Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Za manje od jednog dana procitala sam ``Mi razliciti``, Veselina Markovica.
Ko je citao ``Izranjanje`` - zna kako ovaj covek sjajno pise!
Odusevljena sam ovom njegovom najnovijom knjigom! Dugo sam cekala da napise nesto novo posle ``Izranjanja``...
Nisam mogla da je ostavim, sve dok je nisam procitala.
Neverovatna knjiga koja se ne zaboravlja.
Kao sto znate, neke knjige procitate i zaboravite ih vrlo brzo, ali kada nesto zaista vredi, to se ne zaboravlja.
Upravo je ovaj roman jedan od takvih. Kao i ``Izranjanje`` za koju je 2001. godine dobio Vitalovu nagradu za najbolju knjigu godine.
Mislim da je Veselin Markovic - ako ne najbolji, a ono jedan od najboljih srpskih savremenih pisaca.
(Za mene je najbolji srpski savremeni pisac, ubedljivo!) :worth: :klap:
Toplo preporucujem svima da je procitaju.
 
Poslednja izmena:
Za manje od jednog dana procitala sam ``Mi razliciti``, Veselina Markovica.
Ko je citao ``Izranjanje`` - zna kako ovaj covek sjajno pise!
Odusevljena sam ovom njegovom najnovijom knjigom! Dugo sam cekala da napise nesto novo posle ``Izranjanja``...
Nisam mogla da je ostavim, sve dok je nisam procitala.
Neverovatna knjiga koja se ne zaboravlja.
Kao sto znate, neke knjige procitate i zaboravite ih vrlo brzo, ali kada nesto zaista vredi, to se ne zaboravlja.
Upravo je ovaj roman jedan od takvih. Kao i ``Izranjanje`` za koju je 2001. godine dobio Vitalovu nagradu za najbolju knjigu godine.
Mislim da je Veselin Markovic - ako ne najbolji, a ono jedan od najboljih srpskih savremenih pisaca.
(Za mene je najbolji srpski savremeni pisac, ubedljivo!) :worth: :klap:
Toplo preporucujem svima da je procitaju.

Ovo je odlična vest, nisam znala da je izašlo. Nadam se da je izašlo i novo izdanje Izranjanja - svoj primerak sam poklonila, i više nikada nisam uspela da kupim, a baš sam htela da poklanjam ljudima...
Mene su u to vreme ( 2000) oborile sa nogu samo dve nove domaće knjige: njegovo Izranjanje i Oproštajni dar Vladimira Tasića - divna knjiga.
 
Preko reda pročitana, ali brzo. :)

Žive rane Entoni Kidis i Ler Sloman

Knjiga koja mi je pažnju držala na nekim momentima, na drugima bila istovetna knjizi Mi deca sa stanice Zoo.
Koju sam čitala još kao tinejdžerka.

Knjiga koja je Entonijev govor duše, i odlomak njegovog života.
Itekako važna za one koji obožavaju RHCP, budući da na neki način ovde iz prve ruke može da se sazna toliko toga o grupi, ali i Entoniju.
Naravno, samo onaj deo koji je autor uz pomoć koautora mogao i želeo da nam pruži.
Knjiga o odrastanju. O sazrevanju.
O čudnom detinjstvu, o uticaju oca, o krhkosti i podršci majke.
Entoni prikazuje sebe takvog da se nimalo ne štedi.
On je slab, popustljiv prema opijatim,a u večitoj jurnjavi za nečim što bi ga pokrenulo.
Od 11. godine to je bila neka psihoaktivna supstanca.
Stoga joj je podređen dobar deo života.
Pokazuje sebe kao slabića koji hodi tražeći neko neslućeno zadovoljstvo u poroku koji njime vlada.
Ono što je dobro i zanimljivo u tim momentima knjige, i što verujem da osvaja jeste to što se Entoni ovde prikazuje kao ljudsko biće koje ne starhuje od toga da prizna šta je bio, šta mu se dešavalo. Ponaša se ljudski. Tu verujem da je knjiga kupila baš sve.
On detaljiše, ističe svoje trenutke krize, sve momente u kojima odbacuje svaku drugu priliku osim te da se uradi. Da oseti tu blagost.
Upravo ti narko momenti su ono što se nalazi u svim narkomanskim i eks-narkomanskim knjigama. Poruku o tome šta znači sada živeti, naspram onog ništavnog ogranka života koji vodi do uništenja biće koje pokušava da se nađe.
Droga, neprestani recidivi (vraćanje psihoaktivnim supstancama, nekon nekog perioda apstinencije), borba sa sobom i svojim potrebama nisu nimalo laka stvar. Ni za uživaoca, ni za bilo koga oko njega. (Prim.aut. Inače, dokazano je da narkomanska kriza ima jačinu gripa, samo što se psihički sa njom mnogo teže izlazi na kraj).
Ovde je fascinantno videti kako su ostali iz grupe i koliko trpeli zbog te manije i poroka ostalih. Budući da ih je bilo više.
Sistem podrške ostalih, pribranijih iz benda bio je svakako ključan za obožavatelje RHCP-a da se duhom približe članovima, i još više ih zavole.
Nakon mnogo godina poroka, grešenja i ludila, pobedilo je prijateljstvo. Muzika. Duša.

Entoni kao emotivno biće.
Devojke koje su se nizale. Koje su bile deo njega. Pomenute, nabrojane. Voljene.
Voljene verujem i od strane mnogih koje je knjiga dotakla.
Entoni kao neko ko se predaje dušom. Ko voli. Ko je uprkos narkomaniji održavao svoje veze prilično dugo, budući da je nestajao, da je odlazio, jurio, vraćao se.
Čudne devojke, zanimljive, spremne da daju ljubav, da ga udome, oidrže, po cenu vlastite patnje.
Jasno je da Entoni ne voli obično.
Voli pikantno.
Onako, skroz, ne deleći se, nikako parcijalno. Nikako namazana, samo čisto.
Čak i kada nije bio čist.
I sam priznaje da su mnoge nakon njega bile skrhane, da ustavri nisu bile stalno s njim.
Kad si u vezi sa nekim ko je narkoman, nisi uvek sa istom osobom.
Nisi sa nekim na koga uvek možeš da računaš.
Uvek si u strepnji.
Uvek je kraj tebe neko za koga ne znaš kada će otići.
Bile su to divne devojke.
Svaka mislim da je divna kada uspeva da opstane sa nekim koga istovremeno i ima i nema.
Lepi su komentari slika iz privatne kolekcije.
Lepe su rečenice ljubavi, i priznanja o tim emocijama.

Momenti vezani za bend deo su knjige, ali ne toliko koliko droga jeste.
Jasno, jer droga u tom trenutku jeste predstavljala ceo svet i sve za nekog ko je želi, i uzima.
Ipak, zanimljivi su komentari o njima, njihovom nastajanju, i trenucima pravljenja, usavršavanju njihove muzike, i njihove ekipe.
Njihova sloga koja je dolazila, nestajala, njihova briga, po koji bes, Džonov prevoj ličnosti, odlazak, povratak.
I luda Spajs grls žurka za Flijevu kći. To je sladak momenat. Koji njegovo kćeri možda tada ne beše sladak.

Hermetički zatvorena knjiga. Ozonsko ubrizgavanje na početku i na kraju.
Sjajan pas kao podrška.
Jedno je sigurno: Pegi je mama, žena car, i mnogo mi se svidela. Najviše od svega, i svakog.
 
Preko reda pročitana, ali brzo. :)

Žive rane Entoni Kidis i Ler Sloman

Knjiga koja mi je pažnju držala na nekim momentima, na drugima bila istovetna knjizi Mi deca sa stanice Zoo.
Koju sam čitala još kao tinejdžerka.

Isto vazi i za mene u vezi obe knjige. I utisci vrlo slicni :)
Samo sam ja Zive rane procitala pre par godina :)

PS.
Biografije koje sam procitala i koje su meni bile dobre:

1. Zive rane – Entoni Kids (pevac grupe Red Hot Chili Peppers)
2. Blistavo i strasno – Bekim Fehmiu
3. Saka soli – Mira Stupica
4. Igrac- Kolom Meken (biografija o Nurijevu)
5. Mulen ruz - (biografija o Tuluz Lotreku)
6. Mesecina - Pjer La Mir (bigrafija iz II dela, Klod Debisi)
7. Istorija jednog zivota – Galina Visnjeskaja (njen muz je Rostropovic)
8. Sebi pod kozu - Igor Mandic
9. Marija Stjurat - Stefan Cvajg

Zavisno od knjige, razlicite su knjizevne vrednosti u pitanju, i u razlicitom zivotnom dobu sam ih citala :)
 
Ovo je odlična vest, nisam znala da je izašlo. Nadam se da je izašlo i novo izdanje Izranjanja - svoj primerak sam poklonila, i više nikada nisam uspela da kupim, a baš sam htela da poklanjam ljudima...
Mene su u to vreme ( 2000) oborile sa nogu samo dve nove domaće knjige: njegovo Izranjanje i Oproštajni dar Vladimira Tasića - divna knjiga.

Onda znas o cemu pisem :)
Dugo smo cekali nesto novo od njega. Eto, izasla je knjiga.
Meni je ``Izranjanje`` ostalo u Americi :(
 
Ovo je odlična vest, nisam znala da je izašlo. Nadam se da je izašlo i novo izdanje Izranjanja - svoj primerak sam poklonila, i više nikada nisam uspela da kupim, a baš sam htela da poklanjam ljudima...
Mene su u to vreme ( 2000) oborile sa nogu samo dve nove domaće knjige: njegovo Izranjanje i Oproštajni dar Vladimira Tasića - divna knjiga.

Za ``Oprostajni dar`` nisam cula. Kako je to moglo meni da promakne?
Moram hitno da se informisem. Izgleda da imamo isti ukus, Honduras!
 
Ja procitala Pale andjele, hm, ne znam kako da iskomentarisem knjigu, a zelim:rumenko:
Na pocetku mi je delovalo kao da ce biti vise zapleta, ali nje se desilo mnogo toga, a i to sto se izdesavalo, nekako se desilo na brzinu...
Ipak, knjiga je ostavila neki utisak na mene, jer i ja cesto posecujem grob jedne divne zene :sad2: :heart:
Svako ima svoje razloge zasto mu se neka knjiga dopada ili ne :zag: :cmok: :zag:
 
Прочитала Фауста, сад читам ''Јаде младог Вертера''. Мало је рећи да сам одушевљена, јер су ми сви говорили да је јако досадна књига :cool:

Gete nije obican pisac,on je i filozof.Slican u tom smislu Dostojevskom.Nije Gete za svakoga,ne za one koji knjigu vide kao zabavu,kao nacin da se prekrati vreme.
 
Pocela Dovoljan razlog, od Marije Jovanovic...
Javljam utiske, uskoro.
Draga knjiga, ne jaka i efektna koliko Spletkarenje sa sopstvenom dušom jeste, ali dovoljno potresna.
Na momente zastrašujuća, budi empatiju, strepnju, žudnju da se junakinja podrži. Pomalo i sažaljenje.
Nosi emocije. Budi ih. Rasplakala sam se tokom čitanja.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top