Linejna
Veoma poznat
- Poruka
- 10.878
Uzivala sam citajuci tvoj dnevnik citanja, kao i uvek. 
Svaka cast!

Svaka cast!
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.

), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.Završila sam "Basarinu borbu" još juče i ostavila je ćaletu da čita. Smatram da je taman za njega.
Pitam se što gubim vreme s Basarom, kad znam kakve reakcije kod mene izaziva. Jedno ogromno zezanje, nipodaštavanje, podsmeh, ne liči na roman, već na jedno satirično istresanje za sve ono što nije postigao u životu. Ne kažem da to radi loše, ali, preteruje brate... Ćosić-Veliki Sotona, posebno mu je trn u oku, čak se i na aktuelnog predsednika breca u nekoliko navrata. Hrabro. Opisuje svoje ambasadorske dane u Keniji, Svoju majku i igre na sreću, neke epizode s Titom... Kroz likove u bolnici, Aprckovića i Drempetića (kako li se samo seti tih prezimena), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.
I, da dodam, ovaj roman je po mom mišljenju isključivo za naše podneblje, jer, teško da bi nesrbin (mislim na državljanstvo, ne na naciju generalno) mogao išta da razume.


Završila sam "Basarinu borbu" još juče i ostavila je ćaletu da čita. Smatram da je taman za njega.
Pitam se što gubim vreme s Basarom, kad znam kakve reakcije kod mene izaziva. Jedno ogromno zezanje, nipodaštavanje, podsmeh, ne liči na roman, već na jedno satirično istresanje za sve ono što nije postigao u životu. Ne kažem da to radi loše, ali, preteruje brate... Ćosić-Veliki Sotona, posebno mu je trn u oku, čak se i na aktuelnog predsednika breca u nekoliko navrata. Hrabro. Opisuje svoje ambasadorske dane u Keniji, Svoju majku i igre na sreću, neke epizode s Titom... Kroz likove u bolnici, Aprckovića i Drempetića (kako li se samo seti tih prezimena), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.
I, da dodam, ovaj roman je po mom mišljenju isključivo za naše podneblje, jer, teško da bi nesrbin (mislim na državljanstvo, ne na naciju generalno) mogao išta da razume.

Završila sam "Basarinu borbu" još juče i ostavila je ćaletu da čita. Smatram da je taman za njega.
Pitam se što gubim vreme s Basarom, kad znam kakve reakcije kod mene izaziva. Jedno ogromno zezanje, nipodaštavanje, podsmeh, ne liči na roman, već na jedno satirično istresanje za sve ono što nije postigao u životu. Ne kažem da to radi loše, ali, preteruje brate... Ćosić-Veliki Sotona, posebno mu je trn u oku, čak se i na aktuelnog predsednika breca u nekoliko navrata. Hrabro. Opisuje svoje ambasadorske dane u Keniji, Svoju majku i igre na sreću, neke epizode s Titom... Kroz likove u bolnici, Aprckovića i Drempetića (kako li se samo seti tih prezimena), izražava svoje nezadovoljstvo sistemom.
I, da dodam, ovaj roman je po mom mišljenju isključivo za naše podneblje, jer, teško da bi nesrbin (mislim na državljanstvo, ne na naciju generalno) mogao išta da razume.
A ko mu je tast?
Ajd sad kad sam već bila izazvana da se javim, da prijavim da sam pročitala "Izmedju dve vatre", češkog pisca Mihala Vivega. O nekoliko četrdesetogodišnjaka, drugova i drugarica iz gimnazije svako poglavlje je o nekom, pa tako, šta su hteli, započeli, gde su stigli.
Uzela sam Buka i bes Filjema Foknera, pa krenula redom od predgovora Svetozara Koljevića, a on sam 30 strana, pa zanimljiv. Ovo novije što ja čitam u poslednje vreme sve instant. Ni predgovora, ni pogovora, ni kritike. Pet redova o piscu, a vala, o mnogima nema ni toliko da se kaže.
A ko mu je tast?
Ajd sad kad sam već bila izazvana da se javim, da prijavim da sam pročitala "Izmedju dve vatre", češkog pisca Mihala Vivega. O nekoliko četrdesetogodišnjaka, drugova i drugarica iz gimnazije svako poglavlje je o nekom, pa tako, šta su hteli, započeli, gde su stigli.
Uzela sam Buka i bes Filjema Foknera, pa krenula redom od predgovora Svetozara Koljevića, a on sam 30 strana, pa zanimljiv. Ovo novije što ja čitam u poslednje vreme sve instant. Ni predgovora, ni pogovora, ni kritike. Pet redova o piscu, a vala, o mnogima nema ni toliko da se kaže.

Basarina proza uvijek je komunicirala sa društvenim okolnostima, ali čini se da s vremenom sve više korespondira sa dnevnopolitičkim kontekstom, a sve manje sa opštim kulturnim ili civilizacijskim stanjem. Nije tolika tragedija što njegove novije knjige danas ne znače ništa nekome ko nije iz Srbije, veći je problem to što mi se čini da za 10 ili 20 godina neće ništa značiti ni nama ovdje. Ubajatiće se kao stare novine.


Nesto mu se gadno zamerio.
I ne samo Cosic![]()
Ovo je suva istina.Nije Brana Crnčević bio vrsta čovjeka prema kome bi Basara okrenuo svoje strelice, bez obzira na tazbinske odnose. On je bio više simptom, nego uzrok.



jel može neko da mi preporuči neku komičnu knjgu ???![]()
Nema na čemu![]()
Javi utiske kad pročitaš.