович – Антонич. Тако се обраћа као израз присности, тј. у циљу унижавања.
Име од миља може да буде доста удаљено, нпр. Вова.

Баш је симпатично!
 
skrajnut u smislu bačen u zapećak nauštrb nekih "većih" pisaca.
Misliš da je zakinut bolja reč? :D
A za Selenićevu priču stabla su data samo radi fikcionalne uverljivosti, trudio se oko svih mogućih detalja da priču prikaže što vernije (veran Aristetolovom načelu o jedinstvu fabule i kauzalitetu po verovatnosti, samo uzgred skrećem pažnju), iako ne razumem baš kad kažeš da je istinito?

Mozda je najbolje zapostavljen
 
o, kako interesantne rasprave.
Sto godina samoće je meni dugo bila omiljena knjiga. Čitala sam je 2-3 puta. Ne znam kako bih je sada doživela. Mučila sam se u početku da zapamtim ko je ko, a onda sam se opustila i samo čitala i uživala jer mi je taj način pisanja bio nešto potpuno novo.

Rusi jesu malo teški za čitanje zbog tih imena. Kad sam prvi put čitala Anu Karenjinu sve sam pisala, ime, prezime, otečestvo, nadimak..... jer jednom nekog nazovu onako, drugi put onako... Nautilus je baš lepo sve to objasnio. Nisam ni ja sve to znala iako sam se svojevremeno aktivno bavila ruskim jezikom i književnošću.

Selenić je nekako bio moderan u nekom momentu i onda se puno čitao. Meni je odličan. Za sada sam pročitala samo Prijatelje i Ubistvo s predumišljajem, ali imam nameru da potražim i druge njegove knjige. U Biblioteci (na pdf žene) su se čitali Memoari Pere Bogalja i druge knjige, sa izuzetno pozitivnim utiscima i preporukama. Ne znam da li smo i na Čitalačkom kutku pokušali da se dogovorimo da čitamo neku njegovu knjigu. Eto, mislim da bi bilo dobro da ga bar na taj način postavimo na pravo mesto, da čitamo, da pričamo, da ne bude skrajnut i zapostavljen.
Mislim da mu je odata svojevrsna pošta snimanjem istoimenog filma po Ubistvu s predumišljajem, koji je po meni, maksimalno veran knjizi i dobro uradjen.

I da prijavim da čitam Usporavanje Milana Kundere.
Drugačija je od njegovih ranijih knjiga koje sam mnogo volela.
U istoj knjizi ima još i Identitet i Neznanje. Usporavanje i Identitet sam ranije čitala bez nekog naročito pozitivnog utiska.
 
o, kako interesantne rasprave.
Sto godina samoće je meni dugo bila omiljena knjiga. Čitala sam je 2-3 puta. Ne znam kako bih je sada doživela. Mučila sam se u početku da zapamtim ko je ko, a onda sam se opustila i samo čitala i uživala jer mi je taj način pisanja bio nešto potpuno novo.

Rusi jesu malo teški za čitanje zbog tih imena. Kad sam prvi put čitala Anu Karenjinu sve sam pisala, ime, prezime, otečestvo, nadimak..... jer jednom nekog nazovu onako, drugi put onako... Nautilus je baš lepo sve to objasnio. Nisam ni ja sve to znala iako sam se svojevremeno aktivno bavila ruskim jezikom i književnošću.

Selenić je nekako bio moderan u nekom momentu i onda se puno čitao. Meni je odličan. Za sada sam pročitala samo Prijatelje i Ubistvo s predumišljajem, ali imam nameru da potražim i druge njegove knjige. U Biblioteci (na pdf žene) su se čitali Memoari Pere Bogalja i druge knjige, sa izuzetno pozitivnim utiscima i preporukama. Ne znam da li smo i na Čitalačkom kutku pokušali da se dogovorimo da čitamo neku njegovu knjigu. Eto, mislim da bi bilo dobro da ga bar na taj način postavimo na pravo mesto, da čitamo, da pričamo, da ne bude skrajnut i zapostavljen.
Mislim da mu je odata svojevrsna pošta snimanjem istoimenog filma po Ubistvu s predumišljajem, koji je po meni, maksimalno veran knjizi i dobro uradjen.

I da prijavim da čitam Usporavanje Milana Kundere.
Drugačija je od njegovih ranijih knjiga koje sam mnogo volela.
U istoj knjizi ima još i Identitet i Neznanje. Usporavanje i Identitet sam ranije čitala bez nekog naročito pozitivnog utiska.

Meni se manje-više isto to desilo na početku - shvatila sam knjigu teškom za čitanje, medjutim,
celo popodne sam provela čitajući je i što se više upuštam u čitanje, sve mi je zanimljivija, i čitanje
ide mnogo brže nego što je to bio slučaj sa "Ljubav u doba kolere", iako mi se i ta knjiga prilično svidela,
ali je ipak sama radnja na odredjeni način pasivizirana u odnosu na "Sto godina samoće". U "Sto godina samoće"
se stalno nešto dešava, stalno dolazi do preokreta.
 
Quentine, kako napreduje Vijan?:D
Inače tog Andersona se stvarno teško nahvata...ja sam obijala biblioteke redom , zainteresovala me knjige nakon tvoje preporuke i nigde da je nađem :(

Završavama Vijana danas ili sutra. I nije da mi je baš nešto legao, ali da ne donosim konačan sud prije kraja čitanja.

Taj Anderson je jednom davno objavljen na srpskom, pod simpatičnim naslovom Varošica Vajnsburg u državi Ohajo. Mislim da to izdanje nigdje nisam vidio, nema ga čak ni u COBISS bazi podataka.
Ipak, nedavno su Hrvati preveli i objavili tu knjigu: http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=8697
Ne znam da li može da se nađe na našem tržištu. Vjerovatno će uskoro moći.
Sve je stvar ukusa, ali meni je to jedna od najvažnijih knjiga koje sam u životu pročitao.
 
Ja volim Selenića, ali Prijatelje nisam čitala, a imam. Jednom sam već pitala, ne sećam se odgovora, da li je to ista knjiga kao Prijatelji s Kosančićevog venca 7?
Da, to je ta knjiga, citaj je obavezno, doduse mene , kao velikog obozavaoca lika i dela Selenca, ta knjiga nije bas mnogo odusevila jer je tu temu do iznemoglosti obradjivao
i Zivojin Pavlovic ali kod njega se ne pojavljaju Albanci, a i nema ´te aristokratije iz kruga dvojke). I da sada skratim pricu i da ti preporucim Timor mortis,,njegovu zadnju knjigi
za mene i najbolju koju je napisao.
I da se ja sada vrnem na adresu ( beogradsku=)D

Nisam nikada trazila taj broj na Kosancicevom Vencu ali da se pohvalim glede svog mesta stanovanja ( nedaleko od Kosancicevog Venca).
Elem, stanujem ja tako u nekoj devojcakoj sobici, pa skoro i 4 godine u Prizrenskoj 7 ( jel prestoLnica, strogi centar), znala sam da jje Andric tu
negde stanovao godinama , ali me to bas i nije zanimalo, kad onomad prodjem tom ulicom i na "mojoj" zgradi stoji da je tu desetak
godina stanovao da j tu napisao i svoju Cupriju, a svega sprat iznad mene. Selenic u ovoj svojoj zadnjoj knjizi pominje i Prizrensku 7
( mene nije registrovao iako sam napadno upadljiva;)), ali je radnja romana WWII, Prizrenska je blizu Bankovog Mosta, znaci tu je Sava
i Selenic sve vreme( ili uvek ispocetka) pominje Andrica koji noci provodi na Savi posmatrajuci " krvave svadbe" koje dolaze iz pravca Zagreba.

Inace taj Timor mortis ( ali to rekoh vec u prvoj strofi) za mene je roman nad romanima, pesma nad pesmama srspke knjizevnosti
u dvadesetom veku.
 
Poslednja izmena:
Da, to je ta knjiga, citaj je obavezno, doduse mene , kao velikog obozavaoca lika i dela Selenca, ta knjiga nije bas mnogo odusevila jer je tu temu do iznemoglosti obradjivao
i Zivojin Pavlovic ali kod njega se ne pojavljaju Albanci, a i nema ´te aristokratije iz kruga dvojke). I da sada skratim pricu i da ti preporucim Timor mortis,,njegovu zadnju knjigi
za mene i najbolju koju je napisao.
I da se ja sada vrnem na adresu ( beogradsku=)D

Nisam nikada trazila taj broj na Kosancicevom Vencu ali da se pohvalim glede svog mesta stanovanja ( nedaleko od Kosancicevog Venca).
Elem, stanujem ja tako u nekoj devojcakoj sobici, pa skoro i 4 godine u Prizrenskoj 7 ( jel prestoLnica, strogi centar), znala sam da jje Andric tu
negde stanovao godinama , ali me to bas i nije zanimalo, kad onomad prodjem tom ulicom i na "mojoj" zgradi stoji da je tu desetak
godina stanovao da j tu napisao i svoju Cupriju, a svega sprat iznad mene. Selenic u ovoj svojoj zadnjoj knjizi pominje i Prizrensku 7
( mene nije registrovao iako sam napadno upadljiva;)), ali je radnja romana WWII, Prizrenska je blizu Bankovog Mosta, znaci tu je Sava
i Selenic sve vreme( ili uvek ispocetka) pominje Andrica koji noci provodi na Savi posmatrajuci " krvave svadbe" koje dolaze iz pravca Zagreba.

Inace taj Timor mortis ( ali to rekoh vec u prvoj strofi) za mene je roman nad romanima, pesma nad pesmama srspke knjizevnosti
u dvadesetom veku.

Ja Timor mortis pamtim po tome što neke Selenićeve reference imaju za mene vrlo privatnu važnost. Čak mi je zbog toga teško o toj knjizi razmišljati kao o bilo kojoj drugoj.
Inače, zar mu nije Ubistvo s predumišljajem posljednji roman? Timor mortis je napisao nekoliko godina ranije.
 
Da, to je ta knjiga, citaj je obavezno, doduse mene , kao velikog obozavaoca lika i dela Selenca, ta knjiga nije bas mnogo odusevila jer je tu temu do iznemoglosti obradjivao
i Zivojin Pavlovic ali kod njega se ne pojavljaju Albanci, a i nema ´te aristokratije iz kruga dvojke). I da sada skratim pricu i da ti preporucim Timor mortis,,njegovu zadnju knjigi
za mene i najbolju koju je napisao.
I da se ja sada vrnem na adresu ( beogradsku=)D

Nisam nikada trazila taj broj na Kosancicevom Vencu ali da se pohvalim glede svog mesta stanovanja ( nedaleko od Kosancicevog Venca).
Elem, stanujem ja tako u nekoj devojcakoj sobici, pa skoro i 4 godine u Prizrenskoj 7 ( jel prestoLnica, strogi centar), znala sam da jje Andric tu
negde stanovao godinama , ali me to bas i nije zanimalo, kad onomad prodjem tom ulicom i na "mojoj" zgradi stoji da je tu desetak
godina stanovao da j tu napisao i svoju Cupriju, a svega sprat iznad mene. Selenic u ovoj svojoj zadnjoj knjizi pominje i Prizrensku 7
( mene nije registrovao iako sam napadno upadljiva;)), ali je radnja romana WWII, Prizrenska je blizu Bankovog Mosta, znaci tu je Sava
i Selenic sve vreme( ili uvek ispocetka) pominje Andrica koji noci provodi na Savi posmatrajuci " krvave svadbe" koje dolaze iz pravca Zagreba.

Inace taj Timor mortis ( ali to rekoh vec u prvoj strofi) za mene je roman nad romanima, pesma nad pesmama srspke knjizevnosti
u dvadesetom veku.

Timor mortisom sam se davno oduševila, a i Memoari Pere bogalja su mi super. Za Ubistvo s predumišljajem i da ne pričam.
Imam nepročitane Očeve i oce, Pismo glava i ove Prijatelje. Ma nema šta nemam, ko da sam iz C. Gore...:lol:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top