Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dajem joj drugu šansu konstantno zato što sam i sama ovih dana u nekim crnim mislima..a često tada umem da sudim malo pregrubo:)
Zato i korim sama sebe zbog lošeg stava i dajem time out.
Inače nisam baš ni prišla knjizi posebno inspirisana, iskopala sam je u kućnoj biblioteci, sasvim slučajno, zavučenu, nisam bila ni svesna da je imamo...
I reko hajde, zaista je sramota da ne pročitam ništa njegovo.
Za 100 godina samoće sam čula da je izuzetan roman tako da ću definitivno Markesu dati još mnogo šansi, bez obzira na ovaj loš utisak ;)
 
Đorđo Vazari, Životi slavnih arhitekata, slikara i vajara

Ovo naravno ne nameravam da pročitam odjednom, ali mi je jako drago što sam konačno uopšte zavirila u nju : ) Ako neko nije čuo za ovu knjigu, to je priča o italijanskoj umetnosti ispričana kroz biografije pojedinih umetnika (Leonardo, Rafael, Mikelanđelo). Znam da se koristi kao udžbenik, ali pošto sam za istoriju umetnosti duduk, ne znam koliko je objektivan... što meni to nije ni važno, uživam u stilu, lepim pričama i razmišljanjima o umetnosti i umetnicima...
 
Bolje ostavi Hroniku za sada, pa joj se vrati kad pročitaš neke druge njegove knjige. Ja bih preporučila Sto godina samoće i noviju Ljubav u doba kolere. Po njoj je snimljen i film koji joj nije ni prineti.

I po Hronici je snimljen film. Meni je to odmah palo na pamet kao prečica, kad se već mučiš sa knjigom :mrgreen:
http://www.imdb.com/title/tt0092800/
(film nije dobar)
 
Đorđo Vazari, Životi slavnih arhitekata, slikara i vajara

Ovo naravno ne nameravam da pročitam odjednom, ali mi je jako drago što sam konačno uopšte zavirila u nju : ) Ako neko nije čuo za ovu knjigu, to je priča o italijanskoj umetnosti ispričana kroz biografije pojedinih umetnika (Leonardo, Rafael, Mikelanđelo). Znam da se koristi kao udžbenik, ali pošto sam za istoriju umetnosti duduk, ne znam koliko je objektivan... što meni to nije ni važno, uživam u stilu, lepim pričama i razmišljanjima o umetnosti i umetnicima...
Au... ala je mene čika Vazari smorio.
 
Bolno odrastanje Adrijana Mola – Sju Taunzend, Laguna, 250 str. 10/10

Posto trenutno imam period necitanja, bezvoljno :roll: sam pocela.
Sada sam vec pri kraju :D
Adrijan vas jednostavno ipak uskoro osvoji, i onda samo jednostavno uzivate u njegovom vidjenju sveta :lol:

Ja sam čitao valjda onaj prvi dio, ono kad on ima 13 godina. Dobre je to knjiga, ima humora, sarkazma, a djeluje opuštajuće.
 
Poslednja izmena:
Ja sam čitao valjda onaj prvi dio, ono kad on ima 13 godina. Dobre je to knjiga, ima humora, sarkazma, a djeluje opuštajuće.
Vrlo simpaticno i opustajuce :D
Ovo je II deo, a ima ih ukupno 8.
Adrijan od tinejdzera pa do nekih srednjih godina. Idu ovim redom:

1. Tajni dnevnik Adrijana Mola
2. Bolno odrastanje Adrijana Mola
3. Iskrene ispovesti Adrijana Mola
4. Godine lutanja - Adrijan Mol
5. Adrijan Mol - Godine kapućina
6. Adrijan Mol - Oružje za masovno uništenje
7. Izgubljeni dnevnici Adrijana Mola
8. Adrijan Mol - Mlitave godine
 
Vrlo simpaticno i opustajuce :D
Ovo je II deo, a ima ih ukupno 8.
Adrijan od tinejdzera pa do nekih srednjih godina. Idu ovim redom:

1. Tajni dnevnik Adrijana Mola
2. Bolno odrastanje Adrijana Mola
3. Iskrene ispovesti Adrijana Mola
4. Godine lutanja - Adrijan Mol
5. Adrijan Mol - Godine kapućina
6. Adrijan Mol - Oružje za masovno uništenje
7. Izgubljeni dnevnici Adrijana Mola
8. Adrijan Mol - Mlitave godine

Hvala, nisam znao. Imam jednu vrlo finu koleginicu koja sa mnom predaje engleski u našoj školi, a ona je veliki ljubitelj Adriana Mola, i ima maltene sve knjige iz tog serijala, pa ću ja nju pitati da mi pozajmi par tih knjiga kako bih mogao da uživam u tom lijepom štivu.
 

Karta i teritorija je knjiga o neizbježnosti samoće, o povlačenju iz života, simboličnom ili bukvalnom, ali ovo je, iznad svega, knjiga o umjetnosti.
Sa ovim se ne bih složio. Mislim da je umetnost u ovom kontekstu korištena kao ekstremni primer do koje mere je komercijalizacija dehumanizovala urođenu potrebu čoveka da radi i stvara. Umetničko stvaralaštvo je najčistiji izraz te potrebe, a ona je u današnjem vremenu potonula u mehanizam tržišta (PR menadžeri, profesionalni kritičari, bogati kupci koji daju basnoslovne sume za umetnička dela ne zato što ih cene, već zato što u njima vide dobru investiciju i statusni simbol...) Ako se to desilo sa umetnošću, šta ''obični'' ljudi da očekuju?
Džed, kao mlad umetnik, fasciniran je ljudskim stvaralaštvom... industrijskim predmetima, ''upisivanjem'' u teritoriju... Ali kako vreme odmiče, njegov idealizam splašnjava. Serija slika ''Jednostavna zanimanja'' već odjekuje žalom za ''nevinošću'' ljudskog rada. Tu je i epizoda sa njegovim ocem, kada Džed otkriva njegov mladalački entuzijazam na polju arhitekture, izgubljen pod pritiskom komercijalnih zahteva.
U tom smislu, ja nisam stekao ovaj osećaj:
Ako se u nekim prethodnim knjigama ljubav nazirala kao spasenje iz Uelbekovog pakla sadašnjosti, sada je to umjetnost.
Kraj koji Džed predviđa u svojoj poslednjoj seriji umetničkih dela je pesimističan (iz ugla čovečanstva). Sve ljudsko propada i razlaže se, ostaje samo divlja priroda. Džed/Uelbek sa mešavinom rezigniranosti i olakšanja čeka taj kraj.

Kad kažem da se ne slažem, ne mislim da je tvoje viđenje nužno pogrešno. Ovo je moj utisak.
 
Sa ovim se ne bih složio. Mislim da je umetnost u ovom kontekstu korištena kao ekstremni primer do koje mere je komercijalizacija dehumanizovala urođenu potrebu čoveka da radi i stvara. Umetničko stvaralaštvo je najčistiji izraz te potrebe, a ona je u današnjem vremenu potonula u mehanizam tržišta (PR menadžeri, profesionalni kritičari, bogati kupci koji daju basnoslovne sume za umetnička dela ne zato što ih cene, već zato što u njima vide dobru investiciju i statusni simbol...) Ako se to desilo sa umetnošću, šta ''obični'' ljudi da očekuju?
Džed, kao mlad umetnik, fasciniran je ljudskim stvaralaštvom... industrijskim predmetima, ''upisivanjem'' u teritoriju... Ali kako vreme odmiče, njegov idealizam splašnjava. Serija slika ''Jednostavna zanimanja'' već odjekuje žalom za ''nevinošću'' ljudskog rada. Tu je i epizoda sa njegovim ocem, kada Džed otkriva njegov mladalački entuzijazam na polju arhitekture, izgubljen pod pritiskom komercijalnih zahteva.
U tom smislu, ja nisam stekao ovaj osećaj:Kraj koji Džed predviđa u svojoj poslednjoj seriji umetničkih dela je pesimističan (iz ugla čovečanstva). Sve ljudsko propada i razlaže se, ostaje samo divlja priroda. Džed/Uelbek sa mešavinom rezigniranosti i olakšanja čeka taj kraj.

Kad kažem da se ne slažem, ne mislim da je tvoje viđenje nužno pogrešno. Ovo je moj utisak.


Kraj koji predviđa za čovječanstvo jeste pesimističan, ali on ipak ne odustaje od umjetnosti.
Kao što ranije to ne čini ni kad je zgađen njenom komercijalizacijom.
Svaki kraj se lakše čeka, ako osjećaš da si stvorio nešto čime si zadovoljan, kako god društvo to tretiralo.
Pogledaj razliku između Džeda i njegovog oca: stari je odustao od umjetničkih ideala - umire, odnosno ubija se, sa osjećanjem poniženosti i neostvarenosti. Džed je radio ono šta je osjećao da treba i kraj čeka u relativnom miru. To što se njegove slike prodaju za milione dolara je okolnost izvan njega. On ih nije radio za tržište, nego za sebe.
 
Kraj koji predviđa za čovječanstvo jeste pesimističan, ali on ipak ne odustaje od umjetnosti.
Kao što ranije to ne čini ni kad je zgađen njenom komercijalizacijom.
Svaki kraj se lakše čeka, ako osjećaš da si stvorio nešto čime si zadovoljan, kako god društvo to tretiralo.
Pogledaj razliku između Džeda i njegovog oca: stari je odustao od umjetničkih ideala - umire, odnosno ubija se, sa osjećanjem poniženosti i neostvarenosti. Džed je radio ono šta je osjećao da treba i kraj čeka u relativnom miru. To što se njegove slike prodaju za milione dolara je okolnost izvan njega. On ih nije radio za tržište, nego za sebe.
Hm, pa čekaj, ja ne vidim veliku razliku između oca i sina. Otac jeste stvarao, ali to je bio samo ventil, beg u maštu, koji nikad nije uspeo da ga sasvim zadovolji... ostavio je gomilu prašnjavih grafika (sve fantastičnije i sve udaljenije od realne arhitekture, kako je vreme prolazilo), koje niko osim njegovog sina nije video. Ni Džed nije odustao od umetnosti, tačno, ali i on je na kraju stvarao samo za sebe, povučen u izolaciju, a takođe se ne kraju ''ubio'', odbivši da se leči. Obojica su bili umetnici u srži, zato nikada nisu mogli da prestanu da stvaraju umetnička dela, ali obojica su se povukli. Oba slučaja meni deluju kao predaja.
 
Hm, pa čekaj, ja ne vidim veliku razliku između oca i sina. Otac jeste stvarao, ali to je bio samo ventil, beg u maštu, koji nikad nije uspeo da ga sasvim zadovolji... ostavio je gomilu prašnjavih grafika (sve fantastičnije i sve udaljenije od realne arhitekture, kako je vreme prolazilo), koje niko osim njegovog sina nije video. Ni Džed nije odustao od umetnosti, tačno, ali i on je na kraju stvarao samo za sebe, povučen u izolaciju, a takođe se ne kraju ''ubio'', odbivši da se leči. Obojica su bili umetnici u srži, zato nikada nisu mogli da prestanu da stvaraju umetnička dela, ali obojica su se povukli. Oba slučaja meni deluju kao predaja.

Otac je bio polurealizovani umjetnik. Nije istrajao u ostvarenju djela koja je zamislio i projektovao. Kompromitovao je svoj talenat stvarajući za tržište.
Džed je mogao isto to uraditi da je nastavio sa kartama ili nečim sličnim jednostavnim zanimanjima, ali nije. Povukao se iz društva, obilježenog površnošću i merkantilizmom, upravo da bi mogao ostati u umjetnosti. Otac se povukao iz umjetnosti da bi mogao ostati u društvu.
Meni se Džed ne kraju ipak čini znatno spokojnijim od ozlojeđenog oca.
 
Dovršavam polako Arrowsmitha od Luisa Sinklera i poprilično mi se sviđa knjiga..Još se dvoumim da li bih joj dala ( po Goodreadsu) 4 ili 5 zvezdica...presudiće ostatak novele i recenzijica koju planiram da napišem..pa će mi se iskristalizovati.
Ali zaista uživam u knjizi..drugi deo mi je legao možda nešto lošije - iz prosto nekih mojih ličnih tripova ali sam i dalje oduševljena Sinklerom. Uzeću još nešto njegovo .
Ispit položen i planiram da dam sebi nedelju dana ubijanja u Guarani Mojito i američkoj književnosti:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top