Sledi obećani prikaz
Vremetresa
Vremetres je je stilski dosta drugačija od prethodnica.Uprkos autobiografskim momentima u njegovim prethodnim knjigama, ova predstavlja najpotpuniju sintezu fikcije i stvarnosti . Štaviše, ovo je pre autobiografija, kolekcija Vonegatovih misli sa elementima fikcije koji su ubačeni da bi sve to skupa izgledalo profesionalnije. Ona ima centralnu temu ali ne i radnju koja će se razvijati po klasičnim normama Nešto se stalno dešava ali se ništa konkretno neće desiti.
Vremetres, koji se dogodio 13 februara 2001 je ,kaže Vonegat, iznenadno zagrckivanje u prostorno – vremenskom kontinuumu koji je primorao sve i svja da rade u dlaku isto što su radili tokom protekle decenije, bilo dobro ili loše,po drugi put. Vratio je ceo svet natrag u 17 februar 1991 .
Prepliću se Kurtove uspomene , zapažanja i anegdote iz ličnog života sa životima fiktivnih likova ( kako sam Vonegat odlično primećuje, književnih karikatura a ne likova) koji se na svoj način nose sa ovim kosmičkim paradoksom i onim što sledi po njegovom završetku a u igri je još jednom i Vonegatov alter ego Kilgor Traut sa svojim sci- fi pričicama koje su uglavnom sve samo ne sci-fi .
Iako ne mogu reći da mi je ovo omiljena Vonegatova knjiga, sviđa mi se način na koji je upakovao svoju kritiku modernog doba, problematiku slobodne volje i preuzimanja odgovornosti pojedinca i društva za sopstvene postupke.. i dalje je ciničan, duhovit i neozbiljan iako na momente imam osećaj da se mučio sa ovom knjigom.
Mada, ja uživam da čitam Vonegata kako priča o bilo čemu...tako da ne verujem da bih ovu knjigu preporučila nekome ko nije čitao ništa njegovo...ili ko bar malo nije upoznat sa njegovim stilom i razmišljanjem.
Za sve ostale, preporuka
