Justejn Gorder Kći direktora cirkusa.
Atraktivnog naslova, privukla mi je pažnju. Devojka sa pomorandžama nije ostavila na mene utisak jak koliko Sofijin svet jeste. Možda ponajviše zbog moje ljubavi prema filosofiji.
Kći direktora cirkusa je roman koji me je oduševio!
Peter Pauk, junak romana jeste biće na granici mašte i stvarnosti. Prisutan u stavrnosti, postojan od krvi i mesa, maštom doseže u visine tek slućene, neisprobane. Insipraciju, genijalnost ideja dobija u svemu što ga okružuje. Prirodne nauke, likvona, književna, pozorišna umetnost. On u svemu vidi način da se mašta vine više nego prethodnog puta.
Inteligencija, načitanost, opšta kultura, Peter ima sve predispozicije da postane kvalitetan pisac. Da se dokaže. Međutim, njemu je njegova anonimnost itekako važna. Ne da je. Niti na trenutak se ne premišlja da je napusti, proda za bilo kakvu slavu, uspeh.
Međutim, Peter svoju mrežu ideja plete, pušta da uzleće i viori svuda. On je prodavac ideja i sinopsisa svima onima koji ne uspevaju da se trgnu, davno utkani u stvarnost, stegnuti stvarnim životom.
On ih bira, sprema za njih ideje i sinopsise kojima bi oni ponovo ili tek sada stupili na književnu scenu.
Priče koje iz Petera kreću po sadržaju su svakako one koje bih rado čitala da zaista postoje.
Oduševljavalo me je Gorderovo pripovedanje o Peteru, i Peterovo povezivanje njegovih priča u samo njegovo biće, a svaki odeljak romana govori o jednoj priči koja je ustvari lajtmotivska- o kćeri direktora cirkusa.
I, nije li i književna scena kojom "vladaju" drugi, upravo Peterova? Ne osmišlja li iz prikrajka, iz tame upravo on sva ta dela, sve te priče koje se čitaju i njišu. Nije li on direktor te šarade pisaca koji zapravo to i nisu u krucijalnom smislu te rečI? Nije li kći njegova svaka ta knjiga, svaka ta priča koju prostira direktno iz duše iz nedara na papir?
Vrlo pažljivo osmišljen roman. Uživala sam čitajući, svaka stranica mamila je da nastavim, grabim dalje, i iskreno ga preporučujem.
Trenutno čitam roman Ane Atanasković Jelena Anžujska. Žensko pripovedanje o francuskoj plemkinji Jeleni koja se udala za kralja Uroša I, sina Stefana Prvovenčanog. Žena pripoveda o ženi. Nežno, krhko, koliko bi morala da bude i duša Jelenina, otisnuta od doma u stranu zemlju, među strane ljude.