Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nije dobro kad nam poslije čitanja knjige ostane ovakvo pitanje.
Meni se čini da Steinbek ipak nije baš savršen romanopisac, nije baš najbolje izgradio taj pad iz ruralne idile i porodične bliskosti u neizvjesnost i raspad koji su indukovani ekonomskom neizvjesnošću.
Ako ništa drugo bar ostaje Tom Džoad, kao jedan od važnijih likova američke književnosti.

Ovo si lepo primetio. Covek ima utisak kao da cita dve razlicite knjige. Stanjbeku je bilo bolje da je knjigu ( i zasta dirljivu i upecatljivu) zavrsio sa njihovim dolaskom
u Kaliforniju.
 
Sve što ostaje – Patriša Kornvel, Laguna 330 str. 9/10

E, ovo je bio triler za mene. Možda sam pronašla svog pisca krimića :D
Da vam pravo kažem, žao mi je što sada odmah nemam još jednu.

Dakle ubistva su se već desila, nema neke napetosti, priča se plete oko likova koji sve to istražuju kao i o samom istraživanju. Na kraju se naravno pronalazi ubica.
Podela likova nije baš onako crno-bela, ima tu nijansi… i tako…

Uzeću još nešto od ove Patriše. A probaću i onu drugu Patrišu Hajsmit koja takođe piše krimiće. Ide, ide to sada u ove letnje dane :D
 
Ja citam roman u tri toma (oko 2000 stranica) "Jemejeljan Pugacov". Roman govori o ustanku ruskih seljaka, kozaka, Tatara i ostalih malih naroda u Rusiji protiv carice Katarine Velike u drugoj polovini XVIII vijeka. Ustanak je predvodio kozak Jemjeljan Pugacov koji se narodu predstavio kao pokojni car (Katarinin muz) Petar III. Govorio je narodu kako nije tacna zvanicna verzija da je ubijen, nego je bio kao zatvoren pa je uspio pobjeci i sada se vratio da uz pomoc naroda svrgne uzurpatora ("onu Svabicu") sa prijestola. Neki su povjerovali, neki nisu, ali uglavnom je sav narod posao za njim jer je Jemjeljan obecao ukidanje feudalnog sistema i oslobodjenje seljaka koji su bili bukvalno roblje svog lokalnog plemstva.
 
Ja citam roman u tri toma (oko 2000 stranica) "Jemejeljan Pugacov". Roman govori o ustanku ruskih seljaka, kozaka, Tatara i ostalih malih naroda u Rusiji protiv carice Katarine Velike u drugoj polovini XVIII vijeka. Ustanak je predvodio kozak Jemjeljan Pugacov koji se narodu predstavio kao pokojni car (Katarinin muz) Petar III. Govorio je narodu kako nije tacna zvanicna verzija da je ubijen, nego je bio kao zatvoren pa je uspio pobjeci i sada se vratio da uz pomoc naroda svrgne uzurpatora ("onu Svabicu") sa prijestola. Neki su povjerovali, neki nisu, ali uglavnom je sav narod posao za njim jer je Jemjeljan obecao ukidanje feudalnog sistema i oslobodjenje seljaka koji su bili bukvalno roblje svog lokalnog plemstva.
Ово дело ме је сад заинтересовало... побудило радозналост, али одбија што је тако обимно. Ја имам, и наравно прочитао, Историју Пугачова од Пушкина. Баш ми се свиђало, уосталом као и све од Пушкина.

Маврин је слушао самозванца. Пугачов му се код прве речи открио. „Богу је било угодно“, рекао је, „да казни Русију кроз моје проклетство.“

Посебно ми је било занимљиво што је Пугачов био православне вере, староверац, што се редовно причешћивао и имао свога духовног оца код кога се исповедао.
 
Ово дело ме је сад заинтересовало... побудило радозналост, али одбија што је тако обимно. Ја имам, и наравно прочитао, Историју Пугачова од Пушкина. Баш ми се свиђало, уосталом као и све од Пушкина.

Маврин је слушао самозванца. Пугачов му се код прве речи открио. „Богу је било угодно“, рекао је, „да казни Русију кроз моје проклетство.“

Посебно ми је било занимљиво што је Пугачов био православне вере, староверац, што се редовно причешћивао и имао свога духовног оца код кога се исповедао.

Neznam da li je ova knjiga "Jemjeljan Pugacov" (pisac Vjaceslav Jakovljevoc Siskov) i prevedena kod nas. Ja je citam na ruskom. Danas sam zapoceo treci tom i jako je zanimljivo. Pisac uglavnom "ne navija" ni za jednu stranu. Ustanak je opisan kako iz ugla samog Pugacova i naroda tako i iz ugla carice i visokog plemstva. Prilicno realno. Interesantno je da Pugacov nije bio jedini lazni car Petar III. U isto vrijeme u raznim krajevima Rusije ih se pojavilo nekoliko i svaki je imao svoje pristalice i svoju vojsku, ali je jedino Pugacovljev pokret uzdrmao carstvo. Cak smo i mi imali Scepana Malog koji se takodje izdavao za Petra III.
 
Ово дело ме је сад заинтересовало... побудило радозналост, али одбија што је тако обимно. Ја имам, и наравно прочитао, Историју Пугачова од Пушкина. Баш ми се свиђало, уосталом као и све од Пушкина.

Маврин је слушао самозванца. Пугачов му се код прве речи открио. „Богу је било угодно“, рекао је, „да казни Русију кроз моје проклетство.“

Посебно ми је било занимљиво што је Пугачов био православне вере, староверац, што се редовно причешћивао и имао свога духовног оца код кога се исповедао.
И у Капетановој Кћи Пушкин, добрим делом пише о Пугачову. За мене је и то врхунско штиво.
 
Svetlost severa - Dženifer Doneli, Laguna 320 str. 10/10

Godina 1906. Mesto daleka periferija Njujorka negde na šumovitim jezerima.
Smrt jedne devojke utiče tako da iz korena menja život druge.

Verujem da ova knjiga još bolje zvuči u originalu kada je ovako dobra u prevodu.
Nekako neverovatno prijemčiv jezik kojim piše. Baš, baš sam se nauživala.
 
Svetlost severa - Dženifer Doneli, Laguna 320 str. 10/10

Godina 1906. Mesto daleka periferija Njujorka negde na šumovitim jezerima.
Smrt jedne devojke utiče tako da iz korena menja život druge.

Verujem da ova knjiga još bolje zvuči u originalu kada je ovako dobra u prevodu.
Nekako neverovatno prijemčiv jezik kojim piše. Baš, baš sam se nauživala.

Sledeća! Odlučila sam.:lol:
 
"Alijenista", Kejleb Kar

Nešto između istorijskog romana i psihološkog trilera.
Hajka na serijskog ubicu, godina - 1896, mesto - Njujork.
(Do 20. veka se za duševno obolele osobe smatralo da su "alijenirane", ne samo od ostatka društva nego i od svojih naravi. Stručnjaci koji su izučavali duševnu patologiju stoga su nazivani alijenisti.)
 
Jutros se probudio i u krevetu dovršio poslednjih 30 strana romana Plodovi gneva američkog nobelovca Džona Stajnbeka. Roman govori o migraciji jedne, a i mnogih drugih porodica, koji, usled ekonomske krize u Americi tokom 20-ih godina prošlog vijeka, ostaju bez svojih ognjišta i moraju da se sele u Kaliforniju, koja im je predstavljena kao obećana zemlja, zemlja dobre klime sa mnoštvom slobodnih radnih mjesta i pomorandži koje možete slobodno brati i jesti na svakom koraku. Ovo je tužna knjiga o katastrofalnom položaju radnika i o neprestanoj borbi za goli opstanak. Pripovjedanje je jednostavno, ali vrlo ubjedljivo, likovi su stvarni...Maltene možete da osjetite svaku emociju likova. Naročito mi se dopao lik majke, koja se u tim teškim vremenima svim snagama trudi da održi porodicu na okupu, koja čini sve da pokrene i one članove koji ponekad klonu tijelom i duhom, koja vodi porodicu i kad muškarci zataje...

Sve u svemu, ovo je dobra knjiga. Ovih 600 strana će se brzo pročitati i dugo vam ostati u pamćenju. Ocjena 4/5.
Čitala sam ovo poodavno... Odlična knjiga, ali - bila sam totalno šokirana završetkom knjige. Očekivala sam bilo šta drugo, ali je gospodin Stajnbek završio knjigu tako iznenada i neočekivano, da i dan danas imam u glavi završnu scenu...
 
Slika Dorijana Greja

Nekidan na trgu neki lik prodaje knjige, rekoh da malo svratim i vidim šta ima. Uglavnom, cijene su bile astronomske (16-25 KM), ali nađoh ovu knjigu za 5 maraka i uzeh je.
Čuvena knjiga, a ja još je nisam pročitao. Mislim u sebi, nema smisla.

Generalni utisak posle čitanja je ni tamo ni 'vamo! Nije loše, ali nije me ni izula iz cipela! Shvatam da knjiga ima umjetničku vrijednost i da nosi velike filozofske i moralne poruke (mada je povremeno bilo naporno čitati šizofrena i opijumska filozofiranja o umjetnosti), ali brate mili, daj mi nešto malo duže, slojevitije, nešto realistično što će me uzdrmati iz temelja. Priče o lošim stranama narcisoidnosti sam već čuo trilion puta u životu, tako da mi nisu specijano privlačne, a one SF me još manje uzbuđuju.

Primjetio sam da ovi mini romani od stotinjak strana rijetko ostave neki dubok utisak na mene.
 
Završila Ravel , od Žana Ešnoza. dadoh joj 3/5
Polu-fiktivna biografija koja prati poslednje godine života proslavljenog kompozitora Morisa Ravela.
Iako ne mogu reći da me je sama knjiga preterano zaintrigirala, moram priznati da , koliko god monotona i suva bila, poseduje izvestan šarm, ljupkost stila koji me sprečava da joj dam manje od 3 zvezdice.
Ešnoz kao da plovi morem ekstrema, s jedne strane pokazuje neverovatnu ljubav prema detaljima kao što su beskonačni opisi Ravelovih odela, s druge strane gaji neobičan interes za potpuno random propratne činjenice o ljudima koji su bitni ili pak nebitni za sam Ravelov život, a kao kontrast tome jeste krajnja nezainteresovanost da se bavi samim Ravelovim delom i umetnošću, bar u nekom dubljem, estetskom smislu. Taj šareni skup nedoslednosti daje samom pripovedačkom tonu jednu neobičnu, na momente komičnu notu koja me je polako kupila.
Dovoljno da potražim još ponešto od ovog autora.
Ako ništa drugo, sada ne mogu da izbacim iz glave sliku Morisa Ravela kao šik dendija ogrezlog u duvanski dim


Uzeh sada Stvari: priča iz šezdesetih godina, Žorža Pereka.
Imam osećaj da će mi se svideti
 
Ubistvo u hotelu Bosfor – Esmahan Ajkol, Mladinska knjiga 200 str. 8/10

Stukla sam jedan triler. U stvari ovo je bio više detektivski roman. Meni je bio super.

Spisateljici je ovo prvenac, sasvim solidno za prvi put.
Naročito su mi se dopali opisi Istanbula i života u njemu. Vreme dešavanja negde 2003. god.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top