Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam bila valjda i 6 puta u SF, al pravo da ti kazem nisam ulazila u knjizare jer ja ne citam knjige na engleskom ( jetrBo ga ne znam dobro).

Ovaj tvoj novi avatar mora da je predeo iz Montanez;)

Nisam mislio da kupuješ knjige. City Lights je kultno mjesto američke poezije šezdesetih, sedamdesetih. Tamo je Lorens Ferlingeti okupljao Ginsberga, Lamantiju, Gregorija Korsa, Boba Kaufmana i ostale. To mi je bila fascinacija u studentskim danima.

Avatar jeste iz Amerike, ali ne sjećam se tačno odakle.
 
Da li je neko citao Erskina Koldvela? ( kad smo vec kod Jamerike)
Ja sam kao omladinka citala Duvanski put i Malu Bozju njivu, to je bio prvi autor koji drugacije pise, bila sam tada sa svojih 16-17
godina zblanuta, zaprepascena, nedavno sam ih ponovo citala i sada sam samo ushicena i preporucujem ih citaocima koji vole
Foknera.
 
Arundati Roj - Bog malih stvari

U početku pomalo/baš dosadna i prilično konfuzna, kasnije ipak popravlja utisak i dobija ocjenu 3/5.

Čovjek se lako pogubi na početku ove knjige. Pripovjedanje je prilično komplikovano, čas je sadašnjost, čas prošlost...Trebalo mi je nekih 50-60 strana da skontam po kom šablonu teče pripovjedanje. Takođe, indijska imena unose dodatnu konfuziju. Svako ima pravo ime, nadimak i titulu, pa pisac nekad nekoga oslovljava ovako, drugi put onako...Da ne pominjem da njihova muška imena liče na naša ženska i obrnuto. Prođe skoro pola knjige dok shvatiš ko je kome mama, tetka, baba, deda, rođak, koliko ko ima godina itd.

Stil je pomalo odbojan. Rečenice šture, mada se nekad književnica polomi opisujući stvari koje nisu od velikog značaja. Ko zna, možda se knjiga zato i zove kako se zove.

Čitajući ovu knjigu, kao i neke druge knjige indijskih pisaca, došao sam do zaključka da su Indijci vrlo čudni ljudi, da ne kažem podobro sjebani.
 
Poslednja izmena:
Ona je za taj roman ( a valjda je to i jedini koji je napisala) dobila prestiznu Bukerovu nagradu i milion dolara akontacije.
Dzon Apdajk je tom prilikom napisao sledece:

"Ona razotkriva svoje tajne s tako istancanom lucidnoscu, sprovodeci nas tako zadivljujuce vesto i gotovo necujno od jednog
do drugog otkrica, da bi razgovarati o zapletu znacilo oskrnaviti ga. Knjiga Bog malih stvari podseca na hram podignut s ljubavlju,
poput velike gradjevine stvorene od brojnih, medjusobno isprepletanih krhkih i potresnih detalja. Roman koji stremi visoko mora
izumeti jezik samo sebi svojstven.Ovaj roman to i cini"


Posto je dobila Bukerovu nagradu, jedan kriticar joj je dao kompliment poredeci je sa Foknerom.
"Ne znam ko je taj gospodin" odgovorila je.

U Indiji svetski upeh Arundati Roj docekan je s nepoverenjem i negodovanjem. Prvo zbog sadrzaja koji je razbio tabue,
a drugo zbog tako visokog honorara koji je dobila jedna zena " za tako mali rad kao sto je pisanje jednog romana"
Indija je zemlja hindusiticke kulture gde se zena vidi samo u ulozi robinje sopstvenog muza, gde se trudnoca prekida
ako je dete zensko, gde se zenske bebe ubijaju, gde zene koje nemaju dovoljan miraz spaljuju njihovi muzevi ili svekrve,
gde udovice isteruju iz kuce sopstveni sinovi, gde samo jedna trecina zena zna da pise i cita.
 
Arundati Roj - Bog malih stvari

U početku pomalo/baš dosadna i prilično konfuzna, kasnije ipak popravlja utisak i dobija ocjenu 3/5.

Čovjek se lako pogubi na početku ove knjige. Pripovjedanje je prilično komplikovano, čas je sadašnjost, čas prošlost...Trebalo mi je nekih 50-60 strana da skontam po kom šablonu teče pripovjedanje. Takođe, indijska imena unose dodatnu konfuziju. Svako ima pravo ime, nadimak i titulu, pa pisac nekad nekoga oslovljava ovako, drugi put onako...Da ne pominjem da njihova muška imena liče na naša ženska i obrnuto. Prođe skoro pola knjige dok shvatiš ko je kome mama, tetka, baba, deda, rođak, koliko ko ima godina itd.

Stil je pomalo odbojan. Rečenice šture, mada se nekad književnica polomi opisujući stvari koje nisu od velikog značaja. Ko zna, možda se knjiga zato i zove kako se zove.

Čitajući ovu knjigu, kao i neke druge knjige indijskih pisaca, došao sam do zaključka da su Indijci vrlo čudni ljudi, da ne kažem podobro sjebani.
Nisam sigurna da bih to baš tako okarakterisala, ali upravo čitam Mavrov poslednji uzdah, Salmana Ruždija i nekako mi ne leži. Ima mnogo elemenata koje sam našla kod nekih latinoameričkih pisaca (Markesa i naročito Izabele Aljende), ali su tamo nekako bili bolje upakovani. Imali su više smisla. Dobro i njegov stil svrstavaju u taj magični realizam, ali meni se valjda tokom vremena ta magija izgubila.

Čitala sam i Bog malih stvari, ali ič se ne sećam. Možda bih se setila kad bih ponovo pročitala.
 
Takođe se ne sećam Boga malih stvari. Jedino čega se sećam je da je autorka jako lepa i živahna žena (čini mi se arhitekta po struci). Nije to jedino što je napisala, mislim da se sledeća kniga zvala The Cost of Living, ali to već nisam čitala.
Meni se sviđaju Ruždijevi eseji, a romani i priče me nisu zainteresovali, i brzo sam odustala.
 
Počela sam da čitam Rat i mir. Nisam dosad čitala (sramote li i propusta neko će reći, neko da to sasvim je nevažno), a želim da to promenim.
Znate već da od polovine oktobra učim ruski. :) Počeo je besplatni kurs u mom gradu, tromesečni, i u svom slobodnom vremenu (kojeg imadoh prema svom tadašnjem poimanju - previše) reših da pođem.
Dopada mi se vlastiti napredak, lep mi je jezik, blizak svakako, bolje ga razumevam kad je reč o gramatici nego druge jezike.
Profesorka je odlična, Ruskinja baš. Ona koja ume da Ruse pohvali, ali i naruži njihov bahatost, lenjost, slobodu, ponašanje.
MNogo mi je draga. I najvažnije - zna da zapali. Da približi svoju književnost. I mic po mic, eto mene sa Ratom i mirom. Svesna sam manipulacije, i sama sma pristala da bude izmanipulisana, stoga, to ne vidim kao manipulaciju. :)

Zasad čitam dnevno oko pedeset stranica, zbog sada nataloženih obaveza. :)
 
Počela sam da čitam Rat i mir. Nisam dosad čitala (sramote li i propusta neko će reći, neko da to sasvim je nevažno), a želim da to promenim.
Znate već da od polovine oktobra učim ruski. :) Počeo je besplatni kurs u mom gradu, tromesečni, i u svom slobodnom vremenu (kojeg imadoh prema svom tadašnjem poimanju - previše) reših da pođem.
Dopada mi se vlastiti napredak, lep mi je jezik, blizak svakako, bolje ga razumevam kad je reč o gramatici nego druge jezike.
Profesorka je odlična, Ruskinja baš. Ona koja ume da Ruse pohvali, ali i naruži njihov bahatost, lenjost, slobodu, ponašanje.
MNogo mi je draga. I najvažnije - zna da zapali. Da približi svoju književnost. I mic po mic, eto mene sa Ratom i mirom. Svesna sam manipulacije, i sama sma pristala da bude izmanipulisana, stoga, to ne vidim kao manipulaciju. :)

Zasad čitam dnevno oko pedeset stranica, zbog sada nataloženih obaveza. :)


Pametno što učiš, možda se uskoro Novim Sadom nećeš moći kretati bez znanja ruskog.
Šalim se, to je jezik jedne velike kulture, volio bih da ga znam.
A ni ja nikad nisam čitao Rat i mir. Ima li neko ko se razumije da preporuči dobar prevod, na srpski, hrvatski ili slično?
 
Doselila sam se u rodni grad (Zrenjanin) Novi Sad posećujem kada imam obaveze. Ja čitam Prosvetino izdanje (sad mislim kako nisam sigurna, ali proveriću), kada dođem kući videću ko su prevodioci.

Inače, rečenice se nižu na francuskom dosta često (u fusnotama je dat prevod) jer tada odrastanje dece podrazumevalo je guvernante koje su učile decu francuski ili nemački (prvopomenuti znatno više), i nekada je mladi Rus slabije govorio svoj maternji jezik., prilično slabo.
To je zanimljivost i u romanu. Ako te zanima, prevod ću ti nakuckati popodne, kada dođem kući, i vidim u knjizi.
 
Doselila sam se u rodni grad (Zrenjanin) Novi Sad posećujem kada imam obaveze. Ja čitam Prosvetino izdanje (sad mislim kako nisam sigurna, ali proveriću), kada dođem kući videću ko su prevodioci.

Inače, rečenice se nižu na francuskom dosta često (u fusnotama je dat prevod) jer tada odrastanje dece podrazumevalo je guvernante koje su učile decu francuski ili nemački (prvopomenuti znatno više), i nekada je mladi Rus slabije govorio svoj maternji jezik., prilično slabo.
To je zanimljivost i u romanu. Ako te zanima, prevod ću ti nakuckati popodne, kada dođem kući, i vidim u knjizi.


Možeš da napišeš ime prevodioca, ako budeš imala vremena. Pretpostavljam da je knjiga više puta prevođena, pa se možda neko razumije. Imam i ja neko izdanje u kući, pogledaću kasnije ko je preveo.
 
Ja sam ambiciozno kupila Rat i mir na ruskom, s namerom da ga pročitam u originalu. U vreme dok sam ja išla u srednju školu i intenzivno učila ruski, njihove knjige su mogle dosta jeftino da se kupe ovde. Mislim, bile su jeftine i tamo. I onda dugo nisam htela da čitam Rat i mir u prevodu, čekajući pravi trenutak da ga pročitam na ruskom. U medjuvremenu sam ruski zapostavila i onda ipak pročitala u prevodu. E sad, pošto sam ponovo aktivirala ruski zbog posla, mogla bih konačno i da pročitam Rat i mir u originalu.
 
Ja sam ambiciozno kupila Rat i mir na ruskom, s namerom da ga pročitam u originalu. U vreme dok sam ja išla u srednju školu i intenzivno učila ruski, njihove knjige su mogle dosta jeftino da se kupe ovde. Mislim, bile su jeftine i tamo. I onda dugo nisam htela da čitam Rat i mir u prevodu, čekajući pravi trenutak da ga pročitam na ruskom. U medjuvremenu sam ruski zapostavila i onda ipak pročitala u prevodu. E sad, pošto sam ponovo aktivirala ruski zbog posla, mogla bih konačno i da pročitam Rat i mir u originalu.

Da li to neka NKVD uhoda medju nama ili mi se pak,ucinilo?:P
 
Uspavanka za Lalu – Boris Miljkovic, Geopoetika 170 str. 6/10

Moderno, urbano, procita se za jedno po podne…
Ali ic se to meni ne dopada. Prve 2/3 su mi bile OK i da je tako ostalo bilo bi u redu. Ali poslednja trecina i kraj su totalno pokvarili utisak.

Ranije sam citala njegov Caj na Zamaleku - zbirku prica koja mi se, za razliku od ovog nevelikog romana, dopala. Cisto da se zna.
 
Doselila sam se u rodni grad (Zrenjanin) Novi Sad posećujem kada imam obaveze. Ja čitam Prosvetino izdanje (sad mislim kako nisam sigurna, ali proveriću), kada dođem kući videću ko su prevodioci.

Inače, rečenice se nižu na francuskom dosta često (u fusnotama je dat prevod) jer tada odrastanje dece podrazumevalo je guvernante koje su učile decu francuski ili nemački (prvopomenuti znatno više), i nekada je mladi Rus slabije govorio svoj maternji jezik., prilično slabo.
To je zanimljivost i u romanu. Ako te zanima, prevod ću ti nakuckati popodne, kada dođem kući, i vidim u knjizi.

Jeste, to su bile te cuvene knjige ( valjda sto klasika) koje je Prosveta pre mozda i 40 gdina izdala.
Sto bi Pevacica rekla imaju teget korice, ali im je omot malo zelenkast:D

Ja bas zbog tih fsnota u skoli nisam mogla da ga citam, barem ne ozbiljno.
Citala sam ga tek pre godinu dana na nemackom, a tu nema fusnota ili nisu vredne paznje ili ja kao znam francuski;)

Da , otmeni Rusi su medjusobno komuniciali na francuskom, lekari i neki inzenjeri obicno su bili Nemci koji ruski nikada nisu ni
naucili jer je haj sosajeti znao oba jezika. Svoj sopstveni i ne bas tako dobro.
 
Kafka me oduševljava, ovo kratko delo kakav je Preobražaj je neverovatno, o njemu može da se piše toliko da prevaziđe i samu veličinu knjige. Nisam još završio, pomalo mi je mučno jer se gadim insekata :D
Jednostavna priča a opet veoma slojevita... neko nekad reče kako je teže napisati kratko a efektno delo :) To je ovde slučaj.
Meni je to možda i najbolje štivo koje sam ikad u životu pročitao.:worth:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top