Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Završila sam "Basarinu borbu" još juče i ostavila je ćaletu da čita. Smatram da je taman za njega.;)
Pitam se što gubim vreme s Basarom, kad znam kakve reakcije kod mene izaziva. Jedno ogromno zezanje, nipodaštavanje, podsmeh, ne liči na roman, već na jedno satirično istresanje za sve ono što nije postigao u životu. Ne kažem da to radi loše, ali, preteruje brate... Ćosić-Veliki Sotona, posebno mu je trn u oku, čak se i na aktuelnog predsednika breca u nekoliko navrata. Hrabro. Opisuje svoje ambasadorske dane u Keniji, Svoju majku i igre na sreću, neke epizode s Titom... Kroz likove u bolnici, Aprckovića i Drempetića (kako li se samo seti tih prezimena:)), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.
I, da dodam, ovaj roman je po mom mišljenju isključivo za naše podneblje, jer, teško da bi nesrbin (mislim na državljanstvo, ne na naciju generalno) mogao išta da razume.
 
Završila sam "Basarinu borbu" još juče i ostavila je ćaletu da čita. Smatram da je taman za njega.;)
Pitam se što gubim vreme s Basarom, kad znam kakve reakcije kod mene izaziva. Jedno ogromno zezanje, nipodaštavanje, podsmeh, ne liči na roman, već na jedno satirično istresanje za sve ono što nije postigao u životu. Ne kažem da to radi loše, ali, preteruje brate... Ćosić-Veliki Sotona, posebno mu je trn u oku, čak se i na aktuelnog predsednika breca u nekoliko navrata. Hrabro. Opisuje svoje ambasadorske dane u Keniji, Svoju majku i igre na sreću, neke epizode s Titom... Kroz likove u bolnici, Aprckovića i Drempetića (kako li se samo seti tih prezimena:)), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.
I, da dodam, ovaj roman je po mom mišljenju isključivo za naše podneblje, jer, teško da bi nesrbin (mislim na državljanstvo, ne na naciju generalno) mogao išta da razume.


Potpuo se slazem sa tobom. z:lol:
 
Јарчева фешта, Љоса. Ово ми је прва његова књига и на основу пар десетина страница сам стекао утисак да уме јако добро да пиши...видећемо да ли ћу то мислити и кад завршим књигу. :)
 
Završila sam "Basarinu borbu" još juče i ostavila je ćaletu da čita. Smatram da je taman za njega.;)
Pitam se što gubim vreme s Basarom, kad znam kakve reakcije kod mene izaziva. Jedno ogromno zezanje, nipodaštavanje, podsmeh, ne liči na roman, već na jedno satirično istresanje za sve ono što nije postigao u životu. Ne kažem da to radi loše, ali, preteruje brate... Ćosić-Veliki Sotona, posebno mu je trn u oku, čak se i na aktuelnog predsednika breca u nekoliko navrata. Hrabro. Opisuje svoje ambasadorske dane u Keniji, Svoju majku i igre na sreću, neke epizode s Titom... Kroz likove u bolnici, Aprckovića i Drempetića (kako li se samo seti tih prezimena:)), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.
I, da dodam, ovaj roman je po mom mišljenju isključivo za naše podneblje, jer, teško da bi nesrbin (mislim na državljanstvo, ne na naciju generalno) mogao išta da razume.

Jedino je izgleda zaboravio da spomene svog tasta :zroll:
 
A ko mu je tast?

Ajd sad kad sam već bila izazvana da se javim, da prijavim da sam pročitala "Izmedju dve vatre", češkog pisca Mihala Vivega. O nekoliko četrdesetogodišnjaka, drugova i drugarica iz gimnazije svako poglavlje je o nekom, pa tako, šta su hteli, započeli, gde su stigli.
Uzela sam Buka i bes Filjema Foknera, pa krenula redom od predgovora Svetozara Koljevića, a on sam 30 strana, pa zanimljiv. Ovo novije što ja čitam u poslednje vreme sve instant. Ni predgovora, ni pogovora, ni kritike. Pet redova o piscu, a vala, o mnogima nema ni toliko da se kaže.
 
Završila sam "Basarinu borbu" još juče i ostavila je ćaletu da čita. Smatram da je taman za njega.;)
Pitam se što gubim vreme s Basarom, kad znam kakve reakcije kod mene izaziva. Jedno ogromno zezanje, nipodaštavanje, podsmeh, ne liči na roman, već na jedno satirično istresanje za sve ono što nije postigao u životu. Ne kažem da to radi loše, ali, preteruje brate... Ćosić-Veliki Sotona, posebno mu je trn u oku, čak se i na aktuelnog predsednika breca u nekoliko navrata. Hrabro. Opisuje svoje ambasadorske dane u Keniji, Svoju majku i igre na sreću, neke epizode s Titom... Kroz likove u bolnici, Aprckovića i Drempetića (kako li se samo seti tih prezimena:)), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.
I, da dodam, ovaj roman je po mom mišljenju isključivo za naše podneblje, jer, teško da bi nesrbin (mislim na državljanstvo, ne na naciju generalno) mogao išta da razume.

Basarina proza uvijek je komunicirala sa društvenim okolnostima, ali čini se da s vremenom sve više korespondira sa dnevnopolitičkim kontekstom, a sve manje sa opštim kulturnim ili civilizacijskim stanjem. Nije tolika tragedija što njegove novije knjige danas ne znače ništa nekome ko nije iz Srbije, veći je problem to što mi se čini da za 10 ili 20 godina neće ništa značiti ni nama ovdje. Ubajatiće se kao stare novine.
 
A ko mu je tast?

Ajd sad kad sam već bila izazvana da se javim, da prijavim da sam pročitala "Izmedju dve vatre", češkog pisca Mihala Vivega. O nekoliko četrdesetogodišnjaka, drugova i drugarica iz gimnazije svako poglavlje je o nekom, pa tako, šta su hteli, započeli, gde su stigli.
Uzela sam Buka i bes Filjema Foknera, pa krenula redom od predgovora Svetozara Koljevića, a on sam 30 strana, pa zanimljiv. Ovo novije što ja čitam u poslednje vreme sve instant. Ni predgovora, ni pogovora, ni kritike. Pet redova o piscu, a vala, o mnogima nema ni toliko da se kaže.

Brana Crnčević.
 
A ko mu je tast?

Ajd sad kad sam već bila izazvana da se javim, da prijavim da sam pročitala "Izmedju dve vatre", češkog pisca Mihala Vivega. O nekoliko četrdesetogodišnjaka, drugova i drugarica iz gimnazije svako poglavlje je o nekom, pa tako, šta su hteli, započeli, gde su stigli.
Uzela sam Buka i bes Filjema Foknera, pa krenula redom od predgovora Svetozara Koljevića, a on sam 30 strana, pa zanimljiv. Ovo novije što ja čitam u poslednje vreme sve instant. Ni predgovora, ni pogovora, ni kritike. Pet redova o piscu, a vala, o mnogima nema ni toliko da se kaže.

Evo rece Moonlight. :D
Brana Crncevic ili "srpska majka" :zroll:

A ovo za predgovor, pogovor, o piscu... e to i meni smeta.
Nekako mi knjiga deluje nedovrseno i golo.
 
Basarina proza uvijek je komunicirala sa društvenim okolnostima, ali čini se da s vremenom sve više korespondira sa dnevnopolitičkim kontekstom, a sve manje sa opštim kulturnim ili civilizacijskim stanjem. Nije tolika tragedija što njegove novije knjige danas ne znače ništa nekome ko nije iz Srbije, veći je problem to što mi se čini da za 10 ili 20 godina neće ništa značiti ni nama ovdje. Ubajatiće se kao stare novine.

Baš tako.:lol:
 
Nesto mu se gadno zamerio.
I ne samo Cosic ;)

Ne mora da znači. Basara je, tako, iskren (sa sebi svojstvenom dozom ljigavosti). Na žalost, iza te iskrenosti ne stoji baš neki naročito čvrst stav, pa Brana, eto, ostade pošteđen i, štaviše, dožive izvesne hvalospeve (takođe, na Basarin način).
Da prostite, mene on iz dana u dan sve više podseća na Balaševića.
 
Mjuriel Barberi Otmenost ježa

Čudnovat, slobodno mogu reći otmen roman.
Na momente toliko zreo, kritički, osoran roman, a na momente toliko jasan, prirodan, jednostavan.
Dva odbleska romana.
Takođe, i dva pripovedača.
Rene i Paloma.

Rene, kao sredovečna žena, pazikuća, koja živi dvostruku život.
Oba su neprimetna, ali jedan je uistinu njen, drugi je uljuljkavanje ljudi u stereotipe koje već odavno imaju prema pazikućama.
Potonji obrazac podrazumeva površnost, neprimetnost, kiselost običnog, beznačajnog, niskobudžetnog života, dok prvopomenuti oslikava pravu Rene.
Pametnu, eruditu, samoobrazovanu, načitanu, velikog poznavaoca kulture, umetnosti, filmofila i ljubitelja Ane Karenjine.
Nekog oštrog, tvrdog, pomalo povučenog, ali sjajnog, vrsnog. Sa fenomenalnim opažanjima i razmišljanjima.

Sa druge strane, imamo malu Palomu, nadprosečnu devojčicu koja se gnuša snobizma, nivoa i stila život bogatijih, njihove površnosti.
Sakriva se, beži, prezrivo gleda na svet, i svoje duboke misli i misli o kretanju niže kroz roman, toliko zrelo, logično, i toliko zapanjujuće.
Njene misli su ptice.
Lete, lelujaju, beže, ali su tu, toliko sveobuhvatne, i mirne. Obesne katkad.

Roman niže toliko ustručavanja, toliko prezanja i straha kroz koje svi prolazimo.
Neprepuštanje, bežanje od prirodnosti života, od njegove uljudnosti, spontanosti, čovečnosti.
Roman o mislima, britkim, snažnim, probuđujućim.
O čoveštvu, o žudnji za znanjima, i o novcu koji uistinu sam po sebi ne daruje mnogo toga.
UKoliko ne ume da se iskoristi, ukoliko je samo deo snobizma, prestiža i krema.

Tužan, ali ne roman koji deprimira.
Više budi, više nudi, koji otvara naše pomalo spuštene oči.
Nagoni na prezanje iz ovog zimskog potonuća.

Podnaslov koji me je oduševio:

Šta da radimo suočeni sa
NIKAD
nego da tražimo
UVEK
u nekoliko skrivenih nota.



Sinoć počeh sa čitanjem Almodovarove teoreme, i da znate, miriše na žestoko uživanje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top