Jovn Dučić -
Svojevremeno sam krenuo sa čitanjem dotične knjige, i posle onog fantastičnog uvoda sam baš pomislio da je u pitanju fantastična knjiga, kad ono......
Evo iskreno, ne znam šta je tu knjigu načinilo toliko popularnom. Kvalitet? Ne verujem.
Obično je ova knjiga jedini i najveći intelektualni domet naših ljudi. Kada neko želi da se pravi intelektualcem, obično će kupiti Dučića, i sa najvećom pažnjom podvlačiti lepe rečenice u istoj.
Na prvi pogled knjiga zaista deluje kao riznica mudrih misli jednog velikog čoveka. Međutim kada malo studioznije pogledate primetićete prvo neslaganja, protivrečnosti, a onda i potpune suprotnosti. Na jednoj strani piše nešto, a malo kasnije se tvrdi potpuno suprotno. Jedan dan Dučić piše jedno, a par dana kasnije zadene papir u pisaću mašinu pa kuca pun nekog besa sasvim nešto drugo. Ili barem tako liči. Za svaku misao ili stav nekog čoveka na ovoj planeti, može se naći neki citat u spomenutom Dučićevom delu da ga podrži. To je u neku ruku i dobro. Kad god želite da ispadnete pametni, možete za neku svoju misao izvući prigodan citat i navesti ga. Za svakog po nešto.
Ipak, nije Jovan Dučić toliko protivrečan ili neko ko brzo menja mišljenje. Njegovog mišljnja u toj knjizi i nema. On će se zadovoljiti nabrajanjem i navođenjem pisaca i mislilaca iz svih epoha, bez obzira što oni često tvrde potpuno suprotne i kontradiktorne stvari. Eto za primer, sa kakvim zamahom Dučić spominje kao vredno mišljenje Platona o ženama da "nije sigurno da li žene treba svrstati u ljudska bića ili životinje". Jako bitno i relevantno.
Ne znam kako drugačije da to kažem, ali ta knjiga je adleko od vredna čitnaja. Neće nikog načiniti mudrijim, niti se posle čitanja može uopšte zaključiti šta je Dučić mislio o nečemu.
Samo da je bio načitan i sujetan. Jedino što će možda nekome malo proširiti rečnik, i možda navesti da pročita ponešto od sile mudraca na koje se Dučić poziva.