Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Прочитао једну књигу о Толстоју. Није важно која, да не правимо рекламу, а може и пост да ми се обрише (како је почело). Слатко сам се насмејао када сам наишао на ово место: ...прозорска даска је била од мермера. Да не наводим име преводиоца, а лектора нема, није био потребан, ваљда, али је штампана латиницом, то је било важно. Јако добра књига, од познатог руског писца, али та латиница ионако збијена сама по себи па још слова уска, мало издужена и бледа, тако да сам се намучио читајући је. Следећу морам на ћирилици, да одморим очи.
Даска од мермера :hahaha:

Da, da je stampana cirlicom, verovatno bi prevod bi bio mnogo bolji..
Nego, dopala ti se inace ta knjiga?
Zasto krijes naslov?;)
 
Da, to je taj fenomen o kojem sam pisao- ženske čitaju beletristiku, a mi druge vrste.

http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=14175229

http://www.salon.com/2011/06/28/stopped_reading_fiction/

Različiti mozgovi, pa to je ...

Sve je to zato što su muškarci sve manje kreativni u laganju.
Kad bi se najednom zatvorili svi fitness, wellness, beauty i ostali ženski centri, verujem da bi prodaja porno časopisa naglo skočila.

Različiti, da.
 
Crveno i crno – Boris Dezulovic, VBZ 250 str. 11/10

Cini mi se da je jos bolja od “beogradske” zbirke kolumni Zlocin i kazna...
Ili mi je lakse da citam kada su “oni”, ruzni prljavi i zli, a ne “mi” :think:
Da bi bilo jasnije, Crveno i crno mu je zbirka kolumni o hrvatskom drustvu i hrvatskim desavanjima, a Zlocin i kazna o srpskom.
Apsolutno je besbostedan.

Njegove kolumne mi se dopadaju na nivou (odnosno mnogo vise), od svojevremeno mojih omiljenih kolumnista u Vremenu (sada vise ne citam nikakve novine). Dakle postoje kolumne i kolumne. A ovo su kolumne.
Cesto sam se slatko smejala dok sam citala, mada je cesto to bio kiseo osmeh.

Dok sam citala kolumnu (i ne samo nju naravno) pod nazivom Balada o Tomi, Mehi i Brzom suze su mi isle od smeha. Narocito kod fenomenalanog izraza Dionicdžinica "Brzi" :zcepanje::rotf::zcepanje: Ko procita shvatice :lol:
Ali sve je pogodak di-re-ktno u cilj. Sve.
 
Bas htedod da te pitam sta je tema, ali ti sada rece.
Cu je citam onda i ja.:D

Nije o Ćosiću, samo ne može a da ga ne potkači.:lol: Ima lep deo o Ivi Andriću. Možda se Basara nameračio na Nobela, pa ga zbog toga Ćosić toliko svrbi.:)
Nisam puno odmakla, ali glavni likovi su pokojna tetka i drug koga je rastrg'o bengalski tigar dok ga je hranio u Frankfurtskom zoo vrtu. Ne krije ni animozitet prema Večernjim novostima.
 
Sinoc sam procitala ``Decaka u prugastoj pidzami``.
Sta reci, dirljivo, nepretenciozno napisano recima devetogodisnjeg decaka.
Snazna antiratna tema. Necu je lako zaboraviti.

I da dodam, neprestano mislim na roman ``Lecenje Sopenhauerom`` i zaista bih volela da ga imam da bude samo moj da bih mu se mogla vracati...
 
Poslednja izmena:

Dobar tekst, kao i uvek.

Meni je Kurejši simpatičan. Dugo sam ga izbegavala - nemam pojma zašto - a onda sam pročitala Budu iz predgrađa, i super se provela.
Ko nije čitao: priča o tinejdžeru iz mešanog braka (majka Engleskinja, otac Indijac) koji odrasta u predgrađu Londona, žudi za Londonom i velikim svetom, i naravno želi da bude kul. Priča je smeštena u sedamdesete godine prošlog veka, i čitlac kao da čuje muziku i oseća atmosferu tog vremena, dok prati Karima u njegovoj potrazi za idealnom pozom, idealnom garderobom, stavom, i, u stvari, identitetom. Posle sam shvatila da Kurejši pisao scenario za film koji me je kao klinku oduševio (My Beautiful Laundrette). Pisao je i pornografiju, pod imenom Antonia French :) Ko prvi pročita, neka javi - na onoj drugoj temi.
 
Sinoc sam procitala ``Decaka u prugastoj pidzami``.
Sta reci, dirljivo, nepretenciozno napisano recima devetogodisnjeg decaka.
Snazna antiratna tema. Necu je lako zaboraviti.

Po ovoj knjizi je snimljen film, zar ne?
Sećam se filma, plakala sam ko kišna godina.
Sad me vuče da pročitam i knjigu ali mislim da ću sačekati malo...trenutno nemam snage za tako tešku tematiku :(
 
Dobar tekst, kao i uvek.

Meni je Kurejši simpatičan. Dugo sam ga izbegavala - nemam pojma zašto - a onda sam pročitala Budu iz predgrađa, i super se provela.
Ko nije čitao: priča o tinejdžeru iz mešanog braka (majka Engleskinja, otac Indijac) koji odrasta u predgrađu Londona, žudi za Londonom i velikim svetom, i naravno želi da bude kul. Priča je smeštena u sedamdesete godine prošlog veka, i čitlac kao da čuje muziku i oseća atmosferu tog vremena, dok prati Karima u njegovoj potrazi za idealnom pozom, idealnom garderobom, stavom, i, u stvari, identitetom. Posle sam shvatila da Kurejši pisao scenario za film koji me je kao klinku oduševio (My Beautiful Laundrette). Pisao je i pornografiju, pod imenom Antonia French :) Ko prvi pročita, neka javi - na onoj drugoj temi.

Hvala na pohvali, i hvala na ostalim informacijama. Imam još nekoliko njegovih knjiga, pročitaću ih, jednom.
 
Nešto nabrzaka o Vonegatovoj ' Oko sokolovo'

Istina je, da je meni barem, o Vonegatovim knjigama uvek teško reći nešto konkretno i za druge - korisno.

Da pričamo o radnji knjige?
Vonegatove knjige, ako i imaju nešto što liči na radnju, teško bismo je nazvali klasičnom.
Majstorski skače sa lika na lik, sa života na smrt, sa jednog toka svesti na drugi čineći od radnje zbrku osećanja i reči.

Oko sokolovo je jedna velika šarena laža.
Rudi Volc je dečak koji odrasta bogu iza nogu, negde u Americi, na lokaciji toliko nebitnoj za sve da je tužno.
Sin je imućnih ali prilično za život i odgajanje deteta, nesposobnih roditelja. Jednog dana, slučajno će igrajući se sa puškom ustreliti trudnu ženu i sve će poći drugim tokom.

Do polovine knjige shvatate da ste već toliko zaglibili da nema nazad. Držite se čvrsto za radnju a praktično niste sigurni za šta se držite.
Smejete se Vonegatovim ciničnim doskočicama i klimate glavom u znak odobravanja a onda stanete i shvatite koliko je zapravo ovo depresivna knjiga uprkos tankom sloju vrckavosti i boje koja se nataložila na njenoj povši.
Prevareni ste u Vonegatovom stilu.

Što više razmišljam o knjizi, to mi se više sviđa.Dva dana nakon zaklapanja knjige, razmišljam o njoj intenzivnije nego za vreme čitanja.
Prepuna je zanimljivih teorija iako je jedna od njegovih ' realnijih'.

Osećam da ću se zapričati i otkriti previše ako nastavim pa stoga stajem - topla preporuka.
 
``Što više razmišljam o knjizi, to mi se više sviđa. Dva dana nakon zaklapanja knjige, razmišljam o njoj intenzivnije nego za vreme čitanja.``

Citirala sam wild_child. Nadam se da mi ne zamera...
Njene recenice vaze i u mom slucaju za ``Lecenje Sopenhauerom``.
Sa nekim strucnim ``stvarima`` u romanu se slazem, sa nekima opet ne, ali svakako je knjiga koja se ne zaboravlja tako lako.
A sada citam ``Ereb``, cerkin poklon.
 
Pročitah ''Sve je osvetljeno'' od Džonatana Safrana Fora. Priča o mladom piscu (Džonatan) koji iz USA dolazi u Ukrajinu, u pokušaju da uđe u trag ženi koja je pre 50 godina spasila njegovog dedu od nacista. Vodiči su mu: Aleks (Ukrajinac sa diskutabilnim poznavanjem engleskog jezika) i Aleksov deda (koji je ujedno i vozač u toj ekspediciji, mada tvrdi za sebe da je slep). Roman sačinjava korespondencija između Džonatana i Aleksa, nakon Džonatanovog povratka. Postoje tri vrste poglavlja, tri toka koji se prepliću. Jednu vrstu čini roman koji Džonatan piše i šalje Aleksu, deo po deo, a koji se bavi istorijom njegove porodice. Ta poglavlja su pisana u tipičnom stilu magičnog realizma. Drugi tip poglavlja su Aleksova pisma Džonatanu, u kojima pratimo trenutna dešavanja u njegovoj porodici. I treći tok: delovi Aleksovog ''romana'', koji opisuje pomenutu potragu za nepoznatom ženom. Aleksovi tekstovi su pisani živopisno polomljenim engleskim.
Iako se u svim izvodima iz recenzija potencira duhovitost priče, ne bi trebalo očekivati nekakvu ''urnebesnu komediju''. Humor postepeno gasne kako priča odmiče prema dramatičnom raspletu. Postoji više tema koje su naslojene kroz priču, i to je jedna od zamerki većine kritički nastrojenih čitalaca - da romanu nedostaje fokus. Druga glavna zamerka se odnosi na istorijsku verodostojnost opisa sudbine Jevreja u Ukrajini, kao i opisa Ukrajine danas. Iz nekog razloga, meni ni jedno ni drugo nije smetalo, i ovaj roman će, uz Uelbekovu ''Kartu i teritoriju'', biti highlight onoga što sam pročitao ove godine.
 
Poslednja izmena od moderatora:
To je predivna predivna knjiga!!
Baš mi je drago da ti se svidela.
Ja sam prvo gledala film ( koji mi je bio genijalan ) a knjigu sam čitala naknadno, u originalu na engleskom pošto sam istripovala da nije prevedena na srpski ( i raspao mi se mozak od borbe sa engleskim ) i sad želim da nabavim i prevedenu verziju kako bih uživala u njoj još jednom:D
 
Emotivno nedefinisano citam Nabokovu Lolitu. Ni sama ne znam sta sam ocekivala. Mozda film...? Medjutim, u filmu je devojcica gotovo devojka dok je u knjizi devojcica dete. Kao da su u filmu ivice manje ostre, nekako vise maglicaste kako bi masa lakse svarila temu.
Objektivno posmatrano roman je lepo napisan, stil mi se dopada, duhovit na momente, recenica "debeljuskasta" aliiiii...sticem utisak da je knjiga pisana vise u dogovoru sa senzacijom i sokom a manje sa inspiracijom. Sada sam malko procitala na netu i ispostavilo se da sam u pravu te da je Vladimir Nabokov pre Lolite bio vise neuspesan nego uspesan pisac koji je dugo tapkao u mestu. Ne smatram sebe konzervom ali par godina gore dole, da je ih je poslao gore te da su mu "nimfice" one od 15-ak ja bih lakse varila...sa 9-10 zbilja slabo stojim a pisac je prilicno deskriptivan (soknice, nimfice, usnice i tako dalje).

Pisala sam na drugoj temi o knjizi Roshalde. Nju sam procitala za dan dok mi Lolita nije pala saka. Veoma mi se dopada, fino se identifikujem sa temom, predivno napisana, jedan od mojih najdrzaih pisaca, svaka preporuka za one koji nisu citali...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top