Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nije baš klon. Martin piše na drugačiji način, nema neku određenu podlogu kakvu je Tolkin imao, mitovi i nordijske priče i legende. Martin je stvorio manji svet, pregršt likova. Fokus stavlja na njih i zaplet priče. Tolkin je bukvalno opisivao zemljište, nastanak sveta, hiljade i hiljade godina, svaka dešavanja i sitnije promene :mrgreen:
Drugačiji su oni... ali opet, svako vuče neki uticaj, ne možeš reći da je to kloniranje xD
 
Od EF sam jedino Martina i Tolkina čitao, i to mi je dosta :lol:
Mislim da Martin može svakome da se dopadne, barem zbog njegove navike da nasumično ubija glavne likove, ili zbog odličnih zapleta.. A i nema one borbe dobra i zla, sve je nekako realnije, jer likovi imaju i pozitivne i negativne osobine, nisu svi zločesti kao što je Sauron, Morgot ili dobrice kao Galadrijela i Istari :mrgreen:
 
Svako ko kaže da čita isključivo epsku fantastiku i ponavlja iste naslove više puta (i pošto su ekranizovani), a ima više od 20 godina, zvuči mi kao osoba koja tvrdi da više voli da vozi biciklu, jer je automobil za matore.
A veliki sam poštovalac Tolkinov (i Jejtsov) od gimnazijskih dana.

Činjenicu da za jedan prosečno dobar čitalački staž prosečno dobar čitalac može da pročita nešto više od 2500 knjiga smatram dovoljno poražavajućom da bih joj dodatno doprinosila.
 
Antonio Kazas Ros Almodovarova teorema.

Roman o čoveku koji živi životom senke.
Matematičar, koji se nakon saobraćajne nesreće koja je odnela njegovu saputnicu i njegovu lepotu, i ozbijlno unakazila njegovo lice, povlači se u samoću.
U život u mraku, u nesusretanju, u krijuće življenje.
Čovek koji od tada mahom čita autobiografije, te je ovaj roman takođe jedna malo imaginarizovana autobigrafija.
Kroz susret sa Almodovarom, i kroz imaginarnu razmenu ideja za film koji bi Almodovaro snimio o Antonijevom usudu, on prikazuje naziranje svetlosti u mraku i samoći njegovog života.
Mraku iz kojeg, kasnije se saznaje, ipak ne želi da pobegne.
U kojem ipak želi da bude, jer to mu omogućuje njegovu nametnutu originalnost.
Što je, jasno je svima, neretka potreba većine ljudi.

Antonio me je istinski podsetio na Ivana Galeba.
Violiniste, ne baš genijalnog umetnika koji se u bolnici usled povrede ruke, predaje pisanju.
I Antonio i Ivan Galeb uprkos svojim zanimanjima predaju se pisanoj reči, nalazeći u pisanju svoje olakšanje.
Antonio ističe svoju odsustnost u svetu, u svetlosti, u danu, usled unakaženog lica.
Kao da stoga ni ne postoji, kao da poseduje nevidljivost.
Da biste imali život, potrebno Vam je lice... Čovek bez lica je neodređena zamenica.

On upoznaje Lizu, muškarca transseksualca sa kojim uspostavlja čudnovatu, pikantnu vezu.
Liza u njemu nalazi posebnost, ono staro lice Antonija koji je iščezao nakon te noći udesa.
Ona ga nazire, upoznaje, spoznaje.
Sa Lizinim viđenjem Antonija možemo povezati i Almodovarovu teoremu, koju sam pisac i navodi.
Dovoljno je dugo gledati da bi se užas pretvorio u lepotu.
Nije li svako posmatranje ustvari odgonetanje, razumevanje, upoznavanje?
Sve što nam je poznato, manje nam je užasno.

Kroz čitav roman pojavljuje se jelen. Životinja zanimljive simbolike.
Simbol smrti i ponovnog rađanja (nije li ljubav sa Lizom, i maska koju mu Liza sačinjava ujedno i novi početak, obnavljanje?).
Jelen koji je najava lošeg, najava dobrog.
Jelen koji znači obnavljanje.
Koji obnavlja Antonijevu dušu, budi nove emocije, ali i inspiraciju.

Zanimljive su Antonijeve misli.
Istinite, a nekad apstraktne ali zvučne.
Podstiču na razmišljanje, na zapitanost, onu istinsku.

Čudno je zbižavanje čoveka nagrđenog lica i žene u telu muškarca.
Ujedno i pomalo vrcavo, necenzurisano.
Odlomak koji mi se dopao:

Šta ostaje od naših ljubavi?
Tragovi raspadnutih lica u ushićenim ili bolnim trenucima. Fragmenti, kolaži.
Onda, možemo li voleti biće čije je lice već kolaž?
možemo li gledati dovoljno dugo da bi ljubav šiknula poput reke koja izvire u steni?
Ne, to je tragična posledica Almodovarove teoreme:
Potrebni su nam geometrija i harmonija jer nema nikakvog zadovoljstva u uništavanju onoga što je već pretrpelo uvredu apstrakcije.

Baš lep prikaz. :)
Ovo je druga knjiga koju razmišljam da stavim na spisak, zahvaljujući tebi. A nikako ne volim Almodovara.
 
Čuj, jedna knjiga sedmično od 15. do 65. Sumnjam da neko osim profesionalnih čitača može da održi taj tempo. Dvije knjige mjesečno su mi realniji prosjek.

Upravo. Kad mesec završim trima knjigama - zadovoljna sam.
Ali, neka bude da je tako, tj. jedna sedmično, ako se broje naslovi (poezija, novele...). Nekad naiđe period intenzivnijeg čitanja, nekad nečitanja, neke knjige moraš da čitaš zbog posla/škole...a i da dodamo i čitanje nakon 65.
 
Joj, neredovno vodim evidenciju.
Volela bih da se nekad vešto oduprem lenjosti.
I da zapišem.
Od prošle godine vodim redovno, baš.
Međutim godine osnovne i srednje škole, bilo je tu toliko knjiga, manijakalno sam ih gutala.
Na fakultetu nisam ni stizala da beležim usled tog tempa koji je Bolonja zadavala.
Međutim, nekada nedeljno pročitam knjigu, nekada dve, nekada jednu tri nedelje razvlačim.
Kako kada.
Zavisi i od štiva, svakako.
Nisam neko ko se brojem zaluđuje. Već onim što posle knjige ostane, i o samoj knjizi.
z:poz:

Inače, Nora, da kažem za Otmenost ježa. Negde čitah da ga porede pomalo sa Amelijom Pulen.
Meni se taj film nije dopao. Ali knjiga jeste. Verujem da se to odnosi najviše na ekranizaciju. Ali mene ni atmosfera niti bilo šta drugo nije podsetilo na Ameliju.
 
To se ne računa, tada se čita epska fantastika. :)))

Šala. Neka se ljubitelji ne ljute.

:shy:
I Agata Kristi! :D

Moonlight
http://www.goodreads.com/
Predlažem ti ovaj sajtić...tu možeš lako da vodiš evidenciju o knjigama, da pišeš mini recenzije itd..
Jedino nemaju sve knjige, ja dosta nekih manje poznatih koje volim nisam našla a mrzi me da konkurišem tamo za bibliotekara ( onaj ko sme da unosi nove knjige u spisak) :lol:
Imam i ja profil pa ako budeš htela da praviš, javni mi da te uhodim tamo :Lol:

Inače sad moram da pročitam Otmenost ježa, kad svi toliko trtljate o tome.
 
Inače, Nora, da kažem za Otmenost ježa. Negde čitah da ga porede pomalo sa Amelijom Pulen.
Meni se taj film nije dopao. Ali knjiga jeste. Verujem da se to odnosi najviše na ekranizaciju. Ali mene ni atmosfera niti bilo šta drugo nije podsetilo na Ameliju.

U svakom slučaju, zvuči zanimljivo (nisam znala da postoji i film). Nego, da te pitam nešto drugo: stigoše mi jutros Velika očekivanja, neko staro izdanje Narodne knjige iz. '59. I, između 160. i 161. strane se vide tragovi najmanje desetak iscepanih strana koje su, predpostavljam, bile sa nekakvim slikama. Tekst je u redu, ali me zanima šta su slike - da nisu neke Dikensove ilustracije? Imaš li ih ti u svom izdanju?
 
Priznajem da nisam mogla da se odvojim od Pesme leda i vatre, citala sam u kontinuitetu.
Sta da radim, EF je za mene tada bila nesto novo. Obicno sam izbegavala takvo stivo i kada bih naisla na slicno.
Zaintrigiralo me je za citanje PLIVA to sto sam cesto cesto po prevozu gledala devojke i momke kako citaju bas Igru prestola ili Sudar kraljeva, onako bas udubljeno, pa pomislih - daj da guglam malo da vidim sta je to toliko interesantno da svaki ``putnik`` u Beogradu cita pomenute naslove.
Pa probah i ``navukoh`` se.
Zaista i meni je Gozba za vrane bila malo naporna, mozda zbog prezasicenja, ali ipak mislim da je piscu u ``Gozbi...`` malo opala inspiracija.

E upravo to :) baš se primećuje da mu je opala inspiracija..da je žar nestao...zato sam pomalo razočaran što ne privodi kraju..već sve nekako mislim da tek stvara neki glavni zaplet :aha:
 
Meni Gospodar Prstenova i Hobit nikad neće dosaditi. Čitam ih na mesečnoj bazi.
Uz sve ostalo.
Što se tiče epske fantastike uopšteno, volim je ali sam nekako prestala da je čitam..ne zato što smatram da sam je prerasla ili nešto nego me prosto prošla želja...isto važi i za krimi romane....

Meni je za krimi romanima davno želja otišla u ispašu :lol: a i evo primećujem da mi i EF dosađuje... valjda dođe do prezasićenja šta znam :)
 
Meni su to sve klonovi LOTR.Koji je opet klon starih keltskih germanskih i vikinških saga koje su prenošene od usta do usta,s oca na sina.

Više mitskih i ne ljudskih bića ima u LOTR ..ovde martin stavlja magije i tako to ali se bazira na dvorske sukobe i život dvorskih velikana :lol: način pisanja im se mnogo razlikuje :)

ali svaka EF će da liči na LOTR zato što je LOTR postavilo standarde...to je i pokrenlo lavinu EF romana :)
 
Čuj, jedna knjiga sedmično od 15. do 65. Sumnjam da neko osim profesionalnih čitača može da održi taj tempo. Dvije knjige mjesečno su mi realniji prosjek.

Što da ne - ako čitaš knjige iz edicije Reč i misao, možeš da čitaš i jednu do dve knjige dnevno : ) A možeš da počneš da čitaš i sa 6 godina, i da poživiš, sa dobrim vidom, do osamdesete.
I iskreno, mislim da profesionalni blejači čitaju više od profesionalnih čitača - ljudi kojima je čitanje profesija moraju da čitaju mnogo teorijske literature (da li se to računa?), i, još gore, moraju i sami da pišu. Dok jedan besposličar-entuzijasta ima ceo dan - i noć - za čitanje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top