Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

[quentin]

Herman Melville: Billy Budd (raskošna proza, religiozna literatura
dvosmislenoga svršetka. Je li Melville prihvatio Boga ? Ili nije ?)

Znaš li da se u Americi ovaj roman sada tumači kao knjiga homoseksualne tematike? Kao, kapetana je Bili seksualno privlačio itd. Meni to nije ni palo na pamet dok sam čitao knjigu.

 

[Makazont]

Trenutno čitam Mobi Dika i čini mi se da se i taj roman može tumačiti na isti način, ali da ne bi bilo pravedno. Mislim da Melvil vrlo lepo opisuje odnos između dva prijatelja. Međutim, još uvek nisam čitao Billy Budd-a pa ne znam ima li tu nečega...

 

[Urvan Hroboatos]

Znaš li da se u Americi ovaj roman sada tumači kao knjiga homoseksualne tematike? Kao, kapetana je Bili seksualno privlačio itd. Meni to nije ni palo na pamet dok sam čitao knjigu.

Znam, i meni jest palo na pamet. No, to je samo jedna sastavnica, ne
važna (kao kod Prousta), a kamoli presudna.

Ključno je 11. poglavlje, opis "depravity according to nature" i Claggarta.
Sjećam se kad sam, davno, pročitao taj kratki roman,...i znao
da je to među najvećim stvarima, uz Eshila, Dostojevskog ili Prousta.

Kao i uvijek Forster (koji je bio pederast), u pravu je kao kritik:

It is to his conception of evil that Melville's work
owes much of its strength. As a rule evil has been
feebly envisaged in fiction, which seldom soars above
misconduct or avoids the clouds of mysteriousness.
Evil to most novelists is either sexual and social or
is something very vague for which a special style with
implications of poetry is thought suitable. They want it to exist, in order that it may kindly help
them on with the plot, and evil, not being kind,
generally hampers them with a villain—a Lovelace
or Uriah Heep, who does more harm to the author
than to the fellow characters. For a real villain we
must turn to a story of Melville's called Billy Budd.1
It is a short story, but must be mentioned because
of the light it throws on his other work. The scene
is on a British man-of-war soon after the Mutiny at
the Nore—a stagey yet intensely real vessel. The
hero, a young sailor, has goodness—which is faint
beside the goodness of Alyosha; still he has goodness
of the glowing aggressive sort which cannot exist unless
it has evil to consume. He is not aggressive himself.
It is the light within him that irritates and
explodes. On the surface he is a pleasant, merry,
rather insensitive lad, whose perfect physique is marred by one slight defect, a stammer, which finally
destroys him. He is "dropped into a world not without
some man-traps, and against whose subtleties
simple courage without any touch of defensive ugliness
is of little avail; and where such innocence as
man is capable of does yet, in a moral emergency,
not always sharpen the faculties or enlighten the
will." Claggart, one of the petty officers, at once sees
in him the enemy—his own enemy, for Claggart is
evil. It is again the contest between Ahab and Moby Dick, though the parts are more clearly assigned,
and we are further from prophecy and nearer
to morality and common sense. But not much nearer.
Claggart is not like any other villain.

Natural depravity has certain negative virtues, serving
it as silent auxiliaries. It is not going too far to say that
it is without vices or small sins. There is a phenomenal
pride in it that excludes from them anything mercenary
or avaricious. In short, the depravity here meant
partakes nothing of the sordid or sensual. It is serious,
but free from acerbity.

He accuses Billy of trying to foment a mutiny. The
charge is ridiculous, no one believes it, and yet it
proves fatal. For when the boy is summoned to declare
his innocence, he is so horrified that he cannot
speak, his ludicrous stammer seizes him, the power
within him explodes, and he knocks down his traducer,
kills him, and has to be hanged.

Billy Budd is a remote unearthly episode, but it is
a song not without words, and should be read both
for its own beauty and as an introduction to more
difficult works. Evil is labelled and personified instead
of slipping over the ocean and round the world,
and Melville's mind can be observed more easily.
What one notices in him is that his apprehensions
are free from personal worry, so that we become bigger
not smaller after sharing them. He has not got
that tiresome little receptacle, a conscience, which
is often such a nuisance in serious writers and so contracts
their effects—the conscience of Hawthorne
or of Mark Rutherford. Melville—after the initial
roughness of his realism—reaches straight back into
the universal, to a blackness and sadness so transcending
our own that they are undistinguishable from
glory. He says, "in certain moods no man can weigh
this world without throwing in a something somehow
like Original Sin to strike the uneven balance." He
threw it in, that undefinable something, the balance
righted itself, and he gave us harmony and temporary
salvation.

 

[krasuljak]

Kako petotomni, ja imam sedam tomova.

 

[quentin]

Znam, i meni jest palo na pamet. No, to je samo jedna sastavnica, ne
važna (kao kod Prousta), a kamoli presudna.

Ključno je 11. poglavlje, opis "depravity according to nature" i Claggarta.
Sjećam se kad sam, davno, pročitao taj kratki roman,...i znao
da je to među najvećim stvarima, uz Eshila, Dostojevskog ili Prousta.

Kao i uvijek Forster (koji je bio pederast), u pravu je kao kritik:

Kad sam, prije dosta godina, čitao Bili Bada izrazito mi se nametalo viđenje ovog romana kao vjerske, hrišćanske, alegorije, i samog Bilija kao figure nečim bliske Hristu.
Možda bih mogao tu knjigu ponovo pročitati. Odakle si preuzeo ovaj E. M. Forsterov tekst?

 

[Фјодор]

Kako petotomni, ja imam sedam tomova.

takodje.

 

[Urvan Hroboatos]

Kad sam, prije dosta godina, čitao Bili Bada izrazito mi se nametalo viđenje ovog romana kao vjerske, hrišćanske, alegorije, i samog Bilija kao figure nečim bliske Hristu.
Možda bih mogao tu knjigu ponovo pročitati. Odakle si preuzeo ovaj E. M. Forsterov tekst?

U pravu si da je dominantna kršćanska mitografija, n.pr. janje, rumena zora kod vješanja, dizanje kao uspon itd., Vere
kao Bog otac i sl.
Veliko postignuće Melvilleovo je u tom što su alegorije generalno dosadne, a ova je, snagom Melvilleove
invencije stvorila preoblikovani kršćanski mit s dodatnim dimenzijama, jer mi ovdje imamo uvjerljivjeg Sotonu nego
u NZ, a Bog otac se iznutra mrvi od muke iako zna da formalna pravda bit ispunjena.
Homosex tematika je nagoviještena, ali uopće nije presudna (postoji i kod Mobyja- Ishmael i Quequeg).
Melville nije bio homosex, ali je imao neku crtu toga u sebi- iako ne razvijenu kao Thomas Mann, a nekmoli kao
aktivni homoseksualci Proust ili Forster.

Tekst je iz knjige "Aspects of the Novel" koju imam ukoričenu, no skinuo sam ju s mrježe.
Opet-preporučujem
http://bookos.org
http://www.libgen.info/

Ukuca se i traži i imaju red veličine 800.000+ naslova (pretežno, ali ne isključivo na eng.).
Preteže pdf. Skinuo sam oko 1000 vrijednih naslova.
Neke se stvari mogu tražiti i na http://archive.org/ - uglavnom politika i sl.

 

[lamar]

Kako petotomni, ja imam sedam tomova.

Znaci imas dva viska
Prodaj ih

 

[krasuljak]

Znaci imas dva viska
Prodaj ih

Jes', pa da mi kutija bude poluprazna.

Spojler

 

[lamar]

Tvoje su lepse
Moje su Svjetlost Sarajevo negde iz 1990-te godine.
I imam takodje 7 delova

 

[krasuljak]

Znači, i tebi su dve višak.

 

[Direkt]

Završio Bašta, Pepeo od Kiša. Sviđa mi se čitav koncept, prikaz detinjstva kroz živopisne reči, koje skoro oduzimaju dah.

Odustao od Karove Seks i Psiha, od psihologije ni P, a uzevši u obzir broj fantazija, radije ću otići na neki porno-sajt, constant boner ne znači da je knjiga dobra

 

[Isus33]

Kako petotomni, ja imam sedam tomova.

Neznam, ja sam Zlatno runo citao u izdanju od pet tomova. Da mi je pri ruci moj spisak procitanih knjiga koji pedantno vodim vec dvadesetak godina mogao bih reci i koja je izdavacka kuca izdala roman i kada a ovako nista.

 

[Наутилус]

Neznam, ja sam Zlatno runo citao u izdanju od pet tomova. Da mi je pri ruci moj spisak procitanih knjiga koji pedantno vodim vec dvadesetak godina mogao bih reci i koja je izdavacka kuca izdala roman i kada a ovako nista.

Просвета, 78

 

[Isus33]

Просвета, 78

Mislim da je Prosveta u pitanju. . Korice crne i bilo je cini mi se ukupno 12 tomova Pekicevih sabranih dijela.

 

[krasuljak]

Neznam, ja sam Zlatno runo citao u izdanju od pet tomova. Da mi je pri ruci moj spisak procitanih knjiga koji pedantno vodim vec dvadesetak godina mogao bih reci i koja je izdavacka kuca izdala roman i kada a ovako nista.

Ako sam dobro shvatila, tek je Pekićeva supruga sredila poslednja dva toma posle njegove smrti.
http://www.dereta.rs/84afd05e-4133-4c75-8399-6605fdb614e9/Zlatno-runo-1-7.aspx

 

[Nindza Kornjaca]

Danas uzeo PODZEMLJE - Don DeLilo. Prethodno sam procitao jos 4 njegova romana koja su prevedna kod nas. Jos od Pola Ostera me neki pisac nije ovako ''kupio''. Bolje da pocnem sa odvajanjem novca u kasicu prasicu za romane koji nisu prevedeni na srpski jezik.

 

[quentin]

Danas uzeo PODZEMLJE - Don DeLilo. Prethodno sam procitao jos 4 njegova romana koja su prevedna kod nas. Jos od Pola Ostera me neki pisac nije ovako ''kupio''. Bolje da pocnem sa odvajanjem novca u kasicu prasicu za romane koji nisu prevedeni na srpski jezik.

Dobar je Delilo, mada je Oster po mom mišljenju bolji pisac, bar na osnovu nekih 4 ili 5 Delilovih knjiga koje sam čitao - Libra mi je bila još najbolja, Americana OK, ali kraj konfuzan, White Noise razočaranje, Running Dog i ne pamtim... Spremam se i ja da čitam Underworld uskoro.
Inače, ako imaš mogućnost da čitaš elektronske knjige, nema potrebe da trošiš pare. Mislim da se sve njegove knjige mogu naći na internetu.

 

[lamar]

Ja sam od DeLile citala Padac. Nije mi se dopala.

 

[Isus33]

Ako sam dobro shvatila, tek je Pekićeva supruga sredila poslednja dva toma posle njegove smrti.
http://www.dereta.rs/84afd05e-4133-4c75-8399-6605fdb614e9/Zlatno-runo-1-7.aspx

Gospodja Pekic je koliko sam razumio redigovala naknadno posljednja dva toma ali je djelo u cjelini ostalo uglavnom onako kako je i bilo. Nije moglo biti nista naknadno napisano ili objavljeno. U ovom petotomnom izdanju koje sam citao radnja romana se zavrsava 1941. godine. Sigurno nije bilo nikakvih naknadno dopisanih dijelova. Najvjerovatnije i ovo petotomno Prosvetino izdanje sadrzi sedam dijelova koji su rasporedjeni u pet tomova samo sam ja zaboravio. Ipak je proslo 15 godina.

 

[Direkt]

Praško Groblje, Umberto Eko. Neverovatna atmosfera... čitanje u selu pored kamina dok vetrovi šibaju ravnicom, neprocenjivo

 

[krasuljak]

Gospodja Pekic je koliko sam razumio redigovala naknadno posljednja dva toma ali je djelo u cjelini ostalo uglavnom onako kako je i bilo. Nije moglo biti nista naknadno napisano ili objavljeno. U ovom petotomnom izdanju koje sam citao radnja romana se zavrsava 1941. godine. Sigurno nije bilo nikakvih naknadno dopisanih dijelova. Najvjerovatnije i ovo petotomno Prosvetino izdanje sadrzi sedam dijelova koji su rasporedjeni u pet tomova samo sam ja zaboravio. Ipak je proslo 15 godina.

Sad sam gledala, Profiti i Parnice Kir-Simeona Njegovana su u po dve knjige. verovatno su kod tebe bile u jednoj, i to je to.

 

[quentin]

Ja sam od DeLile citala Padac. Nije mi se dopala.

Da, čitao sam i to. Skoro sam zaboravio (a kad zaboravim da sam čitao knjigu, to obično ne govori mnogo toga dobrog o njoj).

 

[Наутилус]

Sad sam gledala, Profiti i Parnice Kir-Simeona Njegovana su u po dve knjige. verovatno su kod tebe bile u jednoj, i to je to.

Мој писинос!

1984. Одабрана дела. Књ. 1-12. Предговор: Никола Милошевић, Борислав Пекић и његова "митомахија". – Београд, Партизанска књига, 1984. (Савремени југословенски писци).
Књ. 1: Успење и суноврат. – Одбрана и последњи дани. Новеле. – 317 + /11/ + 1 таб.
Садржај:
Никола Милошевић, Борислав Пекић и његова "митомахија", стр. 1-63. – Борислав Пекић, Мит књижевности и мит стварности (Колаж 1968-1984), стр. 67-96. – Успење и суноврат. Новела, стр. 97-168. – Одбрана и последњи дани. Новела, 169 – Био-библиографски подаци, 291-316.
Књ. 2: Време чуда. Повест.- 361 + /10/ стр. + 1 таб.
Књ. 3: Како упокојити вампира. Сотија. – 407 + /9/ стр. + 1 таб.
Књ. 4: Ходочашће Арсенија Његована. Роман. – 284 + /14/ стр. + 1 таб.
Књ. 5: Златно Руно. I Фантасмагорија. – 480 + /14/ стр. + 1 таб.
Књ. 6: Златно Руно. II Фантасмагорија. – 391 + /11/ стр. + 1 таб.
Књ. 7: Златно Руно. III Фантасмагорија. – 430 + /12/ стр. + 1 таб.
Књ. 8: Златно Руно. IV Фантасмагорија. – 525 + /11/ стр. +1 таб.
Књ. 9: Златно Руно. V Фантасмагорија. – 405 + /11/ стр. + 2 таб.
Књ. 10: На лудом белом камену. Одабране комедије. – 461 + XXIV + /3/ стр. + 1 таб

1978. Златно Руно. Фантасмагорија. I-V. – Београд, Просвета. (Савремена проза).
I књ. – 1978; 490 + /2/ стр.
II књ. – 1978; 405 + /3/ стр.
III књ. – 1980; 436 стр.
IV књ. – 1980; 522 + /2/ стр.
V књ. – 1981; 447 стр.

1986. Златно Руно. VI, VII. – Београд, Просвета, 1986. (Савремена проза).
VI књ. – 1986, 404 + /4/ стр.
VII књ. – 1986, 556 + /4/ стр.

 

[Rayela]

Praško Groblje, Umberto Eko. Neverovatna atmosfera... čitanje u selu pored kamina dok vetrovi šibaju ravnicom, neprocenjivo

Ja sam pre neki dan zavrsila to Prasko Groblje, nesto me nije oboriilo s nogu, ali ja istovremeno citam neke romane ( da ne kazem 7 komada)
Bernharda pa sam nekako totalno pod utiskom njiegovog pisanja, ovo Prasko groblje mi dodje kao Grof Monte Krristo ili tako nesto.