Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
После дуже времена прочитах Вођу и Дангу. То су заиста генијална, мини ремек дела, великог имена наше сатире и ироније. С времена на време, имам потребу да их прочитам, како би преиспитао своје ставове, ментално стање и однос према неким стварима. Ако неко има да препоручи неке ауторе и књиге, у којима доминира иронија, сарказам и сатира према властодршцима и полтронском менталитету нека препоручи.

Od Domanovića obavezno Stradija i Kraljević Marko po drugi put među Srbima. Pošto voliš Ruse, Bulgakov ti je nezaobilazan. I on ima elemente fantastike koje simbolično koristi, isto kao Domanović.
 
Ja ti mogu preporuciti bilo koje delo ( sve sto mozes da nadjes) od Bernharda ( Thomas Bernhard).
Ali moze i Basara;)

Moram da priznam da je Basara za mene razocarenje, bar od ono par njegovih dela koja sam procitao, ako se moze na osnovu toga ista zakljuciti. Ne volim bilo kog pisca koji se preterano razmece svojim znanjem i terminima koji su uskostrucni i nerazumljivi vecini obicnih ljudi i onda kada je to nepotrebno. Stekao sam utisak da je to njegov uobicajen stil i sad vise nemam zelju da citam njegove knjige, za razliku od kolumni. Deluje mi da spada u onu grupu pisaca ``koja pise zbog drugih pisaca``, da bi njih impresionirao, ne zbog publike.

Od Domanovića obavezno Stradija i Kraljević Marko po drugi put među Srbima. Pošto voliš Ruse, Bulgakov ti je nezaobilazan. I on ima elemente fantastike koje simbolično koristi, isto kao Domanović.

Da dodam Domanovicevu ``Razmisljanje jednog obicnog srpskog vola``, meni omiljenu i svevremensku :worth:
 
Moram da priznam da je Basara za mene razocarenje, bar od ono par njegovih dela koja sam procitao, ako se moze na osnovu toga ista zakljuciti. Ne volim bilo kog pisca koji se preterano razmece svojim znanjem i terminima koji su uskostrucni i nerazumljivi vecini obicnih ljudi i onda kada je to nepotrebno. Stekao sam utisak da je to njegov uobicajen stil i sad vise nemam zelju da citam njegove knjige, za razliku od kolumni. Deluje mi da spada u onu grupu pisaca ``koja pise zbog drugih pisaca``, da bi njih impresionirao, ne zbog publike.
Ja sam prvo citala Famu o biciklistima ,mislim da je nisam ni zavrsila, nekome sam je poklonila. Basara me nije zanimao dok nisam pocela da citam njegove kolumne
( a u Srbiji kupujem Danas samo zbog njegovih kolumni), onda mi je Rada preporucila Dugovecnost ( mada ona sama rece da je knjiga nije oborila s nogu) i eto ja
je preporucuje i tebi ako zaista volis ove njegove kolumne. Ceo roman je kao zbirka kolumni.

Ovde jedan citat , negde iz sredine knjige:


Pun sam, rekao sam povišenim tonom, naslaga viševekovne mržnje koju su u mene združenim snagama i pod visokim pritiskom sabili srpska porodica, srpska škola, srpska dramska sekcija, srpski Savez omladine, srpski Ferijalni savez, srpska JNA, srpska dnevna i srpska nedeljna štampa i srpski savezni i republički kuplermajstori svih vremena. Ja više, rekao sam još povišenijim tonom, ne želim da trpim psihološki teror čuvara vekovne srpske mržnje, počev od usko profesionalnih – pripadnika narodnih milicija i vojski Srbije – preko čuvara po pozivu, članova KUD SANU i njihovih vazala – zaključno sa čuvarima amaterima poput tebe i tebi sličnih! Što ti je, povikao je Maslać! Zvaću policiju, zapretio je Maslać! Kuš, povikao sam i Maslać je savio rep. Ja više, nastavio sam, neću da živim u lancima mrtvih patriotskih reči i raspadnutih patriotskih rečenica. Više se uopšte ne obazirem na vekovni spisak prećutno zabranjenih srpskih reči i društveno neprihvatljivih srpskih rečenica. Otkako znam za sebe, ista priča! Jednom se ne sme govoriti o ovome, drugi put o onome, pa onda ne samo da se sme govoriti o onome o čemu se jednom nije smelo govoriti, nego je poželjno, pa čak i obavezno govoriti o tome, dok je potpuno zabranjeno govoriti o onome o čemu je drugi put bilo društveno poželjno i probitačno govoriti. Ja više, rekao sam, ne učestvujem u tome. Vaše me priče više ne zanimaju! Na vašu istoriju ne dam ni pet para. Više sa vama ne delim kolektivne ljubavi i mržnje. I ne samo da ih ne delim, nego javno poručujem svima vama, profesionalcima i amaterima rodoljublja, da se nosite u sedamsto pedeset pizdi materina. Vaša sabornost je sabornost u mržnji, vaše zajedništvo je zajedništvo u pokvarenjaštvu, vaš kolektivizam je kolektivizam sovjetskog kolhoza. To me više ne interesuje. Nameravam da potpuno slobodno govorim. I tačka. Javno izjavljujem da iznad svega volim Turke, naše vekovne porobljivače, da prosto obožavam sve naše okupatore, da štaviše ljubim u dupe sve naše okupatore, počev od najstarijih – Huna, Avara, Vizigota i starih varalica, Latina, zaključno sa najnovijim okupatorima, Nemcima, Mađarima, Bugarima, Italijanima i mnogim drugim vekovnim neprijateljima Srba, Srbije i drugih srpskih zemalja. Iako ostajem čvrst u pravoslavlju, prosto sam lud za katoličkom crkvom, nadasve su mi dragi Jehovini svedoci, budisti, sajentolozi i rastafarijanci i veoma mi se dopada islam. Govorim ti to pri čistoj svesti. I nastaviću da govorim apsolutno slobodno sve dok ne zbacim vekovni jaram imbecilnih patriotskih zapomaganja i govoriću do konačnog oslobođenja porobljenog srpskog jezika koji već decenijama grca pod vekovnim jarmom Javnog pravobranioca Srbije i drugih srpskih zemalja, zloglasnog Javnog beležnika koji sa svojim pomoćnim radnicima, pod visokim pokroviteljstvom srpskih kuplermajstora, već decenijama sprovodi genocid nad srpskim jezikom. Tako sam rekao Maslaću.“




Domanovica bih morala ponovo da citam, a verujem da je tek danas i aktuelan, mada su i ovi Basarini biseri " za vecnost".
 
Čitam Lolitu.

70 strana i već razmišljam o prekidu čitanja, što skoro nikad ne radim. Knjiga je strašno dosadna. Svih ovih 70 strana čitam kako se taj lik loži na ono dijete! Čini mi se da slobodno mogu da preskočim nekoliko pasusa ili čak 10 strana i da se ništa značajno neće desiti. Povrh svega toga, pisac se svojski trudi da mu svaka rečenica bude baš komplikovana, što me dodatno odbija od knjige.

Kakvi su vaši utisci?
 
Čitam Lolitu.

70 strana i već razmišljam o prekidu čitanja, što skoro nikad ne radim. Knjiga je strašno dosadna. Svih ovih 70 strana čitam kako se taj lik loži na ono dijete! Čini mi se da slobodno mogu da preskočim nekoliko pasusa ili čak 10 strana i da se ništa značajno neće desiti. Povrh svega toga, pisac se svojski trudi da mu svaka rečenica bude baš komplikovana, što me dodatno odbija od knjige.

Kakvi su vaši utisci?

Nabokov se malo zeza sa čitaocem, pa se knjiga može apsorbovati samo u komadu, kad je cijelu pročitaš. S druge strane, ako ne nalaziš neko zadovoljstvo (zaista pomalo mazohističko) u čitanju Hambertovog/Nabokovljevog jezika, teško da ćeš izgurati do kraja.
 
Nabokov se malo zeza sa čitaocem, pa se knjiga može apsorbovati samo u komadu, kad je cijelu pročitaš. S druge strane, ako ne nalaziš neko zadovoljstvo (zaista pomalo mazohističko) u čitanju Hambertovog/Nabokovljevog jezika, teško da ćeš izgurati do kraja.

Ima šansu do ponedeljka da popravi utisak, u suprotnom vraćam je na police gradske biblioteke.
 
Ja baš planirao da krenem sa Lolitom ovih dana :mrgreen: Pročitao sam Čarobnjaka koji je inače novela koja prethodi Loliti i bavi se istom tematikom. Meni se svidelo.

Inače, završio Baštu sljezove boje... odlična zbirka, opet, prva polovina(priče o detinjstvu) mi je draža ali celovito je veoma sadržajno i prožeto odličnim Ćopićevim humorom i toplinom :)
Kaputt lepo napreduje, završio četvrt knjige što mu dođe oko 150 stranica. Malaparte je izvrstan pisac, mada mi se čini da je temeljitiji u Koži, što je donekle i logično jer je to nastavak Kaputt-a... a zadesilo se da je čitam pre :mrgreen:
 
Čitam Lolitu.

70 strana i već razmišljam o prekidu čitanja, što skoro nikad ne radim. Knjiga je strašno dosadna. Svih ovih 70 strana čitam kako se taj lik loži na ono dijete! Čini mi se da slobodno mogu da preskočim nekoliko pasusa ili čak 10 strana i da se ništa značajno neće desiti. Povrh svega toga, pisac se svojski trudi da mu svaka rečenica bude baš komplikovana, što me dodatno odbija od knjige.

Kakvi su vaši utisci?

Ни мени се Лолита није нарочито свиђала. Али, шта знам, укуси су различити.
Meni se dopala knjiga, kao i film. I Smeh u tami mi se jako dopada.

- - - - - - - - - -

Sramim se priznati, ali ja je uopste nisam ni citala, a sada kada rekoste da nikoga od vas nije oborila s nogu, necu je ni citati.

Obično ti se dopadne što ti ja predložim...;)
 
Čitam Lolitu.

70 strana i već razmišljam o prekidu čitanja, što skoro nikad ne radim. Knjiga je strašno dosadna. Svih ovih 70 strana čitam kako se taj lik loži na ono dijete! Čini mi se da slobodno mogu da preskočim nekoliko pasusa ili čak 10 strana i da se ništa značajno neće desiti. Povrh svega toga, pisac se svojski trudi da mu svaka rečenica bude baš komplikovana, što me dodatno odbija od knjige.

Kakvi su vaši utisci?
O, nooou!!! Ne odustaj, potrudi se. Lolita je sjajno delo, po mom mišljenju je u samom vrhu svetske književnosti. Jeste zbog same tematike teška za čitanje, ali je zahtevna i jer ima dosta intertekstualnosti. Delo ima više slojeva, i ta intertekstualnost zahteva književno obrazovanog čitaoca. Ja planiram ponovo da je pročitam, jer znam da mi je promakao taj značenjski sloj kada sam je čitala pre 7-8 godina. Bez obzira na to, bila sam oduševljena romanom, jer kad ga završiš, prepadneš se. Ni ne primetiš, a uhvatiš sebe da počinješ da pravdaš i razumeš glavnog lika. To može samo majstorski pisac da učini.
Navijam za tebe da ne odustaneš :mrgreen:
 
Malo ostrvo – Andrea Levi, Laguna 480 str. 11/10
Dobitnik Vitbredove I Orindz nagrade

Dakle procitala sam je i malo je reci da sam odusevljena. Stedela sami i stedela da sto vise odlozim kraj. Ovo je jedna od onih knjiga uz koju sam bukvalno sve vreme imala osecaj neverovatnog uzivanja dok sam citala.
Na srpskom si je citala? Ja ne mogu da je nadjem na nemackom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top