Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
@Quentin
Zao mi je sto ne znas nemacki, citam drugu knjigu od Bernharda ( ein deutscher Mittagstisch), ne znam da li da se smejem ili da placem.
Takodje pozorisni komad, ali vise za neki politicki kabare jer u tankoj knjizici ima nekoliko prica, prve dve su iz Bavarske ( ali onaj deo
gde i dan danas zive neki ljudi za koje jos uvek vazi vreme Hitlera)
, jako je tesko razumeti taj strasan dijalekt kojim govore ( oni se inace
titluju kada ih intervjuisu ili kada je neki film, serija gde je radnja dogadjaja taj deo Bavarske jer ih niko ne razume), ali je to i poenta
jer taj duh postoji samo tamo, a naravno i delu Austrije. Anica Dobra je igrala u nekoliko filmova iz tog kraja, ona taj dijalekt ume bolje od njih
samih:worth:

Medjutim, sve je to univerzalno jer se takvi isti razgovori nekih , aj da se lepo izrazim, konzervativnih i tradicionalnih ljudi, cuju svuda,
i u nekoj PM u USA, ali i UK, Srbiji ili Francuskoj. Zato je on genijalan.

Razmisljam kako je to nemoguce za prevode jer bi i prevodilac morao da uzme neki dijalekt, mada su nasi dijalekti savrseno razumljivi jer u principu
vise i ne postoje. Verovatno ova knjiga nije ni prevedena kod nas ( a ni u Zagrebu;)) Juce dobih i knjigu od 1800 strana sa njegovih ( valjda) svih devet romana,
jako je komplikovano uopste drzati takvu knjigu u rukama, ima sigurno dva kila zive vage.

Jednom sam bio u tim krajevima.
Voze nas busom, idilični predjeli, krave pasu, neke kućice k'o iz bajke... naiđe neki fini most, onako stariji, ali čelični, može zauvijek da traje. Ovaj koji nas je vodio kaže, eto, ovdje je nekad bio neki stari drveni most, ali onda su 1939. napravili ovaj novi. Pa onda, kasnije kaže, ovo je seoska opština sagrađena 36. godine. I sve u tom fazonu. Sve u svemu, njima su te godine bile zlatno doba. Nije ni čudo da ih je Bernhard uzeo na zub.
 
Kakav je to ep? Led i Vatra? Svuda po forumima na teritoriji bivse YU to spominju, ja prvo mislila da
je neko klizanje na ledu ( ima neka fina muzika sa tim nazivom), ali vidim to se i cita;)

To je serijal, epska fantastika je u pitanju. Ranije je bio bas popularan, ali kao i za svaku epsku fantastiku, delovi serijala su izlazili u velikim razmacima. Onda je nastalo zatisje. Pre dve godine je HBO poceo prikazivanje vrlo skupe serije radjene po knjigama, iscekuje se treca sezona u aprilu. Sa pojavom serije, ponovo se probudilo interesovanje za knjige, a i masa ljudi je tek tad cula za PLIV i otpocela citanje. Naravno, serija izostavlja mnogo stvari iz knjige, malo prekraja pricu, a i sam pisac se malo pogubio, pa je svaka sledeca knjiga sve razvodnjenija i zapetljanija. Ali ljubitelji iz davnih dana i dalje manijakalno iscekuju naredni deo, ne vise ni zbog kvaliteta, potpuno spremni da se razocaraju, ali sa mazohistickom teznjom da se dozna kako se prica zavrsava. I ja medju njima :aha:
 
To je serijal, epska fantastika je u pitanju. Ranije je bio bas popularan, ali kao i za svaku epsku fantastiku, delovi serijala su izlazili u velikim razmacima. Onda je nastalo zatisje. Pre dve godine je HBO poceo prikazivanje vrlo skupe serije radjene po knjigama, iscekuje se treca sezona u aprilu. Sa pojavom serije, ponovo se probudilo interesovanje za knjige, a i masa ljudi je tek tad cula za PLIV i otpocela citanje. Naravno, serija izostavlja mnogo stvari iz knjige, malo prekraja pricu, a i sam pisac se malo pogubio, pa je svaka sledeca knjiga sve razvodnjenija i zapetljanija. Ali ljubitelji iz davnih dana i dalje manijakalno iscekuju naredni deo, ne vise ni zbog kvaliteta, potpuno spremni da se razocaraju, ali sa mazohistickom teznjom da se dozna kako se prica zavrsava. I ja medju njima :aha:

Havala na objasnjenju, nego jel to nesto kultno ko Hari Poter? I koja je tam? Nesto za decu ili SF, horor, neka vecita love stori?
 
Jednom sam bio u tim krajevima.
Voze nas busom, idilični predjeli, krave pasu, neke kućice k'o iz bajke... naiđe neki fini most, onako stariji, ali čelični, može zauvijek da traje. Ovaj koji nas je vodio kaže, eto, ovdje je nekad bio neki stari drveni most, ali onda su 1939. napravili ovaj novi. Pa onda, kasnije kaže, ovo je seoska opština sagrađena 36. godine. I sve u tom fazonu. Sve u svemu, njima su te godine bile zlatno doba. Nije ni čudo da ih je Bernhard uzeo na zub.


Jeste, sve je kao iz bajke Ivica i Marica, ali te uvek na cosku nekom saceka vestica kojoj se nikako ne nadas.
Uzeo je on na zub uglavnom Austrijance, ali je ta granica izmedju malogradjanstine i obozavanja Hitlera izmedju Austrije
i nemacke jako , kako da kazem, felksibilna pa i nevidljiva. Slicno je is a tim dijalektom koji im je zajednicki.
 
Havala na objasnjenju, nego jel to nesto kultno ko Hari Poter? I koja je tam? Nesto za decu ili SF, horor, neka vecita love stori?

Pa vise lici na Bordzije :D Pa pazi, ima magije, predskazanja, cudnih bica, ali ne toliko kao u ostalim epskim fantastikama. Mislim da ih cak u prve dve knjige ima najmanje, vise su nagovestaji. Uglavnom su spletke, ratovi, preljube, osvete, razliciti likovi sa razlicitim motivacijama, a borba je oko prestola. Mozes da odgledas par epizoda serije Game of thrones, pa ako ti se dopadne, ti citaj i knjige. Prva sezona je jos i najvernija knjizi, sa nekim iznenadjenjima koja su u knjizi blago provucena, ali i mnogo toga fali. Pogledaj pa proceni sama :D
 
A o banalnosti zla bas je dobro pisao nas Pera Todorovic. Nije upotrebio tu frazu, ali ima strahovite opise. Gle ovaj citat:

Читао сам доста расправа против рата, али ниједна књига, никакви докази и разлози никад нису могли изазвати у мени онако гнушање против ратова као што учини јуче и јутрос ова слика пустоши на бојном пољу. Сама борба никад није тако одвратна. У бојном урнебесу има joш неке дивље поезије, која заноси, а после ту је још све свеже: свежа крв, свеже ране, још свежи, топли трупови. Најпосле ту je човек у неком раздраженом, готово пијаном стању, па и не опажа cвe. Утисци се тако брзо гомилају да се потискују, претрпавају и не остављају веома дубоке трагове. Докле год је у живој борби човек је као у неком заносу, и кад умукне бојна хука он чисто као да се тргне иза сна. Али мирно разбојиште, после крваве битке — то је права слика гнусобе; ту све прелази у трулеж, ту човек види све појединости разорења, па кад погледа како је цела природа: и поље, и шума, па рекао би и само оно плаво небо клонуло од људскога зора и беса, онда се у њему буди немоћан гнев и срџба против опустошавајућих ратова. Па још ако је посматралац уз то и револуционар, тј. човек који је из историје народа поцрпао то дубоко убеђење да се извесни друштвени преломи неминовно морају извршивати крвавом међусобном борбом, онда се његова срџба претвара у тих а дубок бол и жаљење овога јадног човечанства, што за решење својих крупних друштвених задаћа и изравнање неправедних сталешких разлика нема и не зна другога пута до сече и уништавања...

Da dodam da sam knjigu na netu nasla na sajtu jednog americkog koledza. Na sajtu Digitalne narodne biblioteke, i bilo kom drugom nasem sajtu, ne postoji.
 
A o banalnosti zla bas je dobro pisao nas Pera Todorovic. Nije upotrebio tu frazu, ali ima strahovite opise. Gle ovaj citat:

Читао сам доста расправа против рата, али ниједна књига, никакви докази и разлози никад нису могли изазвати у мени онако гнушање против ратова као што учини јуче и јутрос ова слика пустоши на бојном пољу. Сама борба никад није тако одвратна. У бојном урнебесу има joш неке дивље поезије, која заноси, а после ту је још све свеже: свежа крв, свеже ране, још свежи, топли трупови. Најпосле ту je човек у неком раздраженом, готово пијаном стању, па и не опажа cвe. Утисци се тако брзо гомилају да се потискују, претрпавају и не остављају веома дубоке трагове. Докле год је у живој борби човек је као у неком заносу, и кад умукне бојна хука он чисто као да се тргне иза сна. Али мирно разбојиште, после крваве битке — то је права слика гнусобе; ту све прелази у трулеж, ту човек види све појединости разорења, па кад погледа како је цела природа: и поље, и шума, па рекао би и само оно плаво небо клонуло од људскога зора и беса, онда се у њему буди немоћан гнев и срџба против опустошавајућих ратова. Па још ако је посматралац уз то и револуционар, тј. човек који је из историје народа поцрпао то дубоко убеђење да се извесни друштвени преломи неминовно морају извршивати крвавом међусобном борбом, онда се његова срџба претвара у тих а дубок бол и жаљење овога јадног човечанства, што за решење својих крупних друштвених задаћа и изравнање неправедних сталешких разлика нема и не зна другога пута до сече и уништавања...

Da dodam da sam knjigu na netu nasla na sajtu jednog americkog koledza. Na sajtu Digitalne narodne biblioteke, i bilo kom drugom nasem sajtu, ne postoji.
Savrsen je ovaj tekst.

Kontraverza je nastala kod ove knjige Hane Arent bas u vezi izraza " banalnost". Naime, u nemackom i francuskom,a tako je i u srpskom jeziku, izraz banalan
ima vrednost neceg trivijalnog pa su onda Izraleci ( ali i Jevreji diljem sveta) kritikovali da ona tim izrazom umanjuje zlo, a zlo je u toj knjizi Ajhman.

Navodno da u engleskom jeziku ovaj izraz" banalan" ima drugacije znacenje. Ona u knjizi pokusava da objasni da svako moze da postane zlocinac pa i masovni ubica,
a ljudi su to pa opet razumeli da an neki nacin opravdava zlocine, sto naravno sa hanom Arent ne moze da ima nikakve veze.

Najveca je azpravo zamerka da je ona u knjizi izrazila svoje misljenej o sudu u Izraelu koji nije smeo da sudi Ajhmanu, nego je to trebalo da bude
neki internacionalni tribunal. Da je dozivela Hag kako ga mi danas dozivljavamo sigurno da joj ne bi padali na pamet sveCki sudovi,
nego je knjiga pisana 1961 ( ako se ne varam),
 
"Setnja po suncu (Korbana Adisona)
setnja po suncu.jpg


Veoma potresna (vecita) prica o trgovini ljudima ispricana kroz sudbinu dve sestre kojima cunami ubija roditelje i ostavsi same na svetu, bivaju prodate u belo roblje...
I pored toga,duboko humana prica o coveku koji se spusta na dno bombajskog pakla, u potrazi za devojcicama ( o kojima je slucajno cuo) i koji rizikuje zivot ne bi li im pomogao...Inace, bukvalno apel svim ljudima koji mogu, zele - ili bar znaju, da pomognu u sprecavanju trgovine ljudima...

Cita se u jednom dahu, nema (sto je dobro) opisa skarednih scena osim u "naznakama", niti je to bio cilj pisca, akcenat je pre svgea na...ali, da ne otkrivam sve, ko nije procitao neka procita, nece se pokajati...Sam naziv romana govori da se "isplati" biti hrabar, human, i ne mora svaki makar i horor-lavirint zauvek progutati one koji se bore za svetlo i spas...
 
Perdonar – Jelena Mesic Gak, Cigoja 180 str. 8/10

Poslednja 1/4 knjige joj uopste nije trebala. Uopste mi se ne uklapa u ostatak knjige.
Tu pise os svojoj porodici, i to na nacin koji iritira. Ova ocena se odnosi na preostale 3/4

Ali prve 3/4 knjige, meni su bile super. Taj deo je kao neki putiopis iz Juzne Amerike, tacnije Perua. Na lep i jednostavan nacin je opisala svoj put, ljude, prirodu, istorijske lokalitete…
Jako mi se dopao njen dozivljaj amazonske dzungle, opis noci pod vedrim nebom u kampu i u vreci za spavanje...

U svakom slucaju lepa prica za one koji o Peruu ne znaju mnogo ili gotovo nista kao sto ja ne znam.
 
Perdonar – Jelena Mesic Gak, Cigoja 180 str. 8/10

Poslednja 1/4 knjige joj uopste nije trebala. Uopste mi se ne uklapa u ostatak knjige.
Tu pise os svojoj porodici, i to na nacin koji iritira. Ova ocena se odnosi na preostale 3/4

Ali prve 3/4 knjige, meni su bile super. Taj deo je kao neki putiopis iz Juzne Amerike, tacnije Perua. Na lep i jednostavan nacin je opisala svoj put, ljude, prirodu, istorijske lokalitete…
Jako mi se dopao njen dozivljaj amazonske dzungle, opis noci pod vedrim nebom u kampu i u vreci za spavanje...

U svakom slucaju lepa prica za one koji o Peruu ne znaju mnogo ili gotovo nista kao sto ja ne znam.

Ja takve knjige ne citam, ali sam ja bila 3 nedelje u toj zemlji, cak me je mrzelo da idem u tu amazonsku dzunglu jer to za mene i nije bas Peru,
nego sam 6 dana gluvarila po Limi i i dan , danas mislim da sam dobro uradila.

Peru su visine, Inke, Macu Pichu, Cuzco ( nadam se da pravilno napisah) gde ne moze da se dise jer je a 3500 metara nadmorske visine,
neke lame, Indiosi, deca koja se smrzavaju, a bosa su jer nemaju cipele, Peru je Vargas Ljosa, inace ne citam nikada putopisce iz dvadesetog,
a narocito ne iz dvadesetiprvog veka koji opisuju svoja vidjenja zemalja jako slicnih Srbiji , a pri tome pokusavaju da nam to drustvo pirkazu
kao jadno,bedno. Ti ljudi bi trebalo da pisu o Srbiji jer razlike izmedju Peru-a i Srbije nema, izuzev naravno te egzotike medju Infdjancima,
moskitosima i kojecega na reci Amazon.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top