Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ne potcenjujte usmereno obrazovanje. Ja sam prve dve godine išla u Automehaničarsku školu (tako sam teritorijalno pripadal) i bogami se čitala Ilijada odmah na početku prve godine. A moj sin pre 5-6 godina u GIMNAZIJI klasičnoj i opšteg smera, prva knjiga Rani jadi, da pročitaju za drugo polugodište!!!!! Knjižica od stotinjak strana. O kojim lektirama mi pričamo? Može da piše u programu šta hoće, kad nastavnici nemaju ni način ni motiv da ih nateraju da pročitaju. A nastavnika je uvek bilo dobrih i loših. Nema to veze sa usmerenim.
 
I knjiga treba da ima svrhu.

Postoje knjige za opuštanje, za razvijane misaonih procesa, za razne svrhe.

Ja lično mislim da je najbolje čitati marksističku literaturu. Tu će čovek naći odgovor na sva pitanja što ga muče.

Evo jedna misao. Funkcije se usavršavaju funkcionisanjem.

Ima li šta savršenije i istinitije? I korisnije za čoveka, uz to.

Svaka funcija se najbolje usavršava funkcionisanjem. Čak se i komplikovani umni procesi mogu savladati uz vežbu i usavršavanje svake veštine, šta god to bilo.
 
lovac_na_zmajeve-haled_hoseini_s.jpg
 
Da se nadovežem na raspravu o gimnazijama. Neće biti spam, ipak je vezano za temu.
I ja sam bila raspoređena teritorijalno u gimnaziju, koju bih inače upisala da nije bilo usmerenog obrazovanja. U njoj sam i ostala sve četiri godine. Moji profesori su sve vreme bili oni isti koji su radili tu i pre, dok je škola funkcionisala kao gimnazija. Čitali smo mnogo, čini mi se mesečno bar jednu knjigu. anliziralo se svako delo na času do u detalj, nije bilo šanse da profesorka ne provali da nisi pročitao knjigu. Ja sam za Povratak Filipa Latinovića dobila keca jer nisam na vreme pročitala celu knjigu, a narednog časa još jednog, kad sam je već bila pročitala, jer nisam znala da mu je novčanik (ili beše kofer) od krokodilske kože, što je predstavljalo statusni simbol. No, to su bile samo ocene u profesorkinoj svesci, na kraju godine sam ipak izvukla četvorku.:)

U istu tu gimnaziju išao je i moj sin. Čitao je lektire, ali su drugi učenici dobijali bolje ocene od njega. Tek je u trećij godini shvatio da oni uče iz interpretacija. Počeo je i on tako. Zavoleo je srpski do te mere da je želeo da upiše književnost. Na žalost nije uspeo, zbog prejake konkurencije i uspeha u školi.

Sad i ćerka ide u istu gimnaziju. Ništa ne čita. Na početku kupi od profesorke interpretacije, nema veze što ima bratovljeve, i ima stalno peticu. Ja, naravno šizim zbog toga.
Napomenuću samo da smo svo troje imali različite profesore (u istoj školi).

Toliko o gimnaziji.
Zato smatram da je bitno ko ti je profesor, a ne u koju školu ideš.
Prošlo je vreme kad su u jezičkim gimnazijama radili najbolji profesori književnosti. Sada se zapošljava ko ima vezu.
Možeš da imaš vrhunske rezultate na takmičenju, ako si tehnološki višak, baciće te u neku zabit da dopuniš normu, nema veze možeš li fizički to da izvedeš. Ali, to je već pitanje za neki druki pdf.:(
 
Čitala bih Imenjaka sada. Ima li interesenata za klub? Još jednu forumašicu znam koja ima knjigu i želi da je pročita...:)

Nemam knjigu, ali sam blizu da je ovih dana kupim preko prijatelja iz Srbije, pošto sam primjetio da su cijene na srbijanskim sajtovima za prodaju 5 puta jeftinije od bosanskih. Ako dođe do realizacije poslovnog aranžmana, pristupam Čitalačkom klubu drage volje!

Od istog autora čitam zbirku priča Nova zemlja! Odavno ništa bolje nisam čitao! Ova žena je fenomen!
 
Ko je pisao tu knjigu "Imenjak" ako nije problem da se napiše ? Listam unazad strane, ne mogu da nađem. Moguće da sam previdela. :(

Drugo, pitala bih za savet, da mi neko preporuči dobru knjigu o Tesli.

I treće, i ja bih se nadovezala na priču o obrazovanju. Ja sam išla u gimnaziju, društveno jezički smer. Za četiri godine smo pročitali bili , sada se već ne sećam, slagaću..52 ili 54 knjige. Za lektiru. Svaku smo morali da pročitamo, svaka je bila na pismenom. Za svaku smo morali da u bibloiteci pročitamo sve moguće kritike na zadata dela, koje nađemo i "dohvatimo". Jednom nedeljno smo išli na predstave u pozorišta. Na časovima smo zajedno obrađivali sva književna dela, pesme, odlomke...Ma, sve, sve. Jednostavno nas je naučila spartanskim malo radom, da proširimo vidike. Da se snalazimo. Da budemo samostalni. Da u svemu nađemo neki dublji smisao. Neku suštinu. Da zagrebemo. Dalo mi je vizuru za dalji život. Diktirala nam, da nas ubrza u pisanju, "bacala" iznenadna i direktna pitanja, da nam izoštri brzinu delovanja. Izvodila na tablu, da nas oslobodi. Za mnoge metode se ne slažem, jer je nekada preterovala i omalovažavala nas i zbog toga je ne volim ni dan danas. Ali, ako izmestim se toga i zaboravim na to, sve što nas je naučila, meni je pomoglo na faksu. U daljem životu.

Sećam se, kada sma došla na društveni fakultet, ja sma bez roblema hvatala beleške profesora. Drugi uopšte nisu stizali. Ja sma dnevno prelazila po par desetina stranica, oni se umore posle pete. Na časovima sam pamtila kao vojnik. Jednostavno, "utrenirala" nas je za neko buduće sutra, gde nikoga neće biti broga, ako ne stižeš, ako ne možeš.

Ja sma za neke pismene dobijala trojke. Da ne verujete uz sav taj rad. I zbog toga sma bila tužna, jer je samo jedna imala peticu, a mi ostali kao pojma nismo imali. Moje pismene, lektire i sve ostale kritike i osvrt na ta dela, je redovno prepisivala od mene, drugarica moja iz osnovne, koja je išla u drugu srednju i redovno nizala petice na sve moje tekstove. :) Barem je ona imala peticu. :)

Hoću reći, da se slažem sa navedenim...Bitno je ko ti predaje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top