Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

369528996_10230510855458087_951496595876182766_n.jpg

Uz ovu knjigu se sluša bluz od prve do poslednje strane, pije se neka žestina jer svi u romanu piju viski i odlaže se na policu da se pročita ponovo kad vam zatreba injekcija adrenalina.
 
Nesmirena prašina, Robert Ejkman
Veliki sam poštovalac Ejkmanovog dela, jedan mi je od omiljenih autora horor žanra. Međutim, od tri zbirke koje je izdao Orfelin ova mi je najslabija. Priče su nekako mlake i ponekad bez efektnog kraja. Čak i građenje atmosfere jezovitosti je ovde nekako slabije. Ove priče me ne rade dovoljno, a možda i ja previše očekujem. Kada dovršim zbirku verovatno će dobiti 4* što je visoko, ali nadao sam se višem.
 
У задње време све нешто читам Толстоја, и то приповетке. Свака приповетка је као мали роман. "Козаци", фина прича, реалистична и романтична. "Поликушка" тееешка прича. Скоро се нисам осећао тако беспомоћно док сам нешто читао. Свакако препоручујем.
 
81tYfUKJ4FL._SL1500_.jpg


pravi adrenalinski špijunski triler. radnja knjige je za vreme hladnog rata

dok se Izrael priprema za rat jom kipura u oktobru 1973. godine, ruski pilot stacioniran u Siriji penje se na svoj MiG 25 tzv fokbat tokom očiglednog rutinskog leta. proslavljeni sovjetski pilot leti svojim MiG-om na aerodrom Lod (sada poznat kao međunarodni aerodrom Ben Gurion) i sleće stvarajući priličnu pometnju. povrh svega, on otvara krov i objavljuje svoju želju da prebegne u Sjedinjene Države.

bivši borbeni pilot i kandidat za astronauta iz američke mornarice je doveden da pomogne u otkrivanju da li je Griefova tvrdnja o defektu legitimna. kada se utvrdi da Grif govori istinu, on i njegova letelica odvode se na grum Lake Nevada, koja je poznata i kao oblast 51, kao i mnoga druga imena.

ovo je bila sjajna špijunska priča napisana slično onima koje sam čitao 1980-ih od strane Caslera i drugih u tom žanru. likovi su realistični i postoje relevantne istorijske reference koje pomažu u oblikovanju njih i njihovih stavova. radnja u ovoj knjizi počinje od prve stranice i nastavlja se kroz celu knjigu do kraja.

pročitao sam ovo za samo nekoliko dana jer nisam mogao da ga odložim. ova priča je intenzivna na različitim nivoima, sa mnogo šaljivih momenata, a ima i dosta nasilnih radnji. iako ovo ne bih nazvao čisto naučnofantastičnim romanom, postoje brojni elementi nauke i naprednog inženjerstva.

od autora, kao bivšeg astronauta, probnog pilota i borbenog pilota, dobijamo mnogo činjenične perspektive, ali je ona predstavljena na način da tehnički aspekti ne smetaju priči.
 
Istoimena stara tema ispunila je kvotu postova, pa krećemo s novom, u kojoj ćemo nastaviti da diskutujemo o pročitanim knjigama.
Ako vas zanima šta je pisano tokom niza godina, možete pogledati na sledećem linku:
http://forum.krstarica.com/showthread.php/687784-Šta-trenutno-čitate-utisci-i-preporuke
Ja pisem knjigu za koju mi se cini da ceo svet trga strane i lomi grane ali niko nema hrabrosti da se razapne sam na krst i zrtvuje sve u sta je dosad verovao,da uzme sustinu
 
У задње време све нешто читам Русе. Толстој, Достојевски, па два пута Толстој... Мало су ми и досадили, искрено. Неки дан свратим у Вулкан да видим шта има, кад оно неки екстра попуст на одређена издања. Није неки посебан избор, али узех Дракулу од Стокера. Само да завршим Толстоја и мењам жанр.
 
Pročitala sam Gordanu, serijal od 12 knjiga Marije Jurić Zagorke.

Taj serijal ne pripada "lakoj literaturi" zato što obrađuje istorijske događaje. Pored toga, u serijalu se spominju i istorijske ličnosti.

Glavna junakinja, Gordana, mogla bi u današnjem svetu da bude feministkinja. U prošlosti, bila je žena koja krši neke norme koje je nametnulo tadašnje društvo.
 
Pročitala sam Gordanu, serijal od 12 knjiga Marije Jurić Zagorke.

Taj serijal ne pripada "lakoj literaturi" zato što obrađuje istorijske događaje. Pored toga, u serijalu se spominju i istorijske ličnosti.

Glavna junakinja, Gordana, mogla bi u današnjem svetu da bude feministkinja. U prošlosti, bila je žena koja krši neke norme koje je nametnulo tadašnje društvo.
Мало сам је читао, негде тамо као адолесцент, другарева мајка је имала тај комплет, али сам и позаборављао о чему се ради...
 
Мало сам је читао, негде тамо као адолесцент, другарева мајка је имала тај комплет, али сам и позаборављао о чему се ради...
Занимљива је књига, тачније серијал од 12 књига.

Постоје љубавне приче главних, фиктивних јунака. Истовремено пратимо хрватску историју и њихову тежњу да буду самостална држава.

Ту је и опис борби против Турака у Босни, ту се спомињу и тадашњи српски владари и њихови представници.

Када сам је читала први пут, са неких 15-16 година или мало више, доживела сам је као лепу љубавну причу.

Други пут сам читала пре 5-6 година. Тада сам такође посматрала књиге из угла историје, али и дворских интрига.

И сада сам читала по трећи пут. Допада ми се цео серијал.

Те интриге и ривалство међу политичарима постоји и дан данас.
 
Moć podsvesti, Džozef Marfi. Čitajući ovu čuvenu knjigu iz domena popularne psihologije čovek bi rekao da stvari idu glatko kada promeniš neke stavove i radiš neke tehnike. Pa da vidimo. Ovom knjigom koju planiram da dovršim 1. januara započinjem cilj da u 2025. čitam pre svega nefikciju. Trebaće mi dosta discipline, ali da probamo.
 
Moć podsvesti, Džozef Marfi. Čitajući ovu čuvenu knjigu iz domena popularne psihologije čovek bi rekao da stvari idu glatko kada promeniš neke stavove i radiš neke tehnike. Pa da vidimo. Ovom knjigom koju planiram da dovršim 1. januara započinjem cilj da u 2025. čitam pre svega nefikciju. Trebaće mi dosta discipline, ali da probamo.
Davno sam je čitala, vidiš... moglo bi se obnoviti.
 
Nisam čuo za njih, o čemu pišu?

Priča kaže da su braća Arkadij (1925-1991) i Boris (1933) Natanovič Strugacki počeli da pišu naučnu fantastiku zbog opklade u flašu pića. Kako god bilo, njen rezultat ostavio je dubok trag u svetskoj naučnoj fantastici. Na jednoj strani nalaze se dela u kojima se razmatra motiv prvog kontakta, započet pričom “Lutalice i putnici” i nastavljen romanima (pripovestima, kako ih braća nazivaju) “Druga invazija Marsovaca” iz 1968, “Hotel ’Kod izgubljenog alpiniste’” iz 1974. i “Piknik kraj puta” iz 1974. (po kojem je Tarkovski iz 1979. snimio remek-delo “Stalker”), te “Talasi smiruju vetar” iz 1985. godine. Vanzemaljci u ovim knjigama nipošto nisu standardno zli i agresivni, niti je ljudska civilizacija tako uspešna da se mora lomiti grubom silom: pre se može govoriti o nezainteresovanosti za ljude (kao u “Pikniku...” i “Vetru...” gde ljudi nalaze samo njihove tragove) ili, u boljoj varijanti, poigravanju sa njima (u “Drugoj invaziji...” i “Hotelu...”). Strugacki nisu kritičari socijalizma-staljinizma ’na prvu loptu’ i nisu podlezali dnevno političkom imperativu (iako je državna kritika, po zadatku, u njihovim knjigama nalazila elemente osude kapitalističkog uređenja). NJihova vivisekcija lavirinta vlasti, uticaja i mizernog činovničkog mentaliteta, puno duguje iskustvu velikana ruske literature, poput Gogolja, baš kao i Kafki ili Haksliju. Strugacki su u svoja dela, posebno romane “Ponedeljak počinje u subotu” iz 1965, “Bajka o trojki” iz 1968. i “Milijardu godina do kraja sveta” iz 1976, upleli i tradiciju ruskih bajki, basni, folklornih mitova, gradeći fantazmagorijske parabole. Delo braće Strugacki uspešno izbegava žanrovske obrasce i, zahvaljujući talentu i nadahnuću, priključuje naučnu fantastiku svekolikoj literarnoj tematici.
 
У задње време све нешто читам Толстоја, и то приповетке. Свака приповетка је као мали роман. "Козаци", фина прича, реалистична и романтична. "Поликушка" тееешка прича. Скоро се нисам осећао тако беспомоћно док сам нешто читао. Свакако препоручујем.
Prošle godine sam pročitao jednu njegovu pripovetku

Ne sećam se naslova ali o nekom plemiću kockaru koji se na kraju rokne

Dobra i teška pripovetka

Inače sam prošle godine pročitao 3 knjige. Sve 3 su mi odlično legle.

Paralelno čitam Blejkovu "poeziju" na originalu, to je nešto posebno ipak
 

Back
Top