- Poruka
- 531
Citam mog omiljenog Stivena Kinga, roman ``Rose Madder``.
Meni se on smucio, zbog jednog decka, koji se palio na mene, a nervirao me je.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Citam mog omiljenog Stivena Kinga, roman ``Rose Madder``.
Jučer puno slobodnog vremena.......
Bob Shav -Vjenac od zvijezda - 8/10
Michael Goward- Galaksija izgubljenih 5/10
Jeffrey Archer- Ni penija više ni penija manje -7/10
Zadnja knjiga koju sam procitao bila je 'Gospodjica' od Ive Andrica, knjiga mi se nije nimalo svidjela...

Zavrsila: Tigrovu zenu
Citam: Godina prodje, dan nikad (Lausevic) .....

http://www.jons.rs/index.php?option...racija-povodom-racije&catid=36:odabrane-vesti
Knjiga Prima Levija, italijanskog hemičara koji je 1944. godine, kao Jevrejin i partizan, deportovan u Aušvic, nastala je kao nagonska potreba autora da objasni izvore ljudskog zla, koje je u svom najgorem obliku osetio u koncentracionom logoru.
Primo Levi je diplomirao hemiju u Torinu, a kada su u Italiji uvedeni zakoni o rasi, pridružio se partizanima. U Aušvic je deportovan kada je imao 24 godine, i jedan je od 20 preživelih iz transporta od 640 Jevreja poslatih iz Fosolija. Po povratku u Italiju, vraća se profesiji hemičara, ali oseća i grozničavu potrebu da u knjigu pretoči, kako kaže, ono neizrecivo. Knjigu je napisao 1946. godine ali je naredne godine, nakon što je jedna manja izdavačka kuća prihvatila da je objavi, njen prvi tiraž nestao prilikom poplave u nekom magacinu. Tek 1957. godine, posle jedne izložbe o logorima, knjiga dolazi do čitalaca a prvi prevod knjige urađen je za čitaoce u Nemačkoj.
Odgonetao je ljudsku prirodu tragajući za rešenjem zagonetke u kojoj se umanjuje vrednost jedne rase i u kojoj se ljudi dele na dželate i žrtve: - "Jevrejin sam postao u Aušvicu. Svest da se osećam drugačijim mi je nametnuta. Neko je bez ikakvog razloga odlučio da sam ja drugačiji i inferioran. Kao prirodan odgovor na to, svih tih godina osećao sam da sam drugačiji i superioran".
Retko je ko zaista imao priliku da neposredno doživi iskustvo zla. Ako nema Boga onda je sve dozvoljeno, Levi donekle transformiše i formuliše kao - Ako postoji Ausvic, Boga nema!
I ako postoji Ausvic, ne postoji Primo Levi, kao covek sa identitetom, imenom i prezimenom, već postoji 174517, dakle broj, koji postaje svesno potiranje ličnosti. Ubiti nešto sto nije čovek, nije krivica; nema greha, dakle nema pokajanja pa samim tim ni spasenja. Ubistvo bez krivice i kazne moguće je jedino u svetu bez Boga, u Ausvicu.
Primo Levi je čitavog života govorio samo o fašizmu, o logorima, o zlu u čoveku, razgovarao sa mladima, držao predavanja po školama, univerzitetima... Znao je da zlo, koje se materijalizovalo s fašizmom, ne sme da se zaboravi, ali i da, kako je rekao u jednom od intervjua - "Dogodilo se, dakle, može da se ponovi". Ono što ovu knjigu izdvaja iz velikog broja naslova o fašizmu i logorima, jeste vrhunska preciznost njegovog jezika. Preciznost hemičara prenela se u preciznost jezika koji se gnuša bilo kakve dvosmislenosti ili netačnosti. Knjiga je, takođe, pisana samo kao svedočenje, a ne sa željom da izazove odmazdu ili osvetu. I ta objektivna intonacija deo je vrhunskog kvaliteta knjige "Zar je to čovek".
Primo Levi je do kraja svog života, 1987. godine, bio personifikacija ljudskog dostojanstva, coveka koji je neprestano pozivao da se ne zaborave strahote logora. Aušvic ga je obeležio za ceo život.
Sigmund Frojd: Uvod i psihoanalaziu - Snovi. Pomalo dosadno za sada...valjda zato što mi je poznato.
Borislav Pekić - Besnilo. Pfffffffff.... kakva knjiga. Fenomenalno!
A sad ću da zaskočim na "Okorela zemlja čuda i kraj sveta"
Ja procitala Mracnu komoru..
Ostavlja utisak tuge za gubitkom voljenih u ratu, za gubitkom doma, srece..
S obzirom da je je autorki to prvi roman, solidan je!
Nadam se da se sad "bacam" na gradivo za ispite, jer sam u suprotnom, gotova u januaru..
Moooooozda nadjem slobodno za Besnilo, ali, ne znam jos...
Sjajno što te je Besnilo oduševilo.
Okorelu zemlju čuda nisam čitala. Javi impresije.
Besnilo je genijalna knjiga... Moram nabaviti i Atlantidu, stvarno je pisac po mom ukusu.
Brzo se cita, vuce te, taman ce ti dobro doci da "preseces" stvari koje moras da procitas a nisu bas zanimljive. Osvezice te...

Moram da nabavim ``Mein Kampf``... samo kako...
``No tengo di nero`` ili tako nesto slicno...
Ma šta će ti u životu Main Kampf... U zamenu pročitaj bilo koju Šešeljevu knjigu, to je otprilike isti nivo.
Možda misli na Basarin roman koji, vjeruj mi, ne liči na Šešeljeve knjige.
