Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E, da, procitah ja neke jako lepe knjige u poslednje verme. "Citaca", "Senku vetra" i "Konstantinovo raskrsce".
Preve dve su me ostavile bez daha i svima ih najtoplije preporucujem. Treca je onako, nije losa za prekracivanje vremena.
Sada se spremam da, po sluzbenoj duznosti, zapocnem sa ponovnim citanjem "Brace Karamazovih", ali sve nesto odlazem...
 
Uzeh sada ,,40 reci za tugu,, od, meni nepoznatog autora - Dzajls Blanta.
Dzonatan Kelerman ga nahvali, pa hajde da vidim(o) i to cudo.
Jutros zamalo da kupim G.G. Markesa i Ljubav u doba kolere.
Hoce li mi neko reci da li je vredi procitati? Ima li neku poruku, zadrzava li paznju... da li je zanimljiva?
Pitanje je vezano za ovaj drugi roman.

Vredi pročitati "Ljubav u doba kolere" - Markesovo shvatanje ljubavi, bračnog života, protkano maštom.
 
"Калдрма и асфалт", Дубравка Стојановић.
Одлична књига, за сваку препоруку. Не само занимљива историја урбанизације и европеизације Београда од 1890-1914, него и врло интрересантно промишљање о нашој историји уопште.
 
Konacno sam zavrsila ,,Dona Zuana" od Bajrona...Bas mi je bila dosadna knjiga i citala sam je sporo...To jest odmarala bih sa citanjem i po 2-3 dana...Bajron mnogo filozofira,iznosi spostvene stavove i misljenja i time potpuno usporava radnju...Jos malo moram da se ,,druzim" sa njegovim delima,veceras planiram da pocnem da citam ,,Cajlda Harolda"...Ne nadam se da je zanimljivija od Zuana jedino cemu se nadam je da cu je brze zavrsiti jer je kraca...
 


Hvala Raddo na info!
Ne znam da li se smeju skidati knjige sa ovog sajta, ali nasla sam neke naslove koji me bas interesuju, a ima i Ljubav u doba kolere! Jupi! :D

Posle Terora :heart: sve je tako prozaicno, ali zivot ide dalje, mora se nesto citati... posle ,,40 reci za tugu,, uzeh ,,Sasvim jednostavno,, Pitera Dzejmsa. Opet sam u detektivskim vodama...
Posle cu uzeti Djecaka iz vode - Ksenije Popovic.
A posle toga opet u potragu...
 
Paul Auster: Travels in the Scriptorium

Neobičan kraći roman (ili duža novela, kako hoćete) u kojem Oster ponovo preispituje proces književnog stvaranja i moći jezika da vjerno prenese misli.
Nakon nekoliko knjiga u kojima o ovome govori više umjetnički transponovano i uvijeno u ljušturu priče koja, na prvi pogled, ima neko značenje sama za sebe, Oster ovdje o svom opusu govori vrlo direktno: kroz knjigu defiliraju brojni likovi iz njegovih prethodnih romana. Čini se da su se udružili i zatvorili ga u prostoriju koja je nešto između zatvorske ćelije i hotelske sobe dok vijećaju šta da urade s njim - neki su na njegovoj strani, nekima se ne sviđa šta je s njima uradio i željeli bi da ga oštro kazne. Na kraju, čitaocu je saopšteno da je pisac, u knjizi imenovan kao gospodin Blank, postao lik knjige jednog od vlastitih likova, Fenšoa iz Njujorške trilogije.
Zanimljiva, na prvi pogled jednostavna, u stvari osterovski komplikovana, literarnim aluzijama prebogata i postmodernim tehnikama oneobičena meditacija o odnosu pisca i njegovog djela.
Bilo mi je zanimljivo čitati i zbog toga što sam se i sam podsjećao junaka knjiga koje sam pročitao u posljednjih desetak godina, ali, nekako, više bih volio da Oster napiše nešto što je manje lična introspekcija i preispitivanje vlastitog djela, a više otvaranje nekih novih prostora. Ovako, sve njegove knjige kao da se stapaju u jednu veliku koja nema ni početka ni kraja, već kraj jednog romana, uvijek predstavlja i početak drugog. Za mene, ovo je, nekako, onespokojavajuće.
 
Pavao Pavličić: Večernji akt

Ovu knjigu pročitao sam prije nekoliko mjeseci, ali nisam tada ništa o njoj napisao. Sada joj se vraćam jer sam svojevremeno to obećao nekim ljudima na forumu (iako ih tu više ne viđam, nažalost).
Dakle, čitanju sam pristupio misleći da se radi o nekoj vrsti detektivskog romana, ne znam više zašto sam to mislio. U stvari, radi se o nekakvoj grotesknoj alegoriji, i nije me posebno osvojila.
Neki mladi student umjetnosti ima neobičnu sposobnost kopiranja, ili falsificiranja. Prvo se iskušava na novčanicama, zatim slikama, koje bivaju sasvim identične originalu i tu već privuče pažnju vlasti na sebe. Priča postaje groteskna kad dečko u podrumu od starog perija i odbačenih predmeta stvori pravog, živog, pijetla. Sve u svemu, policija ga pokušava zaustaviti ali ne može, mali stiče hiljade sljedbenika, čini čuda, drži govore, mladi ga prate u transu...
Ako iza svega ovoga stoji neka poruka, neka prizmenija ideja, kritika društva ili bilo kakav angažman, ja to nisam prepoznao. Naravno, da bi o nekoj knjizi dublje razmislio potrebno je da mi se svidi kako je napisana, a ovdje to nije slučaj. Večernji akt je napisan monotono, pravolinijski, rekao bih neodgovarajuće fantastičnoj prirodi priči. Jezik je sterilan - većina likova su mladi ljudi, studenti i slično, a jezik kojim govore lišen je gotovo svih kolikvijalnih elemenata. Sve mi djeluje kao da je na nekom nivou koncepta, ideje koju je potrebno razraditi i onako, veselo, razigrano, raspisati. Mislim, u redu, ako je Pavličić s tim romanom doživio solidan uspjeh, svaka čast, ali kad pomisim da je te 1981. dobio NIN-ovu nagradu, a da je drugi kroz cilj prošao danas legendarni Mika Oklop sa Ca. Bluesom zaista mi je žao. Uostalom, nisam siguran ni da profesor Pavličić danas tu nagradu s naročitim ponosom ističe u svom CV-u.
 
Uzeh sada ,,40 reci za tugu,, od, meni nepoznatog autora - Dzajls Blanta.
Dzonatan Kelerman ga nahvali, pa hajde da vidim(o) i to cudo.
Jutros zamalo da kupim G.G. Markesa i Ljubav u doba kolere.
Hoce li mi neko reci da li je vredi procitati? Ima li neku poruku, zadrzava li paznju... da li je zanimljiva?
Pitanje je vezano za ovaj drugi roman.



Ljubav u doba kolere je sjajna. Preporucila bih ti je od srca.
Mene je nekako opet opustio i nasmejao ludi Markes sa svojom neiscrpnom mastom.
Nadam se da ce ti se svideti.
Veliki pozdrav za tebe. :cao:

...procitah Zudnju za zivotom od Irvinga Stouna. Dopala mi se. Opisuje zivot Vinsenta Van Goga. Interesantno, a istinito.
 
Poslednja izmena:
Poslednje: "Cekajuci sneg u Havani" Karlosa Ejrea i "Londonske skice" Doris Lesing. Ovu prvu sam pocela pre oko godinu dana i nije me nesto drzala pa sam je ostavila. Sada sam pocela ponovo i zavrsila i znacajno je bolji utisak ostavila na mene. To je prikaz odrastanja decaka u Havani u predvecerje revolucije koja ce dovesti Fidela na vlast a njegove roditelje primorati da njega i brata posalju u Ameriku bukvalno kao sirocice. Ovo su memoari i ima puno poetskih opisa Kube i mentaliteta ljudi, decijih nestasluka i porevemeno i neke specificne mistike koja, takodje, ima gotovo deciji kvalitet. Zanimljivo i neobicno, ostavlja utisak.
"Londonske skice" su prva knjiga Doris Lesing koju sam procitala i na osnovu nje mogu reci da sam zainteresovana za jos. To je knjiga prica koje su doterane, nijedna rec ni premalo ni previse, ima izvanredan dar za posmatranje ljudi a ipak nije sasvim distancirana. Zaista dobra zbirka
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top