Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
I ja sam ovog leta procitao "tunel" mada sam ga kapirao u nekim trenucima,bas se vidi ta doza ludila u drugim,ali je knjiga stvarno veoma dobra i predstavlja tu neku cudnu emociju kroz citavu knjigu,tako da nije monotona ni u jednom trenutku

Pa trebalo mi je nekih 2 sata da je pročitam. U dahu... Odličan je ali nikad nisam moga o da se poistovetim sa tolikom dozom patološke ljubomore. Naprosto iz korena ne funkcionišem tako.
 
Da li moze neki komentar za ovu knjigu?

Zbirka priča, autorka indijskog porekla, a rođena u Engleskoj. Priče su različite, zajedničko im je neko osećanje iskorenjenosti, ili sukoba kulture iz koje ljudi potiču u kulture u kojoj žive. Viđenje i opisi bračnih odnosa i uopšte odnosa među ljudima su zanimljivi, pogotovo ženska strana priče - neka opažanja su izuzetno pronicljiva, a ne nedostaje ni humor. Ne znam šta bih još rekla, nije žanrovska literatura, lepe priče (neke mučne) i dobra autorka, treba pročitati.
 
Da li moze neki komentar za ovu knjigu?

Briljantno debitantsko delo Đampe Lahiri koje sa lakoćom osvaja čitaoce ali i stroge kritičare na svim meridijanima. Univerzalno razumljiv jezik ljubavi i nežnosti ruši zidove različitih mentaliteta i kultura uspostavljajući duboku emocionalnu prisnost između čitaoca i likova.
Plemenita naivnost bengalskih imigranata u Americi i humoran doživljaj neobično običnih žitelja Kalkute podsećaju nas na vlastitu izgubljenu čednost i vreme kada smo se još dobronamerno bavili jedni drugima.

Imali smo da pročitamo njene sve 3 knjige tokom studija engleskog jezika i književnosti. Za Tumač bolesti je dobila Pulicerovu nagradu, a po njenoj drugoj knjizi je snimljen film. Treća knjiga Nova zemlja je poluroman - polu zbirka priča.
 
Poslednja izmena:
Procitao ove godine:

1. Meša Selimović – Tvrđava
2. Djampa Lahiri – Tumač bolesti
3. Agata Kristi – Kod bijelog konja
4. Maksim Gorki – Moji univerziteti
5. Agata Kristi – Tužni čempres
6. Danilo Kiš – Peščanik
7. Gabrijel Garsija Markes - Ljubav u doba kolere
8. Paulo Koeljo – Alhemičar
9. Alber Kami – Stranac
10. Haled Hoseini – Lovac na zmajeve
11. Dobrica Ćosić – Koreni
12. Svetislav Basara – Kratkodnevnica
13. Ivo Andrić – Prokleta avlija
14. Miloš Crnjanski – Seobe
15. Sara Gruen – Voda za slonove
16. Aleksandar Tišma – Upotreba čoveka
17. Ivo Andrić – Na Drini ćuprija
18. Dragoslav Mihailović – Kad su cvetale tikve
19. Ernest Hemingvej – Starac i more

Ja sam ostala zaprepascena. Pa, ti si faca.
 
Cuo sam da je knjiga odlicna, planiram je kupiti.

Zanimljivo je da se procita, ali zaista nije nista posebno. Onako, vuce te da je citas, ostavlja utisak, plus zvucan naslov. Nema neke umetnicke kvalitete jer je pisana kao neka vrsta duhovnog vodica i potseca na sve one sugestivne prirucnike tipa "Kako da izgradite samopouzdanje", "Kako da vam zivot bude bolji" i sl... Jedino sto je taj sugestivan tok na neki nacin umetnicki oblikovan. U svakom slucaju, zanimljivo ju je procitati, ali se posle kratkog odusevljenja smoris jer sve to sto covek prica nekako i nije bas primenjivo u svakodnenom zivotu.
 

Mene je u trećoj godini studija profesor ugrobario nametnuvši mi jednu vrlo "atraktivnu temu", tako ju je nazvao, za ispitni rad. Tema beše: Slika Sentandreje u Memoarima Jakova IGnjatovića.
Memoari su bili u dva preterano dosadna dela. O previranjima i dogovorima oko srpskog jezika, njegovo detinjstvo, rast, školovanje. Na tih 800 stranica slika Sentandreje nalazila se na recimo 40ak strana.
Htela sam da umrem. Tako da te razumem.
Tema je bila sve samo ne atraktivna, ni sama ne znam kako sam se naterala da pročitam do kraja.

Jao, mene Memoari tek cekaju :( A temu za seminarski tek treba da odaberem...veselo. veselo... :D
 
Justejn Gorder Kći direktora cirkusa.
Atraktivnog naslova, privukla mi je pažnju. Devojka sa pomorandžama nije ostavila na mene utisak jak koliko Sofijin svet jeste. Možda ponajviše zbog moje ljubavi prema filosofiji.
Kći direktora cirkusa je roman koji me je oduševio!
Peter Pauk, junak romana jeste biće na granici mašte i stvarnosti. Prisutan u stavrnosti, postojan od krvi i mesa, maštom doseže u visine tek slućene, neisprobane. Insipraciju, genijalnost ideja dobija u svemu što ga okružuje. Prirodne nauke, likvona, književna, pozorišna umetnost. On u svemu vidi način da se mašta vine više nego prethodnog puta.
Inteligencija, načitanost, opšta kultura, Peter ima sve predispozicije da postane kvalitetan pisac. Da se dokaže. Međutim, njemu je njegova anonimnost itekako važna. Ne da je. Niti na trenutak se ne premišlja da je napusti, proda za bilo kakvu slavu, uspeh.

Međutim, Peter svoju mrežu ideja plete, pušta da uzleće i viori svuda. On je prodavac ideja i sinopsisa svima onima koji ne uspevaju da se trgnu, davno utkani u stvarnost, stegnuti stvarnim životom.
On ih bira, sprema za njih ideje i sinopsise kojima bi oni ponovo ili tek sada stupili na književnu scenu.
Priče koje iz Petera kreću po sadržaju su svakako one koje bih rado čitala da zaista postoje.
Oduševljavalo me je Gorderovo pripovedanje o Peteru, i Peterovo povezivanje njegovih priča u samo njegovo biće, a svaki odeljak romana govori o jednoj priči koja je ustvari lajtmotivska- o kćeri direktora cirkusa.
I, nije li i književna scena kojom "vladaju" drugi, upravo Peterova? Ne osmišlja li iz prikrajka, iz tame upravo on sva ta dela, sve te priče koje se čitaju i njišu. Nije li on direktor te šarade pisaca koji zapravo to i nisu u krucijalnom smislu te rečI? Nije li kći njegova svaka ta knjiga, svaka ta priča koju prostira direktno iz duše iz nedara na papir?

Vrlo pažljivo osmišljen roman. Uživala sam čitajući, svaka stranica mamila je da nastavim, grabim dalje, i iskreno ga preporučujem.

Trenutno čitam roman Ane Atanasković Jelena Anžujska. Žensko pripovedanje o francuskoj plemkinji Jeleni koja se udala za kralja Uroša I, sina Stefana Prvovenčanog. Žena pripoveda o ženi. Nežno, krhko, koliko bi morala da bude i duša Jelenina, otisnuta od doma u stranu zemlju, među strane ljude.

Toplo preporucujem romane Maja i Misterija pasijansa od istog autora. Narocito ovaj drugi. :D
 
Zanimljivo je da se procita, ali zaista nije nista posebno. Onako, vuce te da je citas, ostavlja utisak, plus zvucan naslov. Nema neke umetnicke kvalitete jer je pisana kao neka vrsta duhovnog vodica i potseca na sve one sugestivne prirucnike tipa "Kako da izgradite samopouzdanje", "Kako da vam zivot bude bolji" i sl... Jedino sto je taj sugestivan tok na neki nacin umetnicki oblikovan. U svakom slucaju, zanimljivo ju je procitati, ali se posle kratkog odusevljenja smoris jer sve to sto covek prica nekako i nije bas primenjivo u svakodnenom zivotu.

Bacas pare. To je prava knjiga za medokritete kao Bukovski.

Nisam je bas tako zamisljao kao neku vrstu prirucnika, jedan prijatelj mi je nahvalio tu knjigu kao da je odlicna...A i onako sam poceo citati Gospodar prstenova pa je nebi ni kupovao u skorije vrijeme.
U svakom slucaju hvala vam na komentarima :)
 
Nisam je bas tako zamisljao kao neku vrstu prirucnika, jedan prijatelj mi je nahvalio tu knjigu kao da je odlicna...A i onako sam poceo citati Gospodar prstenova pa je nebi ni kupovao u skorije vrijeme.
U svakom slucaju hvala vam na komentarima :)

E, ako ti je taj prijatelj, sto je taj krs nahvalio, onda sta bi ti preporucio neprijatelj?!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top